Penjali smo se na staaaaari orah, do najtanjih granchica (dok
ne pochnu da pucketaju), odatle se videlo pola grada, eheeeej

... kod komsije sam nekako najvishe voleo treshnje!

a najvishe sam voleo da igram fudbal na male golove,
onako - gol je izmedju dve cigle... mada vidim to i danas ponekad
i dodje mi da ih pitam jel mogu i ja s njima malo da igram, hehe.

...a onda je nestalo svega, pa i goriva, pa smo ponekad morali
peshaka u skolu 15-20km, jer nisu ishli autobusi... pa i po snegu...
ali to nas nije sprechavalo da organizujemo i posecujemo zive
svirke, sa rock muzikom, i bilo je puno mladih demo bendova,
svi su mastali da postanu rok zvezde (tad jos nije bilo Grand PRDukcije!).
Posle smo morali u vojsku, pa u rezervu, pa su nas poslali tamo...
a posle su nas izvesni ucenjivali da se uclanimo u izvesnu
politicku partiju, kao uslov da dobijemo posao, i moralo da se cuti o tome.

tako meni bilo... mada, ima toga josh puno...
nadam se nije niko pao u depresiju zbog ovog ruznijeg dela.