Bačka Palanka
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 65

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    14 Bačka Palanka

    Istorija

    Na osnovu arheoloskih nalaza i pisanih dokumenata dokazano je da su na ovim prostorima ljudi ziveli neprekidno od praistorije do danas. Prva naselja se podizu u XI veku, a naziv Palanka se pominje 1593. godine. Od XI veka na ovim prostorima ziveli su Ugari i Srbi (sto potvrdjuju slovenski srpski toponimi: Veliki i Mali Gajic, Golubnjak, Rajkovo, Risticev put, Uroska bara itd).

    Podaci su uzeti iz madjarskih izvora, koji istrazuju borbe Arpadovaca ili Arpadovica u XI veku, te se mogu smatrati pouzdanim. Krajem XVI veka ove prostore zauzimaju Turci, a Karlovackim mirom 1699. godine ih definitivno napustaju. Posle toga ovde se naseljava novo srpsko stanovnistvo, te nemacko, slovacko i madjarsko. Do 1916. godine ovde postoje tri naselja: Stara, nova i Nemacka Palanka.


    U XVIII veku se u Palanci pocinje razvijati privreda (proizvodnja cigle, prerada duvana, proizvodnja svile i prerada kudelje), u XIX veku razvija se prerada drveta i pocinje sa radom parni mlin. Posta je osnovana 1828. godine, pristaniste je izgradjeno 1867, prvo kreditno drustvo i telegraf 1869, a sud 1871. godine. Backa Palanka je prvu stampariju dobila 1881. a prva sijalica je upotrebljena 1886, zeleznicka pruga je izgradjena 1856, da bi telefon poceo sa radom 1904. godine.


    Najstariji arheoloski nalazi su sileksi (kameno orudje) koji se mogu datirati u doba mladjeg mezolita, a najbrojniji su nalazi bronzanog doba i kasnog srednjovekovnog perioda. Na sremskoj strani opstine su brojni nalazi iz rimskog doba. Jedno od najvrednijih nalazista je "Keltski opidium" (I vek n.e.) - jedno od najbolje ocuvanih utvrdjenja toga doba, a na podrucju Celareva pronadjeno je rano srednjovekovno naselje i nekropola (od VIII do X veka) - "Menora iz Celareva".


    U najznacajnije spomenike kulture ubrajaju se barokni dvorac (u kojem se cuva stilski namestaj iz poslednja tri stoleca) i barokni park porodice Dundjerski iz XIX veka, zatim vodenica i "Sremska kuca" u selu Nestin. Od sakralnih spomenika najznacajniji su ikonostasi Srpske pravoslavne crkve u Backoj palanci iz 1773, i u selima Despotovu, Silbasu i Nestinu. Crna topola, cetiri platana, mocvarni cempresi i par belorepih orlova su zasticeni spomenici prirode.

    Geografija
    Opstina Backa Palanka zauzima povrsinu od 579 kvadratnih kilometara, sto je svrstava u grupu vecih opstina po povrsini u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini i u SR Jugoslaviji. Prema popisu stanovnistva iz 1991. godine na podrucju opstine je zivelo 58.835 stanovnika, od cega u gradu Backoj Palanci 26.780. Ostalo stanovnistvo zivi u 13 naselja (odnosno sela): Vizic i Nestin su na sremskoj strani (preko reke Dunav) a na backoj strani opstine su: Celarevo, Karadjordjevo, Mladenovo, Obrovac, Tovarisevo, Nova Gajdobra, Gajdobra, Silbas, Parage, Despotovo i Pivnice.

    Po nacionalnom sastavu stanovnistvo opstine je heterogeno: Srbi cine najveci deo populacije (74%), zatim Slovaci (12%), 8% stanovnistva se izjasnjavaju kao Jugosloveni, a ostalo cine Madjari, Romi, Crnogorci i Hrvati. Radno sposobno stanovnistvo (aktivno i sa licnim primanjima) cini vise od 60% ukupnog stanovnistva.



    U geografskom pogledu reka Dunav spaja Opstinu sa Evropom i Crnim morem, a mreza puteva sa Novim Sadom, Somborom, Suboticom, Sidom i Hrvatskom (odnosno sa Ilokom i Vukovarom), sto je svrstava u opstine koje imaju povoljan geografski polozaj.

    Mrezom magistralnih, regionalnih i lokalnih puteva u duzini od 300 kilometara povezana su sva naselja u Opstini. Deo puta Novi Sad - Sombor kod Backe Palanke je pusten u saobracaj 1996. godine. Vodovodna mreza je sprovedena na celoj teritoriji Opstine, a gasovodna u Backoj Palanci i Celarevu. Zbog svog polozaja, povoljnih klimatskih uslova (panonska ravnica, reka Dunav i obronci planine Fruske Gore) Backa Palanka ima uslove za znacajan razvoj turizma.

    Ova sredina ima kontinentalnu klimu sa cetiri godisnja doba i prosecnom letnjom temperaturom od 23 stepena celzijusa.

    Turizam

    Ugostiteljsko preduzece "Turist" u svojim objektima pruza smestaj i ishranu te nudi raznovrsne specijalitete ovog kraja. Lovacki specijaliteti se mogu probati u lovackim domovima: "Vranjak", i "Pivnice" i u restoranu Vojne ustanove "Karadjordjevo", Moteli "Poloj" i Motel sa rekreacionim centrom i bazenom u Celarevu su nadaleko poznati, kao i hotel "Central" u Backoj Palanci. Riblji specijaliteti se prave u restoranima "Carda" i "Kolos Carda", na obali Dunava. U sastavu firme "Sintelon" postoji ekskluzivni restoran "Grand".
    Sezdesetih godina Dunav je cesto plavio ove krajeve. Tada su izgradjeni sistemi nasipa kojima je opstina zasticena od poplava. 1965. godine je u nasem gradu podignut spomenik graditeljima i zastitnicima od poplava.
    U blizini Dunava je izgradjen savremeni sportsko- -rekreacioni centar "Tikvara" (sa terenima za fudbal, rukomet, kosarku, tenis). Naziv Tikvara potice od naziva camca, odnosno brodica u kome se pre 70 godina cuvala i prevozila sveza riba sve do Novog Sada. Brodic je u potpalublju imao otvore, kroz koje je ulazila voda, tako da se riba u tikvari cuvala i po nekoliko dana.


    Opstina ima veoma razvijenu sportsku tradiciju: proizvela je svetske i olimpijske pobednike (u kajaku), Zenski kosarkaski klub "Backa Palanka" je stigao do cetvrtfinala kupa "Lilijane Ronketi", u Tovarisevu se tradicionalno odrzava sempionat u moto krosu, rukometni klub "Sintelon" je u I saveznoj ligi - bio je finalista kupa Jugoslavije, a u amaterizmu Backa Palanka spada u jednu od najspotrskijih sredina u Jugoslaviji. U sportsko-rekreativnom centru "Tikvara" odrzavaju se mnoge sportske aktivnosti. Nedavno je osnovan Elit kayak club�, a postoji i kajak klub Sintelon".

    U Opstini ima trenutno preko 700 preduzeca, medju kojima su najveci "Sintelon" - jedan od najuglednijih proizvodjaca PVC podnih obloga i tepiha u Evropi, a otvorio je fabrike u Rusiji "Sinteros" i Ukrajini "Vinisin"; AIK Backa Palanka - proizvodnja hrane; PIK "Podunavlje" - poljoprivredna i industrijska proizvodnja u Celarevu; Zemljoradnicka zadruga Pivnice;"Duvankoop" - proizvodnja i obrada duvana; proizvodnja masina i alatki, poljoprivrednih masina i pumpnih automata u holding preduzecu "Majevica"; "Nopal" - najznacajniji jugoslovenski proizvodjac elektroinstalacionog materijala; "Jedinstvo" - proizvodjac metalne galanterije za domacinstvo; "Merkur" - svetski poznat proizvodjac kozne i metalne galanterije, itd.

    Poljoprivreda kao znacajan potencijal opstine raspolaze sa vise od 45.000 hektara obradivih povrsina (ciji je veci deo, preko 70%, u privatnom vlasnistvu).

    Backa Palanka se ubraja medju 10 najrazvijenijih opstina u Vojvodini.

    Na ovim prostorima se susrecu uticaji razlicitih kulturnih obrazaca: srednjoevropskog, tradicionalno-srpskog i modernog zapadnoevropskog.

    U kulturi trenutno postoje i rade ove institucije: Narodna biblioteka "Veljko Petrovic", Ustanova za kulturu "Hazar", Muzej grada, Knjizevno drustvo "Dis", Matica Slovacka (a ovih dana se otvara veoma lep Slovacki dom).


    Nasa sredina je poznata po radu amaterskih kulturno-umetnickih drustava, koja neguju i cuvaju tradiciju (srpsku i slovacku): KUD "Kosta Abrasevic", KUD "Petar Kocic" - Celarevo, KUD "Dr Mladen Stojanovic" Mladenovo, SKUD Pivnice, Amatersko pozoriste "Jan Ceman" - Pivnice, KUD "Svetozar Markovic" - Obrovac, KUD Blagoje Parovic� - Gajdobra, Knjizevni klub Jovan Ducic� - Gajdobra... Nedavno je formirano i udruzenje likovnih umetnika Backe Palanke.

    U okviru tehnicke kulture postoje sledeci klubovi: Aero klub (padobranstvo i aviomodelarstvo), Auto moto drustvo, Radioamaterski klub, Klub inzenjera i tehnicara u poljoprivredi, Klub pedagosko-tehnicke kulture, Foto-kino klub u Pivnicama.

  2. #2

    Odgovor: Bačka Palanka

    Arheološka nalazišta

    Na teritoriji opštine Bačka Palanka nisu vršena obimnija arheološka iskopavanja. Na osnovu evidencije lokaliteta koja se vodi u Muzejskoj jedinici, do sada su na teritoriji opštine zabeležena 33 arheološka nalazišta.Najbrojniji su nalazi bronzanog doba i kasnog srednjovekovnog perioda. Još krajem 19. i početkom 20. veka na širem području grada evidntirani su nalazi iz praistorije, rimskog i turskog perioda: keramičke posude, bronzanodobne narukvice, ostava keltskog novca iz okoline Obrovca, turski materijal iz okoline Bagremare i drugo. Ovaj materijal se delom nalazi u Budimpešti, a delom u Narodnom muzeju u Beogradu. Sistematska iskopavanja n ateritoriji opštine do sad su vršena na dva lokaliteta: praistorijsko nalazište "Golokut" kod Vizića i ranosrednjovekovno naselje sa nekropolom na granici bačkopalanačkog i čelarevskog atara lokalitet "Ciglana". Većina ostalih terena evidentirana je rekognosciranjima u okviru kojih je vršeno površinsko prikupljanje materijala.
    Teren na kome leži bačkopalanačka opština bio je gusto naseljen od najstarijih vremena.


    Fruškogorske padine i početak velike nizije na levoj obali reke (Alf�ld), oduvek su motivisali stanovnike za naseljavanje. Dunav je često bio glavna saobraćajnica kojom su se širile praistorijske kulture, a palanačka teritorija se nalazila na putu tog širenja. U ranijem periodu teritorija Palanke imal aje sem Dunava, na svojoj zapadnoj i severnoj strani, još dva vodotoka: reke Mostongu i Jegričku, na čijim su se obalama ljudi takođe često naseljavali.


    Najstariji arheološki nalazi sa teritorij opštine potiču iz mezolita. Na lokalitetu "Bagremara", severno od grada (stara obala Dunava), otkriveni su sileksi (kameno oruđe- mikroliti), koji se mogu datovati u mlađi mezolit. Po svojim odlikama (geometrijalizacija - oblika su trapeza), najbliži su tardenoasienu. Za period proto-neolita vezan je do sada neistražen lokalitet na potezu Poloj sa bližom oznakom "Obala Dunava". Kameni i koštani materijal sa ovog lokaliteta, koji se može otkriti samo prilikom niskog vodostaja, pokazuje odlike kulture Lepenskog Vira.


    Prve zemljoradničke kulture sa leve obale Dunava poznate su, takođe, samo zahvaljujući površinski sakupljenom materijalu. Jedan od takvih lokaliteta je "Suljkovača" u ataru Tovariševa, a nalazi se severoistočno od sela. Istočno od sela Gajdobra, otkriveno je još jedno neolitsko nalazište, u okolini Rajsovog salaša, a u okolini sela Silbaša nalazi se lokalitet "Šerov salaš" sa materijalom istog perioda. Neolitski materijal susreće se i u okolini polojske i čebske šume i u okolini Bagremare. Sistematski istraživano naselje iz neolitskog perioda nalazi se kod sela Vizić u Fruškoj gori, to je lokalitet "Golokut". Ovo naselje pripada najstarijoj neolitskoj kulturi - starčevačkoj kulturnoj grupi (datuje u sredinu 5. milenijuma oko 4500 - 4200 godina pre nove ere). Naselje se nalazilo na jednoj prirodnoj uzvisini u blizini izvora, a trajalo je kroz nekoliko faza.

    Eneolitski nalazi (bakarno doba) se susreću na lokalitetima na desnoj obali Dunava, na fruškogorskoj visoravni, uz sam odron prema Dunavu u blizini sela Neština. Najbogatije nalazište je lokalitet " Kuluštra - Crkvine" koje je imalo povoljan strateški položaj za osnivanje naselja nosilaca eneolitskih kultura. Najčešći nalazi sa ovog lokaliteta vezani su za vučedolsku kulturnu grupu (kraj 3. i početak 2.milenijuma pre nove3 ere, rana faza Vučedola). Područje na kome se pomenuti lokalitet nalazi ugroženo je poljoprivrednim radovima i erozijom. Vučedolsko naselje , koje se verovatno nalazilo na ovom području, bilo je podignuto na višem terenu koji je spiranjem i oranjem nestao.

    Arheološka nalazišta

    Na teritoriji opštine Bačka Palanka nisu vršena obimnija arheološka iskopavanja. Na osnovu evidencije lokaliteta koja se vodi u Muzejskoj jedinici, do sada su na teritoriji opštine zabeležena 33 arheološka nalazišta.Najbrojniji su nalazi bronzanog doba i kasnog srednjovekovnog perioda. Još krajem 19. i početkom 20. veka na širem području grada evidntirani su nalazi iz praistorije, rimskog i turskog perioda: keramičke posude, bronzanodobne narukvice, ostava keltskog novca iz okoline Obrovca, turski materijal iz okoline Bagremare i drugo. Ovaj materijal se delom nalazi u Budimpešti, a delom u Narodnom muzeju u Beogradu. Sistematska iskopavanja n ateritoriji opštine do sad su vršena na dva lokaliteta: praistorijsko nalazište "Golokut" kod Vizića i ranosrednjovekovno naselje sa nekropolom na granici bačkopalanačkog i čelarevskog atara lokalitet "Ciglana". Većina ostalih terena evidentirana je rekognosciranjima u okviru kojih je vršeno površinsko prikupljanje materijala.
    Teren na kome leži bačkopalanačka opština bio je gusto naseljen od najstarijih vremena.

    Fruškogorske padine i početak velike nizije na levoj obali reke (Alf�ld), oduvek su motivisali stanovnike za naseljavanje. Dunav je često bio glavna saobraćajnica kojom su se širile praistorijske kulture, a palanačka teritorija se nalazila na putu tog širenja. U ranijem periodu teritorija Palanke imal aje sem Dunava, na svojoj zapadnoj i severnoj strani, još dva vodotoka: reke Mostongu i Jegričku, na čijim su se obalama ljudi takođe često naseljavali.

    Najstariji arheološki nalazi sa teritorij opštine potiču iz mezolita. Na lokalitetu "Bagremara", severno od grada (stara obala Dunava), otkriveni su sileksi (kameno oruđe- mikroliti), koji se mogu datovati u mlađi mezolit. Po svojim odlikama (geometrijalizacija - oblika su trapeza), najbliži su tardenoasienu. Za period proto-neolita vezan je do sada neistražen lokalitet na potezu Poloj sa bližom oznakom "Obala Dunava". Kameni i koštani materijal sa ovog lokaliteta, koji se može otkriti samo prilikom niskog vodostaja, pokazuje odlike kulture Lepenskog Vira.

    Prve zemljoradničke kulture sa leve obale Dunava poznate su, takođe, samo zahvaljujući površinski sakupljenom materijalu. Jedan od takvih lokaliteta je "Suljkovača" u ataru Tovariševa, a nalazi se severoistočno od sela. Istočno od sela Gajdobra, otkriveno je još jedno neolitsko nalazište, u okolini Rajsovog salaša, a u okolini sela Silbaša nalazi se lokalitet "Šerov salaš" sa materijalom istog perioda. Neolitski materijal susreće se i u okolini polojske i čebske šume i u okolini Bagremare. Sistematski istraživano naselje iz neolitskog perioda nalazi se kod sela Vizić u Fruškoj gori, to je lokalitet "Golokut". Ovo naselje pripada najstarijoj neolitskoj kulturi - starčevačkoj kulturnoj grupi (datuje u sredinu 5. milenijuma oko 4500 - 4200 godina pre nove ere). Naselje se nalazilo na jednoj prirodnoj uzvisini u blizini izvora, a trajalo je kroz nekoliko faza.


    Neolitski žrtvenik, rekonstruisan, lokalitet "Nikolaševića njiva", u blizini Bagremare Tri kamena rezača i strelica, lokalitet "Nikolaševića njiva" (sileksi crvenkaste boje kamena)

    Eneolitski nalazi (bakarno doba) se susreću na lokalitetima na desnoj obali Dunava, na fruškogorskoj visoravni, uz sam odron prema Dunavu u blizini sela Neština. Najbogatije nalazište je lokalitet " Kuluštra - Crkvine" koje je imalo povoljan strateški položaj za osnivanje naselja nosilaca eneolitskih kultura. Najčešći nalazi sa ovog lokaliteta vezani su za vučedolsku kulturnu grupu (kraj 3. i početak 2.milenijuma pre nove3 ere, rana faza Vučedola). Područje na kome se pomenuti lokalitet nalazi ugroženo je poljoprivrednim radovima i erozijom. Vučedolsko naselje , koje se verovatno nalazilo na ovom području, bilo je podignuto na višem terenu koji je spiranjem i oranjem nestao.


    Zdela rađena rukom od pečene zemlje, ukrašena belom inkrustacijom, vučedolska grupa, lokalitet "Kuluštra - Crkvine" Tri utege za ribarske mreže lokalitet "Kuluštra"

    Među nalazištima praistorijskog perioda najbrojniji su bronzanodobni lokaliteti. Poznata nam je posuda iz bronzanog doba pronađena u samom gardu (lokacija "Ulica Ive Lole Ribara") koja pokazuje karakteristike srednjeg bronzanog doba.U neposrednoj blizini grada, prilikom izgradnje motela "Poloj", otkriveno je bronzanodobno naselje. Rekognosciranjem terena konstatovan je u blizini motela grob iz tog perioda, sa pokojnikom sahranjenim u zgrčenom položaju, orijentacije istok - zapad, sa siromašnim prilogom grobne keramike. Severno od grada, iza šume Bagremara (ili Popina šuma), nalazi se lokalitet "Turski breg", na kome se, takođe, sporadično pronalazi bronzanodobni materijal. U okolini sela Pivnice na potezima "Veliti atovi", "Čijerni at" i "Srpski vinogradi" (ili Dingov salaš), rekognosciranjem je utvrđeno prisustvo bronzanodobne keramike, a prema konfiguraciji terena moguće je zaključiti da se radi o tumulima. Slični tumuli susreći se u blizini Despotova, na potezu "Atovi", koji se nalazi južno od naselja. Bronzanodobna posuda sa karakteristikama vatinske kulturne grupe (kraj ranog bronzanog doba) pronađena je prilikom zemljanih radova na granici neštinskog i susečkog atara.

    Kontinuirani život na ovom terenu nastavio se kroz rano gvozdeno doba, ali zbog neistraženosti terena nije moguće odrediti lokalitete ovog perioda. Za pozno gvozdeno doba, međutim, sasvim sigurno je vezan lok "Keltski opidum", koji se datuje u prvi vek pre nove ere. Ovaj lokalitet pripada najmlađoj fazi ranog gvozdenog doba u Podunavlju i predstavlja jedno od najbolje očuvanih utvrđenja toga doba u Evropi. Rekognosciranjem terena u proboj sondi je otkrivena substrukcija bedema elipsoidnog utvđenja od zemlje. Erozijom i poljoprivrednim radovima znatno su oštećeni ovi bedemi ispred kojih su se nalazili rovovi, a u njihovom gornjem delu palisad. Unutar utvrđenja konstatovani su objekti u vidu poluzemunica, u kojima su pronađeni ostaci keramičkih sudova latenskog tipa, gvozdene alatke i žrvljevi. Ispred nasipa na kome se nalazio palisad otkrivena su dva rova koji su služili za sprovođenje vode iz Dunava oko utvrđenja, pošto je tok reke išao u prošlosti nešto severnije od današnjeg. Ovo utvrđenje, koje se razvijalo na susretu dvaju era, imalo je važnu ulogu, akako u privredno - trgovačkom, tako i u vojno - političkom pogledu.

    Osim spomenutog "Keltskog opiduma", latenski materijal se susreće i na lokalitetu "Miševac", koji se nalazi na desnoj obali Dunava, a koji je dostupan pri veom aniskom vodostaju. Sa tog lokaliteta površinskim prikuplajnjem pronađene su fibule, keramika i novac keltskog perioda.

    Deo opštine koji se prostire na ograncima Fruške gore nekada se nalazio u sastavu Rimske granice tzv Podunavskog limesa. Područje na levoj obali reke korišćeno je u to vreme kao grudobran utvrđene granice. Leva obala reke bila je teritorija van administrativnog sklopa Rimske imperije, naseljena najpre iliskim, a zatim sarmatskim plemenima (Jazigima). Na ovoj teritoriji Rimljani i Varvari su se suretali ili kao protivnici ili kao saveznici u zavisnosti od istorijskog trenutka. Utvrđenja na limesu podizana su i na levoj obali reke na većim rastojanjima (castrum in barbarico).

    Arheološka slika okoline Palanke za ovaj period može se pretpostaviti na sledei način. Naspram Palanke, ana teritoriji Iločk etvrđave, nalazilo se utvrđenje Cuccium. Uzvodno na desnoj obali reke u blizini ušća Drave u Dunav, nalazila su se dva kastruma, jedan kod Sotina i drugi kod Dalja. Ova utvrđenja nosila su nazive Cornacum i Teutoburgium. Nizvodno od Iloka, u Blizini Banoštora, nalazilo se važno utvrđenje Bononia Malata (ili Milata prema starijim autorima), koje je imalo ulogu pristaništa na granici Panonije inferior (naziv rimske provincije) u kome je boravila jaka posada. Na suprotnoj obali, naspram Bononije, izgrađen j u Dioklecijanovo vreme (oko 293. godine) kastrum Onagrium, čiji su ostaci konstatovani na lokalitetu "Kuva", u blizini sela Begeča. Uz rimske nalaze na ovom lokalitetu, rekognosciranjem je zabeleženo i sarmatsko naselje. sim toga o rimskom materijalu na levoj obali reke postoje podaci, ali je veom ateško na osnovu njih izvesti preciznije zaključke. Naime, naspram ušća Drave u Dunav otkriven je rimski građevinski šut. Na osnovu tih oskudnih nalaza i činjenice da je ovo vrlo važna strateška tačka, moguće je samo pretpostaviti da se na levoj obali reke nalazilo utvrđenje contra Teutoburgium. Rimski materijal, građevinska plastika i metalni predmeti, nađeni su južno od utvrđenja Bač, na mestu gde su evidentirani ostaci crkve - rotonde posvećene sv. Đorđu.

    U okolini sela eština i Vizića, otkrivan je od vremena do vremena, rimski materijal, na primer: rimska opeka konstatovana je na lokalitetu "Kuluštra", severozapadno od Neština, a juozapadno od Vizića otkriveno je mnoštvo rimske keramike (imitacija terra sigillate sa mitološkim temama i predstavama gladijatorskih borbi), zatim fibule, jedan rimski mač, mnoštvo igala i nekoliko primeraka rimskog novca. Na osnovu materijala pronađenog u blizini Vizića moguće je zaključiti da se na ovom području nalazila manja vila rustika. Ovome ide u prilog Dijanin žrtvenik, koji je pronađen između Iloka i Suseka.

    Na levoj obali reke, na teritoriji grada Bačka Palanka, kao i u bačkopalanačkom ataru, nema tragova rimskog materijala, ali je realno pretpostaviti da se između Palanke i Iloka nalazio pontonski most za prebacivanje vojnika u vreme kada se pojavljivala opasnost za utvrđenje Onagrium.
    Na granici bačkopalanačkog i čelarevskog atara, na površini od nekoliko stotina hektara na lokalitetu "Ciglana" rasprostiru se rao-srednjovekovno naselje i nkropola, koji pripadaju vremenu seobe naroda, nagde od 9. do 10. veka. Brojni nalazi ženskih, muških i dečjih ukrasnih predmeta, korišćenih za odeću, nakit, posude od keramike, koštani predmeti, pršljecni za vreteno, metalni delovi opreme konja, brojni nalazi posudica za livenje metala, tajanstveni fragmenti rimskih cigli sa urezanim simbolima jevrejskog kulta (menora), i mnoštvo drugih nalaza, svrstava ovaj lokalitet među nalazišta svetskog značaja. Osteološki materijal ovih grobova pokazuje karakteristike ljudi mongoloidnog tipa, a najnovija istraživanja ukazuju na uporedno prisustvo jedne populacije indoevropskog tipa. rojni nalazi na lokalitetu "Ciglana" otvaraju mogućnosti za dugogodišnja buduća multidisciplinarna istraživanja.



    Kasnih srednjovekovnih nalaza ima u blizini svakog naselja opštine. Mnoštvo srednjovekovne tzv. slovenske i kasno - srednjovekovne keramike (polirana turska keramika) prisutno je u blizini Bačke Palanke na lokalitetu "Kerestur", koji se nalazi istočno od grada. Na likalitetu "Tuski breg", severno od grada, vršena su 1986. godine orijentaciona iskopavanja kojima je otkriven materijal kasnog srednjeg veka. Otkrivena j nekropola sa masovnim grobnicama koje verovatno potiču iz perioda čestih epidemija.

    U vreme procvata srednjovekovnog grada Bača, krajem 14. u 15. i početkom 16. veka, kroz teritoriju naše opštine prolazio je put Bač-Petrovaradin. Ostaci tog puta nalaze se u blizinii sela Tovariševa (severno od naselja), južno od Paraga, severno od Gajdobre, odnosno južno od Silbaša.
    Veoma važnu ulogu u srednjem veku imalo je naselje Bukin (Mladenovo) sa svojom okolinom, koje se prvi put pod tim imenom pominje 1308. godine. Naselje je bilo podignuto na obali Mostonge, koja je u to vreme bila plovna. Za oavj teren vezani su podaci iz 11. veka koji beleže podizanje crkve na ušću Mostonge u Dunav. Podigao ju je ugarski kralj Stjepan, a pripadala je kaločkoj, odnosno bačkoj biskupiji. Verovatno da su ovoj crkvi gravitirale naseobine u bližoj okolini. Na granici atara Bačke Palanke i Bača na potezu Felić (koji se može povezati sa naseljem Feldyhaz, prema mađarskim izvorima) nalaze se ostaci temelja jednog sakralnog objekta, a u blizini kapele sv. Antuna uništavan je godinama od strane meštana, pošto su ostaci sakralne građevine korišćeni kao materijal za podizanje novih objekata. U blizini istog lokaliteta Hencelman (Henzelmann) je 1870. godine otkrio ostatke izvesne stražarnice (objekat se verovatno nalazio u sistemu odbrane srednjovekovnog Bača).




    Prilikom rušenja salaša koji se nalazio u blizini puta Bač - Mladenovo, u njegovim temeljima je otkriven grb od peščara, koji se može vezati za sedamdesete godine 18. veka. Na istom lokalitetu nađena je srednjovekovna keramika i delovi građevinskih ukrasa od kamena. Ovi kameni nalazi korišćeni su za vreme gradnje salaša kao građevinski materijal.




    Na osnovu arheološke slike sa područja opštine i pisanih podataka, može se zaključiti da je i nalevoj i na desnoj obali Dunava, kao i u prostoru istočno i južno od Mostonge i Jegričke, čovek prisutan od praistorije do danas. Većina konstatovanih lokaliteta je neistražena. Na osnovu do sada poznati činjenica sasvim je sigurno da je veći deo opštine, koji se nalazi na levoj obali Dunava, kroz istoriju delio sudbinu nizije na čijem se rubu nalazi. Ma koliko se arheološki materijal nađen na ovom prostoru uklapa u uobičajene nalaze sa lokaliteta Panonije, ovaj kraj imao je i svoje osobenosti u razvoju (što dokazuju artefakta kulture Lepenskog vira) i srednjovekovno naselje sa nekropolom kod Čelareva). Deo teritorije opštine koji se nalazi na desnoj obali Dunava gravitirao je zbivanjima istorije fruškogorskih oblasti. Veza između ova dva prostora, na suprotnim obalama reke, postojala je od najstarijih vremena. Uticaji pojedinih kultura, iako su se često zaustavljali na reci, isto su se tako širili preko nje, atako da je Dunav istovremeno bio i granica i spona među njima.

  3. #3

    Odgovor: Bačka Palanka

    Kolonizacija bačkopalanačkog sreza i Bačke Palanke 1945/46. godine

    23. avgusta 1945. godine usvojen je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji. Ovim zakonom će 1 647 305 hektara, od toga 668 412 u Vojvodini, biti podeljeno novim vlasnicima. Ubrzo posle usvajanja Zakona, u Vojvodinu stižu kolonisti iz: Bosne i Hercegovine, Banije, Like, Koduna, Crne Gore, Dalmacije, Sandžaka, Srbije, Makedonije, Slovenije i sa Kosova. Za kratko vreme, na nova ognjišta stiglo je oko 250 000 ljudi, i tako kolonizaciju u socijalističkoj Jugoslaviji pretvorilo u najveću sobu naroda u poslednjih 300 godina na Balkanu.
    Organizovana kolonizacija je izvršena krajem 1945. i tokom 1946. godine, ali je doseljavanje u ove krajeve trajalo sve do 1948. godine. Kolonisti su se naselili u 114 vojvođanskih mesta, a mnogima od njih su dali nova imena, koji su ih podesćali na rodni kraj i heroje koji su ih četiri ratne godine vodili u borbi za slobodu. Čib je postao Čelarevo, Bukin - Mladenovo, Buljkes - Bački Maglić, Šupljaja - Krajišnik, Parabuć - Ratkovo Torža - Savino selo itd.
    U Bačku Palanku doseljen je živalj iz: Drvara, Bosanskog Grahova, Bihaća, Cazina, Bosanskog Petrovca; u Mladenovo iz: Bugojna, Glamoča, Prozora, Kupresa, Livna i Bosanske Krupe; u Gajdobru iz: Mostara, Nevesinja, Stoca, Trebinja; u Novu Gajdobru iz: Gacka, Ljubinja, Stoca, Trebinja; u Obrovac iz: Jajca, Livna, Travnika, Duvna i Bugojna; u Čelarevo iz Bosanskog Petrovca; u Tovariševo iz: Duvna, Livna, Bosanske Krupe, Bosanskog Grahova i Bijeljine. Ukupno je kolonizirano, zajedno sa Bačkom Palankom, sedam naselja u bačkopalanačkom srezu.
    Kolonisti su se teško prilagođavali novim uslovima života, a naročito novom podneblju. Mnogima nije odgovarala klima, žalili su se na vodu, mnogi nisu bili navikli na ovakav način poljskih radova, bila je jaka nostalgija za starim krajem. Starosedeoci i nova vlast, međutim, činili su izuzetne napore da se sve te i druge, teškoće, prebrode. Organizovani su brojni kursevi na kojima su doseljenici sticali znanja iz higijene, iz vođenja domaćinstva, iz poljoprivrede, a odmah su počeli da rade i kursvi za opismenjavanje, jer je bilo dosta nepismenih.
    Naseljavanje teritorije bačkopalanačkog sreza počelo je već krajem 1945. godine, i to tokom novembra i decembra, ali je većina kolonista došla u januaru 1946. godine. Na područje sreza Bačka Palanka, doselile su se 2594 porodice sa 15747 žitelja.

  4. #4

    Odgovor: Bačka Palanka

    kupština opštine Bačka Palanka na sednici od 23.06.1968. godine donela je odluku o dopuni Statuta opštine, kojom je utvđeno da "Opština ima svoj amblem". Ova odredba Odluke o ustanovljenju amblema (grba) opštine uneta je u Statut kao novi član 6-2. Kasnijom izmenom Statuta odredba o amblemu opštine utvđena je članom 7 Statuta.
    Sednica od 23. juna 1968. godine bila je i svečana sednica Skupštine opštine koja je održana povodom završetka radova na izgradnji odbrambenog nasipa od poplava Dunava i trogodišnjice odbrane od velike poplave 1965. godine.
    Obrazloženje amblema opštine dao je na ovoj sednici Skupštine opštine, potpredsednik Boško Samardžija u ime OK SSRN Bačka Palanka. U obrazloženju je pored ostalog rečeno:
    "Poznato je da pri stvaranju amblema, grbova i drugih simbola gradova i naroda odlučujuću ulogu imaju izuzetno retki, dramatični i značajni događaji, koji dobijaju trajno mesto u njihovoj istoriji".
    "Poplava Dunava 1965. godine zapretila je da uništi plodove rada više generacija i za Bačku Palanku i okolinu predstavlja, upravo, jedan takav trenutak. Odbrana priobalnih naselja od poplave 1965. godine zauzima najistaknutije mesto u istoriji ove komune. Poznato je da ni ovaj grad, kao ni priobalna naselja opštine, od kada postoje pisana dokumenta o njima, nikada nisu doživeli ovako dramatične trenutke, pa je i normalno što su taj događaj - poplava i uspešna odbrana ljudi od vodene stihije, uzeti kao osnovni moto za nastanak ovog amblema, koji će svojom simbolikom podsećati buduće generacije na te sudbonosne događaje."
    Na izgrađenom nasipu, kao sigurnoj brani od budućih visokih voda, podignuto je simbolično spomen obeležje u obliku brane. Ovo obeležje se nalazi na preseku nasipa i puta prema Dunavu, koji je zapravo produžetak ulice Veselina Masleše.Ovo spomen obeležje je građeno prema ideji i nacrtu Milana Pališaškog, dipomiranog inženjera arhitekture iz Beograda, inače rođenog u Bačkoj Palanci. Spomen obeležje simbolično predstavlja Dunav, kao stihiju koja ugrožava grad, i snažnu ruku branilaca koja ga je zaustavila. a ovom spomen obeležju postavljena je bronzana ploča na kojoj su upisane sledeće reči:

    "Velika je tvoja snaga Dunave,
    To si nam pokazao 1965. godine,
    Ali još je veća snaga ljudske solidarnosti,
    Koja te je ukrotila."

    Autor ovog teksta je profesor Ekonomske škole u Bačkoj Palanci, Slobodan Mihailović.
    Idejno rešenje amblema (grba) dao je akademski slikar Mateja Rodiči iz Beograda, a uz saglasnost Milana Pališaškog nacrt spomen obeležja stavljen je na amblem.
    U obrazloženju predloga amblema, slikar Mateja Rodiči je rekao:
    "Dve su osnovne težnje sadržane u amblemu Bačke Palanke kao najstarije i uvek prisutne u životu mesta: kao oploditi - obraditi zemlju i sa nje izvući bogatstvo za dalji napredak i kako sačuvati stečeno od stihije, nepogoda i drugih nedaća. Jedan datum ste zabeležili u vašoj istoriji kao vrednu uspomenu kada ste uspeli da odbranite vaše mesto od stihije, ali je uslov bio da se svi angažuju, svi suprotstave,a uspeh nije izostao. To je bio momenat svesti o shvatanju da sve što ste kroz godine i godine stvorili možete samo i jedino složno i zajedničkim snagama odbraniti."
    Amblem opštine predstavlja ašov, kao osnovni alat čovekovih ruku, u obliku štita. Ovim je na simboličan način rečeno da tim sredstvom čovek radi, a u isto vreme i štiti ono što je radom stvorio. Ovaj znak ašova-štita uokviren je klasjem žita, koje predstavlja karakteristiku ovog kraja - žitnicu. Na samom ašovu-štitu je nacrt nasipa i spomen obeležja na njemu, kojim je preprečena vodena stihija, naznačena u donjem desnom delu amblema ispod nasipa. Preko nasipa, u gornjem levom delu amblema, ocrtava se nebo sa zvezdom "koja simboliše novu zoru, nov život." Oko ašova-štita i klasja omotana je traka na kojoj je u vrhu amblema ispisana godina uspešne odbrane od poplave, 1965, a ispod amblema ispod vrha ašova, napisan je naziv opštine: Bačka Palanka.
    Usvajajući ovakvo rešenje amblema-grba opštine, u obrazloženju, na svečanoj sednici od 23. juna 1968. godine, je rečeno "da usvajanjem ovog simbola naše pobede nad stihijom, ujedno, na najbolji mogući način, odajemo priznanje svima onima koji su te, sudbonosne 1965. godine, učinili sve kako bi se zaustavile mutne vode Dunava da ne potope naš grad i okolinu."

  5. #5

    Odgovor: Bačka Palanka

    Bačkopalanačka opština zahvata prostranu površinu jugozapadne Bačke sa dvanaest naselja. Pored toga, njoj pripadaju i dva manja naselja u Sremu, što znači da Dunav, koji čini granicu između Bačke i Srema preseca opštinsku teritoriju.
    Pored leve, bačke obale Dunava, na području opštine, prostire se 0,5 - 2 kilometra široka niska ritska površina, ugrožena visokim vodama Dunava. Zbog toga na samoj obali nema izgrađenih naselja. Najbliža Dunavu je Bačka Palanka. Periferni južni delovi grada udaljeni su od reke 500 m. Jedino malo sremsko naselje Neštin leži neposredno uz desnu dunavsku obalu. Iz navedenih razloga, na području opštine nije izgrađeno ni jedno rečno pristanište, tako da Dunav, iako velika međunarodna plovna reka, u saobraćajnom pogledu za opštinu nema većeg značaja. Opštinskom teritorijom trasirana su i dva plovna kanala Hidrosistema Dunav-Tisa-Dunav. Čitavom širinom opštinsko područje preseca kanal Bački Petrovac-Karavukovo, pravcem istok - zapad, a manji severoistočni deo kod Despotova preseca kanal Novi Sad-Savino Selo pravcem sever-jug. Pomenimo još da pored Mladenova, uz jugozaadno ivično područje opštine teče kanalisana bačka rečica Mostonga.
    Neuporedivo većeg značaja z aopštinu Bačka Palanka su kopnene saobraćajnice. Najvećeg značaja su dva automobilska putna pravca. Prvi, koji vodi od Novog Sada preko Bačke Palanke prema Baču i Somboru, odakle se nastavlja preko Bezdana za Baranju i na sever ka Mađarskoj, Kod Odžaka se od ovog pravca odvaja značajan put ka Bogojevu i Osijeku. Drugi preseca opštinu pravcem sever-jug. On povezuje Bačku Palanku preko Vrbasa, Bačke Topole i i Subotice sa srednjom i severnom Bačkom. Isti put se na jug nastavlja preko mosta na Dunavu ka Iloku, Šidu i autoputu Beograd-Zagreb. Kod Iloka ovaj putni pravac preseca značajan Podunavski put koji vodi od Petrovaradina preko Beočina i Iloka prema Vukovaru i dalje ka Osijeku u jednom pravcu i od Vukovara prema Vinkovcima u drugom.
    Nešto manjeg značaja je automobilski put Novi Sad-Bački Petrovac-Odžaci koji pravcem jugoistok-severozapad preseca severni deo opštine na linij Silbaš - Parage.
    Karađorđevo i Mladenovo se nalaze na lokalnom putu koji se odvaja od puta Bačka Palanka - Bač, između Bačke Palanke i Obrovca i preko ovih naselja vodi ka putu Bač-Bačko Novo Selo. Pomenimo još da se 1 kilometar zapadno od eština odvaja od Podunavskog puta lokalni put za Vizić, tako da su sva opštinska naselja dobrim automobilskim putevima povezana sa opštinskim centrom ili se pak nalaze na važnim regionalnim putnim pravcima, koji ih dalje povezuju sa ostalim delovima zemlje i Evrope. Bačkopalanačko područje preseca i železnička pruga Novi Sad-Odžaci-Sombor.
    Područje bačkopalanačke opštine prostire se, u reljefnom pogledu, na svim morfološkim jedinicana karakterističnim za Vojvodinu, sem peščare. Pored Dunava je aluvijalna ravan, odnosno rit, a to su upravo najniže površine u reljefu Vojvodine. U našem slučaju nadmorska visina ove površine iznosi oko 80m. Severno do rita nalazi se 3-5m viša površina. Nju predstavlja aluvijalna terasa koju je, kao i prethodnu, nataložio Dunav. Ritovi su ugroženi pri svakom visokom vodostaju, zbog čega je u njima stambena izgradnja zabranjena. Aluvijalnu terasu, na kojoj je izgrađena Bačka Palanka, ugrožavaju samo ekstremno visoki vodostaji. Od aluvjalne terase dalje prema severu prostire se, za još 2-5m viša stepenica, lesna terasa, koja predstavlja deo prostrane bačke lesne terase.
    Pored desne obale Dunava, iza aluvijalne ravni ili neposredno uz obalu nema lesne terase, nego se strmim odsecima ili kosama izdiže 20-30m viša lesna površina, lesna zaravan. Ona predstavlja deo fruškogorske lesne zaravni. Juš južnije, u ataru Vizića, prisutni su ogranci planinskog masiva Fruške gore.
    Teritorija opštine nalazi se u umerenokontinentanom klimatskom pojasu. U njoj se smenjuju klimatski uticaji sa svih strana, kao u ostalom i na području čitave Vojvodine, budući da predstavlja ravnicu otvorenu u svm pravcima.
    Bačka Palanka na teritoriji svoje opštine ima periferni položaj. Ona je, sagledavajući opštinska naselja u Bačkoj, najjužnije i Dunavu najbliže naselje. Istočno od opštinskog sedišta, pored novosadskog puta leži Čelarevo udaljeno 11 km. U pravcu severozapada , na somborskom putu su Obrovac, udaljen od Bačke Palanke 9 km i Tovariševo, udaljeno 14 km. Nešto zapadnije, na lokalnom putu su arađorđevo, do kog ima 10 km i Mladenovo, udaljeno od opštinskog središta 14 km. U pravcu severa, na putu za Vrbas su sledeća naselja: Nova Gajdobra na 10 km, Gajdobra na 14 km, Silbaš na 20 km i Despotovo udaljeno od opštinskog centra 29 km. Od Despotova put vodi do Pivnica, najudaljenijeg naselja od opštinskog središta do koga ima 34 km, dok od Silbaša put vodi do Paraga udaljenih 25 km. Preko Dunava i dela Vukovarske opštine, što je svojevrsni kuriozitet, dolazi se Podunavskim putem do Neština, udaljenog od Bačke Palanke 9 km, a na likalnom putu je i poslednje opštinsko naselje Vizić, udaljeno od Podunavskog puta 6, a od centra opštine 13 km.
    Granice opština Bačka Palanka uglavnog su asministrativne, oivičene lenijama između seoskih atara prema susednim opštinama. Jedino Dunav, prema jugu, čini prirodnu granicu i to ne u potpunosti jer se, kako je već istaknuto, jugoistočni manji delovi opštinske teritorije nalaze u Sremu, sa drugr strane reke. Južno od Dunava je područje opštine Vukovar, zapadno je opština Bač, severozapadno Odžaci, severno i severoistočno je područje opštine Vrbas, a sa istoka opština Bački Petrovac. Sremski deo bačkopalanačke opštine omeđen je sa zapada opštinom Vukovar, sa jugozapada područjem opštine Šid, sa juga je opština Sremska Mitrovica, a sa istoka opština Beočin. Prema tome, opština Bačka Palanka se graniči sa osam opština od kojih su četiri u Bačkoj i isto toliko u Sremu.
    Površina opština Bačka Palanka iznosi 579 km2. To je za oko 100 km2 više od prosečne veličine vojvođanskih opština, što znači da pripada grupi po površini većih opština u Vojvodini. Godine 1991. na teritoriji opštine popisom je registrovano 58 835 stanovnika, što je za oko 14 000 više od vojvođanskog proseka, tako da i u tom pogledu pripada grupi većih opština. Gustina naseljenosti je 101,6 stanovnika po m2, takođe je veća od vojvođanskog proseka (93,6).
    Opštinska teritorija je nepravilnog oblika, izdužena u pravcu sever-jug. Njena dužina na liniji Pivnice-Vizić iznosi 40 km, a najveća širina na liniji Mladenovo - Čelarevo je 28 km, dok prosečna širina iznosi 14,5 km.

  6. #6

    Odgovor: Bačka Palanka

    Ukupna oblast kulture bačkopalanačke opštine je u takvom nivou razvijenosti i kvaliteta da je i u kulturnu mapu Republike Srbije upisana značajnim naznakama.
    Profesionalne organizacije u kulturi su: Ustanova za kulturu "Hazar" sa p.o. iz Bačke Palanke i Narodna biblioteka "Veljko Petrović" Bačka Palanka.
    Ustanova za kulturu "Hazar" u svojim organizacionim delovima ima prikazivačku delatnost (bioskop "Vojvodina"), muzejsku delatnost (muzejska jedinica u sastavu) i turističku delatnost (turistička organizacija opštine). Za Ustanovu za kulturu su svojom kvalitetnom aktivnošću vezani Udruženje likovnih stvaralaca opštine Bačka Palanka i Književno društvo "Pečat" iz Bačke Palanke. Uz to, Ustanova obezbeđuje tehničke, organizacione, marketinške i druge uslove klubovima, sekcijama i društvima iz amaterskog opusa kulture. Uspešni je organizator tradicionalnih i dugogodišnjih likovnih kolonija i to : Likovna kolonija "Sunčana jesen života", Likovna kolonija "Neštin", Likovna kolonija "Zajedno" i "Svetosavska likovna kolonija". Računa se da su Ustanova i likovni umetnici - amateri ostavili gradu fundus od 400 slika, pretežno ulje na platnu. Ustanova za kulturu je autor turističke manifestacije "Dunavski bal" za čiju je uspešnu organizaciju zajedno sa Turističkom organizacijom dobila republičko priznanje "Turistički cvet". Uz još nekoliko važnih segmenata svakodnevnog rada, Ustanova za kulturu je nezaobilazan i važan subjekat stvaranja životnog i lepog ambijenta grada Bačka Palanka i cele opštine.
    Narodna biblioteka "Veljko Petrović", pored matične službe u Bačkoj Palanci ima i svoje ogranke u svim naseljima opštine. Poseduje bogat fundus knjiga i nosilac je nekoliko priznanja koja se dodeljuju za pohvalne rezultate u bibliotečkoj delatnosti.
    Amaterski oblici rada u opštinskoj kulturi su uglavnom integrisani u Savez amatera opštine, preko kojeg ostvaruju svoje interese prema Skupštini opštine koja budžetski finansira njihov rad. Opšta ocena, zasnovana na dugogodišnjim rezultatima je: amaterski oblici rada u kulturi u bačkopalanačkoj opštini su na zavidnom nivou. To dokazuju i rezultati koje naročito postižu u kontinuitetu pojedina kulturnoumetnička društva. Među njima se naročito ističu: KUD "Petar Kočić", Čelarevo, KUD " Kosta Abrašević", Bačka Palanka, Slovačko kulturnoumetničko društvo "Pivnice", Pivnice, Gotovo na istom nivou kvaliteta su i ostala društva i klubovi: Amatersko pozorište "Jan Čeman", Pivnice, KUD " Dr Mladen Stojanović", Mladenovo, Hor "Sveti Jovan Krstitelj", Bačka Palanka, Književni klub "Dis", Bačka Palanka, Književni klub " Aleksa Šantić", Gajdobra, te Književno društvo "Pečat", Bačka Palanka. Mađarsko kulturnoumetničko društvo "Šandor Večera", Bačka Palanka i Matica slovačka, Bačka Palanka.

  7. #7

    Odgovor: Bačka Palanka

    BAČKA PALANKA
    MESTO POD CRVENIM SUNCEM
    u jednoj od priča iz starog arhiva


    BAČKA PALANKA,da ne ostane mesto pod crvenim suncem u kome se ništa i ama baš ništa nije dogodilo.Osim toga što su se oko nje vodile borbe, osim što je padala iz ruke u ruku, osim što je uvek bila i ostala palanka, običan pogranični grad sa dobrim vrednim i poštenim ljudima.Evo prenosim Vam jednu priču iskopanu iz Vojvodjanskog arhiva.Govori o vremenu neposredno posle Mohačke bitke pa sve do konačnog posedanja našeg kraja od strane turaka.U palanci su tada živeli Srbi,Jevrejski i grčki trgovci i nešto malo ugara.

    PROSTOR SADAŠNJE STARE PALANKE

    ZEČKI BREG,1527 godina

    Zemljana utvrda se ni po čemu nije razlikovala od svih pograničnih karaula toga doba.Na brežuljku tik uz Dunav,danas poznatiji kao Zečka greda nalazio se četvorougaoni prostor sa dve kapije.Jedna prema Dunavu i velika kapija prema gradu,u kome se nalazio veoma visok dvorac i pored njega sud.Utvrda je bila opasana dubokim i širokim jarkom preko koga je postavljen pokretni most a šikara u dužini od jednog strelometa tatarskih lukova,negde oko četrsto koraka bila je iskrčena i trava košena da se moglo jasno izdaleka videti ko palanki prilazi.Pre nego bi se stiglo u varoš morao se preći široki most sa Dunavske strane a zatim iz varoši još jedan pokretni most koji je vodio u samu palanku.Kod mosta se nalazilo oko pedesetak šatora i malih drvenih radnji,jedna gostionica i jedna crkva.U varoši su dva dela pripadala ugarima a dva srbima.Nalazilo se oko tristotine lepih kuća.U otmenim kućama fragmentarno su nalaženi čak i tragovi kupatila.Posle propasti Ugarske vojske kod Mohača i predaje Bača,Feldjhaze i Bukina ni turci oko Utvrde nisu bili retkost ali je od ugara nisu zaposedali.

    Čim su čuli da su turci potukli ugre i ušli u Budim veselju naroda nije bilo kraja i u Peču i Kerekiju i Bukiju i na Dobroj i sve do gore do Sent Ivana.

    Pa kad je prvi val veselja minuo, stadoše da vide kako će se u utvrdi izmeniti ugari i turci.Mine nekoliko dana od kad je tatar doneo Varadinskim putem vest.Tada se narod dade u komešanje i na skupu na sred Peča jedan od starijih reče,

    "Da mi sa ugarima ovdašnjim svršimo,jer kad turci dodju oni će se nji oma predati pa ćemo biti sluge i ugarima što će se poturčiti i turcima, ja velim da se ta njiova utvrda popali a oni po noćom pokolju dok još naše zlato i srebro nisu odneli il dok ih se turci nisu dokopali"

    "To je valjano reći..."dodade pop Jova ,koji je davno iz preka,još dok je despot Jovan Branković živ bio,niko ne pamti, iz Turske ispod dunava došao."Vidite utvrdu ko na dlanu sa jedne strane voda sa druge posečeno drveće ukrug oko palanke tristo...ma petstotina koraka,sve se vidi i ko kolju i ko dvoru prilazi.A sa one njiove drvene kule u sred srede palanke vidi se i dalje.Tamo gde su strelci najopasniji jer strela lako može do dole.Dal imaju top pa ga kriju za nedaj bože,to ne verujem al se od ugara svemu može nadati.Utvrda je sto koraka u krug koljem opasana oko kule na dva izlaza jedan na dunav i jedan na put za Varadin.Mi ugrima onog pogana Geze Erdodija ništa unutri ne možemo.Valja ih napolje izmamiti."

    Svi su slušali popove reči a najkivniji su bili oni najmladji.Kako je pop Jova i starini i knjizi vičan bio mimo svih njih...slušali su ga otvorenih usta.

    "Pa ja velim ovako..."dodade pop Jova "Oni unutra malih lukova imaju,onih tataranski što na petsto koraka čoveka i konja probijaju nisam zametio.A onaj bedem oko utvrde onaj prvi sa koljima dok još do palanke niste došli što je ko čovek visok do njega dobacuju.Ako se palanka uzbuni i vi se na bedemu nadjete sve će vas ugri poskidati.A ako se zateknu i ona tridesetina na konjima i Erdodijeva bratija od pola tuceta vitezova i onaj Šarkanj što je sa Mohača pobego pred turcima,onda će vas sve na koplja nabiti...Ja velim ovako."

    Tu je zbor počeo da malaksava pa je pop Jova požurio........

    "Jedan par vi sa Kerekića odite na Gaj pa nasecite kolja pet koraka dugačkog,pravog i kraj zaoštrite,da ni jedno koplje nije više od rukohvata debelo.I na svako koplje nasecite i po dva mala od koraka i na kraj ih vežite.Pa ćemo ih u zemlju pobiti tu gdi ugri na kapiju na polje izlaze..."

    Tu se smeh zaori jer misliše da je pop poludeo...pa jedan doda

    "A nije ugar janje pa da ga na ražanj nabodeš za slavu"

    "A nisi ni ti janje"dodade pop Jova i nastavi"Pa opet blejiš"

    Tu se još glasniji smeh zaori,pa dodade pop "A ona družba sa Peča da poseče sve jasenove dva koraka dugački od pedlja hvata pa će vas popa naučiti kako se prave bosanski banski lukovi i strele.Navatajte gusaka i pataka jer orlova...nemamo...a ni gvoždja za vrhove . . ."

    "Naće se gvoždja u dobra kovača" razdera se uz smeh ostalih kovač Stevan "Ima u mene lanaca, prekovaću, samo mi dajte dva tri mlada momka da u meh duvaju..."

    "Ako vrhova bude"reče pop Jova "I ja ću ti još uz zurle pevati...pa kad lukove otešemo i kraj vate ih osušimo jer za nuždu dugog vremena nije...a vi na vrhove strela namočite kudelju u loj pa čekajte.I da ste gotovi za dve nedelje.

    Tako i bi družba se u redu i miru dade na posao,i pravo čudo bez svadje cike i pesama....Za dve nedelje beše gotovo.

    Tad se skupiše pa popa reče"Ja sm mator da vodim.ko da ja vodim nek vas vodi ne knez nego martolos Vidak.I on se sa turcima boja naučio."

    Tako je...zagrajaše sakupljeni.

    "Braćo" Povika Vidak...Za dva tri dana u nebo gledajte pa kad jesenja magla mesec puni pokrije da ste u ovom šumarku u najvećoj tišini samo muški sa kresivima za vatru i sa svim što reže i kolje.Ponesite lukove i dugačka i kratka kolja pa ćemo urediti svud kolja oko palanke a palićemo ih strelama dok se ne podgreju pa na nas udare,a tad će na kolja naletati pa kako koji padne a vi udrite odozdo.Ko odozgo udara,zapamtite u magli taj je Ugar.

    Tako se i razidjoše.Hvataše maglu tri dana pa najdeblju uhvatiše.Tad se brzoteče rastrčaše i sve u miru prikupiše na zborno mesto.Al ne lezi vraže racki, jedan od domaćih prizetova koji se prizetio kod Lukine udovice, ode kod Erdodija tu noć, i straža ga propusti i sve mu iznese...

    Kako i bi sva se kolja postave...i vatre male se počeše paliti,pa strele.Nevični lukovima letela je kud koja ali je poneka i do kule doletala.Uz božju pomoć posle sto tucadi strela vatra uhvati trsku na kuli i kula plane.Tad se otvoriše kapije utvrde.
    "Uraaaa,Uraaaa,Goriiii" derao se sav narod kad konjanici uprave na koplja,pa kad su im se na deset duži konja primakli ,a ko po suncu a ne najvećoj magli okrnuše levo i desno mada ih nisu videli i zaobidju koplja, tek se poneki konjanik i jedan od vitezova na krajnja koplja nabodoše, pa udariše po sred sredine naroda i sve do jutra sekoše i razgoniše.Retko je ko do šume utekao jer su konjanici nosili baklje i pobacali ih po polju kad su počeli seći.Oni najbrži branili su se na jednom brdu na samoj obali dunava, što posle ko zna zašto prozvaše Turski breg. Retko je ko pretekao do nekoliko njih sa Dobre zarad brzih nogu i manjka pameti.

    Ujutro su ugari žene i decu koji su smogli hrabrosti po svoje doći hvatali i žive u vatru bacali , a stare dedove koji za oružje nisu bili nagoniše da ih sve pokupe na kola i odnesu na Turski breg.Tako jadno završi njihova buna na ugare.
    Okolna sela su se po dolasku turaka brzo ugasila i sve je minulo u zaborav.
    Poruku je izmenio zmax, 23.12.2008 u 08:04

  8. #8

    Odgovor: Bačka Palanka

    BAČKA PALANKA
    MESTO POD CRVENIM SUNCEM
    NEKOLIKO NAVODA O ONOME
    O ČEMU GUSLE NE PEVAJU

    Krajem XIX veka za istoriJske spomenike na tlu Stare Palanke zainteresovao se jedan lekar, Matijas Bernhajm, radoznao čovek koji je svojom inteligencijom prevazilazio svoje savremenike palančane. On je na čudesan na čin stekao klasično obrazovanje, sa kojm je kao lekar došao u palanku. Znao je više stranih jezika, talentovan slikar i crtač, Bernhajm kao da je bio predodredejn da spomeničko nasledje sve tri Palanke otrgne od zaborava.Svest malih provinciskih gradića tek se budila.Godine 1883 završena su prva stručna iskopavanja na lokalitetu Turski breg, koje je vodio sa mladim Albrehtom Hitrekom,učenikom čuvenog italijanskog arheologa Anjelija De Rosija,i čitava Palanka počela je da govori o Onom doktoru i nekom njegovom koji su otkrili Hunsko kupatilo na Turskom bregu.Bernhajm je strasno želeo da pomogne Hitreku,ali Hitrek u zanosu svojih istraživačkih uspeha nije našao vremena za njega niti je pravilno shvatio njegovu vrednost.Slušao ga je rasejano i nadmeno,ne shvatajući,možda najumnijeg čoveka u Palanci.

    Takav propust nije načinio Šime Ljubić, prilikom otkopavanja Keltskog Opidijuma 1884 godine,na prostoru današnjeg Poloja.Bernhajm mu je asistirao, te je Ljubić odmah shvatio da pred sobom iako možda nema profesionalnog arheologa onda bar jednog strastvenog zanesenjaka,te ga je imenovao za stalnog poverenika družbe za očuvanje starina,koja je osnivala narodni muzej u u Somboru.

    Bernhajm kao da je samo to čekao,bacio se na posao i ostvario rezultate na Turskom bregu kakve niko nije ni sanjao.Od 15 marta 1885,kada je o svome otkriću upoznao Družbu ljubitelja starina u Somboru pa do 1907 kada je napustio Palanku, pogodjen sumnjičenjem za proneveru Krankkasse zanatske korporacije u Palanci, Bernhajm je napisao oko stotinu pisama krcatih zapažanjima o iskopinama .Pisma se i danas čuvaju u muzeju u Somboru. Njegova pisma nisu naišla na gotovo nikakav odjek medju arheolozima toga vremena.U Palanku su tek povremeno stizala gospoda, više avanturisti koji su posećivali doktora Bernhajma, a sve u nadi da će im on reći nešto više o mestima gde bi se možda moglo naći kakvo hunsko ili avarsko blago.

    U maju 1894 godine u Staru Palanku stigo je pozanti Zagrebački arheolog Josip Burnšmit, već visoko afirmisan kao istraživač post rimske kulture. Bernhajm ga je radosno dočekao i stavio na uvid prepise svojih pisama i zapise sa svojim zapažanjima.Burnšmita je u Palankama posebno zanimalo to što se jedna stara grafika koju je iskopao u Peštanskom arhivu savršeno poklapa sa situacijom toka Dunava, ali onakvog kakav je bio davno ,kakao je Bernhajm saznao, pre turaka.Burnšmit je tražio ostrvo blizu obale Dunava, na njegovom starom toku.Nije dugo trebalo da kao jedina moguća lokacija iskrsne Turski breg.Doktor Bernhajm je Burnšmitu stavio na raspolaganje sva svoja sredstva, neki upućeni su tvrdili da je u pitanju bio i novac od Krankkasse,za iskopavanja na Turskom brgu. Zahvatila ga je istraživačka groznica i zanemario je brigu o poverenim mu bolesnim Palančanima.Duboko je verovao da će Turski breg najzad da pokaže nešto što u svojim nedrima krije, ali je slučaj hteo da se iskopavanje završi sa potpunim neuspehom.Burnšmit je kopao na samom obodu Turskog brega koji se naslanjao na tok Dunava, pretpostavljajući pri tome da se tu mora nalaziti trag naselja.Nije slušao Bernhajmova uveravanja da se kompleks zgrada koje je on delimično otkopao, a seljaci razneli kamenje nalazi dvestotine metara prema severu.
    Bernhajm je dugo tugovao,verujući da je samo sticaj nesretnih okolnosti uticao na arheološki neuspeh.U pismu u kome se obraaćo društvu ljubitelja starina u Somboru sa setom ističe da od njegovog rada korisi ima samo palanački kamenorezac kome seljaci noću krišom na volovskim kolima odnose kamenje sa Turskog brega.
    Godine 1906, u zimu umre Lazi i Julki Palanačkoj kćerka jedinica, pred udaju, Marica, od neke bolesti, Tugovaše malo pa za par nedelja odu u Magistrat da tužbu protiv doktora Bernhajma podnesu.

    Magistrat na sledećoj sednici, pošto krivična stvar nije bila, a doktor ugledan, pozovu ga da se opravda.Doktor se odazvao.Ništa poricao nije, i za Krankkasu, i za radove na Turskom bregu, ali za tu bolest ni doktor leka nema, pa misli da nije kriv, da je učinio što je mogo, a na bogu je sudba, te da mu je svega dosta, da hoće natrag u Ilok, samo da posvršava papire i Kasu preda, te dok Magistrat drugog nek nadje.

    U Palanku je za godinu dana došao doktor Branislav Uvalić, koji je i ostao, a doktor Berhajm se vratio u Ilok,sa jednom torbom punom papira i lekarija,onako kako je u Palanku pre dvadeset i nešto godina i došao.Sam.


    Književnik Veljko Petrović,toga dvadesetog oktobra 1945 godine, svečano je otvorio obnovljeni Muzej grada Sombora.Za likovno odeljenje Milan Konjović preuzeo je na privremeno izlaganje galeriju slika Pavla Beljanskog. Zgrada u kojoj se nalazio Muzej šarenila se tih oktobarskih dana što od slika što od iz naftalina izvadjenih kostima i kompleta.Pa sloboda je...može se. Većina eksponata tek pre par dana izvučena je iz podruma gradske kuće gde su proveli rat.Gradski narodni odbor je kuću Lederer Jurija stavio na raspolaganje Gradskom muzeju.Književnik Jovan Herceg i slikari Konjević i Jenovac sačekivali su sugradjane i drage goste u predvorju.Mnoge sale vrvele su tematskim skupovima.Latenska grnčarija,Nekropole u Aradcu,nalazi bronzanog doba iz Bogojeva...Najznačajniji nalazi su posle publikovani...Samo jedan nalaz medju njima brzo je utonuo u zaborav.Kalnman Gubica držao je to predavanje o Turskom Bregu ,onome u Palanci...

    Mogila Turski Breg leži oko sedam kilometara severno od centra Bačke Palanke,na teritoriji nekadašnjeg potesa Vršuna kraj Golubnjaka .Nadmorska visina joj je 96 metara.Od letnjeg poljskog puta Bačka Palanka Obrovac udaljena je stotinak metara.Topografski broj joj je 234459 a katastarski 4179/3.Sama humka i njena neposredna okolina leže na državnom neplodnom zemljištu.Oko mogile su se radijalno nalazila rasprostrte pet manjih mogila koje je potpuno okružuju.Sravnjivanjem terena one su srasle u jednu-Turski breg.Mogile nisu prirodne naslage.Poslednja prirodna naslaga prostire se na visini od 90 metara a ostatak predstavlja ljudski artefakt, nabacivanje peska .Prva pretpostavka bila je da se tu nalazio jedan sistem utvrdjenja,na samoj gornjoj ivici korita Dunava sa severne strane.Pojedina probna sondiranja pokazala su,da su se ove mogle počev od petog veka koristile za sahranjivanje.Inače prilikom preseka mogile,na dubini od tri metra,nadjen je jedan pedalj širok i sa geološke tačke veoma interesantan sloj,belkasto siv.Bio je to sloj gašenog kreča.

    Mogila Turski breg leži na ravnom terenu, dublja mesta sa severne strane nekada su bila močvarnio glibovi ali su tokom vremena sravnjena i popunjena dunavskim peskom.U neposrednoj blizini, na par kilometara jugoistočno od mogile, mogu se zapaziti ostaci srednjevekovnog samostana i kasnije priručne zemljane utvrde.Već za vreme Huna počela je Avarska migracija u ove krajeve,a u šestom veku zapaža se i jače slovensko prisustvo.Posle njih su došli madjari oko 896 godine.Kumani se fragmentarno javljaju kao bratski narod,tokom narednih vekova,za šta nam svedoči i reč Kum,za najbližeg duhovnog srodnika.Tatari su Kumane desetkovali.

    Za vreme bune Djerdja Dože ovaj kraj je samo fragmentarno ali krvavo dotaknut.Pobunjenici su ubijali spahije gde su i kako su stigli.Posle Mohačke bitke i ovaj kraj je doticala vlast Jovana Nenada.Njegovo ime vezuje se za prve pokušaje ujedinjenja slovena.Oko 1541 godine ovi krajevi potpuo potpadaju pod tursku vlast, mada je tursko prisustvo i ranije bilo primetno.U Bačkoj nhiji spominje se mesto Kereki sa dvadeset tri oporezovane kuće i Taamana sa trideset oporezovanih kuća.Za turskog vremena zabeležena je vidna uloga pustare Dobre ,u ritu .Za vreme turske najezde u te ritove narod se sklanjao bežeći od divljih ordija.U nepristupačnim ritovima traženo je utočište.Posle proterivanja turaka 1687 godine,ovde je postojala vojna granica koja je potpadala pod Varadinski generalat.Ovde su vojsku služili srbi ,šokci i bunjevci koji su doseljeni iz Bosne i Hercegovine.Posle ukidanja granice 1741 godine ovi prostori prešli su delom u spahiluke a delom u komorske pustare,neplodno zemljište.
    Najočiglednije je pretpostaviti,da je na Turskom bregu,kao dominantnoj mogili,smeštena neka velikaška grobnica,posle koje se formiralo još njih,sondiranje terena je dokazalo pojavu kostura i u najdubljim slojevima.Nadejni predmeti dokazuju da su ovde živeli Avari i Sloveni a potom i Madjari.Tako je nastao problem,kako presecanjem slojeva tačno utvrditi kome koji grobovi pripadaju.Na uzvisini Turskog brega nadjeni su ostaci velike kamene gradjevine,zidane kamenom sa fruške gore,što je dodatno komplikovalo dalja iskopavanja.Gradjevina se nalazila na visini od 92 metra, četiri metra ispd nivoa visine sadašnjeg brega.Prilikom iskopavanja Turskog Brega postavlja se zadatak naučno dokazati poreklo kamene gradjevine, izvršiti velika kompleksna ispitivanja i iskoristiti ovu priliku za uzdizanje mladih arheologa,tu gde je teren neobično bogat,a stručnjaka srazmerno malo.Organizacione radove je vršio dr.Miodrag Grbić, koji je i upravljao iskopavanjima 1938 godine.Po njegovim uputstvima i pod rukovodstvom Olge Šafarik,na vrhu Turskog Brega iskopana je jedna sonda skroz do ostataka kamene gradjevine.

    U proleće 1954 godine dospela je u gradski Muzej u Somboru jedna zdela, fragmenti slomljene sablje Ordinke, i pola tuceta bronzanih okova za kajase od sablje.Darodavac, starija gospodja iz Palanke, otkrila je navedene predmete prekopavajući Jaroš severoistočno od Turskog brega na dva kilomera od Zečkog puta koji je vodio na Ristića salaš. Nalazište se nalazi u ataru, severno od centra grada,a u neposrednoj blizini mesta na kome je postavljen stari drveni krst.Na mestu krsta nalazili su se u kasnom srednjem i ranom novom veku Benediktinska opatija i kasnije manastir Sv.Mrate.Iskopavanja je vršio gradski muzej iz Sombora.

    Za srednjevekvni manastir sv.Đorđa zna se samo toliko da se nalazio na par kilomeara od toka dunava negde imedju Turskog brega i pustare Dobre,duboko u močvarnom delu atara i da se jednim svojim delom naslanjao na južnu stranu puta Bač Varadin.Nekad je smatrano da je Manasir morao bii na uzviisni,ali otkrićem paganskih naseobina i grobnica oko najvišeg dela Turskog brega koji se činio najpogodnijim od toga se odustalo.U petnaestom veku,zbog sve jače opasnosti od nadiranja turaka oko manasira je iskopan duboki šanac,i na brzinu podignut jako loše sazidani bedem.Manastir je bio pod Bačkom biskupijom,a posle jula 1526 godine kada su turci sa jačim snagama prodrli i zauzeli Varadin i sam manastir je zauzet i spaljen a monasi mahom stariji pobijeni,j er je mladja bratija sa oružjem i manastirskim stvarima otišla gore na sever gde turci još nisu stigli.Posle stišavanja turske najezde manastir je obnavljan, ali od strane srpskog doseljenog stanovništva,od dole iz stare Srbije.Posle Karlovačkog mira,kad turci više nikad nisu kročili u ove krajeve,iz obesti i osvete u odlasku su razrušili manastir do temelja.Tako mu je nestao svaki trag,zarastao je u gusto žbunje sa ponekim drvetom.Samo se na nekim mestima,mogu videti sa leve i desne strane puta nekadašnje manastirske glavne kapije,odmah do starog drvenog krsta i ostaci zida od rimske opeke.
    Prvi zapisi govore da se na tom mestu nalazila Benedikinska opatija,posvećena svetom Đorđu,koja je osnovana kao susedna Belakutskoj opatiji u Varadinu,i kao takva se nalazi na spisku poseda Bele IV.Po zapisima,nalazimo da je u opatiji bila i kapelica koja je posvećena blaženij devici Mariji,pa se predpostavlja da je i nekoliko sesara stolovalo unuar zidina.Tragove prisustva Manastirskog života nalazimo i u spisima sa rasprave o graničnom sporu izmedju Kaločke i Pečujske nadbiskupije,Opat Anastas je 1253 kao poslanik opatije boravio kod pape u Asiziju.Kasniji Opat Nikola je bio čuven kao pavnik i dobar poznavalac jeretičkih pitanja i spora oko upotrebe oružja.Opat se i 1309 godine pominje sa poštovanjem kao jedan od reformatora Benediktinskog reda.O bogatstvu opatije svedoči i Opat GRGUR koji se na spisku poreznika navodi sa 5!/2 zlatnih maraka papskog poreza.Jedno vreme nema nikakvih podaaka o opatiji, jer su turski osvajači sve češće pljačkali njene posede.Opatija traži zaštitu pape Pavla II 1467 godine ali ni papska zaštita ne može da sačuva opatiju od daljnjeg propadanja,pa je ubrzo opatija pripojena Bačkoj biskupiji.Bratija je pod pretnjom raspštanja počela da pravi nered i neki od braće su se odmenuli.Red su zavela mala braća iz Bača,pokrenula radove na učvršćivanju zidina a iskopan je i dubok šanac.Spolja su zidine od zemlje pojačane pougljenim deblima učvršćeni zidovi.Na Južnoj strani,koj agled na dunav sazidani su i mali bunkeri sa nišanskim otvorima.Jedno vreme je izgleda u opatiji boravila i posada Kralja Vladislava,a kao pomoćne trupe i srpska pešadija i martolosi despota Jovana Brankovića,do njegove smeti 1502 kada su se rasuli jer je Vladislav njegove posede razdelio ugarima,medju i kojima i Peč,Dobru,i Kereki grofovima Erdodima.Opatija je tada konačno postala izgubljena za Benediktinski red.Posada je pretvorila u jedanmali kastrum,a samo kapelica svedoči o nekadašnjem sjaju opatije.Posle osvajanja Varadina 1526 godine od strane velikog vezira Ibrahim paše i njegovog nadiranja prema posedima grofa Lovre u Iloku najverovatnije je i opatija konačno doživela svoj kraj.O tome svedoče i nalazi izlomljene grnčarije ,fragmentarni nalazi slomljenog oružja i strelica kao i sloj pepela i katrana.
    Posle upada turaka Bačka i Varadinska biskupija spominju se samo tobože.Turci su uveli svoju nahijsku upravu.Pod turcima je predeo koji pokriva pustaru Dobru i Kereki označen kao spahiski posed,ali sa malobrojnim stanovništvom.Kereki je plaćao zajedno sa Pečom i Dobrom dažbinu Bačkom Paši sa dva tuga, Hajvazu, i to samo u akčama, što govori o siromaštvu stanovništva.Posle isterivanja turaka austriski vojni savet je doneo odluku da se ruševine i gradja malog čardaka koji su pretekli od negdanje opatije dodele naseljenicima srbima,koji su tu navrat nanos sazidali bogomolju s.Velikomučenika Mrate, cara Lazara, ali je ona u buni Tome Rakocija sravnjena sa zemljom i više nije obnavljana. Dunav se tada bio povukao daleko na jug,kao i naselja za njim i od tada sve pada u zaborav.O postojanju naselja svedoči jedino mali drvni krst u sredini atara,na jedva primetnom uzviđenju obraslom ringlovima i zovom.
    Poruku je izmenio zmax, 23.12.2008 u 07:38

  9. #9

    Odgovor: Bačka Palanka

    Prilazem neke slikice koje su snimljene u Karadjordjevu koje pripada opstini Backa Palanka pa mislim da im je ovde mesto Nadam se da nisam pogresila

  10. #10

    Odgovor: Bačka Palanka

    BAČKA PALANKA
    MESTO POD CRVENIM SUNCEM
    nekoliko navoda o zaboravljenoj palanci

    Bačka Palanka nije beznačajno mesto na svetu koje je ime dobilo po paloj Anki.Bačka Palanka ima milenijumsku tradiciju koja seže unazad sve do prvih ljudskih naseobina u Panoniji.Ne treba da se olako odričemo istorijskog nasledja na kome bi nam pozavidele mnoge regije u okruženju samo zbog toga što klasična Nordijska istorijska škola o tome ništa ne govori.Oni pokušavaju da naše područje okarakterišu kao mesto bez kulturnog kontinuiteta.Nije baš tako.Kada je Palanka bila u punom procvatu, Novi Sad ni kao Racka varoš nije postojao a kamoli da uzme značajnijeg udela u kulturnom nasledju.

    Krajem XIX veka za istorijske spomenike na tlu Stare Palanke zainteresovao se jedan lekar, Matijas Bernhajm, radoznao čovek koji je svojom inteligencijom prevazilazio svoje savremenike palančane. On je na čudesan na čin stekao klasično obrazovanje, sa kojm je kao lekar došao u palanku. Znao je više stranih jezika, talentovan slikar i crtač, Bernhajm kao da je bio predodređejn da spomeničko nasledje sve tri Palanke otrgne od zaborava.Svest malih provinciskih gradića tek se budila.Godine 1883 završena su prva stručna iskopavanja na lokalitetu Turski breg, koje je vodio sa mladim Albrehtom Hitrekom,učenikom čuvenog italijanskog arheologa Anjelija De Rosija,i čitava Palanka počela je da govori o Onom doktoru i nekom njegovom koji su otkrili Hunsko kupatilo na Turskom bregu.Bernhajm je strasno želeo da pomogne Hitreku,ali Hitrek u zanosu svojih istraživačkih uspeha nije našao vremena za njega niti je pravilno shvatio njegovu vrednost.Slušao ga je rasejano i nadmeno,ne shvatajući,možda najumnijeg čoveka u Palanci.

    Takav propust nije načinio Šime Ljubić, prilikom otkopavanja Keltskog Opidijuma 1884 godine,na prostoru današnjeg Poloja.Bernhajm mu je asistirao, te je Ljubić odmah shvatio da pred sobom iako možda nema profesionalnog arheologa onda bar jednog strastvenog zanesenjaka,te ga je imenovao za stalnog poverenika družbe za očuvanje starina,koja je osnivala narodni muzej u u Somboru.

    Bernhajm kao da je samo to čekao,bacio se na posao i ostvario rezultate na Turskom bregu kakve niko nije ni sanjao.Od 15 marta 1885,kada je o svome otkriću upoznao Družbu ljubitelja starina u Somboru pa do 1907 kada je napustio Palanku, pogodjen sumnjičenjem za proneveru Krankkasse zanatske korporacije u Palanci, Bernhajm je napisao oko stotinu pisama krcatih zapažanjima o iskopinama .Pisma se i danas čuvaju u muzeju u Somboru. Njegova pisma nisu naišla na gotovo nikakav odjek medju arheolozima toga vremena.U Palanku su tek povremeno stizala gospoda, više avanturisti koji su posećivali doktora Bernhajma, a sve u nadi da će im on reći nešto više o mestima gde bi se možda moglo naći kakvo hunsko ili avarsko blago.

    U maju 1894 godine u Staru Palanku stigo je pozanti Zagrebački arheolog Josip Burnšmit, već visoko afirmisan kao istraživač post rimske kulture. Bernhajm ga je radosno dočekao i stavio na uvid prepise svojih pisama i zapise sa svojim zapažanjima.Burnšmita je u Palankama posebno zanimalo to što se jedna stara grafika koju je iskopao u Peštanskom arhivu savršeno poklapa sa situacijom toka Dunava, ali onakvog kakav je bio davno ,kakao je Bernhajm saznao, pre turaka.Burnšmit je tražio ostrvo blizu obale Dunava, na njegovom starom toku.Nije dugo trebalo da kao jedina moguća lokacija iskrsne Turski breg.Doktor Bernhajm je Burnšmitu stavio na raspolaganje sva svoja sredstva, neki upućeni su tvrdili da je u pitanju bio i novac od Krankkasse,za iskopavanja na Turskom brgu. Zahvatila ga je istraživačka groznica i zanemario je brigu o poverenim mu bolesnim Palančanima.Duboko je verovao da će Turski breg najzad da pokaže nešto što u svojim nedrima krije, ali je slučaj hteo da se iskopavanje završi sa potpunim neuspehom.Burnšmit je kopao na samom obodu Turskog brega koji se naslanjao na tok Dunava, pretpostavljajući pri tome da se tu mora nalaziti trag naselja.Nije slušao Bernhajmova uveravanja da se kompleks zgrada koje je on delimično otkopao, a seljaci razneli kamenje nalazi dvestotine metara prema severu.
    Bernhajm je dugo tugovao,verujući da je samo sticaj nesretnih okolnosti uticao na arheološki neuspeh.U pismu u kome se obraaćo društvu ljubitelja starina u Somboru sa setom ističe da od njegovog rada korisi ima samo palanački kamenorezac kome seljaci noću krišom na volovskim kolima odnose kamenje sa Turskog brega.
    Godine 1906, u zimu umre Lazi i Julki Palanačkoj kćerka jedinica, pred udaju, Marica, od neke bolesti, Tugovaše malo pa za par nedelja odu u Magistrat da tužbu protiv doktora Bernhajma podnesu.

    Magistrat na sledećoj sednici, pošto krivična stvar nije bila, a doktor ugledan, pozovu ga da se opravda.Doktor se odazvao.Ništa poricao nije, i za Krankkasu, i za radove na Turskom bregu, ali za tu bolest ni doktor leka nema, pa misli da nije kriv, da je učinio što je mogo, a na bogu je sudba, te da mu je svega dosta, da hoće natrag u Ilok, samo da posvršava papire i Kasu preda, te dok Magistrat drugog nek nadje.

    U Palanku je za godinu dana došao doktor Branislav Uvalić, koji je i ostao, a doktor Berhajm se vratio u Ilok,sa jednom torbom punom papira i lekarija,onako kako je u Palanku pre dvadeset i nešto godina i došao.Sam.


    Prilikom svečanog otvaranja Narodnog muzeja u Somboru, Palanka je dobila značajno mesto za pomen.Književnik Veljko Petrović,toga dvadesetog oktobra 1945 godine, svečano je otvorio obnovljeni Muzej grada Sombora.Za likovno odeljenje Milan Konjović preuzeo je na privremeno izlaganje galeriju slika Pavla Beljanskog. Zgrada u kojoj se nalazio Muzej šarenila se tih oktobarskih dana što od slika što od iz naftalina izvadjenih kostima i kompleta.Pa sloboda je...može se. Većina eksponata tek pre par dana izvučena je iz podruma gradske kuće gde su proveli rat.Gradski narodni odbor je kuću Lederer Jurija stavio na raspolaganje Gradskom muzeju.Književnik Jovan Herceg i slikari Konjević i Jenovac sačekivali su sugradjane i drage goste u predvorju.Mnoge sale vrvele su tematskim skupovima.Latenska grnčarija,Nekropole u Aradcu,nalazi bronzanog doba iz Bogojeva...Najznačajniji nalazi su posle publikovani...Samo jedan nalaz medju njima brzo je utonuo u zaborav.Kalnman Gubica držao je to predavanje o Turskom Bregu ,onome u Palanci...

    Mogila Turski Breg leži oko sedam kilometara severno od centra Bačke Palanke,na teritoriji nekadašnjeg potesa Vršuna kraj Golubnjaka .Nadmorska visina joj je 96 metara.Od letnjeg poljskog puta Bačka Palanka Obrovac udaljena je stotinak metara.Topografski broj joj je 234459 a katastarski 4179/3.Sama humka i njena neposredna okolina leže na državnom neplodnom zemljištu.Oko mogile su se radijalno nalazila rasprostrte pet manjih mogila koje je potpuno okružuju.Sravnjivanjem terena one su srasle u jednu-Turski breg.Mogile nisu prirodne naslage.Poslednja prirodna naslaga prostire se na visini od 90 metara a ostatak predstavlja ljudski artefakt, nabacivanje peska .Prva pretpostavka bila je da se tu nalazio jedan sistem utvrdjenja,na samoj gornjoj ivici korita Dunava sa severne strane.Pojedina probna sondiranja pokazala su,da su se ove mogle počev od petog veka koristile za sahranjivanje.Inače prilikom preseka mogile,na dubini od tri metra,nadjen je jedan pedalj širok i sa geološke tačke veoma interesantan sloj,belkasto siv.Bio je to sloj gašenog kreča.

    Mogila Turski breg leži na ravnom terenu, dublja mesta sa severne strane nekada su bila močvarnio glibovi ali su tokom vremena sravnjena i popunjena dunavskim peskom.U neposrednoj blizini, na par kilometara jugoistočno od mogile, mogu se zapaziti ostaci srednjevekovnog samostana i kasnije priručne zemljane utvrde.Već za vreme Huna počela je Avarska migracija u ove krajeve,a u šestom veku zapaža se i jače slovensko prisustvo.Posle njih su došli madjari oko 896 godine.Kumani se fragmentarno javljaju kao bratski narod,tokom narednih vekova,za šta nam svedoči i reč Kum,za najbližeg duhovnog srodnika.Tatari su Kumane desetkovali.

    Za vreme bune Djerdja Dože ovaj kraj je samo fragmentarno ali krvavo dotaknut.Pobunjenici su ubijali spahije gde su i kako su stigli.Posle Mohačke bitke i ovaj kraj je doticala vlast Jovana Nenada.Njegovo ime vezuje se za prve pokušaje ujedinjenja slovena.Oko 1541 godine ovi krajevi potpuo potpadaju pod tursku vlast, mada je tursko prisustvo i ranije bilo primetno.U Bačkoj nhiji spominje se mesto Kereki sa dvadeset tri oporezovane kuće i Taamana sa trideset oporezovanih kuća.Za turskog vremena zabeležena je vidna uloga pustare Dobre ,u ritu .Za vreme turske najezde u te ritove narod se sklanjao bežeći od divljih ordija.U nepristupačnim ritovima traženo je utočište.Posle proterivanja turaka 1687 godine,ovde je postojala vojna granica koja je potpadala pod Varadinski generalat.Ovde su vojsku služili srbi ,šokci i bunjevci koji su doseljeni iz Bosne i Hercegovine.Posle ukidanja granice 1741 godine ovi prostori prešli su delom u spahiluke a delom u komorske pustare,neplodno zemljište.
    Najočiglednije je pretpostaviti,da je na Turskom bregu,kao dominantnoj mogili,smeštena neka velikaška grobnica,posle koje se formiralo još njih,sondiranje terena je dokazalo pojavu kostura i u najdubljim slojevima.Nadejni predmeti dokazuju da su ovde živeli Avari i Sloveni a potom i Madjari.Tako je nastao problem,kako presecanjem slojeva tačno utvrditi kome koji grobovi pripadaju.Na uzvisini Turskog brega nadjeni su ostaci velike kamene gradjevine,zidane kamenom sa fruške gore,što je dodatno komplikovalo dalja iskopavanja.Gradjevina se nalazila na visini od 92 metra, četiri metra ispd nivoa visine sadašnjeg brega.Prilikom iskopavanja Turskog Brega postavlja se zadatak naučno dokazati poreklo kamene gradjevine, izvršiti velika kompleksna ispitivanja i iskoristiti ovu priliku za uzdizanje mladih arheologa,tu gde je teren neobično bogat,a stručnjaka srazmerno malo.Organizacione radove je vršio dr.Miodrag Grbić, koji je i upravljao iskopavanjima 1938 godine.Po njegovim uputstvima i pod rukovodstvom Olge Šafarik,na vrhu Turskog Brega iskopana je jedna sonda skroz do ostataka kamene gradjevine.

    U proleće 1954 godine dospela je u gradski Muzej u Somboru jedna zdela, fragmenti slomljene sablje Ordinke, i pola tuceta bronzanih okova za kajase od sablje.Darodavac, starija gospodja iz Palanke, otkrila je navedene predmete prekopavajući Jaroš severoistočno od Turskog brega na dva kilomera od Zečkog puta koji je vodio na Ristića salaš. Nalazište se nalazi u ataru, severno od centra grada,a u neposrednoj blizini mesta na kome je postavljen stari drveni krst.Na mestu krsta nalazili su se u kasnom srednjem i ranom novom veku Benediktinska opatija i kasnije manastir Sv.Mrate.Iskopavanja je vršio gradski muzej iz Sombora.

    Za srednjevekvni manastir sv.Đorđa zna se samo toliko da se nalazio na par kilomeara od toka dunava negde imedju Turskog brega i pustare Dobre,duboko u močvarnom delu atara i da se jednim svojim delom naslanjao na južnu stranu puta Bač Varadin.Nekad je smatrano da je Manasir morao bii na uzviisni,ali otkrićem paganskih naseobina i grobnica oko najvišeg dela Turskog brega koji se činio najpogodnijim od toga se odustalo.U petnaestom veku,zbog sve jače opasnosti od nadiranja turaka oko manasira je iskopan duboki šanac,i na brzinu podignut jako loše sazidani bedem.Manastir je bio pod Bačkom biskupijom,a posle jula 1526 godine kada su turci sa jačim snagama prodrli i zauzeli Varadin i sam manastir je zauzet i spaljen a monasi mahom stariji pobijeni,j er je mladja bratija sa oružjem i manastirskim stvarima otišla gore na sever gde turci još nisu stigli.Posle stišavanja turske najezde manastir je obnavljan, ali od strane srpskog doseljenog stanovništva,od dole iz stare Srbije.Posle Karlovačkog mira,kad turci više nikad nisu kročili u ove krajeve,iz obesti i osvete u odlasku su razrušili manastir do temelja.Tako mu je nestao svaki trag,zarastao je u gusto žbunje sa ponekim drvetom.Samo se na nekim mestima,mogu videti sa leve i desne strane puta nekadašnje manastirske glavne kapije,odmah do starog drvenog krsta i ostaci zida od rimske opeke.
    Prvi zapisi govore da se na tom mestu nalazila Benedikinska opatija,posvećena svetom Đorđu,koja je osnovana kao susedna Belakutskoj opatiji u Varadinu,i kao takva se nalazi na spisku poseda Bele IV.Po zapisima,nalazimo da je u opatiji bila i kapelica koja je posvećena blaženij devici Mariji,pa se predpostavlja da je i nekoliko sesara stolovalo unuar zidina.Tragove prisustva Manastirskog života nalazimo i u spisima sa rasprave o graničnom sporu izmedju Kaločke i Pečujske nadbiskupije,Opat Anastas je 1253 kao poslanik opatije boravio kod pape u Asiziju.Kasniji Opat Nikola je bio čuven kao pavnik i dobar poznavalac jeretičkih pitanja i spora oko upotrebe oružja.Opat se i 1309 godine pominje sa poštovanjem kao jedan od reformatora Benediktinskog reda.O bogatstvu opatije svedoči i Opat GRGUR koji se na spisku poreznika navodi sa 5!/2 zlatnih maraka papskog poreza.Jedno vreme nema nikakvih podaaka o opatiji, jer su turski osvajači sve češće pljačkali njene posede.Opatija traži zaštitu pape Pavla II 1467 godine ali ni papska zaštita ne može da sačuva opatiju od daljnjeg propadanja,pa je ubrzo opatija pripojena Bačkoj biskupiji.Bratija je pod pretnjom raspštanja počela da pravi nered i neki od braće su se odmenuli.Red su zavela mala braća iz Bača,pokrenula radove na učvršćivanju zidina a iskopan je i dubok šanac.Spolja su zidine od zemlje pojačane pougljenim deblima učvršćeni zidovi.Na Južnoj strani,koj agled na dunav sazidani su i mali bunkeri sa nišanskim otvorima.Jedno vreme je izgleda u opatiji boravila i posada Kralja Vladislava,a kao pomoćne trupe i srpska pešadija i martolosi despota Jovana Brankovića,do njegove smeti 1502 kada su se rasuli jer je Vladislav njegove posede razdelio ugarima,medju i kojima i Peč,Dobru,i Kereki grofovima Erdodima.Opatija je tada konačno postala izgubljena za Benediktinski red.Posada je pretvorila u jedanmali kastrum,a samo kapelica svedoči o nekadašnjem sjaju opatije.Posle osvajanja Varadina 1526 godine od strane velikog vezira Ibrahim paše i njegovog nadiranja prema posedima grofa Lovre u Iloku najverovatnije je i opatija konačno doživela svoj kraj.O tome svedoče i nalazi izlomljene grnčarije ,fragmentarni nalazi slomljenog oružja i strelica kao i sloj pepela i katrana.
    Posle upada turaka Bačka i Varadinska biskupija spominju se samo tobože.Turci su uveli svoju nahijsku upravu.Pod turcima je predeo koji pokriva pustaru Dobru i Kereki označen kao spahiski posed,ali sa malobrojnim stanovništvom.Kereki je plaćao zajedno sa Pečom i Dobrom dažbinu Bačkom Paši sa dva tuga, Hajvazu, i to samo u akčama, što govori o siromaštvu stanovništva.Posle isterivanja turaka austriski vojni savet je doneo odluku da se ruševine i gradja malog čardaka koji su pretekli od negdanje opatije dodele naseljenicima srbima,koji su tu navrat nanos sazidali bogomolju s.Velikomučenika Mrate, cara Lazara, ali je ona u buni Tome Rakocija sravnjena sa zemljom i više nije obnavljana. Dunav se tada bio povukao daleko na jug,kao i naselja za njim i od tada sve pada u zaborav.O postojanju naselja svedoči jedino mali drvni krst u sredini atara,na jedva primetnom uzviđenju obraslom ringlovima i zovom.

    Postoji nekoliko tvrdnji o tome koja velka istorijska ličnost leži u centru mogile Turski breg, pominje se čak i Atila kralj huna, ali o tome drugi put.
    Poruku je izmenio zmax, 23.12.2008 u 07:40 Razlog: prevelika slova

  11. #11
    Bravo nisam ni znao neke stvari o svom rodnom gradu a imam dosta slika nek mi se javi neko ili moderator ove teme ili admin da mu posaljem jos slika koje su iz Backe Palanke sa lepe tikvare i dunava.

    Slika imam dosta iz zimske idile i letnjih perioda.
    Poruku je izmenio simke, 17.12.2007 u 01:17 Razlog: Spajanje poruka

  12. #12

    Odgovor: Bačka Palanka

    Citat mikica68 kaže: Pogledaj poruku
    Slika imam dosta iz zimske idile i letnjih perioda.
    Dobrodošao na VojvodinaCafe Forum.
    Postavi slike slobodno,lepo bi bilo da nešto i napišeš uz njih.
    Prijatan ostanak i dobar provod.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  13. #13

    Odgovor: Bačka Palanka






    Zalazak sunca slikano predvece na jezeru Tikvara.
    Poruku je izmenio mikica68, 16.12.2007 u 22:52 Razlog: promena slike

  14. #14

    13 Odgovor: Bačka Palanka

    Citat mikica68 kaže: Pogledaj poruku
    Zalazak sunca slikano predvece na jezeru Tikvara.
    divna slika samo napred
    Poruku je izmenio simke, 20.12.2007 u 18:17 Razlog: izbačen deo koji je za pm
    ...Koliko god život od tebe traži ozbiljnost, svako treba prijatelja s kojim se može glupirati. ...

  15. #15

    Odgovor: Bačka Palanka




    Slika Tikvare gde se u pozadini vide camci i poneki ribar a u pozadnini slike je sportski teren sa cvrstom podlogom.

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 15.06.2015, 07:31
  2. Obrovac (Bačka Palanka)
    Autor test korisnik u forumu Bačka
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 23.02.2015, 21:29
  3. Karađorđevo (Bačka Palanka)
    Autor nenad.bds u forumu Bačka
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 29.01.2015, 23:45

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •