Već negde pomenuh da svoj stav povodom ovakvog pitanja korigujemo sa zrelošću.
Neko ima veliko srce i nastavi u stilu "kad je beg bio cicija" dok neko se prešalta na (u trendu) "sve se radi zbog neke koristi".
Svoj stav sam i sam korigovao u smislu da me život "odučio" da sve dobro se dobrim vrati (od iste osobe) u stav da ću se truditi da činim dobro zbog sebe, svoje mirne savesti i sna a da zanemarim pitanja tipa "zašto on tako radi...šta li time želi i očekuje".
Shvatio sam da "gluvom šaputati i ćoravom namigivati" je uzaludan posao. Kako da te neko shvati kome je strano takvo postupanje?
Zar samim podozrenjem i "čuđenjem" ne govori da, po sopstvenom kodeksu, on tako ne bi postupao? Ne želim baš generalisati da svi koji prvo, sa podozrenjem reaguju, su sami skloni da smatraju da sve dobro se čini zbog naplate. Moguće je da su imali mnogo loših iskustava sa drugim osobama .
Verujte, ima i prednosti u bezrezervnom i iskrenom činjenju dobrog. Nikada ne morate "smišljati verzije" i "priče", trošiti vreme na "kamuflažu" i "ono što neko želi čuti". Samo budete iskreni...a baš u istinu se najmanje veruje . Kako god, ostanete sa mnogo više energije nego neko ko "sve merka, "računa" i "kalkuliše" .
Malo li je ?