Mnogi koji nisu verovali počeli su da veruju jer su našli sebe u veri uz Boga.Mnogi veruju ali im mnoge stvari nisu jasne jer ih učitelji nisu uputili na pravi način u veru. Zašto, zato što većina roditelja i sama nije verovala, pa je pokupila informacije iz raznih izvora, srameći se da pita na pravom mestu i pročita pravu knjigu. Dosta njih novoverujućih, a ne razumevajućih je odustalo od vere pravdajući se raznim demagoškim razlozima, kao naprimer: popovi deru sa naplatama, popovi su nemoralni, popovi su prosti i neobrazovani itd... Pa iako postoji taj i takav tip ljudi među sveštenicima, i to je na neki način normalno jer nisu svi ljudi isti, a biti pop je zanimanje u službi Božjoj, jedna je stvar bitna njihove su loše osobine mnogo veći greh pred Bogom, jer su se opredelili za službu Bogu i narodu, ali su i oni ipak ljudi grešni a nisu Bog. Crkva kao institucija se napada da je u službi politike, da se meša u posao vlasti, da navija za jedne a druge diskvalifikuje. Crkva kao objekat i kao institucija je hram i tvorevina Božja i namenjena je vernicima, crkva nije izolovano ostrvo koje samo po sebi bitiše, izgubljeno u prostoru i vremenu, već je mesto koje je otvoreno za sve vernike a oni sačinjavaju populaciju, ili većinu populacije jedne nacije, pa se u njoj moraju preplitati i problemi te iste populacije, što je po meni i normalno. I da se vratim na one što napadaju ili što više ne veruju, da je crkva lutrija gde svaka srećka dobija onda bi svi bili vernici, ali materijalno opredeljenim je crkva iluzija u kojoj ništa materijalno nemogu da ućare, zaboravljajući pritom na svoju dušu.I najveći problem SPC je blizina Vatikana i njegovog uticaja koji bi hteo da izbriše sećanje na izvor, tojest one godine do 1054.