Walt Whitman (Volt Vitmen) - Strana 4
Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234
Prikaz rezultata 46 do 50 od ukupno 50
  1. #46

    Odgovor: Volt Vitmen

    Cao drugari, zanima me da li mozda neko od vas ima prvih osam delova pesme o meni. Nasao sam 2., 3., 4. i 5., ali ako imate svih osam, da vas ne maltretiram za celu pesmu, bilo bi lepo da ih okacite u slucaju da se razlikuju prevodi.
    Ovi prvi delovi mi trebaju za fax, a nikako da ih nadjem.
    Hvala unapred

  2. #47

    Odgovor: Volt Vitmen

    PJESMA O MENI


    Kuće i sobe pune su mirisa, police su nakrcane
    mirisima,
    I ja dišem miomir i znam ga i volim ga,
    Taj destilat bi me i opio, ali to neću dopustiti.
    Atmosfera nije miris, ona nema ukus destilata,
    bezmirisna je,
    Ustima je mojim zauvijek, zaljubljen sam u nju,
    Ići ću na obalu kraj šume da budem neprerušen
    i nag.
    Ludujem za njenim dodirom sa mnom.
    Para moga daha,
    Odjeci, mreškanja, zujni šapati, ljubav-korijen, svilna
    nit, rašlja i loza,
    Disanje moje i udisanje, kucanje moga srca,
    proticanje krvi i vazduha kroz moja pluća,
    Glasan udisaj zelenog lišća i suvog lišća, i obale
    i tamnobojnih morskih stijena, i sijena u staji,
    Zvuk rignutih riječi moga glasa prepuštenog vrtlozima
    vjetra.
    Po koji laki poljubac, po koji zagrljaj, ruke
    spojene uokrug,
    Igra svjetla i sjenki po drveću zaljuljanih gipkih
    Grana,
    Slast biti sam ili u žurbi ulice ili duž polja i
    padina.
    Osjećanje zdravlja, podnevni trepet, pjesma mene koja
    se diže sa postelje i ide suncu u susret.
    Jesi li cijenio da je hiljadu rali mnogo ? Jesi li cijenio
    da je zemlja mnogo?
    Jesi li tako dugo vježbao da naučiš da čitaš?
    Jesi li bio tako ponosan, san dokučivši značenje pjesama?

    Zastani danas i noćas sa mnom i posjedovaćeš
    porijeklo svih pjesama,
    Posjedovaćeš dobro zemlje i sunca (milioni sunaca još
    su ostali)
    Nećeš više uzimati stvari iz druge ili treće ruke,
    niti motriti očima mrtvih, niti se hraniti
    utvarama u knjigama,
    Nećeš motriti niiti mojim očima, niti uzimati stvari
    od mene,
    Slušaćeš na sve strane, cijediti ih iz sebe sama.

    ***

    Čuo sam šta su govornici govorili, govor o početku
    i o kraju,
    No ja ne govorim o početku niti o kraju.
    Nikad ne bješe više započinjanja nego što ga je sada,
    Niti više mladosti ili starosti nego što je ima sada,
    I nikad neće biti više savršenstva nego što ga je
    sada.
    Niti više raja ili pakla nego što ga je sada.

    Nagon i nagon i nagon,
    Vazda radonosni nagon svijeta,
    Nastupaju iz tame suprotnosti ravnopravne, vazda
    tvar i rast, vazda pol,
    Vazda preplet istovjetnosti, vazda posebnost, vazda
    soj života.

    ***

    Od razrade koristi nema, učeni i neuki osjećaju
    da je tako.
    Sigurno kao najizvjesnija sigurnost, okomito u
    uspravnom, čvrsto podržan, zracima poduprt,
    Krepak kao konj, ljubazan, uznosit, električan,
    Evo me stojim tu sa tom tajnom.

    Jasna je i slatka duša moja, i jasno je i slatko sve
    što nije duša moja.

    Nedostaje li jedno oboje nedostaje, i neviđenom
    viđeno je dokaz,
    Dok ono neviđeno ne postane i za dokaz mu dođe
    red.

    Pokazivati najbolje i dijeliti ga od najgoreg doba, to
    rasrđuje doba,
    Znajući savršenu prikladnost i staloženost stvari,
    ja ćutim dok oni raspravljaju, idem da se kupam
    i divim sebi.

    Dobrodošao je svaki organ ili osobina koja je moja,
    ili bilo kog čoveka srdačna i čista,
    Niti je palac, niti delić palca rđav, i ništa neće biti
    manje prisno od ostalog.

    ***

    Zadovoljan sam - gledam, igram, smijem se,
    pjevam ;
    Dok, milovanja i ljubavi pun, drug spava uz mene
    noću, pa se povlači u cik zore potajniim krokom,
    Ostavljajući mi korpe ubrusima bijelim pokrivene, od
    čijeg izobilja čitava kuća buja,
    Zar da odgodim moje prihvatanje i shvatanje i
    kriknem očima mojim
    Neka prestanu da motre za putem i niz put,
    Pa bez oklijevanja računaju i pokažu mi u paru
    Tačnu vrijednost jednog, i tačnu vrijednost dvoga, i šta
    je nadmoćnije.

    ***

    Putnici, i iskaoci okružuju me,
    Ljudi koje susrećem, način kako na mene djeluje
    moj ran život ili četvrt i grad gdje živim, ili
    nacija,
    Najnoviji datumi, otkrića, pronalasci, udruženja,
    stari i novi autori,
    Moja večera, odijelo, drugovi, izgled učtivosti,
    dugovi,
    Stvarna ili uobražena ravnodušnost nekog čovjeka
    ili žene koju volim,
    Bolest nekoga od mojih bliskih, ili moja, ili zlo
    rađanje, gubitak ili nedostatak novca, ili
    potištenosti, ili ushićenja,
    Bitke, strahote bratoubilačkog rata, groznica
    nepouzdanih vijesti, ćudljivi dogadjaji;
    Sve mi to dolazi danima, noćima, i opet od mene
    odlazi,
    Ali to nije ono Ja sam.

    Izdvojeno od potezanja i tegljenja stoji ono što ja
    jesam,
    Stoji zabavljeno, samozadovoljno, sažaljivo, dokono,
    jedinstveno,
    Motri nadole, uspravno je, ili svija jednu ruku na
    nedokučivo neko izvjesno odmorište,
    Motreći glavom na stranu svinutom šta dalje biva,
    Istovremeno u igri i izvan nje, posmatrajući je i
    čudeći joj se.
    Iza sebe vidim svoje dane kada sam se u maglama
    mučio sa lingvistima i takmacima,
    Nema u mene poruge ni dokazivanja, svedočim i
    čekam.

    ***

    Vjerujem u tebe dušo moja, onaj drugi koji sam ja
    ne treba da se ponižava do tebe,
    A ti ne treba da se poniziš do drugoga.

    Planduj sa mnom na travi, razveži čvor u svom
    grlu,
    Ne želim reči, niti muziku ili rimu, niti ono
    uobičajeno, niti predavanje, čak ni ono najbolje,
    Volim samo zatišje, zuj tvog prigušenog glasa.

    Sjećam se kako smo jednom ležali u takvo jedno
    prozirno ljetnje jutro,
    Kako si smjestila glavu koso preko bedara mojih,
    pa se blago preokrenula, nadnijela nada mnom
    I odvojila mi košulju od grudne kosti, i zaronila
    jezikom do mog ogoljenog srca,
    I pružila ruku dok mi nisi osetila bradu, i pružila
    ruku dok mi nisu dotaknula stopala.

    Brzo se uzdigao i raširio se ako mene spokoj i
    saznanje koje prevazilazi sve dokaze na tom
    svijetu,
    I ja znam da je ruka Gospoda obećanje moje
    sopstvene ruke,
    I znam da je duh Gospoda brat mog sopstvenog
    duha,
    I da su i svi ljudi, ikada rođeni, braća moja,
    a žene sestre moje i ljubavnice,
    I da greda spojnica stvaranja jeste ljubav,
    I bezbrojni da su listovi žilavi i oni što po poljima
    klonu;
    I smeđi mravi u malim vrtinama pod njima,
    I mahovinaste kraste po prečkama ograde, kamenje
    nagomilano, zova, divizma i bobičavo grmlje.

    Volt Vitmen, jedan kosmos, sin Menhetna,
    Žestok, plotan, čulan, jede, pije i rađa,
    Nije sentimentalan, ne postavlja se iznad ljudi
    i žena, niti po strani od njih,
    Nije skroman više nego što neskroman je.

    Izvalite lokote sa vrata!
    Izvalite sama vrata iz dovratnika njihovih!

    Ko god ponižava drugog, mene ponižava
    I što god je učinjeno ili rečeno na kraju se vraća
    meni.

    Kroz mene se nadahnuće talasa i talasa, kroz mene
    teče struja i znak.

    Kazujem iskonsku lozinku, dajem znak
    demokratije,
    Tako mi Boga! Ne prihvatam ništa što nema
    zamjenu koja može da pripadne svima i pod
    istim uslovima.

    Kroz mene zbore mnogi dugi nijemi glasovi,
    Glasovi beskonačnog pokoljenja zatvorenika i
    robova,
    Glasovi bolesnika i očajnika i lopova i kepeca,
    Glasovi ciklusa pripreme i rasta,
    I niti što povezuju zvijezde, i utroba i muške tvari,
    I prava onih koje odozgo tlače drugi,

    Glasovi unakaženih, beznačajnih, tupih, budalastih,
    prezrenih,
    Magle u vazduhu, buba sto valjaju grudve balege.
    Kroz mene zbore glasovi zabranjeni,
    Glasovi polova i požude, glasovi pod koprenom,
    a ja skidam koprenu,
    Glasovi nepristojni koje ja razjašnjavam i
    preobražavam.

    Ja ne stavljam prste na usta,
    Jednako sam osjetljiv, bila u pitanju crijeva ili glava
    i srce,
    Parenje za mene nije veća čast od smrti.

    Ja vjerujem u plot i u nagone;
    Vidjeti, čuti, osjećati, sve su to čuda, i svaki moj
    djelić i okrajak jeste čudo,
    Božanstven sam iznutra i spolja, činim da biva
    sveto sve što dodirnem ili sto me dodirne,
    Vonj ovih pazuha miomiris je finiji od molitve,
    Ova je glava više nego crkva, biblija i sva
    vjerovanja.

    Obožavam li nešto više od nečeg drugog, biće to
    raspon mog rođenog tijela, ili bilo kog dijela njegovog;
    Prozirni moj kalupe, bićeš to ti!
    Ležište zaštićeno, potporo, bićeš to ti!
    Čvrsti lemešu muževni, bićes to ti!
    Šta si da si, što u oranicu ulaziš moju, bićeš to ti!

    Ti, bogata krvi moja! Mliječna tvoja struja, blijede
    trake mog života!
    Grudi što se uz druge grudi priljubljuješ, bićeš
    to ti!
    Mozgu moj, biće to tajnovito vijuganje tvoje!
    Korijenu ispravnog iđirota! Plaha barska šljuko!
    Gnijezdo štićenih dvostrukih jaja! Bićeš to ti!
    Pomiješano zamršeno seno glave, brade, mišića,
    bićeš to ti!
    Curkavi soku javorov, stabljiko muževne pšenice,
    bićeš to ti!
    Sunce tako velikodušno, bićeš to ti!
    Paro što osvjetljavaš i sjenčiš lice moje, bićeš to ti!
    Znojavi potoci i rose, bićete to vi!
    Vjetrovi čije se genitalije blago golicavo trljaju o
    mene, bićete to vi!

    Široka mišićava polja, grane života hrasta,
    skitnico ljubavi puna na stazama mojim
    vijigavim, bićeš to ti!
    Ruko koju sam prihvatio, lice koje sam poljubio,
    smrtniče kojega sam ikada dotakao, bićeš to ti.

    Ludo volim sebe, ima me čitava gomila i svi su
    tako prebujni,
    Svaki trenutak i sve ša se desi puni me radosnom
    jezom,
    Ne znam kako se to zglobovi moji savijaju ni gdje
    je uzrok najnejasnije želje moje,
    Niti uzrok prijateljstva što ga zračim, niti uzrok
    prijateljstva što ga primam.
    & underpaid......

  3. #48

    Odgovor: Walt Whitman (Volt Vitmen)

    MOJA GALERIJA SLIKA

    U maloj jednoj kući držim slike obešene,
    nije to neka prava kuća,
    Okrugla je, svega nekoliko inča od jednoga kraja
    do drugog;
    Ipak, gle, u njoj ima prostora za sve predstave
    sveta, sve uspomene!
    Ovde prikazi života, onde - portreti smrti;
    Ovde, da l' prepoznajete? to lično je cicerone,
    Uprta prsta, pokazuje na raskošne slike.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #49

    Odgovor: Walt Whitman (Volt Vitmen)

    ŠTa SAM JA, KONAČNO

    Šta sam ja, konačno, nego dete, zadovoljno
    zvukom svog vlastitog imena? Što ponavlja ga
    stalno...
    Stanem u stranu da ga čujem - nikad mi ne
    dosadi.

    Ni tebi tvoje ime, isto;
    Jesi li mislio da nema ništa do dva-tri naglaska
    u zvuku tvog imena?
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #50

    Odgovor: Walt Whitman (Volt Vitmen)


    Dobro, kome je stalo do cudesa?


    Sto se mene tice, ja i ne znam za drugo doli za cudesa,
    Bilo da se setam ulicama Manhattana,
    Il’ da bacam pogled vrh krovova kuca, ka nebu,
    Il’ sljapkam bosih stopala uz zalo, na samim rubovima vode,
    Il’ stojim pod drvecem u sumi,
    Il’ pricam danju s nekim koga volim, il’ spavam nocu u krevetu s nekim koga volim,
    Il’ sjedim za stolom, za vecere, s drugima,
    Il’ posmatram neznance preko puta dok voze se u kolima,
    Il’ gledam pcele iz pcelinjaka u ljetno prijepodne,
    Il’ zivotinje sto pasu po poljima,
    Il’ ptice, il’ divotu kukaca u zraku,
    Divotu sunceva zatona, zvijezda sto blistaju tako tihane i sjajne,
    Il’ carobni lomni tanki luk mladog meseca u prolece;
    Sve ovo i drugo, jedno i sve, za mene su cudesa,
    Sve na celinu ukazuju, a ipak sva razlicna u posebnosti.

    Za mene je svaki trenutak svetlosti i mraka cudo,
    Svaki kubicni inc prostora je cudo,
    Svaka cetvorna stopa povrsine zemlje prekrita je istim,
    Svaki pedalj njene nutrine vrvi istim.

    Za mene je more neprestano cudo,
    Ribe sto plivaju -stene – gibanje valova -
    brodovi sa ljudima na sebi,
    Zar ima cudnijega cuda?
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •