Sombor - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 44 od ukupno 44

Tema: Sombor

  1. #31

    Odgovor: Sombor






    Kazu da je jedan grad voljen onoliko koliko je o njemu pesama ispevano. Ako je po tome suditi, onda je Sombor zaista grad koji se voli, koji ima svoje lice, dusu i aromu, grad u kome se rado boravi i iz kojeg se teska srca odlazi.
    Kada danas pogledamo Sombor, njegove parkove i ulice pune tragova proslih vremena, mozemo li pretpostaviti da je na istom mestu pre nekoliko vekova bilo neplodno, mocvarno zemljiste obraslo trskom i drugim vodenim biljem? Reka Mostonga, svojim siroko razlivenim tokom, delila je to zemljiste na 14 ostrva, a na jednom od njih poceo je da nice i razvija se grad.

    Opstina Sombor prostire se u severozapadnom delu Backe, sa dva gradska i 15 seoskih naselja na povrsini od 1178km2.
    Na teritoriji Somborske opstine danas zivi oko 70.000 stanovnika (Srba, Bunjevaca i Madjara).




    Nekad je svaki Somborac znao gde ce zateci fijakeristu. "Placevi", ili stajalista, nalazili su: na ulazu u park ispred Zupanije, ispred danasnjeg doma VJ, kod zeleznicke stanice i kod hotela Sloboda. Plac kod hotela Sloboda bio je izgradjen 1910. godine i mogao je primiti 27 fijakera. Toliko je tada i bodjosa zasadjeno "da svaki covek i konj imaju hlad nad sobom".

    Na zalost, Sombor vise nema ni jednog fijakeristu. Juna 1997. godine zadnji fijakerista je zadnji put izasao na ulice Sombora. Posto covek nema penziju, gradjani su pokrenuli inicijativu da mu se otvori racun banci na koji bi gradjani samoinicijativno uplacivali novac, da bi mu se obezbedila bezbrizna starost.

    Neprocenjivo prirodno bogatstvo, kao i specifican duh Sombora i njegove okoline mame svakog prolaznika da se ponovo vrati u ovaj grad.



    izvor:yurope

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  2. #32

    Odgovor: Sombor

    Kronić palata

    KRONIĆ PALATA po mnogima je najlepše somborsko zdanje, građeno s početkom XX veka, u stilu eklektizma, kao porodični dom, ali i izraz bogatstva advokata i somborskog veleposednika Stevana Kronića. Ona je svedočanstvo tragične sudbine vlasnika i završetak ćerke jedinice u azilu za umobolne.




    Gradski muzej


    GRADSKI MUZEJ je osnovan 11. maja 1883. kao Istorijsko društvo Bač-bodroške županije, koja je radila do kraja Prvog svetskog rata, kada nastaje prekid do 1936. Od 1945. Muzej je smešten u porodičnoj zgradi žitarskog trgovca Antona Fernbaha (eklektizam, 1870), gde su posetiocima dostupne bogate zbirke arheološkog, istorijskog, etnografskog i numizmatičkog odeljenja, te izuzetno vredna likovna zbirka i biblioteka. Posebnu vrednost čine muzealije iz legata Imre Fraja, kao i materijal pomenutog društva.





    Narodno pozorište

    NARODNO POZORIŠTE je građena od deoničarskog društva u klasicističkom stilu, vremenom dobivši primese eklektizma. Pozorište je svečano otvoreno 25. novembra 1882, a prva javna predstava u Somboru bila je održana je 1779. na današnjem prostoru pijace, ispod sunčanog sata. Zahvaljujući ambijentu, kao i visokim zahtevima somborske publike, zdanje je, među vodećim u zemlji, uvedeno u registar kulturnih dobara od velikog značaja.





    Preparandija

    PREPARANDIJA, građena u stilu neorenesanse (1895), impozantnim izgledom dominira delom Sombora. Ispod kupole nalazi se natpis GEORGIJE BRANKOVIĆ NARODU SRPSKOM. Taj veliki narodni dobrotvor, patrijarh srpski, svojom donacijom "srpskom narodu" omogućio je da premalena Preparandija iz porte Velike crkve u primerenim uslovima prihvati buduće prosvetitelje do 1948, kada joj se menja namena. Danas su u njoj Biblioteka i Muzej škole.



    Sokolski dom


    SOKOLSKI DOM sazidan je u srpsko-vizantijskom stilu 1927. "Sokolima" prethode Somborskog sportskog udruženja (1887), Šahovsko društvo (1867), Klub mačevalaca (1872), Somborsko klizačko udruženje i najstariji atletski klub na Balkanu "Maraton"(1873). Svojevremeno nazvan DTV "Partizan", danas je dobio naziv "Soko".


    izvor:biblioso



    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  3. #33

    Odgovor: Sombor

    Crkva Sv. Jovana


    PRAVOSLAVNA CRKVA SV. JOVANA je prema predanju sazidana na ostacima turske džamije 1790, u baroknom stilu i s elementima rokokoa. U njoj je ikona Presvete Bogorodice, doneta sa Kosova u Velikoj seobi, dar monaha manastira Jazak, kao i posebno vredan ikonostas Pavla Đurkovića iz 1809. Unutrašnja dekoracija "Male crkve", kako je Somborci zovu, obnovljena je 1883. i svrstana je u objekte kulture od izuzetnog značaja.





    Crkva Sv. Đorđa



    PRAVOSLAVNA CRKVA SV. ĐORĐA sagrađena je 1761. na mestu male pravoslavne crkve iz turskog vremena, posvećena istom svecu. Osvećena je 1778, a fasada i toranj su iz 1791. U njoj je izuzetno vredan ikonostas Pavla Simića, sa 77 ikona različite veličine, oslikan od 1867. do 1873. Crkva je u neoklacističko-barokno-rokajnom stilu i ima status kulturnog dobra od velikog značaja.

    ZGRADA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVENE OPŠTINE
    podignuta je 1863, prepravljena 1891. u stilu rustičnog klasicizma, u porti Velike crkve, za potrebe Učiteljske škole, a na temeljima zdanja u kojem je 1778. počela rad "Norma" Avrama Mrazovića (preteča Somborske učiteljske škole, najstarije na Balkanu). U njoj se nalaze bogata arhiva i slikarski radovi.





    Crkva Svetog Trojstva



    KATOLIČKA CRKVA SVETOG TROJSTVA je građevina zidana od franjevaca u baroknom stilu 1763. Crkvu ukrašavaju orgulje (1771), vredna vajarska i slikarska dela. U njenom Župnom uredu (1743) su 1749, uz neviđeno slavlje, predati Povelja i Statut "Slobodnog i kraljevskog grada" i održani prvi izbori za Magistrat grada.




    izvor:biblioso

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  4. #34

    Odgovor: Sombor


    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

  5. #35

  6. #36

    Odgovor: Sombor

    Citat zjovan29 kaže: Pogledaj poruku
    PRAVOSLAVNA CRKVA SV. JOVANA je prema predanju sazidana na ostacima turske džamije 1790, u baroknom stilu i s elementima rokokoa. U njoj je ikona Presvete Bogorodice, doneta sa Kosova u Velikoj seobi, dar monaha manastira Jazak, kao i posebno vredan ikonostas Pavla Đurkovića iz 1809. Unutrašnja dekoracija "Male crkve", kako je Somborci zovu, obnovljena je 1883. i svrstana je u objekte kulture od izuzetnog značaja.



    ''Подигнута је 1790. на месту старије цркве, срушене четири године раније. Ова једнобродна црквена грађевина има све атрибуте типичног војвођанског барока на прелазу из XVIII у XIX век...''

    ''Crkva je podignuta na prostoru na kome su se oduvek nalazile bogomolje. Prvobitno je ovde bila hrišćanska crkva koja je po dolasku turaka pretvorena je u džamiju, da bi nakon odlaska turaka bila pretvorena u pravoslavnu crkvu. Kaluđeri fruškogorskog manastira Jazak su 1716. godine sklanjajući se pred novom pretnjom od napada Turaka, sa sobom doneli mošti cara Uroša V - poslednjeg sprskog cara. Dve godine kasnije, kaluđeri se vraćaju u Jazak i odnose mošti cara, a u znak zahvalnosti crkvi ostavljaju ikonu Presvete Bogorodice donetu sa Kosova prilikom seobe Srba pod Arsenijem Čarnojevićem. Ikona se ovde čuva i danas. Stara crkva je srušena 1786. godine da bi na njenom mestu 1790. godine bila izgrađena nova u baroknom stilu sa elementima rokokoa. Ikonostas crkve oslikao je 1809. Pavle Đurković. Crkva je obnovljena 1978. godine.'' (TO SO)

  7. #37

    Odgovor: Sombor

    SOMBORSKA DUŽIONICA


    Na sajtu BUNJEVCI našao sam bogato i pregledno obradjene podatke o Bunjevcima pa ih ovde koristim da uz slike ove somborske manifestacije koje sam napravio 29. jula ove godine, malo više kažem o tom, a i nekim drugim običajima na severu Bačke. Opisana je subotička Dužijanca, ali pošto je običaj uglavnom isti, a za Sombor nisam našao sličan opis, koristim ovaj.

    ''Dužijanca je završni bunjevački žetveni običaj na poljima, ko što je, na primer, berba u vinogradarskim područjima. Običaj je zdravo star i datira još iz vrimena pagana – slavi se bog plodnosti, jel imat kruva značilo je nastačit ranu za čilu porodicu tokom godine. Prima tome, pogrišna je teza o proslavi novog kruva.

    Ovaj običaj se pritvorio u opštu zemljoradničku slavu i svečanost pod tim imenom, al triba kazat i to da postoje i drugi nazivi: dožencija, doženjancija, dožinjancija i slično...
    Istini za volju, ni sami Bunjevci koji su obrađivali ovu temu, nisu bili istog mišljenja kako zvati ovaj običaj – Blaško Rajić je piso o „doženjanci”, a Ive Prćić o „dožejanci”. Ipak, većina je divanila o „dužijanci”, i to ko naziv priovladava u Subotici, Bajmaku i Somboru, premda se tu i dan-danas mož čut rič „dužionica”...'


    U najavi u štampi i na netu video sam da se govori o Somborskoj dužionici pa sam u prvi mah mislio da je to pogrešno napisno. Ne isključujem mogućnost da se ovaj, redji izraz koristi kako bi se somborska svetkovina razlikovala u nazivu od već čuvene subotičke dužijance.


    Učesnici su iz više pravaca išli ka crkvi sv. Trojstva gde je održana misa.




    ''...Početak svečane povorke bio je izvan varoši, na kakoj raskrsnici ili isprid križa nuz put, oko kojeg je bilo dosta slobodnog mista. Kad bi se svi iskupili krećalo se u varoš – prvo konjanici (20-200), onda žitom ukrašena kola il karuce u kojima bi sidili bandaš i bandašica sa ispletenim vincom il krunom. Za njima bi u drugim kolima bilo nikoliko pratilaca – mastalundžija i pratilja – enga. Kolonu bi na putu do crkve posmatrali mnogobrojni okupljeni građani. Bandaš i bandašica su pridavali krunu crkvenim starešinama, a oni pak dići koja su krunu unosili u crkvu. Posli blagoslova krune i klasja, divojke u bunjevačkim narodnim nošnjama dilile su svim prisutnima po klas. Posli tog, kola s bandašom i bandašicom prolazili su glavnijim sokakima Subotice...''


    Bandaš i bandašica stižu pred crkvu.


    ''...Obično čeljad misle da je dužijanca završna javna svečanost žetveni radova, ispuštajuć pri tom činjenicu daje to običaj na svakom salašu. Svudak se slavio završetak zdravo teškog žetelačkog rada, i ako se stvar ovako gleda dolazi se do zaključka da dužijanca ima svoj izvor u porodičnoj, zemljoradničkoj zajednici...

    ...Od ovog porodičnog žetvenog slavlja razvila se u Subotici javna, bunjevačka, proslava završetka žetve! Dužijanca se javno prvi put proslavila 1911. godine. Nikako u isto vrime župnik Blaško Rajić osnivo je „Katoličko divojačko društvo”, i kako su mnoge članice bile risaruše, pridložio je da zajednički proslave dužijancu. Tako je uz zahvalnicu u Kerskoj crkvi, iste godine, bila proslavljena žetvena svečanost i priređena zabava. Bila je to opšta bunjevačka proslava di se među momcima biro bandaš, a med divojkama bandašica. Oni su bili najlipči par koji je bio u obavezi da priredi “Kolo”. Ko što se vidi, prve javne dužijance održavale su se u Keru (dio Subotice) i bile su vezane uz Župu Sv. Roke sve do 1914. godine...''



    Na 'Somborskoj dužionici' bilo je dva para bandaša i bandašice.




    Iz lista 'Danas' - ''Danas se ovaj običaj pretvorio u opštu zemljoradničku slavu i svečanost u okviru koje je prvo održana misa zahvalnica, na kojoj su posvećeni kruna i hleb, napravljeni od novog žita..''







    ''...Prema tradiciji, centralne ličnosti manifestacije su bandaš i bandašica, ove godine Milan Matarić i Maja Lulić, koji su nosili krunu i venac od upletenog žita i gradonačelniku Sombora Nemanji Deliću predali posvećeni hleb.''


    ''...Već je kazano da su njive bile velike i da bi sve bilo urađeno na vrime dolazilo je do udruživanja „bandi”. Pridvodnik je bio bandaš koji bi i ugovaro poso, a njegova rukovetašica – bandašica. Triba istać da se radilo o najvridnijem i najboljem paru...

    ...Sama žetva – ris je počimala za Petrovdan, makar i simbolično, ako žito nije dozrilo... Risar i risaruša su činili jedan par. Di je veće imanje znalo je biti i do 20 pari risara... Risaruša je sakupljala pokošeno .. žito...Kad bi se istirala poslidnja pripelica i očistila i uredila njiva, bio je urađen ris. Digod pri kraju kosidbe risaruše bi plele vinac i krunu od žitnog klasja. Plelo se isključivo od pšeničnog klasja, nikad od ječma, raži ili pak zobi. Na kraj risa vinac se mećo oko bandaševog šešira, a kruna se nosila gazdi na salaš. '


    Inače, kad sam ja (odavnooo) studirao pravo, učili smo da postoji oblik angažovanja radnika za poljprivredne (i neke druge) radove. To su bile bande na čijem čelu je bio bandi-gazda koji je birao radnike, pregovarao sa gazdom o uslovima rada i plaćanu, a po isplati odredjivao koji će radnik koliko, prema zasluzi, dobiti od ukupne sume koju je gazda isplaćivao banda-gazdi .

    Čini mi se da taj oblik još živi na estradi - muzičke bande, 'bendovi' uglavnom imaju taj oblik angažmana.










    Medju učesnicima svetkovine zapazio sam i nekoliko kulturno-umetničkih društava Bunjavaca iz Hrvatske.






    ''...potom se ispred Gradske kuće igralo „Veliko Bandašicino kolo“...''




    ''...Svečana narodna nošnja je posebno pripoznatljiva, taliko je lipa i skladna, nema na njoj ničega priviše, ni veza, ni zlatoveza. Bila je bogata, al skladna i zadivljujuća.

    Kad se nosila? Prvo su je nosile divojke u svečanim i prigodnim prilikama. Nasleđivala se s kolina na kolino, divojke su je nosile na dužijancama, berba balu, prelu, jel još više, ako se u crkvi obiližavala nika svečanost i ako je bijo upriličen prošijun. S početka XX vika nosila se svečana nošnja i u crkvu...





    Iako je 'Somborska dužionica' prvenstveno svetkovima tamošnjih Bunjevaca, sigurno da je istovremeno i velika somborska manifestacija.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 01.08.2012 u 12:13

  8. #38

    Odgovor: Sombor

    Citat zjovan29 kaže: Pogledaj poruku
    ZGRADA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVENE OPŠTINE[/B] podignuta je 1863, prepravljena 1891. u stilu rustičnog klasicizma, u porti Velike crkve, za potrebe Učiteljske škole, a na temeljima zdanja u kojem je 1778. počela rad "Norma" Avrama Mrazovića (preteča Somborske učiteljske škole, najstarije na Balkanu). U njoj se nalaze bogata arhiva i slikarski radovi.
    Evo i slika vezanih za citat:




    Spomen-ploča se vidi na pročelju.




    A sa ove strane je još jedna spomen-ploča:


    Inače, ta prvobitna kuća u kojoj je bila 'Norma' je bila trščara.

    U porti crkve sv. Georgija je još jedna znamenitost:

    ''... U crkvenoj porti nalazi se veliki krst načinjen od ružičastog mermera koji je od 1795. godine do završetka II svetskog rata stajao na Svetođurđevskom trgu.''






    A samo stotinak metara dalje, ispred 'Magistrata' je arteški bunar.




  9. #39

    Odgovor: Sombor

    Laza Kostić u Somboru



    ''Ma, boga ti, Maro, je li ono naš Laza na klupi?

    - A, ko će drugi biti, Deso? Usred dana u svečarskom odelu, a na glavnom somborskom sokaku? Laza, dabome!

    Zajapurene somborske snaše, početkom prošlog veka, ovako su se krišom došaptavale čim bi ugledale Lazu Kostića. Vek docnije, ovih dana, pesnik se vraća na “glavni somborski sokak”, ali u bronzanom obliku.

    Početkom maja, u Ulici kralja Petra Prvog, ispred kuće u kojoj je somborski zet Laza sa suprugom Julijanom proveo poslednjih 15 godina života (1895-1910), napisavši tu svoju labudovu pesmu “Santa Maria della Salute”, biće postavljen spomenik kojim se Somborci, najzad, odužuju velikom piscu.

    Znamenitijeg sugrađanina od Laze Kostića, Sombor nije imao. Svejedno, gotovo 100 godina u ovom gradu trajala je polemika o tome kakav spomenik i na kakvom mestu zaslužuje jedan od najomiljenijih srpskih pesnika, boem, političar, doktor pravnih nauka, prevodilac, pravnik i autor srpske pesme nad pesmama...

    Vajar Igor Šeter, mesecima je iščitavao literaturu o pesniku, razgledao stotine fotografija, konsultovao poznavaoce Kostićeve literature.

    - Najprimerenije je da se Laza među Somborce vrati onakav kako ga je opisao njegov veliki prijatelj dr Radivoj Simonović: razbarušene kose i brkova, kako posle duge šetnje, zamišljen sedi na klupi - otkriva vajar. - Tu, pored njega, na klupu moći će da sednu turisti, poklonici njegovih stihova, umorni šetači...'' ( Večernje Novosti, 22. april 2011)









    ''Srpska čitaonica
    Zgrada je izgrađena 1882.godine u stilu eklektizma za potrebe Srpske čitaonice koja je osnovana 1845. godine na inicijativu 72 najučenija i najuglednija Srbina. Pesnik Laza Kostić, nakon ženidbe sa Julijanom Palanački, postaje član Srpske čitaonice 1897. godine, a 1901. godine izabran je za predsednika Čitaonice. Dužnost predsednika Laza Kostić će obavljati do smrti 1910. godine. U znak pijeteta prema svom dugogodišnjem predsedniku, Srpska čitaonica je narednih godinu dana bila bez predsednika...''


    Ispred Gradske biblioteke

    ''Лаза Костић (Ковиљ, 1841 - Беч, 1910), српски песник, књижевник, филозоф, естетичар, преводилац, полиглота, доктор права, позоришни критичар, новинар и политичар. Био је један од најумнијих и најобразованијих Срба свог времена. Завршио је и докторирао права у Пешти, после чега је неко време радио као професор Српске гимназије у Новом Саду, а затим и као бележник у новосадском Магистрату. У политичком животу био је, шездесетих и седамдесетих година XIX века, близак сарадник Светозара Милетића. Биран је и за посланика угарског Сабора. Као младић посетио је Париз и Москву, а у време Берлинског конгреса 1878. г. био је лични секретар српског представника Јована Ристића. Неко време радио је у српском посланству у Русији, након чега је три године живео у Београду. Изабран је за првог председника Друштва српских новинара, а од 1884. до 1891. г. радио је и живео у црногорској престоници, на Цетињу, као уредник службених новина „Глас Црногорца“. По повратку са Цетиња преводио је, за хрватску Земаљску владу, Дербургове „Пандекте“, у којима је установио бројне иновације у правној терминологији. Последњих 15 година живота провео је у Сомбору, где се 1895. г. оженио богатом наследницом Јулијаном Паланачки. Једини je песник романтизма који је својим песмама знатно допринео и српској модерни. У Сомбору је 1902. г. објавио своју познату књигу О Јовану Јовановићу Змају – контроверзно дело чудне генезе, неку врсту свог животног песничког, естетског и филозофског манифеста, које је изазвало праву буру у књижевном свету свог доба, али се, временом, показало неумитно тачним у својим судовима. У Сомбору је, у пролеће 1909. године, настала и последња Костићева песма, изузетне језичке, стилске и духовне лепоте и ненадмашне осећајности, чувена Santa Maria della Salute, надахнута љубављу према прерано умрлој Ленки Дунђерски. Ову песму многи сматрају и најлепшом љубавном песмом спеваном на српском језику. Пуних девет година Лаза Костић је био и председник сомборске Српске читаонице. Почетком 1909. г. изабран је за члана Српске краљевске академије. Сахрањен је на Великом православном гробљу у Сомбору, крај своје супруге Јулијане.'' (sa zvaničnog sajta Grada Sombora)








  10. #40

    Odgovor: Sombor

    Citat zjovan29 kaže: Pogledaj poruku
    KATOLIČKA CRKVA SVETOG TROJSTVA je građevina zidana od franjevaca u baroknom stilu 1763. Crkvu ukrašavaju orgulje (1771), vredna vajarska i slikarska dela. U njenom Župnom uredu (1743) su 1749, uz neviđeno slavlje, predati Povelja i Statut "Slobodnog i kraljevskog grada" i održani prvi izbori za Magistrat grada.

    Римокатоличка црква и Жупни уред
    ''Црква посвећена светом Тројству и жупни двор изграђени су између 1752. и 1772. као јединствена архитектонска целина. Својина оснивача фрањеваца били су до 1871, када су на основу указа цара Јосифа II о укидању фрањевачких самостана прешли у надлежност римокатоличке жупе у Сомбору. Црква је једнобродна грађевина са типично барокном концепцијом простора. Олтарска апсида, ужа од наоса, надовезује се на централни простор, луцима подљен на три травеја. Над ниским трансептом подигнут је тробродни хор. Испусти са вишеструко профилисаним венцем, пиластрима и лизенама, појављују се у наосу и олтару. Уз сам бок олтарске преграде смештени су помоћни олтари, док се из наоса улази у тробродну припрату. Цела црквена грађевина је пресведена бачвастим сводом. Испод ње је смештена крипта, правоугаоне основе, са полукружном апсидом, у којој су до 1776. сахрањивани угледни грађани Сомбора. Западна фасада цркве је оживљена са пет пиластера и два стуба, на чијим се богато профилисаним капителима налази по једна камена скулптура анђела. Изнад степенасто профилисаног венца, забат са волутним завршецима уобличава западно прочеље. Јужна фасада, из које се издиже високи звоник, прислоњена је уз зид спратне зграде бившег самостана. Његову скромну фасадну декорацију чине прозорски отвори различитих димензија и кровни венац. Високу олтарску преграду осликаоје 1784. Паул Кроноветер. Бојење и позлата хора, оргуља и ораторијума су поверени „пиктору’’ Антонијусу. Конзерваторски радови изведени су 1963, 1967–68. и 1976–77.'' ('Споменичко наслеђе Србије' – Завод за заштиту споменика културе РС)




    Glavni i jedan od bočnih oltara




    ''Crkva Presvetog Trojstva - stara katolička crkva
    Somborski Bunjevci grade 1717. godine crkvu na razvalinama starih turskih građevina. Na mestu stare crkve od 1752. do 1763. godine gradi se nova crkva u klasičnom baroknom stilu posvećenu Svetom Trojstvu. Crkvene orgulje su izgrađene 1771. godine, a propovedaonica je oslikana 1782. godine. Ispod crkve nalazi se kripta u koju su do 1782. godine sahranjivani ugledni somborski građani rimokatoličke veroispovesti. Crkva je obnovljena 1939. godine.'' (TO SO)




    ''Plebanija - Župni dvor, nekadašnji franjevački samostan
    Franjevački samostan se nalazi pored crkve Presvetog Trojstva. Zgrada je počela da se gradi 1743. godine za potrebe smeštaja franjevaca, a završena je 1749. godine. U prostorijama zgrade 24. aprila 1749. godine somborcima je svečano uručeno Privilegijsko pismo carice Marije Terezije kojim je grad proglašen za slobodan i kraljevski. Franjevci su 1786. godine uredbom austrijskog cara Josifa II morali da napuste grad. Iste godine Sombor postaje sedište velike Bačko-bodroške županije i zgrada postaje sedište županijske administracije koja je ovde ostala do izgradnje zgrade Županije. Danas je zgrada sedište župnog dvora. Na južnoj fasadi zdanja nalazi se jedna od somborskih atrakcija: SUNČANI SAT koji je načinjen 1852. godine na inicijativu tadašnjeg profesora i upravnika Učiteljske škole Jovana Čokor, obrazovanog čoveka teške naravi. Učenike je surovo kažnjavao, što je izazivalo đačke pobune zbog čega je morao da napusti Sombor. Za sobom je ostavio vidan trag. Pošto se bavio astronomijom, dao je da se sačini sunčani sat sa sarkastično-duhovitim natpisom: ''Jedan ti je od ovih poslednji'' koji i danas privlači pažnju.'' (TO SO)

    Crkva i župni dvor su kao jedinstvena celina spomenik kulture velikog značaja.







    Kapela sv. Ivana Nepomuka


    Kapela se nalazi prkoputa ulaza u crkvu sv. Trojstva i Župni dvor.

    ''Према Хроници Боне Михаловића из 1787, капела Св. Ивана Непомука у Сомбору изграђена је 1751. То је мала грађевина, складних пропорција, на којој се огледају доминантни утицаји рококоа. Основа је у облику неправилне елипсе са зарубљеном источном страном. наткривена је куполом која при врху има лантерну са четири прозора. Фасадна декорација изведена у штуко малтеру, знатно је скромнија него декорација унутрашњег простора са јонским пиластрима, мермерним североисточним и југоисточним зидом, мермерним подом и сликаном рококо орнаментиком. Наглашеној полихромији доприносе и прозорски витражи. У олтарској ниши на издигнутом поду смештен је ковчег Св. Ивана Непомука. Конзерваторски радови изведени су 1993.'' ('Споменичко наслеђе Србије' – Завод за заштиту споменика културе РС)


    ''Godine 1751. tadašnji upravnik carskih dobara Franc Redl gradi kapelu u rokoko stilu i posvećuje je svetom Ivanu Nepomuku - zaštitniku od poplava. Zbog svog oblika pretpostavlja se da je nastala na osnovi nekadašnje turske bogomolje koja je postojala pored Pašine kule. Svoj prvobitni oblik kapela je sačuvala do danas.'' (TO SO)

    Kapela je spomenik kulture velikog značaja.
    Sada se u kapeli nalazi galerija likovnog umetnika Višinka Jene-a.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 03.10.2012 u 17:35

  11. #41

    Odgovor: Sombor

    Sombor je predivan, tamo sam služio armiju, i pamtim ga po tome što ima lepih devojaka, kao i lepih mesta za izlazak, a tek građevine svaki komentar je suvišan, pamtim i stari Sombor sa drvećima u centru grada pa se dvoumim dal je lepšio bio tada ili je sada lepši sve u svemu kada ste tamo i u kasarni ste pa kad dobijete izlazak u grad ili vikend odete u centar Sombora i kao da ste u nekoj drugoj državi lepo i čisto nema previše buke, sve je na dohvat ruke.

  12. #42

    Odgovor: Sombor

    Sombor u 'Blue Moment'-u

    Mi sa foto-aparatima 'plavim trenutkom' nazivamo period od nekih četvrt sata kada je na zemljj pao mrak a nebo je još uvek plavo. To je momenat da se naprave lepe noćne fotografije.

    Ime: 1DSC_4296.jpg Pregleda: 526 Veličina: 232.8 KB

    Ime: 1DSC_4301.jpg Pregleda: 454 Veličina: 199.2 KB

    Ime: 1DSC_4345.jpg Pregleda: 509 Veličina: 218.6 KB

    Ime: 1DSC_4366.jpg Pregleda: 503 Veličina: 195.7 KB

    Ime: 1DSC_4394.jpg Pregleda: 446 Veličina: 248.1 KB

    Ime: 1DSC_4410.jpg Pregleda: 551 Veličina: 206.8 KB

  13. #43

  14. #44

    Odgovor: Sombor

    Volim Sombor. U njemu žive moji kumovi sa kojima imamo divan odnos. Inače tek neki peti ,šesti put sam videla koliko je Sombor lep grad, trebalo je vremena da ga upoznam.
    Kum je inače čovek koji se pobirne za sve, i da deca idu na matine, da ih čekamo negde u kafiću , da nam pokaže gde je Šikara jer sam ga pitala tamo neka prijateljica živa...spreman za sve.
    Za to vreme kuma , prava domaćica radi, sprema kuva, pravi kolače mada vrlo često smo išli na ručak u neku vikendicu na Dunavu gde su kumovi pokazivali svoja umeća.
    "Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Slične teme

  1. Sombor 1910.
    Autor PIB u forumu Istorija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 13.01.2009, 02:59

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •