POREKLO STANOVNIŠTVA

U drugoj polovini I veka pre nove ere u Banatu prodiru rimljani. Tada nastaje razdoblje intenzivnijeg razvoja i bitnih promena u južnom Banatu. Rimljani podižu gradove i utvrđenja, grade puteve, razvijaju poljoprivredu, trgovinu i zanatstvo, šire pismenost. Iz ovog perioda u arheološkim iskopinama na teritoriji opštine Kovačica nađene su urne, nakit i ljudski kosturi.
Nakon višegodišnjeg razvoja i uspona dolazi do postepenog slabljenja moći rimske imperije i pomeranja njihovih granica prema zapadu. Povlačenjem rimljana sa ovog područija, na prostoru koji zahvata sadašnja teritorija Vojvodine dolazi do značajnih etničkih promena. Potpuno se menja etnička struktura stanovništva i razvijaju se snažni imigracioni procesi. Nastaje period masovnog doseljavanja novih stanovnika u ove krajeve. U prelaznom periodu, od pomeranja rimske imperije ka zapadu do masovnog naseljavanja Slovena na sadašnju teritoriju Vojvodine, pominju se prolazni stanovnici ovih krajeva. To su bili, pre svega Agatirzi, Huni, Gepidi, Samariti, Avari i drugi.
Plemena južnih Slovena dolaze u ove krajeve u VI veku. Oni nadiru dolinom Tise, a zatim se ogranci glavne migracione struje šire istočno i zapadno od Potisja u sve delove sadašnje vojvođanske teritorije. Pošto su južni Sloveni bili najmasovnija plemena koja su naselila ove krajeve, oni su se na ovom tlu zadržali i danas. Sva ostala plemena napustila su ovu teritoriju, ili su se asimilovala u masi Slovenskog stanovništva.
Krajem IX veka, 895. godine, Mađari prodiru Panonskom nizijom i u ove krajeve. Kralj Ištvan (997-103, tvorac Mađarske države, uradio je temelje feudalnom sistemu i na tlu sadašnje vojvođanske teritorije. Utvrđeni gradovi, kao što su u južnom Banatu bili Vršac i Pančevo prestavljali su središta vlasti iz kojih se upravljalo i gospodarilo okolnom zemljom i stanovnišstvom. Međutim, konkretno naseljavanje Mađara iz ovog perioda na sadašnjoj teritoriji opštine Kovačica nije zabeleženo.
Razvoj i jačanje Ugarske u ovim krajevima trajalo je sve do XII Veka. Najveći uspon dostigle su trgovina i saobraćaj, a podignuti su i mnogi gradovi i seoska naselja. U XII veku, moćni vizantijski car Manojlo Komnin vodio je brojne ratove protiv Ugarske, slabeći postepeno njenu moć. U ovim ratovima vizantijska vojska je palila naselja i ostavljala za sobom pravu pustoš u banatu. U XIII Veku (1241) godine u Panonsku niziju prodiru Turci. To je bilo novo razdoblje pustošenja i razaranja naših krajeva. Turci su sve pred sobom nemilosrdno uništavali, nakon čega krajem XIII i početkom XIV veka zavladao mir na tlu Banata. U ovom periodu dolazi do ponovnog oživljavanja privrede, razvoja trgavine i poljoprivrede i podizanja novih naselja. Tada niču i mnoga naselja u južnom Banatu, među kojima se pominje i Padina (1342) godine, mnogo kasnije Kovačica (145, Samoš (146 itd.
Nadiranjem Turaka na Balkan, nakon iscrpljujućih ratnih sukoba sa turcima moćna srednjovekovna Srbija doživljava slom. Veliki broj srpskih izbeglica pred najezdom Turaka ka severu prelazi Dunav i naseljavaju se u Ugarsku. Ugarski vladari prihvataju sve izbeglice i od njih formiraju graničarske odrede, koji su imali zadatak da štite južne granice Ugarske. Tada se mnogi graničari naseljavaju na tlu današnje opštine Kovačica.
Stalnim unutrašnjim društvenim potresima i surovim obračunima papskih inkvizitora sa pristalicama reformacije Ugarska je sve više slabila. Koristeći nesređene društvene prilike u Ugarskoj Turci prelaze Dunav i otpočinju svoj prodor ka severu, u unutrašnjosti Panonske nizije. Pobedom kod Mohača (1526) oni nastavljaju svoje pohode prema severu i istoku. Godine 1542. potpuno pokoravaju sadašnju teritoriju Bačke, a padom Temišvara 1552. godine počinje naseljavanje Banata srpskim štanovništvom iz Srbije, kada i južni banat dobija nove stanovnike. Naglim povećanjem srpskog življa u ove krajeve banat se na starim kartama XVI veka javlja pod nazivom Raška.
Moćna vladavina Turaka u ovim krajevima traje od 1552. do 1663. godine, kada i počinju njeni sukobi sa Austrijom. U ovim sukobima postepeno slabi centralna vlast Turske odredbama Karlovačkog mira ona gubi najveći deo teritorije u Panonskoj niziji. Nakon ponovnog sukoba i poraza u borbi protiv Austrije 1718. godine Turci su primorani da napuste i Banat. Pobedom nad Turcima, Austrija uspostavlja vlast nad ovim delom Panonske nizije. Od tog vremena nastaje duži period planskog i stihijskog naseljavanja Srba, Mađara, Rumuna, Nemaca i drugih naroda na Banatsko tlo. Uporedo sa merama koje Austrija preduzima za plansko doseljavanje stanovništva u ove krajeve, a u okviru masovno stihijskog kretanja pod vođstvom Arsenija IV Čarnojevića, dolazi veći kontingent srpskog stanovništva i naseljava se u Banatu. U okviru navedenih migracija novi doseljenici se nastanjuju i na teritoriji sadašnje Kovačičke opštine.
Godine 1751-1752 Kovačica je bila naseljena srpskim graničarima iz Potiske županije. Nakon 15 godina (1767) ovo naselje pripada Nemačko Banatskom puku i postaje sedište vojne čete. Kasnije vojnim pokretima naselje se raseljava i Kovačica se ponovo pretvara u prostranu pustaru.
Na teritoriji sadašnje opštine Kovačica tokom XVIII i početkom XIX veka pored Srba, Mađara i Rumuna dolazi do migracije, odnosno, naseljavanja Slovaka iz Slovačke. Usled teških ekonomskih a posebno verskih prilika u Slovačkoj početkom XVIII veka, počinje iseljavanje Slovaka iz svoje matične zemlje. Veći deo protestanskog stanovništva južne i srednje Slovačke se iseljava i u početku prvo naseljavaju krajeve oko Budimpešte, a potom ka jugoistoku Panonske nizije. Prvo Slovačko stanovništvo u Banatu 1784. godine formira Slovački Bardanj, naselje kod Begeja u blizini današnjeg Zrenjanjina. Ne zadržavajući se dugo, oni prelaze u Ečku, a odatle, veći broj usled teških životnih uslova nastavlja dalje kretanje ka jugu i 1802 1803. godine naseljavaju se na pustaru, na mestu sadašnje Kovačice. Oko 1000 doseljenih Slovaka ovde konačno ostaje i formira u to vreme jedno od većih naselja ovoga kraja. Četiri godine kasnije 1806. godine Slovaci naseljavaju današnju Padinu čime je formirano i drugo naselje u kojem i danas najveći broj stanovnika čine Slovaci.
Posle svih pomenutih migracija slede migracije stanivništva posle I i II svetskog rata čime opština Kovačica dobija konačno etničko obeležje.