Ne razumem '' podelu '' ljubavi na uslovnu i bezuslovnu...
Dete koje ima samo majku, ili dete koje ima samo oca...
Od svoje desete godine sam imala samo oca, koji mi je pružio svu ljubav ovog sveta. Naravno da mi je majka nedostajala i nedostaje mi i nedostajaće mi sve više i više i više...
Zamisli ovakav primer: koliko su deca koja odrastaju sa oba roditelja '' zaštićenija '' od dece koja žive sa jednim roditeljem...
Kao što sam ja bila izložena stresu zbog gubitka majke i njenog nedostajanja u mom životu, tako su i deca u većoj ili manjoj meri izložena nekim drugim vrstama stresa i '' potresa '' - na žalost.
Svađe između roditelja, postojanje '' treće '' osobe u bračnoj zajednici i još zilion primera... Misliš li da su ti mališani manje podložni stresu ili drugačije reaguju u ružnim, ali životnim situacijama?
Znaš i sam da su to mali doktori nauka od kada se rode i da ništa ne možeš sakriti od njih, koliko god se trudio.
Deca su deca i ne mogu da verujem da si napravio takve podele.
Poštujem sve samohrane majke - to su '' žene zmajevi '' , veliki borci i kao i u prethodnom postu na ovoj temi ponavaljam da '' im skidam kapu ''
,
, jer ja ne bih znala, umela - šta god i kako god, bez barem moralne podrške dragog mi supruga.