Istorija naselja u Banatu
Prikaz rezultata 1 do 10 od ukupno 10
  1. #1

    01 Istorija naselja u Banatu

    Da li ste znali da su prve važnije naseobine u Banatu (početkom 13. veka) bile Kovin (sa tvrđavom Keve) kao glavni grad županije Keve, Arača sa crkvom iz 10. ili 11. veka, pa Itebej sa manastirom iz 12. ili 13. veka (prvi pomen 1219.), i manastiri na severu Banata oko Rabea i Oroslamoša?



    hehe... htedoh da kažem, Itebej je bio pre Bečkereka...
    ali, ako vas interesuje istorijat Itebeja, i kako je #ostalo# selo,... samo recite imam podatke...
    Poruku je izmenio simke, 06.01.2008 u 08:37 Razlog: font/čitljivost + spajanje poruka

  2. #2

    Odgovor: Istorija naselja u Banatu

    Svakako da nas zanima, samo izvoli.
    Verujem da si iz tih razloga i pokrenuo temu jer imaš štogod zanimljivoga da nam divaniš, jel'te.

  3. #3
    Jeste zanimljivo, ako imate strpljenja...
    Itebej jeste bio manastir 1219-e, i to benediktinski. Prvo pominjanje sela jeste vezano za "delovanje" monaha tog manastira. Naime, 1219-e se u spisima Čanadskog episkopata nalazimo da je pokrenut postupak protiv monaha itebejskog manastira. Oni su zlatne krstove i pehare istopili i kovali novac. Bili su dakle falsifikatori. 1221-e je manastir degradiran u niži stepen, jer su dotični monasi pobegli pred pravdom, jer su načuli da su vojnici krenuli da ih apse. Kako se degradirao manastir? Na mađarskom se kaže "taršaš kaptalan", a to bi značilo da je postala neka vrsta manastira pod svetovnom upravom, jer su njeni posedi dati na zbrinjavanje jednom velmožu. Može se reći da je manastir privatizovan?
    Itebej se 1219-e pominje i u papskim dekadno poreskim registrima. A pominje se i 1239-e u istim izvorima. Manastir je i dalje postojao samo sa manjim ovlašćenjima.
    Itebejske posede (od rumunske granice, pa čak od rumunskog Oteleka, do Kleka) 1276-e kupuje porodica Čanad, pa 1319-e je dobija Tamaš iz roda Kartal (kapetan tvrđave Iljed). Itebejskim posedima su tad pripadali još četiri sela: Deršk (ili Harumderšk), Sveti Đorđe, Dvor-Udvarnok i Vida.
    Ova poslednje pomenuta porodica je posle uzela ime po selu i postala porodica Itebejski (Ittebei).
    Našao sam spisak crkvenih naselja srednjeg Banata (tada Torontalske Županije u crkvenom smislu, ta Torontalska Županija je bila mnogo manja nego ona iz 19. veka, zato pišem srednji Banat): Baka, Itebej, Modoš, Tarnok, Urhida, Želj. Modoš je Jaša Tomić danas, a Tarnok je Torak. Ovaj podatak je iz 1332-e i 1333-35-e. Pod crkvenim naseljem razumem naselje u kojoj je bilo crkava ili manastira. Ovaj spisak je isto neki poreski, a najviše je oporezivan Modoš.
    Zapis iz prvog dela 14. veka kaže da se iz Bečkereka u Temišvar išlo sledećim putem: "Iz pravca Bečkereka putem za severoistok prolazeći kroz Besermenj (mađarski: Bszrmny) i Itebej stiglo se do Urhide gde se prelazio Stari Tamiš, da bi se stiglo u Temišvar."
    Oko 1330-e se piše da su granice Torontalske crkvene Županije: Na zapadu reka Tisa od Akača do Aradaca. Odavde na jug granica je prelazila preko Bečkereka, a na istoku Boka, Modoš, Itebej, i Žombolja su krajnja naselja. Severna granica se dužila od Žombolje, preko Kikinde do Akače.
    Odakle Itebeju ime Itebej?
    Prvo ime je bilo Withubu. Po mađarskom jeziku fonetično se čitalo Itb (čitaj: Itoeboe). Skraćeno, bez nagađanja: ime naselja se satoji od dva dela - Ite i b (čitaj: boe). Ite je bilo mađarsko ime korišćeno do kraja 13. veka. A b (čitaj: boe) potiče iz turskog vojnog rečnika - vidi reč bej. A znači vođa roda. Mađarski narod u vreme (896-e) i malo posle (do 13. veka) naseljavanja se sastojao od sedam plemena. Svako pleme se sastojalo od sedam roda. Po meni je logično da je Itebej bio posed jednog vođe roda, koji vođa se zvao Ite. Otkud turski vojni rečnik? Mađari su živeli zajedno sa turcima u Zakavkazju negde oko 3. veka nove ere, i preuzeli su mnogo reči vezane za vojsku i upravu.
    Mislim da sam zasad dosta napisao...



    nastavak: Itebej je u 16. veku verovatno mnogo "propatio" od turaka. Ali sam nedavno saznao da je ispravnije reći pod turcima. Jer sam dosad mislio da su stanovnici Itebeja negde oko 1530-e pobegli pred turcima. Ali jedan prijatelj mi je pokazao knjigu u kojoj stoji, da su itebejci sredinom 17. veka plaćali porez turcima, a da je u selu bila i jedna vetrenjača, koja se posebno oporezivala, a u stanovništvu Itebeja je bilo i turaka. U to vreme u Bečkereku, koji se tad počeo razvijati, bilo tri vetrenjače.
    Bilo kako bilo, Itebej nije rastao, nego se polako opustošio i do 1780-ih postala pustara, kad su se naselili srbi i mađari u Srpski i Novi Itebej.
    Žitelji Srpskog Itebeja mađare iz Novog Itebeja nazivaju bikišanima, jer su se oni naselili iz okoline grada Bekeša u Mađarskoj. Po dijalektu mađari Bekeš nazivaju Bikiš, pa otuda i naziv bikišani.
    Poruku je izmenio simke, 06.01.2008 u 23:50 Razlog: Font, zbog čitljivosti + spajanje poruka

  4. #4

    Odgovor: Istorija naselja u Banatu

    Mužlja je nekadašnje mađarsko selo u Banatu, u Vojvodini, koje je danas gradsko naselje Zrenjanina. Sjedinjeno je sa Zrenjaninom 1981. godine. Mužlja - se nalazi u srednjem Banatu južno od Zrenjanina. Blizina grada je bila od velikog značaja za naselje i njegov kulturni, politički, i privredni život. Mužlja je jedna od najvecih mesnih zajednica Zrenjanina sa oko 10000 stanovnika i obuhvata dve kolonije (Malu koloniju i Feješ Klaru). Nalazi se desnoj obali Begeja na nadmorskoj visini od 75-77 m. Do 1918. naselje se zvalo Felso Muzja, od 1918-41. Gornja Mužlja, od 1941-44. Ober Muschla, a od 1955. Mužlja. Sam naziv naselja potice od reci muzara, jer su na ovom terenu živeli pastiri. Na terenu naselja, prilikom iskopavanja, nadjeni su predmeti iz starčvacke, neolitske kulture. Ovdašnji stanovnici su se bavili poljoprivredom. 1552. Turci okupiraju Beckerek i Torontalsku županiju, a stanovnici se masovno sele na sever. Od 1716. do 1718. god. Austrija oslobada ove krajeve i pocinje sa kolonizacijom uglavnom Nemaca, Srba, Madara, Slovaka i Rumuna. Kolonizacija Mužlje se pominje od 1867., ali do nje dolazi tek 1890., kada Kraljevska komora južno od Bečkereka, naseljava 420 madjarskih porodica (2500 ljudi) na 6000 hektara sa ciljem da se bave poljoprivredom.

    Žitelji naselja su uglavnom radnici zrenjaninske privrede, a manje od 10% bavi se poljoprivredom. Stanovništvo cine uglavnom Madjari, Srbi i ostale nacionalnosti.

    Sa izgradnjom naselja, grade se i objekti od životne važnosti ovih ljudi: 1893. izgraduje se škola, 1895. zgrada vatrogasnog društva, a 1902. gradi se crkva.

    Love comes again......

  5. #5

    Odgovor: Istorija naselja u Banatu

    Plandište - Mormint (Morminc) – Zičidorf - Zichyfalva - Mariolana.

    Plandište se nalazi u severnom delu Južnog Banata. Njegova teritorija je naseljena još od davnina, a prvo poznato naselje je iz srednjeg veka i zvalo se Bioseg, po livadi na kojoj se nalazilo. Tokom ovog perioda, Turci iz Otomanskog carstva su 1526 poceli sukobe sa Mađarskom kako bi nastavili svoju ekspanziju dalje na sever. Posle bitke kod Mohača, Turci su pod svojom dominacijom držali većinu Mađarske, uključujući i Banat. Rat sa Otomanskim Turcima je trajao tokom šesnaestog i sedamnaestog veka; 1663-1739, i opet 1788 godine, pri čemu su po pravilu razarana banatska naselja, a stanovništvo ubijano ili odvođeno u roblje. Skoro je sigurno da su ljudi koji su živeli na Bioseg livadi bili umešani u te ratove zbog relativne blizine Dunava i čestih upada Turaka.

    MORMINZ (1717.-1738.) Austrijska carska armija kojom je komandovao princ Eugen Savojski je napokon isterala Turke sa svoje teritorije. Mirovni ugovor potpisan u Karlovicu 1699 godine je doveo Mađarsku, bez Banata, pod upravu Habzburškog cara Leopolda I. Kasnije, princ Eugen je zauzeo Banat 1718 godine, i provincija je ustupljena Habzburškom caru Earlsu VI. U skladu sa naredjenjima (vojnom upravom) princa Eugena od 1723-1725 godine, mesto današnjeg Plandišta je naseljeno pod imenom Morminz (Mormint) i tako je registrovano na mapi Temišvara, Banat. Naseljenici Morminza su gradili svoje kuce od zemlje i blata i pokrivali ih sa trskom iz lokalnih močvara ili slamom. Godine 1738 Turci su obnovili neprijateljstva probojem u južni Banat pustošenjem i razaranjem naseobina duž Dunava, uključujući i Morminz. Turci su napredovali na sever tokom sledeće godine, sve do Temeschburga, centralnog i glavnog grada Banata. Stanovnici koji nisu izbegli na sever pobijeni su ili odvedeni u ropstvo. Sva sela južno od Temeschburga spaljena su. Nakon ove invazije teritorija oko Morminza ličila je na pustinju.

    ZICHYDORF (1787.-1867.) Austrijanci i Mađari udružili su snage i konačno 1738. potisnuli Turke nazad na jug, preko Dunava. Mada je i prethodno ovde bilo uglavnom Nemačko stanovništvo, proterivanje Turaka donelo je organizovano naseljavanje pod okriljem Habsburga. Austro-Ugarski vojni pohodi bili su zasnovani na nemačkom plemstvu - grofovima, koji su sluzili kao generali u Carskoj Austrijskoj vojsci. Za austrijskog kajzera bilo je uobičajeno da nagradi svakog grofa parcelom zemlje novoosvojenog pograničnog Banata. Tako je grof Karl Zichy de Vasonkeo, tadašnji predsednik mađarskog parlamenta postao vlasnik oko 10.000 akri zemlje oko „dorf-a” (sela) nazvanog Zichydorf u njegovu čast.

    ZICHYFALVA (1867.-1918.) Godine 1867. Austrija je prihvatila dvojnu monarhiju poznatu kao Austro - Ugarsko carstvo. Ugarska vlast je kasnije nametnula „mađarizaciju” u želji da formira posebnu mađarsku naciju iz nacionalno mešovitih sredina, koje su bila najvećim delom naseljena Nemcima, ali su u svom sastavu imale i Rumune, Srbe pa i Turke. Mađarizacija je rezultovala promenom imena naselja sa nemačkog na mađarski. Tako je Zichydorf preimenovan u Zichyfalva, koja se nalazila u 54. grofoviji Torontal, Ugarska.

    MARIOLANA (1918.-1942.) Prvi svetski rat doneo je još jednu promenu imena naselja nekadašnje Austro - Ugarske imperije. Nakon Versajskog ugovora 1918. godine nove granice dovele su Zichydorf/Zichyfalva u sastav nezavisne države Srbije, koja je postala deo novoformirane Jugoslavije. Jugoslovenski kralj Aleksandar proklamovao je promenu naziva svih mesta na srpski jezik, te je mesto dobilo naziv Mariolana, koje se zadržalo do Drugog svetskog rata.

    PLANDIŠTE (1945-danas) Za vreme nemačke okupacije u toku II svetskog rata nazivi naselja su vraćeni na nemačke izvorne nazive. Nakon II svetskog rata, mesto dobija sadašnji naziv. Mariolana postaje Plandište, u SAP Vojvodini, SFR Jugoslavija. Na teritoriju opštine pristigli su doseljenici i iz drugih krajeva zemlje, tako da je u multietničkoj strukturi stanovništva bilo zastupljeno 18 nacionalnosti. Danas. Plandište je registrovano na zvaničnim mapama Jugoslavije sa populacijom ispod 5000.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  6. #6

    Odgovor: Istorija naselja u Banatu

    Velika Greda - Đerđhaza - Đurđevac – Đurđevo selo

    Na području današnje katastarske opštine Velike Grede nalazile su se dve pustare: Velika Greda i Zeldeš. Obe pustare su krajem XVIII veka ustupljene zagrebačkom Kaptolu u zamenu za oduzeta dobra oko reke Kupe prilikom arondacije Karlovačke i Banijske vojne granice. Kaptol je tu naselio svoje kmetove iz Hrvatske, a zemlju im je dodelio između Neuzine, današnje Velike Grede i Banloka u Rumuniji.Car Franja I 29.juna 1800. ovo poljsko dobro ustupio je zagrebačkom nadbiskupu za zagrabačke feudaliste. Takozvanim "Čanatskim poglavljem" izvršeno je uvođenje u posed. Na tom poljskom dobru naseljena je Mađarima kolonija Zeldeš. Na toj koloniji bilo je 1837- 35 stanovnika, 1838 - 123, 1841 - 319, od kojih je većina bila katoličke vere. Pripadali su mariolanskoj parohiji. Ova kolonije je 1848. razrušena od strane Srba iz alibunarskog tabora pa je 1850.godine, pošto je samo 43 stanovnika ostalo, raseljena. Veleposednik Đurđe Pačetić, jedan od doseljenika iz Hrvatske, naselio je 1850.godine na području pustare Velika Greda, Nemce iz Bačke kao radnu snagu za svoj posed i tako osnovao novo naselje koje je po njemu nazvano Đerđhaza. Naselje je ime promenilo 1919.godine u Đurđevo Selo, zatim u Đurđevac, a od 1924. postaje Velika Greda. Ovi prvi stanovnici, Nemci iz Bačke, od spahije su dobili po 800 kvadratnih hvati kućišta, 400 kvadratnih hvati bašte i po 2 lanca izlaza - pašnjaka. Razvoj novog sela tekao je vrlo sporo. Stanovnici su bili pretežno siromašni radnici. Za prvih pedeset godina podignute su 122 kuće, dok je za drugih pedeset godina izgrađeno 308, a osetnije povećanje broja kuća u selu zapaženo je 1935.godine kada je opštinska uprava dodelila 78 placeva za gradnju kuća. Još od prvih dana Velika Greda je administrativno pripadala Hajdučici, a crkveno mariolanskoj parohiji. Atar Velike Grede imao je 1852.godine 63 zemljoposednika i to: 29 porodica Berković, 11 porodica Ilijević, 7 porodica Miksić, 7 porodica Novaković, 2 porodice Kovačić, Đurđe Parčetić, Josip Petrović, baron Teodor Radošević Černovic, grofica Terezija Rogendorf, Termašić Georg i Černolatec. Ovi zemljoposednici nisu stanovali u Đerđhazu, gde su im bili posedi, već u Beču, Hrvatskoj Neuzini, Konaku, Velikom Bečkereku itd. U selu i po salašima stanovali su samo poljoprivrednici koji su obrađivali zemlju, zanatlije i upravnici poseda. Tada je u ataru bilo 10 salaša i to: u potesu Velika Greda 5 salaša sa 16 porodica, u potesu Mala Greda 4 salaša sa 4 porodice i u Oknu 1 salaš sa dve porodice. Pred kraj XIX veka došlo je do promena u vlasništvu, kada su novi veleposednici kao baron Piret Bela, baron Đula i Bela Čavoši, zatim Birg i Petar Konrad, Orci, Kiralj i drugi. Godina 1863. zabeležena je kao "gladna" godina. Škola se prvi put pominje 1852. kada je ovo naselje brojalo 322 stanovnika. Železnička stanica je otvorena 4.maja 1889.godine. Bogomolja je podignuta dvadesetih godina ovog veka. Nešto kasnije izgrađena je i katolička crkva koja se nalazila na mestu današnje ambulante. Srušena je posle II svetskog rata. Katoličko groblje nalazilo se na mestu današnjeg školskog dvorišta koje je posle Drugog svetskog rata izmešteno. Srpska vojska je ušla u Veliku Gredu 1918.godine, 1919. pripojena je zičidorfskom srezu, a 1924. vršačkom. Godine 1921. popisano je 905 stanovnika, najviše Nemaca 624 pa Mađara 234, Rumuna 33, Slovenaca 12, Srba 1 i drugih 1. Zemlja veleposednika oduzeta je 1919.g. i podeljena narodu u zakup. Krajem 1920.godine na posede J.Čavoši i Torontalske banke u Veliku Gredu došli su prvi naseljenici, a izgradnja novog naselja 1 km od starog, počelo je 1923. Novo naselje je nazvano Kolonija Velika Greda. Tada je doseljeno 143 porodice: iz Like 10, Korduna 113 i Bosne i Hercegovine 19 i iz Crne Gore 1, kao dobrovoljci, kolonisti i autokolonisti. Prvi se doselio Mane Milošević 12.oktobra 1920.godine, a ostali su dolazili u manjim ili većim grupama. Prva grupa stigla je 8.aprila 1921. a nju su činile porodiceMihajla i Grujice Vujovića i Marka Novčića. Nakon 6 dana prispela je grupa od 8 porodica sa Korduna i to: Nikola Došen, Milovan Dražić, Milan i Dušan Kresojević, Miladin Lapov, Milovan Opačić, Petar Poznan i Mane Sedlar. Grupna doseljavanja vršena su sve do kraja 1926.godine. Svako doseljeno domaćinstvo dobilo je kućište od 800 kvadratnih hvati za podizanje kuće. Prva kuća na koloniji podignuta je 1923.godine, do 1929. izgrađeno je 58 kuća a do 1939. još 64 kuće. Prvu kuću je podigao Mitar Ivetić a načinio je od naboja i pokrio crepom. Nekoliko kuća napravljeno je od drveta koje su novi doseljenici doneli iz starog kraja. Sve su kuće prizemne, banatskog tipa sa gotovo istovetnim rasporedom i brojem prostorija. Uglavnom imaju po jednu veću sobu sa dva prozora i jednu manju, sa jednim prozorom do ulice, kuhinju u sredini i još jednu sobu do dvorišta. Kuće su imale i hodnik koji je ponegde bio i zastakljen. U dvorištu su se nalazile ekonomske zgrade za stoku i za skladištenje hrane. Prvo Opštinsko predsedništvo u Velikoj Gredi izabrano je 16.novembra 1927.godine. Ovo Predstavništvo sačinjavali su Srbi i Nemci i to tako što je Nemac bio predsednik a Srbin beležnik. Ovakav sastav bio je sve do 1941.godine. Na dobrovoljačkoj koloniji pravoslavna crkva je podignuta 1933.godine dobrovoljnim radom Gređana, a osvećena je na Malu Gospojinu od strane dr Georgija Letića, episkopa banatskog. Podizanje ove crkve pomogao je i grad Vršac stoji u Letopisu SPC margitske parohije. Pravoslavno groblje je na današnjem mestu, severoistočno od sela. Ovo naselje školu ima od nastanka. Nastava je organizovana na nemačkom jeziku. Godine 1934. podignuta je na dobrovoljačkoj koloniji nova škola gde je nastava išla na srpskom jeziku. U Velikoj Gredi nastava je bila na nemačkom, u Koloniji na srpskom, a na mađarskom i slovenačkom jeziku u odeljenjima do 4 razreda sve do 1953. godine. Od tada je nastava samo na srpskom. Nova škola je izgrađena 1965.godine, a fiskulturna sala 1972.
    Između dva rata u Velikoj Gredi postojale su dve ciglane, 1 mlin i dve trgovačke radnje. Bile su u vlasništvu veleposednika Birgova. Proizvodnja cigli i crepa datira iz druge polovine XIX veka. Najstarija je Hajnemanova ciglana koja je imala jednu furunu a nalazila se na putu za Banatski Sokolac. Prestala je sa radom pred Prvi svetski rat. Druga ciglana bila je preko pruge, kod železničke stanice, takođe sa jednom furunom a prestala je sa radom u toku Prvog svetskog rata. Treća ciglana sa dve furune za ciglu i crep nalazila se na kraju sela kod same železničke stanice- osnovana je 1879. godine i do Drugog svetskog rata imala je kapacitet oko 200.000 cigala i 400.000 crepa godišnje. Posle Drugog svetskog rata je nacionalizovana. Tokom Drugog svetskog rata 87 stanovnika ovog sela oterano je u nemačko ratno zarobljeništvo. Aprila 1941.godine Velika Greda je zaposednuta od SS trupa i tada dobija nov naziv Đerđhaza. Taj naziv ostaje sve do 1.oktobra 1944.godine kada je ovo mesto oslobođeno i od tada je ponovo Velika Greda. Posle Drugog svetskog rata od napuštene nemačke imovine i zemlje dobijene agrarnom reformom stvoren je zemljišni fond za nove doseljenike i mesne agrarne interesente. Godine 1948. iz Slovenije je doseljeno 63 porodice iz opština Trbovlje, Celje, Novo Mesto, Rakek, Krško, Litija i Ljubljana. Većina se vratila u svoj zavičaj. Iz Makedonije iz opštine Kriva Palanka 1947. naseljeno je 18 porodica a iz Bosne iz okoline Jajca 8 porodica 1946.godine.Ovo su podaci iz knjige Geografske monografije vojvođanskih opština mr Lazara Lazića. Po Milanu Miloševu u Veliku Gredu je nakon II svetskog rata došlo ukupno 156 porodica i to: iz Banata 6, Bosne 13, Like 1, Korduna 4, Slovenije 105 i Makedonije 27 porodica. Od ovog broja 134 su doseljeni sa pravima spoljnih kolonista, a 22 porodice su autokolonističke. Prva grupa doseljenih došla je iz Slovenije s jeseni 1945.godine. Po Miloševu iseljeno je 80 slovenačkih porodica koje su se vratile u stari kraj i 2 makedonske porodice. Doseljeni stanovnici bavili su se uglavnom zemljoradnjom ali bilo je i rudara, krojača, mesara, kovača, stolara, trgovaca, najviše među Slovencima. Zadrugarstvo u Velikoj Gredi datira od 1910. godine kada je osnovana kreditna zadruga sa 58 članova. Posle Prvog svetskog rata osnovana je"Seljačka ispomoć", a postojala je i filijala novosadske "Agrarije", Njihovi članovi bili su isključivo Nemci. Kolonisti Srbi su u tom periodu osnovali Agrarnu zajednicu koja je postojala sve do Drugog svetskog rata. Posle Drugog svetskog rata osnovane su seljačke radne zadruge - prve dve su osnovali Slovenci 1946. godine. Njima su se pridružili Makedonci i unutrašnji kolonisti . Prva SRZ "Tone Vidmar Luka " imala je 38 učlanjenih domaćinstava sa oko 600 jutara zemlje, a druga "Stanko Rozman" 30 učlanjenih domaćinstava sa oko 500 jutara zemlje i odgovarajućim poljoprivrednim inventarom. Od ove dve zadruge nastaje 1947. jedna pod imenom "Internacionala", zatim menja ime 1951. u "Triglav". Postojala je i Seljačka radna zadruga "Maršal Tito" osnovana 1947. od strane kolonista doseljenih posle Prvog svetskog rata: Ova zadruga menja ime u "2. oktobar". Juna 1945. osnovana je Nabavno-prodajna zadruga koja je 1956. postala Zemljoradnička zadruga. Zanimljiv je podatak da je mlinsko preduzeće "Napredak" podignuto 1899.godine sa parnim pogonom. Pripada je Đorđu Mihajiloviću. Ovaj mlin je do 1932.godine davao električnu energiju za potrebe sela a 1959.godine struja je dobijena iz dalekovoda. Na inicijativu Gređana 1947.godine podignut je Zadružni dom - danas Dom kulture. Ispred Doma kulture nalazi se spomenik palim borcima i Soluncima. Prvo gasno polje otkriveno je 1949.godine u Velikoj Gredi gde se i danas vrši eksploatacija i nafte i gasa. Velika Greda se nalazi u središnjem delu opštine. Kroz selo prolazi magistralni put i železnička pruta Zrenjanin – Vršac, koja na žalost danas nije u upotrebi.
    Velika Greda se nalazi u Ilandžanskoj deprsiji, a izgradjena je na višem i suvljem terenu. Prostire se na nekoliko gredica čije je apsolutna visina 77 m a južno od naselja nadmorska visina terena je niža i za 2 m. Pravac pružanja sela je jugozapad - severoistok. Selo je dugo 2800 m a široko oko 650 m. Atar je izdužen u pravcu sever - jug a dužina mu je 5,5 km a najveća širina 3,5 km. Podzemne vode u ataru su relativno visoke. Što se tiče broja stanovnika Velika Greda je po prvom zvaničnom popisu 1869.godine imala 528 stanovnika, 1880 - 519 a 1890. čak 1069 stanovnika. Početkom ovog veka 1910.godine imala je 1133, 1921.godine nešto manje - 906 a 1931.g. - 1422 stanovnika. Posle II svetskog rata godine 1948. ovo naselje je brojalo 1808 stanovnika a 1953.g. - 1946 duša i to je najveći broj. Godine 1961. Velika Greda je imala 1942 stanovnika, 1971 - 1775, 1981 – 1585, a po popisu 1991.godine – 1508 i po etničkoj strukturi tada je bilo Srba - 65,3%, Makedonaca - 11,8%, Mađara 11,6%, Jugoslovena - 5,6% itd. Velika Greda spada u naselje izduženog oblika panonskog tipa i ima pravougaoni oblik. Po arheološkoj karti Vojvodine kod Velike Grede nađeno je blago i oružje kao pojedinačni nalaz iz bronzanog doba koje traje od 1800-1000 godine pre nove ere. Velika Greda nema spomenika kulture ni prirodnih retkosti. Po arhitektonskim rešenjima pomenućemo dve vile iz perioda između dva svetska rata. Prvi vlasnici bili su Birg Konrad i Faul Adam. Postoji i neproverena priča da je u jednoj od vila pronađeno blago velike vrednosti. Podaci o Velikoj Gredi uzeti su iz Letopisa opština podunavskih oblasti Feliksa Milekera, Geografskih monografija vojvođanskih opština - opština Plandište mr Lazara Lazića, iz statističkih podataka o kretanju stanovništva u Velikoj Gredi Milana Miloševa, iz brošure Velika Greda 1974.- čije je podatke uredio Milorad Duduković i iz Letopisa SPC - margitske parohije koji je sastavio i vodio ondašnji paroh Blažo Jovanović.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  7. #7

    07 Odgovor: Istorija naselja u Banatu

    hvala itebejac.bas zanimljivo...

  8. #8

    Odgovor: Istorija naselja u Banatu

    Itebejac, ako Ti nije tesko posalji mi jos po nesto iz istorije Itebeja, ili bar neku literaturu u kojoj se moze naci vise podataka.
    Hvala unaprijed !

  9. #9

    Odgovor: Istorija naselja u Banatu

    Citat Arsa Itebej kaže: Pogledaj poruku
    Itebejac, ako Ti nije tesko posalji mi jos po nesto iz istorije Itebeja, ili bar neku literaturu u kojoj se moze naci vise podataka.
    Hvala unaprijed !
    Literature ima samo na mađarskom. Ali i to mora da se pregleda, jer konkretno o Itebeju knjige nema. Ja sam pisao diplomski o Reformatskoj Crkvenoj Opštini Novi Itebej. Tamo sam pisao i o istoriji sela, ali to nije objavljeno, to je samo diplomski. U kompišu imam nešto, ali opet na mađarskom, jer spremam monografiju sela. Od silnog posla nikako da dođe na red. Trudim se da sve napišem objektivno, ali ja sam samo istoričar amater. Ali, videćemo..
    Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!

  10. #10

    Odgovor: Istorija naselja u Banatu

    Itebejac svaka cast za poznavanje istorije Itebeja.Kako napreduje monografija (ako nije tajna)?

Slične teme

  1. Istorija SFRJ
    Autor Lady S u forumu Istorija
    Odgovora: 23
    Poslednja poruka: 11.07.2016, 11:21
  2. Istorija Windows-a
    Autor goldie u forumu Softver
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 11.09.2011, 13:16
  3. Istorija neposlusnosti...
    Autor dankaBg u forumu Filozofija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 24.07.2010, 19:44
  4. Da li biste podrzali izgradnju romskog naselja u vashem komshiluku?
    Autor love hunter u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 89
    Poslednja poruka: 16.02.2010, 12:03
  5. Istorija Srbije
    Autor vlado u forumu Istorija
    Odgovora: 185
    Poslednja poruka: 28.12.2009, 22:29

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •