Bačka Palanka - Strana 3
Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 65
  1. #31

    Odgovor: Bačka Palanka

    Ево још слика из наше лепе Српске Бачке Паланке


    Ево и поглед на десни део мање плаже у Бачкој Паланци на једном од 2 језера...
    Poruku je izmenio zmax, 04.08.2008 u 11:18 Razlog: veličina slika
    Србијо моја поносна буди!

  2. #32

    Odgovor: Bačka Palanka

    Ево слике на којој се види некултура гробара из Бачке Паланке,ето пошто незнају свој да нацртају нашли су шарати по нашем уметничком делу,овај графит припада навијачима звезде из Бачке Паланке популарној групи Делије 'Фамилија Бачка Паланка(ФБП)...



    Фамилија Бачка Паланка делије до смрти!
    Poruku je izmenio zmax, 04.08.2008 u 11:21 Razlog: veličina slike
    Србијо моја поносна буди!

  3. #33

    Odgovor: Bačka Palanka


    Tamo preko, u Iloku, zivi Jasna.
    Poruku je izmenio zmax, 04.08.2008 u 11:23 Razlog: veličina slike

  4. #34

  5. #35

    Odgovor: Bačka Palanka

    Ево још која слика..све слике које ја постављам сликане су телефоном к810











    Poruku je izmenio zmax, 04.08.2008 u 11:30
    Србијо моја поносна буди!

  6. #36

    Odgovor: Bačka Palanka

    Citat BackaPalankaSRB kaže: Pogledaj poruku
    Ево још која слика..све слике које ја постављам сликане су телефоном к810
    Lepe slike,ali bi bilo mnogo lepo postaviti ih u manjoj rezoluciji,čisto da ne dočekamo penziju dok se učitaju,ili ne odustanemo od pregledanja teme.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  7. #37

    Odgovor: Bačka Palanka

    Citat zmax kaže: Pogledaj poruku
    Lepe slike,ali bi bilo mnogo lepo postaviti ih u manjoj rezoluciji,čisto da ne dočekamo penziju dok se učitaju,ili ne odustanemo od pregledanja teme.
    Потрудићу се да то мало изменим...у будуће ћу стављати у мањем формату!
    Србијо моја поносна буди!

  8. #38

    10 Odgovor: Bačka Palanka

    Slike jesu lepe, svaka čast
    Možda treba reći ovde ljudima, da posle kupanja u ovoj lepoti obavezno je tuširanje kući, zašto.....
    Grad ovakve veličine i lepote, nema svoj bazen, takvu zabavu morate da upražnjavate u susednoj Opštini, tačnije u SELU Maglić, a nekad, ne tako davno, Palančani su se kupali na bazenu u SELU Čelarevo, čuveni Motel Dunav.
    Prilaz Dunavu je takav, da putem ka njemu morate proći pored Cvrcine bare, trska i tako tooo.

  9. #39

    Odgovor: Bačka Palanka

    Ево нашао сам и слику графита делија из Бачке Паланке пре него што је ишаран...
    Србијо моја поносна буди!

  10. #40

  11. #41

    Odgovor: Bačka Palanka

    BAČKA PALANKA
    MESTO POD CRVENIM SUNCEM
    u jednoj od priča iz starog arhiva


    BAČKA PALANKA,da ne ostane mesto pod crvenim suncem u kome se ništa i ama baš ništa nije dogodilo.Osim toga što su se oko nje vodile borbe, osim što je padala iz ruke u ruku, osim što je uvek bila i ostala palanka, običan pogranični grad sa dobrim vrednim i poštenim ljudima.Evo prenosim Vam jednu priču iskopanu iz Vojvodjanskog arhiva.Govori o vremenu neposredno posle Mohačke bitke pa sve do konačnog posedanja našeg kraja od strane turaka.U palanci su tada živeli Srbi,Jevrejski i grčki trgovci i nešto malo ugara.

    PROSTOR SADAŠNJE STARE PALANKE

    ZEČKI BREG,1527 godina

    Zemljana utvrda se ni po čemu nije razlikovala od svih pograničnih karaula toga doba.Na brežuljku tik uz Dunav,danas poznatiji kao Zečka greda nalazio se četvorougaoni prostor sa dve kapije.Jedna prema Dunavu i velika kapija prema gradu,u kome se nalazio veoma visok dvorac i pored njega sud.Utvrda je bila opasana dubokim i širokim jarkom preko koga je postavljen pokretni most a šikara u dužini od jednog strelometa tatarskih lukova,negde oko četrsto koraka bila je iskrčena i trava košena da se moglo jasno izdaleka videti ko palanki prilazi.Pre nego bi se stiglo u varoš morao se preći široki most sa Dunavske strane a zatim iz varoši još jedan pokretni most koji je vodio u samu palanku.Kod mosta se nalazilo oko pedesetak šatora i malih drvenih radnji,jedna gostionica i jedna crkva.U varoši su dva dela pripadala ugarima a dva srbima.Nalazilo se oko tristotine lepih kuća.U otmenim kućama fragmentarno su nalaženi čak i tragovi kupatila.Posle propasti Ugarske vojske kod Mohača i predaje Bača,Feldjhaze i Bukina ni turci oko Utvrde nisu bili retkost ali je od ugara nisu zaposedali.

    Čim su čuli da su turci potukli ugre i ušli u Budim veselju naroda nije bilo kraja i u Peču i Kerekiju i Bukiju i na Dobroj i sve do gore do Sent Ivana.

    Pa kad je prvi val veselja minuo, stadoše da vide kako će se u utvrdi izmeniti ugari i turci.Mine nekoliko dana od kad je tatar doneo Varadinskim putem vest.Tada se narod dade u komešanje i na skupu na sred Peča jedan od starijih reče,

    "Da mi sa ugarima ovdašnjim svršimo,jer kad turci dodju oni će se nji oma predati pa ćemo biti sluge i ugarima što će se poturčiti i turcima, ja velim da se ta njiova utvrda popali a oni po noćom pokolju dok još naše zlato i srebro nisu odneli il dok ih se turci nisu dokopali"

    "To je valjano reći..."dodade pop Jova ,koji je davno iz preka,još dok je despot Jovan Branković živ bio,niko ne pamti, iz Turske ispod dunava došao."Vidite utvrdu ko na dlanu sa jedne strane voda sa druge posečeno drveće ukrug oko palanke tristo...ma petstotina koraka,sve se vidi i ko kolju i ko dvoru prilazi.A sa one njiove drvene kule u sred srede palanke vidi se i dalje.Tamo gde su strelci najopasniji jer strela lako može do dole.Dal imaju top pa ga kriju za nedaj bože,to ne verujem al se od ugara svemu može nadati.Utvrda je sto koraka u krug koljem opasana oko kule na dva izlaza jedan na dunav i jedan na put za Varadin.Mi ugrima onog pogana Geze Erdodija ništa unutri ne možemo.Valja ih napolje izmamiti."

    Svi su slušali popove reči a najkivniji su bili oni najmladji.Kako je pop Jova i starini i knjizi vičan bio mimo svih njih...slušali su ga otvorenih usta.

    "Pa ja velim ovako..."dodade pop Jova "Oni unutra malih lukova imaju,onih tataranski što na petsto koraka čoveka i konja probijaju nisam zametio.A onaj bedem oko utvrde onaj prvi sa koljima dok još do palanke niste došli što je ko čovek visok do njega dobacuju.Ako se palanka uzbuni i vi se na bedemu nadjete sve će vas ugri poskidati.A ako se zateknu i ona tridesetina na konjima i Erdodijeva bratija od pola tuceta vitezova i onaj Šarkanj što je sa Mohača pobego pred turcima,onda će vas sve na koplja nabiti...Ja velim ovako."

    Tu je zbor počeo da malaksava pa je pop Jova požurio........

    "Jedan par vi sa Kerekića odite na Gaj pa nasecite kolja pet koraka dugačkog,pravog i kraj zaoštrite,da ni jedno koplje nije više od rukohvata debelo.I na svako koplje nasecite i po dva mala od koraka i na kraj ih vežite.Pa ćemo ih u zemlju pobiti tu gdi ugri na kapiju na polje izlaze..."

    Tu se smeh zaori jer misliše da je pop poludeo...pa jedan doda

    "A nije ugar janje pa da ga na ražanj nabodeš za slavu"

    "A nisi ni ti janje"dodade pop Jova i nastavi"Pa opet blejiš"

    Tu se još glasniji smeh zaori,pa dodade pop "A ona družba sa Peča da poseče sve jasenove dva koraka dugački od pedlja hvata pa će vas popa naučiti kako se prave bosanski banski lukovi i strele.Navatajte gusaka i pataka jer orlova...nemamo...a ni gvoždja za vrhove . . ."

    "Naće se gvoždja u dobra kovača" razdera se uz smeh ostalih kovač Stevan "Ima u mene lanaca, prekovaću, samo mi dajte dva tri mlada momka da u meh duvaju..."

    "Ako vrhova bude"reče pop Jova "I ja ću ti još uz zurle pevati...pa kad lukove otešemo i kraj vate ih osušimo jer za nuždu dugog vremena nije...a vi na vrhove strela namočite kudelju u loj pa čekajte.I da ste gotovi za dve nedelje.

    Tako i bi družba se u redu i miru dade na posao,i pravo čudo bez svadje cike i pesama....Za dve nedelje beše gotovo.

    Tad se skupiše pa popa reče"Ja sm mator da vodim.ko da ja vodim nek vas vodi ne knez nego martolos Vidak.I on se sa turcima boja naučio."

    Tako je...zagrajaše sakupljeni.

    "Braćo" Povika Vidak...Za dva tri dana u nebo gledajte pa kad jesenja magla mesec puni pokrije da ste u ovom šumarku u najvećoj tišini samo muški sa kresivima za vatru i sa svim što reže i kolje.Ponesite lukove i dugačka i kratka kolja pa ćemo urediti svud kolja oko palanke a palićemo ih strelama dok se ne podgreju pa na nas udare,a tad će na kolja naletati pa kako koji padne a vi udrite odozdo.Ko odozgo udara,zapamtite u magli taj je Ugar.

    Tako se i razidjoše.Hvataše maglu tri dana pa najdeblju uhvatiše.Tad se brzoteče rastrčaše i sve u miru prikupiše na zborno mesto.Al ne lezi vraže racki, jedan od domaćih prizetova koji se prizetio kod Lukine udovice, ode kod Erdodija tu noć, i straža ga propusti i sve mu iznese...

    Kako i bi sva se kolja postave...i vatre male se počeše paliti,pa strele.Nevični lukovima letela je kud koja ali je poneka i do kule doletala.Uz božju pomoć posle sto tucadi strela vatra uhvati trsku na kuli i kula plane.Tad se otvoriše kapije utvrde.
    "Uraaaa,Uraaaa,Goriiii" derao se sav narod kad konjanici uprave na koplja,pa kad su im se na deset duži konja primakli ,a ko po suncu a ne najvećoj magli okrnuše levo i desno mada ih nisu videli i zaobidju koplja, tek se poneki konjanik i jedan od vitezova na krajnja koplja nabodoše, pa udariše po sred sredine naroda i sve do jutra sekoše i razgoniše.Retko je ko do šume utekao jer su konjanici nosili baklje i pobacali ih po polju kad su počeli seći.Oni najbrži branili su se na jednom brdu na samoj obali dunava, što posle ko zna zašto prozvaše Turski breg. Retko je ko pretekao do nekoliko njih sa Dobre zarad brzih nogu i manjka pameti.

    Ujutro su ugari žene i decu koji su smogli hrabrosti po svoje doći hvatali i žive u vatru bacali , a stare dedove koji za oružje nisu bili nagoniše da ih sve pokupe na kola i odnesu na Turski breg.Tako jadno završi njihova buna na ugare.
    Okolna sela su se po dolasku turaka brzo ugasila i sve je minulo u zaborav.
    Poruku je izmenio zmax, 23.12.2008 u 08:04

  12. #42

    Odgovor: Bačka Palanka

    BAČKA PALANKA
    MESTO POD CRVENIM SUNCEM
    nekoliko navoda o zaboravljenoj palanci

    Bačka Palanka nije beznačajno mesto na svetu koje je ime dobilo po paloj Anki.Bačka Palanka ima milenijumsku tradiciju koja seže unazad sve do prvih ljudskih naseobina u Panoniji.Ne treba da se olako odričemo istorijskog nasledja na kome bi nam pozavidele mnoge regije u okruženju samo zbog toga što klasična Nordijska istorijska škola o tome ništa ne govori.Oni pokušavaju da naše područje okarakterišu kao mesto bez kulturnog kontinuiteta.Nije baš tako.Kada je Palanka bila u punom procvatu, Novi Sad ni kao Racka varoš nije postojao a kamoli da uzme značajnijeg udela u kulturnom nasledju.

    Krajem XIX veka za istorijske spomenike na tlu Stare Palanke zainteresovao se jedan lekar, Matijas Bernhajm, radoznao čovek koji je svojom inteligencijom prevazilazio svoje savremenike palančane. On je na čudesan na čin stekao klasično obrazovanje, sa kojm je kao lekar došao u palanku. Znao je više stranih jezika, talentovan slikar i crtač, Bernhajm kao da je bio predodređejn da spomeničko nasledje sve tri Palanke otrgne od zaborava.Svest malih provinciskih gradića tek se budila.Godine 1883 završena su prva stručna iskopavanja na lokalitetu Turski breg, koje je vodio sa mladim Albrehtom Hitrekom,učenikom čuvenog italijanskog arheologa Anjelija De Rosija,i čitava Palanka počela je da govori o Onom doktoru i nekom njegovom koji su otkrili Hunsko kupatilo na Turskom bregu.Bernhajm je strasno želeo da pomogne Hitreku,ali Hitrek u zanosu svojih istraživačkih uspeha nije našao vremena za njega niti je pravilno shvatio njegovu vrednost.Slušao ga je rasejano i nadmeno,ne shvatajući,možda najumnijeg čoveka u Palanci.

    Takav propust nije načinio Šime Ljubić, prilikom otkopavanja Keltskog Opidijuma 1884 godine,na prostoru današnjeg Poloja.Bernhajm mu je asistirao, te je Ljubić odmah shvatio da pred sobom iako možda nema profesionalnog arheologa onda bar jednog strastvenog zanesenjaka,te ga je imenovao za stalnog poverenika družbe za očuvanje starina,koja je osnivala narodni muzej u u Somboru.

    Bernhajm kao da je samo to čekao,bacio se na posao i ostvario rezultate na Turskom bregu kakve niko nije ni sanjao.Od 15 marta 1885,kada je o svome otkriću upoznao Družbu ljubitelja starina u Somboru pa do 1907 kada je napustio Palanku, pogodjen sumnjičenjem za proneveru Krankkasse zanatske korporacije u Palanci, Bernhajm je napisao oko stotinu pisama krcatih zapažanjima o iskopinama .Pisma se i danas čuvaju u muzeju u Somboru. Njegova pisma nisu naišla na gotovo nikakav odjek medju arheolozima toga vremena.U Palanku su tek povremeno stizala gospoda, više avanturisti koji su posećivali doktora Bernhajma, a sve u nadi da će im on reći nešto više o mestima gde bi se možda moglo naći kakvo hunsko ili avarsko blago.

    U maju 1894 godine u Staru Palanku stigo je pozanti Zagrebački arheolog Josip Burnšmit, već visoko afirmisan kao istraživač post rimske kulture. Bernhajm ga je radosno dočekao i stavio na uvid prepise svojih pisama i zapise sa svojim zapažanjima.Burnšmita je u Palankama posebno zanimalo to što se jedna stara grafika koju je iskopao u Peštanskom arhivu savršeno poklapa sa situacijom toka Dunava, ali onakvog kakav je bio davno ,kakao je Bernhajm saznao, pre turaka.Burnšmit je tražio ostrvo blizu obale Dunava, na njegovom starom toku.Nije dugo trebalo da kao jedina moguća lokacija iskrsne Turski breg.Doktor Bernhajm je Burnšmitu stavio na raspolaganje sva svoja sredstva, neki upućeni su tvrdili da je u pitanju bio i novac od Krankkasse,za iskopavanja na Turskom brgu. Zahvatila ga je istraživačka groznica i zanemario je brigu o poverenim mu bolesnim Palančanima.Duboko je verovao da će Turski breg najzad da pokaže nešto što u svojim nedrima krije, ali je slučaj hteo da se iskopavanje završi sa potpunim neuspehom.Burnšmit je kopao na samom obodu Turskog brega koji se naslanjao na tok Dunava, pretpostavljajući pri tome da se tu mora nalaziti trag naselja.Nije slušao Bernhajmova uveravanja da se kompleks zgrada koje je on delimično otkopao, a seljaci razneli kamenje nalazi dvestotine metara prema severu.
    Bernhajm je dugo tugovao,verujući da je samo sticaj nesretnih okolnosti uticao na arheološki neuspeh.U pismu u kome se obraaćo društvu ljubitelja starina u Somboru sa setom ističe da od njegovog rada korisi ima samo palanački kamenorezac kome seljaci noću krišom na volovskim kolima odnose kamenje sa Turskog brega.
    Godine 1906, u zimu umre Lazi i Julki Palanačkoj kćerka jedinica, pred udaju, Marica, od neke bolesti, Tugovaše malo pa za par nedelja odu u Magistrat da tužbu protiv doktora Bernhajma podnesu.

    Magistrat na sledećoj sednici, pošto krivična stvar nije bila, a doktor ugledan, pozovu ga da se opravda.Doktor se odazvao.Ništa poricao nije, i za Krankkasu, i za radove na Turskom bregu, ali za tu bolest ni doktor leka nema, pa misli da nije kriv, da je učinio što je mogo, a na bogu je sudba, te da mu je svega dosta, da hoće natrag u Ilok, samo da posvršava papire i Kasu preda, te dok Magistrat drugog nek nadje.

    U Palanku je za godinu dana došao doktor Branislav Uvalić, koji je i ostao, a doktor Berhajm se vratio u Ilok,sa jednom torbom punom papira i lekarija,onako kako je u Palanku pre dvadeset i nešto godina i došao.Sam.


    Prilikom svečanog otvaranja Narodnog muzeja u Somboru, Palanka je dobila značajno mesto za pomen.Književnik Veljko Petrović,toga dvadesetog oktobra 1945 godine, svečano je otvorio obnovljeni Muzej grada Sombora.Za likovno odeljenje Milan Konjović preuzeo je na privremeno izlaganje galeriju slika Pavla Beljanskog. Zgrada u kojoj se nalazio Muzej šarenila se tih oktobarskih dana što od slika što od iz naftalina izvadjenih kostima i kompleta.Pa sloboda je...može se. Većina eksponata tek pre par dana izvučena je iz podruma gradske kuće gde su proveli rat.Gradski narodni odbor je kuću Lederer Jurija stavio na raspolaganje Gradskom muzeju.Književnik Jovan Herceg i slikari Konjević i Jenovac sačekivali su sugradjane i drage goste u predvorju.Mnoge sale vrvele su tematskim skupovima.Latenska grnčarija,Nekropole u Aradcu,nalazi bronzanog doba iz Bogojeva...Najznačajniji nalazi su posle publikovani...Samo jedan nalaz medju njima brzo je utonuo u zaborav.Kalnman Gubica držao je to predavanje o Turskom Bregu ,onome u Palanci...

    Mogila Turski Breg leži oko sedam kilometara severno od centra Bačke Palanke,na teritoriji nekadašnjeg potesa Vršuna kraj Golubnjaka .Nadmorska visina joj je 96 metara.Od letnjeg poljskog puta Bačka Palanka Obrovac udaljena je stotinak metara.Topografski broj joj je 234459 a katastarski 4179/3.Sama humka i njena neposredna okolina leže na državnom neplodnom zemljištu.Oko mogile su se radijalno nalazila rasprostrte pet manjih mogila koje je potpuno okružuju.Sravnjivanjem terena one su srasle u jednu-Turski breg.Mogile nisu prirodne naslage.Poslednja prirodna naslaga prostire se na visini od 90 metara a ostatak predstavlja ljudski artefakt, nabacivanje peska .Prva pretpostavka bila je da se tu nalazio jedan sistem utvrdjenja,na samoj gornjoj ivici korita Dunava sa severne strane.Pojedina probna sondiranja pokazala su,da su se ove mogle počev od petog veka koristile za sahranjivanje.Inače prilikom preseka mogile,na dubini od tri metra,nadjen je jedan pedalj širok i sa geološke tačke veoma interesantan sloj,belkasto siv.Bio je to sloj gašenog kreča.

    Mogila Turski breg leži na ravnom terenu, dublja mesta sa severne strane nekada su bila močvarnio glibovi ali su tokom vremena sravnjena i popunjena dunavskim peskom.U neposrednoj blizini, na par kilometara jugoistočno od mogile, mogu se zapaziti ostaci srednjevekovnog samostana i kasnije priručne zemljane utvrde.Već za vreme Huna počela je Avarska migracija u ove krajeve,a u šestom veku zapaža se i jače slovensko prisustvo.Posle njih su došli madjari oko 896 godine.Kumani se fragmentarno javljaju kao bratski narod,tokom narednih vekova,za šta nam svedoči i reč Kum,za najbližeg duhovnog srodnika.Tatari su Kumane desetkovali.

    Za vreme bune Djerdja Dože ovaj kraj je samo fragmentarno ali krvavo dotaknut.Pobunjenici su ubijali spahije gde su i kako su stigli.Posle Mohačke bitke i ovaj kraj je doticala vlast Jovana Nenada.Njegovo ime vezuje se za prve pokušaje ujedinjenja slovena.Oko 1541 godine ovi krajevi potpuo potpadaju pod tursku vlast, mada je tursko prisustvo i ranije bilo primetno.U Bačkoj nhiji spominje se mesto Kereki sa dvadeset tri oporezovane kuće i Taamana sa trideset oporezovanih kuća.Za turskog vremena zabeležena je vidna uloga pustare Dobre ,u ritu .Za vreme turske najezde u te ritove narod se sklanjao bežeći od divljih ordija.U nepristupačnim ritovima traženo je utočište.Posle proterivanja turaka 1687 godine,ovde je postojala vojna granica koja je potpadala pod Varadinski generalat.Ovde su vojsku služili srbi ,šokci i bunjevci koji su doseljeni iz Bosne i Hercegovine.Posle ukidanja granice 1741 godine ovi prostori prešli su delom u spahiluke a delom u komorske pustare,neplodno zemljište.
    Najočiglednije je pretpostaviti,da je na Turskom bregu,kao dominantnoj mogili,smeštena neka velikaška grobnica,posle koje se formiralo još njih,sondiranje terena je dokazalo pojavu kostura i u najdubljim slojevima.Nadejni predmeti dokazuju da su ovde živeli Avari i Sloveni a potom i Madjari.Tako je nastao problem,kako presecanjem slojeva tačno utvrditi kome koji grobovi pripadaju.Na uzvisini Turskog brega nadjeni su ostaci velike kamene gradjevine,zidane kamenom sa fruške gore,što je dodatno komplikovalo dalja iskopavanja.Gradjevina se nalazila na visini od 92 metra, četiri metra ispd nivoa visine sadašnjeg brega.Prilikom iskopavanja Turskog Brega postavlja se zadatak naučno dokazati poreklo kamene gradjevine, izvršiti velika kompleksna ispitivanja i iskoristiti ovu priliku za uzdizanje mladih arheologa,tu gde je teren neobično bogat,a stručnjaka srazmerno malo.Organizacione radove je vršio dr.Miodrag Grbić, koji je i upravljao iskopavanjima 1938 godine.Po njegovim uputstvima i pod rukovodstvom Olge Šafarik,na vrhu Turskog Brega iskopana je jedna sonda skroz do ostataka kamene gradjevine.

    U proleće 1954 godine dospela je u gradski Muzej u Somboru jedna zdela, fragmenti slomljene sablje Ordinke, i pola tuceta bronzanih okova za kajase od sablje.Darodavac, starija gospodja iz Palanke, otkrila je navedene predmete prekopavajući Jaroš severoistočno od Turskog brega na dva kilomera od Zečkog puta koji je vodio na Ristića salaš. Nalazište se nalazi u ataru, severno od centra grada,a u neposrednoj blizini mesta na kome je postavljen stari drveni krst.Na mestu krsta nalazili su se u kasnom srednjem i ranom novom veku Benediktinska opatija i kasnije manastir Sv.Mrate.Iskopavanja je vršio gradski muzej iz Sombora.

    Za srednjevekvni manastir sv.Đorđa zna se samo toliko da se nalazio na par kilomeara od toka dunava negde imedju Turskog brega i pustare Dobre,duboko u močvarnom delu atara i da se jednim svojim delom naslanjao na južnu stranu puta Bač Varadin.Nekad je smatrano da je Manasir morao bii na uzviisni,ali otkrićem paganskih naseobina i grobnica oko najvišeg dela Turskog brega koji se činio najpogodnijim od toga se odustalo.U petnaestom veku,zbog sve jače opasnosti od nadiranja turaka oko manasira je iskopan duboki šanac,i na brzinu podignut jako loše sazidani bedem.Manastir je bio pod Bačkom biskupijom,a posle jula 1526 godine kada su turci sa jačim snagama prodrli i zauzeli Varadin i sam manastir je zauzet i spaljen a monasi mahom stariji pobijeni,j er je mladja bratija sa oružjem i manastirskim stvarima otišla gore na sever gde turci još nisu stigli.Posle stišavanja turske najezde manastir je obnavljan, ali od strane srpskog doseljenog stanovništva,od dole iz stare Srbije.Posle Karlovačkog mira,kad turci više nikad nisu kročili u ove krajeve,iz obesti i osvete u odlasku su razrušili manastir do temelja.Tako mu je nestao svaki trag,zarastao je u gusto žbunje sa ponekim drvetom.Samo se na nekim mestima,mogu videti sa leve i desne strane puta nekadašnje manastirske glavne kapije,odmah do starog drvenog krsta i ostaci zida od rimske opeke.
    Prvi zapisi govore da se na tom mestu nalazila Benedikinska opatija,posvećena svetom Đorđu,koja je osnovana kao susedna Belakutskoj opatiji u Varadinu,i kao takva se nalazi na spisku poseda Bele IV.Po zapisima,nalazimo da je u opatiji bila i kapelica koja je posvećena blaženij devici Mariji,pa se predpostavlja da je i nekoliko sesara stolovalo unuar zidina.Tragove prisustva Manastirskog života nalazimo i u spisima sa rasprave o graničnom sporu izmedju Kaločke i Pečujske nadbiskupije,Opat Anastas je 1253 kao poslanik opatije boravio kod pape u Asiziju.Kasniji Opat Nikola je bio čuven kao pavnik i dobar poznavalac jeretičkih pitanja i spora oko upotrebe oružja.Opat se i 1309 godine pominje sa poštovanjem kao jedan od reformatora Benediktinskog reda.O bogatstvu opatije svedoči i Opat GRGUR koji se na spisku poreznika navodi sa 5!/2 zlatnih maraka papskog poreza.Jedno vreme nema nikakvih podaaka o opatiji, jer su turski osvajači sve češće pljačkali njene posede.Opatija traži zaštitu pape Pavla II 1467 godine ali ni papska zaštita ne može da sačuva opatiju od daljnjeg propadanja,pa je ubrzo opatija pripojena Bačkoj biskupiji.Bratija je pod pretnjom raspštanja počela da pravi nered i neki od braće su se odmenuli.Red su zavela mala braća iz Bača,pokrenula radove na učvršćivanju zidina a iskopan je i dubok šanac.Spolja su zidine od zemlje pojačane pougljenim deblima učvršćeni zidovi.Na Južnoj strani,koj agled na dunav sazidani su i mali bunkeri sa nišanskim otvorima.Jedno vreme je izgleda u opatiji boravila i posada Kralja Vladislava,a kao pomoćne trupe i srpska pešadija i martolosi despota Jovana Brankovića,do njegove smeti 1502 kada su se rasuli jer je Vladislav njegove posede razdelio ugarima,medju i kojima i Peč,Dobru,i Kereki grofovima Erdodima.Opatija je tada konačno postala izgubljena za Benediktinski red.Posada je pretvorila u jedanmali kastrum,a samo kapelica svedoči o nekadašnjem sjaju opatije.Posle osvajanja Varadina 1526 godine od strane velikog vezira Ibrahim paše i njegovog nadiranja prema posedima grofa Lovre u Iloku najverovatnije je i opatija konačno doživela svoj kraj.O tome svedoče i nalazi izlomljene grnčarije ,fragmentarni nalazi slomljenog oružja i strelica kao i sloj pepela i katrana.
    Posle upada turaka Bačka i Varadinska biskupija spominju se samo tobože.Turci su uveli svoju nahijsku upravu.Pod turcima je predeo koji pokriva pustaru Dobru i Kereki označen kao spahiski posed,ali sa malobrojnim stanovništvom.Kereki je plaćao zajedno sa Pečom i Dobrom dažbinu Bačkom Paši sa dva tuga, Hajvazu, i to samo u akčama, što govori o siromaštvu stanovništva.Posle isterivanja turaka austriski vojni savet je doneo odluku da se ruševine i gradja malog čardaka koji su pretekli od negdanje opatije dodele naseljenicima srbima,koji su tu navrat nanos sazidali bogomolju s.Velikomučenika Mrate, cara Lazara, ali je ona u buni Tome Rakocija sravnjena sa zemljom i više nije obnavljana. Dunav se tada bio povukao daleko na jug,kao i naselja za njim i od tada sve pada u zaborav.O postojanju naselja svedoči jedino mali drvni krst u sredini atara,na jedva primetnom uzviđenju obraslom ringlovima i zovom.

    Postoji nekoliko tvrdnji o tome koja velka istorijska ličnost leži u centru mogile Turski breg, pominje se čak i Atila kralj huna, ali o tome drugi put.
    Poruku je izmenio zmax, 23.12.2008 u 07:40 Razlog: prevelika slova

  13. #43

    Odgovor: Bačka Palanka

    KORENI NARODNE PROSVETE

    nekoliko navoda o vekovnoj prosvetnoj tradiciji
    opštine Bačka Palanka

    Narod bez svoje prosvete nema nikakvu mogućnost da se upozna sa kulturnom tradicijom, u njenoj biti , nego samo ponarodnjenim verovanja o mitskim i mitomanskim ličnostima i dogadjajima.Zapostavljena i omalovažavana prosveta, mora ponovo zauzeti svoje mesto u kulturnom sistemu.Nekoliko navoda o prosveti u Bačkoj Palanci nije na odmet, pogotovo što neke od prosvetnih institucija sežu i do tri veka unazad.U vreme kada se u zemljama u našem neposrednom okruženju učenim čovekom smatrao onaj ko ume SAMO DA SE POTPIŠE, u Palancui su otvarane škole sa velikim brojem učenika.

    Prosveta,kako joj i sama reč kaže unosi svetlo u mrak neznanja.Narod koji ume da neguje svoju prosvetu i kulturu i koji je sposoban da ostavlja pisane trgove svmatra se bogatim istoriskim narodom.Naše mesto sa bližom okolinom,na čijem se području tragovi ljudskog prisustva i pismenosti protežu hiljadama godina unazad ima i zavidnu savremenu,iako pomalo zaboravljenu prosvetnu tradiciju.
    Prva osnovna škola u Staroj Palanci otvorena je, daleke 1773. godine, u vreme školskih reformi Marije Terezije, koje su bile od velikog značaja i za Srbe u Austriskoj monarhiji.Prema školskom ustavu od 1777. u Pravoslavnim opštinama otvorene su verske škole. Školski ustav-Regulament bio je1776.godine u Sinodu u Karlovcimana odobren i , ocenjen kao "koristan i spasonosan".U prilog očuvanja i održanja Pavoslavne vere ovaj ustav zaista je to i bio. Njime je proglašen Rajićev katihizis za školski udžbenik, a usvojile su ga najviše Pravoslavne crkvene vlasti. Prema dokumentaciji iz 1890, koja se čuva u Arhivu Vojvodine, škola se zvala Srpska narodna veroispovedna škola - Stara Palanka. Odeljenja su bila posebna za dečake i devojčice. Zabeleženo je da škola od 1877.godine ima tri razreda, od 1882. četiri, a od 1889. šest razreda U školi od 1921.godine postoje slovačka i nemačka odeljenja. Slovačka odeljenja imala su poseban pečat - Slovačka državna škola u Staroj Palanci. Za vreme okupacije, radila su mađarska odeljenja.
    Korenitom promenom u oblasti svojinskih odnosa i državnog i društvenog uredjenja po konstituisanju FNRJ došlo je i do prmena u obrazovnom sistemu..Odlukom Saveta za prosvetu i kulturu SNO, od dotadašnje osnovne škole i potpune gimnazije u Bačkoj Palanci formirane su prva i druga osmogodišnja škola i Viša gimnazija u Bačkoj Palanci. Druga osmogodišnja škola dobila je1954 godine ime "Petar Drapšin". Škola je imala 20 odeljenja na "srpskohrvatskom" i dva kombinovana na slovačkom jeziku.Škola je useljena u novu zgradu školske 1980/81. godine. U Bačkoj Palanci, od školske 1981/82. godine, od postojeće tri osnovne škole, formirana je i četvrta, koja je radila u zgradi Osnovne škole "Petar Drapšin".
    Osnovna škola,"Vuk Karadžić"koja danas postoji u "Staroj" Palanci kao nastavljač duge prosvetne tradicijei prati dugi neprekinuti niz prosvetne delatnosti koja se odvijala na području koje danas pokriva. Na osnovu upisnica i pečata,saznajemo da su se tokom vremenau "Staroj" Palanci menjali i organizacioni oblici ali i imena škola.: od 1880. Srpska narodna veroispovedna muška škola i Srpska narodna veroispovedna ženska centralna škola - Stara Palanka, od 1905. Srpska državna osnovna škola, od 1911. Grčko istočna srpska veroispovedna osnovna škola, od 1919. Pravoslavna srpska osnovna svakidašnja škola, od 1920. Srpska državna osnovna škola, od 1933. Državna osnovna škola, od 1941. Mađarska kraljevska državna osnovna škola, od 1945. Državna narodna škola, od 1952. Osmogodišnja škola broj II, od 1954. Osmogodišnja škola "Petar Drapšin",da bi danas sa ponosom nosila ime "Vuk Karadžić". Upravitelji ovih škola bili su od 1873. Ćira Stojakoivć, od 1879. Nikola Stojaković, od 1882. Kuzman Milojević, od 1908. Jevrem Milošev, od 1907. Đorđe Nikolić, od 1911. Konstantin Janković, od 1912. Jevrem MIlošev, od 1919. Milan Ćirić, od 1920. Jovan Lazić, od 1928.Stojan Janković, od 1942. Pal Hunar, od 1944. Vitomir Adamović, od 1946. Stevan Topalov, od 1952. Aleksandar Vratnjan....
    Rimokatoličku narodnu školu osnovala je Rimokatolička crkvena opština u Bačkoj Palanci (od 1807. Nemačka Palanka). Verodostojnih podataka o početku rada škole nema, postoji samo podatak da je školski inspektor posetio osnovnu školu u 1784.godine povodom primene novog nastavnog sistema u katoličkim školama..Škola je imala odeljenja u Staroj Palanci, Novoj Palanci i Nemačkoj Palanci .
    Krajem XIX veka nastupa sekularizacija države i društva ,koja se odražava i na obrazovni sistem.Građanske škole koje se tada formiraju bile su državne ustanove koje su davale, pored socijalnog vaspitanja i vaspitanja u duhu državnog i narodnog jedinstva i verske trpeljivosti,pružaju i opširnije obrazovanje nego što su pružale" narodne" škole. Građanske škole imale su rang niže srednje škole. U njima su se učenici pripremali za trgovačka, zanatska, industrijska ili poljoprivredna zanimanja, dobijali su praktična znanja i razvijali ljubav za ova zanimanja. Građanske škole su, prema zakonskom članu XXVIII od 1868, radile kao četvororazredne škole na mađarskom jeziku u sastavu osnovnih škola, a 1880. odvojene su od osnovnih škola..Mađarska kraljevska državna građanska muška i ženska škola-Bačka Palanka osnovana je, verovatno, krajem XIX veka, kada su otvorene i druge građanske škole. Do 1918,


    nastava se odvijala na mađarskom jeziku, a od 1919. na srpskohrvatskom i nemačkom, jer je imala paralelna nemačka odeljenja. Zakonom o građanskim školama od 1931 godine. u nastavu je uveden isključivo državnijezik-srpsko hrvatski, dok se nemački jezik učio samo kao nastavni predmet. Za vreme okupacije, nastavi jezik bio je mađarski, a nemački su obavezno učio. Državna mešovita građanska škola - Bačka Palanka je 1936. bila zanatsko-industrijskog smera Za vreme okupacije, škola se zvala Mađarska kraljevska državna građanska muška i ženska škola. Direktori su bili: od 1901. do 1906. Ignjac Kardoš, do 1918. Aladar Zakai, do1930. Jovan Petrović, do 1935. Branislav Stevanović, do 1937. Lazar Latković,do 1941. Spasoje Razić, do 1944. Ištvan Kereš. Škola je prestala sa radom u jesen 1944, kada su ukinute građanske škole.
    Obrazovanju stručnih kadrova u oblasti zanatstva i primenjene umetnosti,u vreme kada se termin"Majstor" izgovarao sa poštovanjem pristupalo se i u našoj opštini. Rešenjem Ministra trgovine i industrije 1925.godine otvorena je Zanatlijska trgovačka škola u Silbašu Prvi upravnik bio je Josif Marnickić, a od septembra 1927. Paja Bugarski.Zanatlijska trgovačka škola radila je u zgradi osnovne škole u večernjim časovimaOd 1930.godine, škola se zvala Opšta zanatsko-trgovačka škola.
    Tokom prve polovine prošlog veka,u tada Odžačkom administrativnom području a danas u našoj opštini u naselju Pivnice delovala je Stručna škola učenika u industriji i zanatstvu koja je prerasla je iz Stručne produžne škole opštine Pivnice, Pivnice su početkom prošlog veka imale stanovnika nešto malo manje od Palanke,a 1905 godine sa dva pozorišta i uvedenom mrežom naizmenične struje prednjačile su u ekonomskom razvoju.. Prvi podaci o zanatskoj školi potiču iz 1927. godine, a tačan datum o formiranju te škole nažalost ne postoji.Prvi upravitelj te zanatske škole bio je Mirko Marković, zatim od 1945. Mihajlo Tir, kojeg je 1949. zamenio Jan Gajzinger i, posle njega, Katarina Gajzinger.Za vreme okupacije naziv škole bio je Opštinska škola učenika u zanatstvu. U tom periodu nastava se izvodila u tri razreda na mađarskom jeziku. Drugih podataka iz tog perioda nemamo.Škola je 1947. promenila naziv u: Stručna škola za učenike u industriji i zanatstvu, a 1951. zvala se: Niža stručna škola učenika u privredi. Ovaj poslednji naziv javlja se u ispunjenim statističkim formularima, dok na pečatu škole sve do kraja 1956. ostaje naziv Stručna škola za učenike u industriji i zanatstvu - Pivnice.Škola je 1949. bila na budžetu MNO Pivnice, srez Odžački, da bi od 1950.godine zbog njenog značaja za ceo srez izdržavanje škole prešlo na Sreski narodni odbor. Predavanja su održavana svakog radnog dana od 13 do 17 časova. Svi nastavnici su bili honorarni. oni su mahom dolazili iz Nepotpune gimnazije, tako da nisu posedovali dovoljnu stručnost za držanje nastave, pa su za predavanja koristili stručne knjige da bi ispunili plan i program. Škola je bila mešovitog tipa. U ovom sastavu imala je tri razreda, koji su zbog malog broja učenika bili smešteni u jedno odeljenje. U školi su bile zastupljene građevinska, elektro, drvoprerađivačka, prehrambena, trgovinska i ugostiteljska struka. Od 1952 godine trgovačko-ugostiteljski smer se izdvojio iz ove grupe. Škola je prestala sa radom 1956 godine.

    Obrazovni sistem naše Opštine sa svojom vekovnom tradicijom solidan je oslonac za izgradnju jednog lepšeg društva od ovog u kome sada živimo.Obrazovanje koje je nekada sa mukom sticano i sa ponosm isticano mora se vratiti na mesto kje zaslužuje.Ovu priliku koristimo za isticanje značaja obrazovanja koji je u našoj Opštini davno uočen i koji je udario temelj jednom kulturnom i privrednom centru kakav je Bačka Palanka bila,i kakav zauvek treba da bude.

    ZDRAVKO BROŽA, potpisan kao autor članka, NEDELJNE NOVINE 25.01.2008
    Poruku je izmenio zmax, 23.12.2008 u 07:40 Razlog: prevelika slova

  14. #44

    Odgovor: Bačka Palanka

    BAČKA PALANKA
    MESTO POD CRVENIM SUNCEM
    još jedna od priča iz starog arhiva


    Nepobediva turska vojska doživela je slom pod Bečom.Austrijskom caru u pomoć je došao Poljski kralj Jan Sobijeski sa trideset hiljada čuvenih krilatih husara, najbolje teške konjice toga doba.Turska opsada je razbijena.Veliki vezir je prilikom paničnog begstva u Beogradu nagradjen svilenim gajtanom, odnosno udavljen.turska sila više nikada nije dostigla svoje predjašnje razemre.Svedena je nedugo posle toga na istočno pitanje.

    Katastrofalan poraz turske vojske pod Bečom, kao i bezglavo begstvo odrazilo se na to da se odstupajući pred austrijsko poljskim trupama kao razbijena vojska prosto razmile i preko naših krajeva.Kome je poznato stanje u uredjenoj turskoj carevini u kojoj je vršena organizovana pljačka, ali ipak u formi dažbina državnoj upravi, mora biti svestan i neregularnosti koje nastupaju kada centralna sila popušta.U takvom stanju su se zatekle naše zemlje krajem XVII i početkom XVIII veka.

    Palanka,1688



    Vitko Kapetan i njegov pobratim Ante Sekulović doveli su dvadesetak kriltih husara, od onih što su pod Bečom razbili turke...Narod kome je turaka bilo dosta sakupljao se na vododerini izmedju Tamane i Kerekija sve u krug i slušao kako se Ante dere . . .

    "Narodeee,braćo...nas je husara malo a turaka je u Palanci puno. Mi sami ne možemo udariti, i ako nam austrijanci, oni od principa Jevdjenija, daju dva topa kako su obećali za dve nedelje neće doploviti Dunavom, a i kad doplove neće moći pristati jer će ih na dereglijama dočekati turci.U pomoć se od Martolosa uzdamo, i od Šajkaša iz Žablja, i Čuruga al ih neće doploviti više od dve šajke sa malim topom a i oni će sa vode...pa ajde da ovako radimooo"

    Derao se i Ante na sav glas.

    "Dajte sva kola sa senom što imate...jebeš kola, bolja ćemo naći u turaka...pa da ko tobož na pazar idemo, i svu stoku povedite što hodati može, pa ko tobož na dželepe na Iločku stranu...svinja da je najviše. A u slamu nalite loja u sredinu a odozgo dobro vodom polijte....da dimi ko đavolji kazan...a kad se skupimo..."

    "Uraa,Uraaa,Uraaa" Derao se okupljen narod kome već do guše turaka beše da su se i husarima konji poplašili.

    "Narode...Kapetane..."

    Trčao je koliko ga noge nose jedan od domaćih Tamanaca

    "Narode ...Kapetane evo vodim šajkaše,došli Dunavom,Pa Mostongom,a sve noćom pa u Jegričku pa nama ovamo za ledjima...evo ih..."

    "Uraaa,Braćooo,smrt turčinu"

    Derao se sav narod dok su se neki i ljubili sa šajkašima a drugi trčali po vino rakiju i mesa i sira šta je ko već imao i hranili su do u noć šajkaše i sve slušali kako su oni i odozdo niz Dunav i odozgo uz Dunav sa svojim turcima raskrstili samo Palančani ko kurve poturičke čekaju ko na gotovo.Tu nekima baš i nije bilo pravo,ali se narod morao zagrejati."

    Oko pola noći razdere se Ante Sekulović . . .

    "Gde je Vitko kapetan,pa da nam zapeva"

    Vitko koga je već uhvato prvi san nerado se razbudio ,a kako, što i nije običaj u Srba , nije bio vičan piću posle pola čutrue vina već je teturao...pa uze onu svoju dugačku šargiju, otpi gutljaj vina pa zapeva iz sveg glasa

    Id,te Braćo rodu u pohode
    Kad vas tamo bolja srića čeka
    Ravna polja zelene livade
    Guste šume bratski zagrljaji

    Pa setivši se starog Radoja, i njegovog kraja u boju sa turcima u Blagaju , baci tamburu, isuče staru đordu pred skupom pa reče

    "Ja ću Vam sutra ovom đordom pevati i o mesecu i sivom sokolu i o Radoju i o ladnoj Neretvi...a sad kamen pod glavu tu ste gde ste...ko na straži zaspe glava ode...neće noćas smeti na ovolike vatre turci udariti."

    Turci u Palanci, kad videše vatru u daljini i to ne jednu već stotine pa se i pesma razlegla što pred boj nije običaj, jedan drugom u šali govoriše-ženi se Maksa iz Tamane za Pečanku ciganku...pa iz Palanke, ipak obzira radi ne izidjoše.

    Ujutro, o drugim petlima brzoteče se rastrčaše po okolnim selima...da dodje ko može do podne da palimo turke, a ko ne može neka ne ide sam jer kad turci stanu bežati koga samog uhvate poseće ga iz pakosti.A na Dunavu dve šajke sa malim topovima...ako stignu...al kolko se naroda skupilo retko će koji turčin i preteći.

    Tako i bi. Poteraše kola sa senom pa na kapiju sa čoporima svinja dreku nadigoše i oblake prašine pa zapališe seno i sve na turke pa i kapija uhvati i sve se zadimi.Turci vide šta je tu je pa jedan buljuk izidje da seče po polju koga stigne i bi ih oko dve stotine sa koca i konopca ali i srba..njihove vere pa u nuždi se nije gledalo.Ko sa sabljom, a većina sa jataganima a ni toljaga i sekira nije falilo.Tad ukraj šume, na proseku ispod Kerekića, od Manastira Sv.Mrate postroje se krilati husari, i Vitko Kapetan, koji je sa Neretve stigao sa tucetom svojih, i Martolosi na malim žutim krivonogim konjima, i nešto domaćih sa sekirama i toljagama, i par šajkaša koji su konjima bili vični.Pa stanu u pola vrste, jer za punu ih ne beše, a iza njih sav narod peške.A svega da je Vitko mogao dovikati.

    "Ne leti uludo.."derao se Vitko"Turčin ima bolje konjeee,čekaj da ovde u ritinu ugaze,naši konji su u ritu jači,ko će onda sa srbinom u ritu..."

    "Jalla,Jalla," derali su se turci, dobri konji nad dobrom zemljom, pa kad u rit ugaziše usporiše.

    "Pomozi bože"

    Razdera se Vitko i konji dadoše u hod,pa kad su bili na sto koraka od rita i turaka razdera se Vitko još jednom

    "Pomozi bože,vad,te sablje"
    I ko po komandi mada svi nisu boju vični sablje povadiše al one zardjale ne bljesnuše na suncu nit konji poletoše,pa se razdera Vitko još jednom

    "Pomozi bože Racki i Šokačkiii"

    Pa udari prvi na turke i svojim konjem sruši jednog zelenog spahiskog, i svi za njim i sve se uskomeša i samo su se krici i stenjanje čuli ...seko je turčina ko je stigao al ni turčin nije bio dužan. Posle više od sata već se podne hvatalo, rit se crveneo od turbana .U daljini Palanka bez odbrane gorila je . Narod je palio i Pljačkao palanku i grabio turkinje a grke i latine robio.

    Vitko i Ante nisu dočekali da pesmom o mesecu i sivom sokolu proslave izgon turaka.Iza Vidka niko nije ostao.Iza Ante Sekulovića ostao je sin Sekula koga po Vitku prozvaše Vitković,va sve hrabrom Kapetanu u počast,pobratimu njegovog oca u nevolji.

    Tako je narod izgnao turke te godine iz palanke.Mrtve husare i martolose i par šajkaša sahranili su u plitkim vojničkim grobovima gore na Turskom bregu, da ne štete kosti junačke u blatnjavoj manastirskoj porti. Austriska carska vojska došla posle par dana na gotovo u popaljenu i opljačkanu Palanku i zaposela je sa malom posadom.
    Poruku je izmenio zmax, 23.12.2008 u 07:38 Razlog: prevelika slova

  15. #45

    Odgovor: Bačka Palanka

    BAČKA PALANKA
    MESTO POD CRVENIM SUNCEM
    NEKOLIKO NAVODA O ONOME
    O ČEMU GUSLE NE PEVAJU

    Krajem XIX veka za istoriJske spomenike na tlu Stare Palanke zainteresovao se jedan lekar, Matijas Bernhajm, radoznao čovek koji je svojom inteligencijom prevazilazio svoje savremenike palančane. On je na čudesan na čin stekao klasično obrazovanje, sa kojm je kao lekar došao u palanku. Znao je više stranih jezika, talentovan slikar i crtač, Bernhajm kao da je bio predodredejn da spomeničko nasledje sve tri Palanke otrgne od zaborava.Svest malih provinciskih gradića tek se budila.Godine 1883 završena su prva stručna iskopavanja na lokalitetu Turski breg, koje je vodio sa mladim Albrehtom Hitrekom,učenikom čuvenog italijanskog arheologa Anjelija De Rosija,i čitava Palanka počela je da govori o Onom doktoru i nekom njegovom koji su otkrili Hunsko kupatilo na Turskom bregu.Bernhajm je strasno želeo da pomogne Hitreku,ali Hitrek u zanosu svojih istraživačkih uspeha nije našao vremena za njega niti je pravilno shvatio njegovu vrednost.Slušao ga je rasejano i nadmeno,ne shvatajući,možda najumnijeg čoveka u Palanci.

    Takav propust nije načinio Šime Ljubić, prilikom otkopavanja Keltskog Opidijuma 1884 godine,na prostoru današnjeg Poloja.Bernhajm mu je asistirao, te je Ljubić odmah shvatio da pred sobom iako možda nema profesionalnog arheologa onda bar jednog strastvenog zanesenjaka,te ga je imenovao za stalnog poverenika družbe za očuvanje starina,koja je osnivala narodni muzej u u Somboru.

    Bernhajm kao da je samo to čekao,bacio se na posao i ostvario rezultate na Turskom bregu kakve niko nije ni sanjao.Od 15 marta 1885,kada je o svome otkriću upoznao Družbu ljubitelja starina u Somboru pa do 1907 kada je napustio Palanku, pogodjen sumnjičenjem za proneveru Krankkasse zanatske korporacije u Palanci, Bernhajm je napisao oko stotinu pisama krcatih zapažanjima o iskopinama .Pisma se i danas čuvaju u muzeju u Somboru. Njegova pisma nisu naišla na gotovo nikakav odjek medju arheolozima toga vremena.U Palanku su tek povremeno stizala gospoda, više avanturisti koji su posećivali doktora Bernhajma, a sve u nadi da će im on reći nešto više o mestima gde bi se možda moglo naći kakvo hunsko ili avarsko blago.

    U maju 1894 godine u Staru Palanku stigo je pozanti Zagrebački arheolog Josip Burnšmit, već visoko afirmisan kao istraživač post rimske kulture. Bernhajm ga je radosno dočekao i stavio na uvid prepise svojih pisama i zapise sa svojim zapažanjima.Burnšmita je u Palankama posebno zanimalo to što se jedna stara grafika koju je iskopao u Peštanskom arhivu savršeno poklapa sa situacijom toka Dunava, ali onakvog kakav je bio davno ,kakao je Bernhajm saznao, pre turaka.Burnšmit je tražio ostrvo blizu obale Dunava, na njegovom starom toku.Nije dugo trebalo da kao jedina moguća lokacija iskrsne Turski breg.Doktor Bernhajm je Burnšmitu stavio na raspolaganje sva svoja sredstva, neki upućeni su tvrdili da je u pitanju bio i novac od Krankkasse,za iskopavanja na Turskom brgu. Zahvatila ga je istraživačka groznica i zanemario je brigu o poverenim mu bolesnim Palančanima.Duboko je verovao da će Turski breg najzad da pokaže nešto što u svojim nedrima krije, ali je slučaj hteo da se iskopavanje završi sa potpunim neuspehom.Burnšmit je kopao na samom obodu Turskog brega koji se naslanjao na tok Dunava, pretpostavljajući pri tome da se tu mora nalaziti trag naselja.Nije slušao Bernhajmova uveravanja da se kompleks zgrada koje je on delimično otkopao, a seljaci razneli kamenje nalazi dvestotine metara prema severu.
    Bernhajm je dugo tugovao,verujući da je samo sticaj nesretnih okolnosti uticao na arheološki neuspeh.U pismu u kome se obraaćo društvu ljubitelja starina u Somboru sa setom ističe da od njegovog rada korisi ima samo palanački kamenorezac kome seljaci noću krišom na volovskim kolima odnose kamenje sa Turskog brega.
    Godine 1906, u zimu umre Lazi i Julki Palanačkoj kćerka jedinica, pred udaju, Marica, od neke bolesti, Tugovaše malo pa za par nedelja odu u Magistrat da tužbu protiv doktora Bernhajma podnesu.

    Magistrat na sledećoj sednici, pošto krivična stvar nije bila, a doktor ugledan, pozovu ga da se opravda.Doktor se odazvao.Ništa poricao nije, i za Krankkasu, i za radove na Turskom bregu, ali za tu bolest ni doktor leka nema, pa misli da nije kriv, da je učinio što je mogo, a na bogu je sudba, te da mu je svega dosta, da hoće natrag u Ilok, samo da posvršava papire i Kasu preda, te dok Magistrat drugog nek nadje.

    U Palanku je za godinu dana došao doktor Branislav Uvalić, koji je i ostao, a doktor Berhajm se vratio u Ilok,sa jednom torbom punom papira i lekarija,onako kako je u Palanku pre dvadeset i nešto godina i došao.Sam.


    Književnik Veljko Petrović,toga dvadesetog oktobra 1945 godine, svečano je otvorio obnovljeni Muzej grada Sombora.Za likovno odeljenje Milan Konjović preuzeo je na privremeno izlaganje galeriju slika Pavla Beljanskog. Zgrada u kojoj se nalazio Muzej šarenila se tih oktobarskih dana što od slika što od iz naftalina izvadjenih kostima i kompleta.Pa sloboda je...može se. Većina eksponata tek pre par dana izvučena je iz podruma gradske kuće gde su proveli rat.Gradski narodni odbor je kuću Lederer Jurija stavio na raspolaganje Gradskom muzeju.Književnik Jovan Herceg i slikari Konjević i Jenovac sačekivali su sugradjane i drage goste u predvorju.Mnoge sale vrvele su tematskim skupovima.Latenska grnčarija,Nekropole u Aradcu,nalazi bronzanog doba iz Bogojeva...Najznačajniji nalazi su posle publikovani...Samo jedan nalaz medju njima brzo je utonuo u zaborav.Kalnman Gubica držao je to predavanje o Turskom Bregu ,onome u Palanci...

    Mogila Turski Breg leži oko sedam kilometara severno od centra Bačke Palanke,na teritoriji nekadašnjeg potesa Vršuna kraj Golubnjaka .Nadmorska visina joj je 96 metara.Od letnjeg poljskog puta Bačka Palanka Obrovac udaljena je stotinak metara.Topografski broj joj je 234459 a katastarski 4179/3.Sama humka i njena neposredna okolina leže na državnom neplodnom zemljištu.Oko mogile su se radijalno nalazila rasprostrte pet manjih mogila koje je potpuno okružuju.Sravnjivanjem terena one su srasle u jednu-Turski breg.Mogile nisu prirodne naslage.Poslednja prirodna naslaga prostire se na visini od 90 metara a ostatak predstavlja ljudski artefakt, nabacivanje peska .Prva pretpostavka bila je da se tu nalazio jedan sistem utvrdjenja,na samoj gornjoj ivici korita Dunava sa severne strane.Pojedina probna sondiranja pokazala su,da su se ove mogle počev od petog veka koristile za sahranjivanje.Inače prilikom preseka mogile,na dubini od tri metra,nadjen je jedan pedalj širok i sa geološke tačke veoma interesantan sloj,belkasto siv.Bio je to sloj gašenog kreča.

    Mogila Turski breg leži na ravnom terenu, dublja mesta sa severne strane nekada su bila močvarnio glibovi ali su tokom vremena sravnjena i popunjena dunavskim peskom.U neposrednoj blizini, na par kilometara jugoistočno od mogile, mogu se zapaziti ostaci srednjevekovnog samostana i kasnije priručne zemljane utvrde.Već za vreme Huna počela je Avarska migracija u ove krajeve,a u šestom veku zapaža se i jače slovensko prisustvo.Posle njih su došli madjari oko 896 godine.Kumani se fragmentarno javljaju kao bratski narod,tokom narednih vekova,za šta nam svedoči i reč Kum,za najbližeg duhovnog srodnika.Tatari su Kumane desetkovali.

    Za vreme bune Djerdja Dože ovaj kraj je samo fragmentarno ali krvavo dotaknut.Pobunjenici su ubijali spahije gde su i kako su stigli.Posle Mohačke bitke i ovaj kraj je doticala vlast Jovana Nenada.Njegovo ime vezuje se za prve pokušaje ujedinjenja slovena.Oko 1541 godine ovi krajevi potpuo potpadaju pod tursku vlast, mada je tursko prisustvo i ranije bilo primetno.U Bačkoj nhiji spominje se mesto Kereki sa dvadeset tri oporezovane kuće i Taamana sa trideset oporezovanih kuća.Za turskog vremena zabeležena je vidna uloga pustare Dobre ,u ritu .Za vreme turske najezde u te ritove narod se sklanjao bežeći od divljih ordija.U nepristupačnim ritovima traženo je utočište.Posle proterivanja turaka 1687 godine,ovde je postojala vojna granica koja je potpadala pod Varadinski generalat.Ovde su vojsku služili srbi ,šokci i bunjevci koji su doseljeni iz Bosne i Hercegovine.Posle ukidanja granice 1741 godine ovi prostori prešli su delom u spahiluke a delom u komorske pustare,neplodno zemljište.
    Najočiglednije je pretpostaviti,da je na Turskom bregu,kao dominantnoj mogili,smeštena neka velikaška grobnica,posle koje se formiralo još njih,sondiranje terena je dokazalo pojavu kostura i u najdubljim slojevima.Nadejni predmeti dokazuju da su ovde živeli Avari i Sloveni a potom i Madjari.Tako je nastao problem,kako presecanjem slojeva tačno utvrditi kome koji grobovi pripadaju.Na uzvisini Turskog brega nadjeni su ostaci velike kamene gradjevine,zidane kamenom sa fruške gore,što je dodatno komplikovalo dalja iskopavanja.Gradjevina se nalazila na visini od 92 metra, četiri metra ispd nivoa visine sadašnjeg brega.Prilikom iskopavanja Turskog Brega postavlja se zadatak naučno dokazati poreklo kamene gradjevine, izvršiti velika kompleksna ispitivanja i iskoristiti ovu priliku za uzdizanje mladih arheologa,tu gde je teren neobično bogat,a stručnjaka srazmerno malo.Organizacione radove je vršio dr.Miodrag Grbić, koji je i upravljao iskopavanjima 1938 godine.Po njegovim uputstvima i pod rukovodstvom Olge Šafarik,na vrhu Turskog Brega iskopana je jedna sonda skroz do ostataka kamene gradjevine.

    U proleće 1954 godine dospela je u gradski Muzej u Somboru jedna zdela, fragmenti slomljene sablje Ordinke, i pola tuceta bronzanih okova za kajase od sablje.Darodavac, starija gospodja iz Palanke, otkrila je navedene predmete prekopavajući Jaroš severoistočno od Turskog brega na dva kilomera od Zečkog puta koji je vodio na Ristića salaš. Nalazište se nalazi u ataru, severno od centra grada,a u neposrednoj blizini mesta na kome je postavljen stari drveni krst.Na mestu krsta nalazili su se u kasnom srednjem i ranom novom veku Benediktinska opatija i kasnije manastir Sv.Mrate.Iskopavanja je vršio gradski muzej iz Sombora.

    Za srednjevekvni manastir sv.Đorđa zna se samo toliko da se nalazio na par kilomeara od toka dunava negde imedju Turskog brega i pustare Dobre,duboko u močvarnom delu atara i da se jednim svojim delom naslanjao na južnu stranu puta Bač Varadin.Nekad je smatrano da je Manasir morao bii na uzviisni,ali otkrićem paganskih naseobina i grobnica oko najvišeg dela Turskog brega koji se činio najpogodnijim od toga se odustalo.U petnaestom veku,zbog sve jače opasnosti od nadiranja turaka oko manasira je iskopan duboki šanac,i na brzinu podignut jako loše sazidani bedem.Manastir je bio pod Bačkom biskupijom,a posle jula 1526 godine kada su turci sa jačim snagama prodrli i zauzeli Varadin i sam manastir je zauzet i spaljen a monasi mahom stariji pobijeni,j er je mladja bratija sa oružjem i manastirskim stvarima otišla gore na sever gde turci još nisu stigli.Posle stišavanja turske najezde manastir je obnavljan, ali od strane srpskog doseljenog stanovništva,od dole iz stare Srbije.Posle Karlovačkog mira,kad turci više nikad nisu kročili u ove krajeve,iz obesti i osvete u odlasku su razrušili manastir do temelja.Tako mu je nestao svaki trag,zarastao je u gusto žbunje sa ponekim drvetom.Samo se na nekim mestima,mogu videti sa leve i desne strane puta nekadašnje manastirske glavne kapije,odmah do starog drvenog krsta i ostaci zida od rimske opeke.
    Prvi zapisi govore da se na tom mestu nalazila Benedikinska opatija,posvećena svetom Đorđu,koja je osnovana kao susedna Belakutskoj opatiji u Varadinu,i kao takva se nalazi na spisku poseda Bele IV.Po zapisima,nalazimo da je u opatiji bila i kapelica koja je posvećena blaženij devici Mariji,pa se predpostavlja da je i nekoliko sesara stolovalo unuar zidina.Tragove prisustva Manastirskog života nalazimo i u spisima sa rasprave o graničnom sporu izmedju Kaločke i Pečujske nadbiskupije,Opat Anastas je 1253 kao poslanik opatije boravio kod pape u Asiziju.Kasniji Opat Nikola je bio čuven kao pavnik i dobar poznavalac jeretičkih pitanja i spora oko upotrebe oružja.Opat se i 1309 godine pominje sa poštovanjem kao jedan od reformatora Benediktinskog reda.O bogatstvu opatije svedoči i Opat GRGUR koji se na spisku poreznika navodi sa 5!/2 zlatnih maraka papskog poreza.Jedno vreme nema nikakvih podaaka o opatiji, jer su turski osvajači sve češće pljačkali njene posede.Opatija traži zaštitu pape Pavla II 1467 godine ali ni papska zaštita ne može da sačuva opatiju od daljnjeg propadanja,pa je ubrzo opatija pripojena Bačkoj biskupiji.Bratija je pod pretnjom raspštanja počela da pravi nered i neki od braće su se odmenuli.Red su zavela mala braća iz Bača,pokrenula radove na učvršćivanju zidina a iskopan je i dubok šanac.Spolja su zidine od zemlje pojačane pougljenim deblima učvršćeni zidovi.Na Južnoj strani,koj agled na dunav sazidani su i mali bunkeri sa nišanskim otvorima.Jedno vreme je izgleda u opatiji boravila i posada Kralja Vladislava,a kao pomoćne trupe i srpska pešadija i martolosi despota Jovana Brankovića,do njegove smeti 1502 kada su se rasuli jer je Vladislav njegove posede razdelio ugarima,medju i kojima i Peč,Dobru,i Kereki grofovima Erdodima.Opatija je tada konačno postala izgubljena za Benediktinski red.Posada je pretvorila u jedanmali kastrum,a samo kapelica svedoči o nekadašnjem sjaju opatije.Posle osvajanja Varadina 1526 godine od strane velikog vezira Ibrahim paše i njegovog nadiranja prema posedima grofa Lovre u Iloku najverovatnije je i opatija konačno doživela svoj kraj.O tome svedoče i nalazi izlomljene grnčarije ,fragmentarni nalazi slomljenog oružja i strelica kao i sloj pepela i katrana.
    Posle upada turaka Bačka i Varadinska biskupija spominju se samo tobože.Turci su uveli svoju nahijsku upravu.Pod turcima je predeo koji pokriva pustaru Dobru i Kereki označen kao spahiski posed,ali sa malobrojnim stanovništvom.Kereki je plaćao zajedno sa Pečom i Dobrom dažbinu Bačkom Paši sa dva tuga, Hajvazu, i to samo u akčama, što govori o siromaštvu stanovništva.Posle isterivanja turaka austriski vojni savet je doneo odluku da se ruševine i gradja malog čardaka koji su pretekli od negdanje opatije dodele naseljenicima srbima,koji su tu navrat nanos sazidali bogomolju s.Velikomučenika Mrate, cara Lazara, ali je ona u buni Tome Rakocija sravnjena sa zemljom i više nije obnavljana. Dunav se tada bio povukao daleko na jug,kao i naselja za njim i od tada sve pada u zaborav.O postojanju naselja svedoči jedino mali drvni krst u sredini atara,na jedva primetnom uzviđenju obraslom ringlovima i zovom.
    Poruku je izmenio zmax, 23.12.2008 u 07:38

Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 15.06.2015, 07:31
  2. Obrovac (Bačka Palanka)
    Autor test korisnik u forumu Bačka
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 23.02.2015, 21:29
  3. Karađorđevo (Bačka Palanka)
    Autor nenad.bds u forumu Bačka
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 29.01.2015, 23:45

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •