...fotografije....Neke tako sitnice...obicno karte od prevoznih sretstava....gledam da kupim i po neku knjigu.....Secanja, mirisi i boje koje nosim u sebi kasnije
...fotografije....Neke tako sitnice...obicno karte od prevoznih sretstava....gledam da kupim i po neku knjigu.....Secanja, mirisi i boje koje nosim u sebi kasnije
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
Slike su mi najvažnije
Poruku je izmenio yige_gui, 30.01.2015 u 19:36
Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.
Necete verovati ali prosle godine sam donela komadic zemlje sa Rohalj baza...ne pitajte me kako sam prenela...ne znam ni sama...i cuvam je u tegli pored TV-a.....Razmisljala sam dugoooo....sta da ponesem od nas....slika imam na hiljade....suvenira...svega samo zemlje nema....
samo je nekako tamna zemlja...mozda od stajanja....a ova ovde je bleda od peska....sami pesak.....
Mada drugarica kaze da izgleda kao govno u tegli....
.....ali..... kakve sam srece ne bi me cudilo da sam i govno pokupila....
memorijska kartica mi je krcata.....
zvuk cvrcaka u letnje jutro dok prolazim pored rascetalih narova ka plazi....
miris soli
znoj koji curi u dekolte
okus svezih vongola...miris ruke koja ih pruza.....budalast pogled vlasnika taverne.....
onda...
ostrina vazduha u rano bljestavo jutro
sneg koji skripi pod planinarskom cipelom
olaksanje koje nastupa kad se dupe uvali u ligestul uz stazu...
lica ljudi u mimohodu
sitnice
sitnice koje zatrpavaju memorijsku karticu
Ploviti se mora i bez broda ..
Najvaznije uspomene sa putovanja nosim u sebi.Mnoge ce tu i ostati zauvek.
Postji i mali broj onih koje nisu lepe.I,fotografije,naravno.Ali ih je sve manje.
Ako vam je dobro ... onda nista!
Naravno, najznačajnije uspomene sa putovanja su one koje nosim u glavi u vidu sećanja na samo putovanje i događaje u toku putovanja, a koja često evociram sa svojim saputnicima. To evociranje se upotpunjuje fotografijama kojih uvek bude ogroman broj, a značajni su i kamenčići, školjkice, šišarke i drugi prirodni suveniri. Svakako, ne izostaju ni kupljeni suveniri u obliku magneta, razglednica, mapa, krpica i td.
Evociranje uspomena sa putovanja često preraste u maltretiranje komšija, prijatelja i gostiju koji dođu u posetu ne očekujući da će doživeti svojevrsni atak na isplanirano "dobroosmišljeno" korišćenje slobodnog vremena.
Bez neke posebne predstave o tome kako može da izgleda doček Uskrsa, jer ga nikada nisam ni čekala, nego samo doživljavala kad već nastupi, i bez neke posebne verske podloge za to, jer nisam vaspitavana u verskom duhu, zaputila sam se sa svojom odraslom decom, pred ovogodišnji Uskrs, sa Agencijom iz Zemuna, na Krf (Grčka) da dočekamo Uskrs koji se tamo vrši na poseban, jedinstven način, po posebnoj proceduri. Iako je opis puta i boravka na Krfu bio detaljan, predstava o tome mi baš nije bila sasvim jasna, jer nisam do tada imala prilike da doživim tako nešto. A doživljaj je, bez preterivanja, bio izuzetno snažan.
Sam put, uz vodiča Bebu, koja je ujedno i vlasnik pomenute agencije, je, iako naporan (oko 24 sata autobusom), bio izuzetno zanimljiv, jer nas je Beba sve vreme zasipala raznoraznim informacijama o Grčkoj (istorija, geografija, ekonomija, poljoprivreda, ekologija, stanovništvo...).
Poseban utisak ostavio je boravak na i u Krfu (Kerkira, lokalni naziv grada Krfa), od praćenja Isusove plaštanice koja je 25.4. uveče i 26.4.2008. ujutru iznošena iz Crkve Sv. Spiridona Čudotvorca, zaštitnika Krfa, i proneta kroz divne, u venecijanskom stilu uske i popločane ulice Krfa, do samog dočeka Uskrsa u subotu pred ponoć, sa upaljenim svećama u rukama, uz pojanje crkvenog hora, na najvećem gradskom trgu Esplanada i retko doživljenog nesvakidašnjeg i neopisivog skoro polusatnog vatrometa u ponoć, odnosno u prvim nedeljnim minutima ovogodišnjeg Uskrsa. Ceo doživljaj uveličali su svojom muzikom filharmonijski orkestri kojih na Krfu ima, čini mi se, osam.
Na dan Uskrsa, kako tradicija nalaže, bacani su ćupovi iz skoro svih zgrada u gradu na ulicu, čime se simbolizuje kraj stare godine i žetvenih proizvoda, i početak nove, sa novim ćupovima punim žita i drugih poljoprivrednih proizvoda.
Ovaj doček Uskrsa neću zaboraviti dok sam živa, a moje oduševljenje je toliko da planiram da i iduće godine dočekam Uskrs na Krfu, sa istom agencijom.
Osim dočeka Uskrsa, program putovanja je obuhvatio i posetu ostrvu Vido, nadomak Krfa, na kome su sahranjeni srpski vojnici koji nisu uspeli da prežive proboj Solunskog fronta i iskrcavanje na Krfu 1916. godine, o čemu svedoči impresivan spomenik - kosturnica. Program je podrazumevao i obilazak ostrva Krfa (plaža Glifada, Polikastrica, plantaža kum kvote i fabrika, kanal zaljubljenih). U povratku, obišli smo Meteore i manastir Sv. Stefana, pećinski izvor Sv. Petke, Paraliju, gde smo i prespavali. Poslednji dan, obišli smo Solun (znamenitosti i, naravno, prodavnice), Zejtinlik, i vratili se kući, prezadovoljni putovanjem.
Sa ovog putovanja moja deca i ja nosimo neizbrisive uspomene, potkrepljene sa preko hiljadu fotografija i video snimaka.
Spremamo se na novo hodočašće na Krf iduće godine i preporučujem ga svakome kome se odmor ne svodi samo na kupanje i sunčanje i koji žele da vide, saznaju i dožive nešto nezaboravno.
Preporučujem agenciju Domica iz Zemuna, jer imaju odličan program, a od vodiča možete saznati sve, čak i ono čega nema u brošurama i pisanim vodičima.
Poruku je izmenio euridika, 05.09.2008 u 20:03 Razlog: uzastopne poruke, izbrisano ime turističke agencije iz teksta
Uspomene na lepe doživljaje uglavnom čuvam u sebi.
A da, sa ovogodišnjeg letovanja sam donela i oko 200 fotografija
Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.
Vredi otputovati i pogledati Balaton kod Balatonfured-a. Jednom sam bio i otad vrebam priliku da se vratim tamo. Ima jedna vinarija koja se zove "šestostepenica" (Mađarski: "Hatlepcsos") jer se sa ulice treba penjati na šest stepenica. Vino je domaće, najbolje.. a služi se i pašteta od pohovanog svinjskog mozga na tostu. Ko ne ferma, nek pije samo vina.. dobra je usluga i lepo je. Jezero je plitko, ali čisto.. U susedstvu je Tihanj, koji vredi pogledati, ali je skuplji - tamo idu uglavnom Nemci.
Ono što bih još preporučio za višednevne ture, je Erdelj - Transilvanija u Rumuniji. Prekrasni predeli, i još nije skupo. Organizovane ture ja ne volim, ali ako nemate poznanika odatle, onda vam drugo ne preostaje. Ili idete u planine, ili u banje, možda u solane (kao u Tuzli, samo ove se mogu posetiti), ili u srednjevekovne saksonske gradiće u južnoj Transilvaniji (Sigisoara, Brasov, Sibiu, Fogaras), ili posetite Kluž, gde imate mnoštvo crkava, muzeja, arboretuma, istorijskih grobalja i palata. Možemo da se dogovorimo, sakupimo dobro društvo, u Bečkereku se nađemo i idemo. Ja sam pet godina studirao u Klužu i poznajem Transilvaniju.
Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!
У времену од 03. до 19. септебра 2008. године боравио сам у Ханиотију, у хотелу Дионисос
Хотел се налази у мирном делу Ханиотија. Домаћини и сви запослени си веома љубазни и веома брзо се стекне пријатан однос туристе и запослених у објекту. Сам објекат је веома уредан, чист и складно архитектонски решен. Окружен је зградама, трговинским маркетом као и богатим зеленим појасом тако да је исти у заветрини што омогућава пријатно сунчање и током ветровитих дана којих је искрено говорећи јако мало.
Плажа је дугачка и не преширока, уосталом као и у осталим местима на Халкидикију. Лагано понире у море што преставља и мали проблем ако се сунчате на пешкирима или подметачима јер је незгодно заузети правилан положај у односу на Сунце јер вам често глава "виси" наниже.
Улаз у море је постепен, вода беспрекорно чиста и улази до 30-так метара постепено у дубину након чека се пружа део који је намењен искусним и добрим пливачима.
Једина замерка за плажу односи се на чињеницу да на њој не постоје тушеви. Иначе, плажа је чиста, на њој постоје уређене кабине за пресвлачења. Хлада је мало, јер дрвећа нема пуно у рејону плаже већ се искључиво туристи ослањају и помоћ траже од сунцобрана.
Улични продавци воћа често обилазе плажу тако да се "евро витамино" можете купити килограм сезонског воћа по цени од 1 евра.
Наставиће се.....
Живима по заслузи, мртвима по обичају
Ноћни живот је веома разноврсан у Ханиотију. Сам центар је довољан да туристи понуди све оно што му је неопходно за добар провод. На једном месту преплићу се кафићи, дискотеке, таверне, ресторани.... Велике дискотеке налазе се ван места и до истих је потребно отићи колима.
Ево, пар објеката који су препознатљиви за Ханиоти
Цене у граду су углавном уједначене и крећу се за газирана пића од 2 до 3 евра (добија се купон за нет у трајању 1 сат што је еквивалентно 2 евра у кафеу Афрос), кафа нес 2 евра, вечера за двоје од 16 до 20 евра али са свим прилозима, пићем и на крају десерт .
Грчко вече о коме ће бити касније више речи организују сви већи хотели. Са свим услугама (храна и пиће се послужују по принципу шведског стола) цена карте се креће од 25 до 30 евра по особи. Крстарење бродом износи 22 до 27 евра, одлазак на Метеоре аутобусом износи 35 евра, а у Вотерленд 29 евра одрасли, деца 24 евра.
Наставиће се....
Живима по заслузи, мртвима по обичају
eh... p u t o v a n j a ........
... U principu, ja putovanja nešto baš i ne volim.
Što se tih putovanja tiče … više sam nekako … statična.
(Da se ja pitam) više bih volela (što se kaže) da negde “puštam korenje”.
Ustvari ne ne ne, nisam ja uopšte statična – naprotiv. Moja priroda je vetrop®ir(oda) … a l i ...
– kada su u pitanju - odlasci.Oni odlasci ”zauvek”, bez mnogo pozdravljanja … bez povratka.
To je taj stari, dobri Nomad … in D blad.
Volim, ako već mora da se ide - da odlazim. Da se ne rastajem. Da se ne okrećem. Da se ne vidi
… ako (mi se slučajno omakne, pa) zaplačem. Da, ako (ikako) mogu – zaboravim.
I gde sam to bila … I zašto sam odatle otišla.
U odlascima nema povrataka ... kao u putovanjima.
U odlascima ima (i) mnogo mnoooogo više uspomena.
Zapravo (ruku na srce),
mislim da ja ni to (ako ćemo baš iskreno) ama baš uopšte ne volim,
Kako mogu voleti nešto što me boli u vrh srca, u dnu stomaka, u sred mozga ….
naravno da ne mogu ...
to ja samo tako kažem
... to sam se samo ja dobro izvežbala, obučila i majstorski utrenirala – da po(d)nesem.
U toj oblasti sam postigla, dostigla i prestigla sve … čak i samu sebe.
Postala sam u toj oblasti pravi virtuoz - neki …samouki expert ...
EXPERT U O D L A Ž E N J U .
Expert “naivac”.
Kako to gordo zvuči.
a kako je gorKo.
Elem, kada krenem na putovanja (koja ne volim) , ja zamislim da su to odlasci (koje volim).
Sa sobom ponesem sve što se poneti može. Gomilu kofera, putnih torbi, vreća i nesesera.
Uvek mi bude žao … ostavljenog nameštaja … zidova vrata, plafona i podova.
....................
Vraćam se uvek sa prtljagom pojačanim za još koji kofer, torbu, vreću … bar neku kesu … ili džak.
Eeeee … tu su smeštene moje uspomene. Zapravo ja ih zovem još lepše – pokloni.
Moje uspomene, koje će obradovati sve meni drage ljude.
Ne samo što će ih obradovati, nego će mi ih i bolje čuvati.
Oni ih sigurno nikada neće baciti … (kad mi popucaju filmovi) ja možda i bih.
Uzgred,
moje su uspomene velike.
I teške.
I ima ih previše.
Ko bi to sve mogao da po(D)nese.
Nemam ja ni prostora … ni “vremena” za “TO”. Dušu bi mi uzele.
Čak i slike su opasne. I njih (raz)delim.
Eto tako .….
MOJE USPOMENE, uglavnom ČUVAJU DRUGI ...
A ja … kada (ako) ih se baš zaželim … prošetam … pa ih jednu po jednu obiđem.
Vidim i izgrlim.
jBŠ putovanja odlasci su ZAKON
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Uvek sam,na neki način,na putovanju.Nikad nisam ''tu'',nikad nisam ''ovde''.Putovanja uče čoveka mnogim stvarima.
A,što se tiče uspomena sa putovanja:kao što rekoh,ja sam uvek na putovanju,tako je i sam moj život jedna uspomena.
od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota
Једна од добрих страна путовања и одласка на одмор ван места живљења је та што се тамо може видети оно што у граду живљења не можеш видети или што се не види јако често.
О разликама нас самих у односу на друге не морам ни да говорим јер су некада очите, велике или несавладиве. То, по мени и даје драж путовањима. Наравно од тога је нешто добро и лепо, а види се и оно што у нама изазива другачија расположења и емоције.
Ево само нешто од тога,
тежак посао на врућини на којој се зној слива низ лице и тело
Наравно, неки се нису либили да покажу ко су и одакле долазе.
Све је то пропраћено песмом и игром тако да је караоке вече било сасвим ОК
Poruku je izmenio euridika, 30.09.2008 u 21:31 Razlog: uzastopne poruke
Живима по заслузи, мртвима по обичају
Посебан доживљај је сигурно грчко вече. За разлику од досадашњих година грчо вече није организовно у нашем хотелу већ у једном од већих хотела у Ханиотију. На вечери се окупило око 350 гостију. Поред укусне вечере организоване на бази шведског стола организатор се потрудио да прикаже целовечерњи уметнички програм и то пре свега наступ фолклорног ансабла и оркеста.
У другом делу вечери сви учесници су се увесељавали уз Сиртаки, плес жена и девојака у ватри, испијању вина са пода од стране мушкараца и још много тога.
Ево пар фотографија са грчке вечери које би могле дочарати атмосферу
Живима по заслузи, мртвима по обичају