Svaka institucija treba odgovorno da obavlja djelatnosti koje chine smisao njenoga postojanja. Ako crkva treba da brine o duhovnom stanju svojih vjernika, ako treba da ih zadrzhi na "pravome" putu, a one koji su krenuli stranputicom da vrati na taj put, onda u crkvi treba da rade odgovorni i obucheni ljudi koji su sposobni da isto izvrshavaju. Neka oni budu pastiri, a mi njihovo stado. Ali ne mogu vukovi, ne mogu shejtani da se brinu o tom istom stadu. Ne mozhe mene vratiti sa stranputice neko ko i sam hoda po toj stranputici i josh gori je od mene. Crkva tada gubi svoj smisao. Isto kao shto doktor koji umjesto da lijechi ljude ubija ih, ili automehanichar koji kvari auta umjesto da popravlja ih, nema smisao; tako i crkva sa kadrom koji ne dolikuje odgovornostima koje se ispred njih stavljaju, gubi smisao. Ali to shto medju sveshtenstvom ima kukoja je manji problem. Pravi problem je shto crkva jednostavno ne preduzima dovoljno da se taj problem rijeshi. Zato crkva gubi povjerenje, zato se javlja mrzhnja i netrepeljivost. Ja lichno ne vjerujem da je crkva pretjerano selektivna prilikom primanja sveshtenstva, a definitivno je nesposobna ili mozhda nevoljna da se sa takvim sveshtenstvom razrachuna. Jer kao shto rekoh, ne mogu shejtani...