Dakle, kako ste naucili da kuvate? Uz pomoc nekoga, iz kuvara, ili?
Dakle, kako ste naucili da kuvate? Uz pomoc nekoga, iz kuvara, ili?
Poruku je izmenio Lady S, 14.08.2007 u 11:53
Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
... uz pomoc mame Tacnije, moja mati je kuvala sa takvim uzivanjem, da je bilo uzivanje i gleati je I......tako..... gledajuci nju i njene kulinarske "izvedbe" i ja sam ponesto naucila
Iz pocetka su to bile zagorele serpe i tiganji, neuspeli ruckovi koji su zavrsavali u kanti za smece Od tada je proslo dosta vremena. Kuvam veoma slicno kao sto je i mati kuvala, i kao i ona, volim da eksperimentisem i izmisljam nove recepte
neunistiva zlojebaba!
Muka me naterala...
"Ride. Because children need heroes."
A mene ljubav
Kada nas je proslo ushicenje sto smo relativno mladi poceli da zivimo zajedno,shvatili smo da cemo morati i da se hranimo sami Kako se telefon usijavao zbog prvog pasulja skuvanog,majko moja...
Recenice tipa: "onako,proceni"ili "redje nego kada mesis kiflice,a gusce od palacinki"i sl. mama je morala da zaboravi i nasi razgovori su bili vrlo jednolicni.
-u serpu sipaj vodu i stavi...
ja:kociiiiiiiii...u koju serpu,koliko vode?
Tako je shvatila da treba da mi kaze: "uzmi serpu kao sto je ona nasa za supu,znas... ona plava?"
Ko je slutio da ce od mene,posle ovakvog pocetka,postati kuvarica i to dosta dobra? Za sebe znam,videla sam da se brzo i lepo snalazim,ali i on.To mi je bas bilo bitno,sada shvatam.Nije, garant,uvek sve bilo dobro,ali on je bio taktican i bodrio me.Zarad blagoutroblja ili 'nako-sada je sve_jedno
Prosto receno, jos kao klincu zanimljivo mi je bilo da spremam klopu (i vise nego li da je jedem), I da eksperientisem sta ce se desiti ako stavim ovo ili ono u to i to jelo (jer nesto mi se i nije svidjala klopa koju je mama spremala). Ja ipak vise volim druge ukuse i drugi sistem spremanja (volim ljuto, malo slanije, przenije, zaprske, pobibereno, bez lovora, bez cimeta ,piletinu smatram krsom a ne mesom, volim mlecne proizvode, ribu, salate svih vrsta, satarase, gulase, paprikase, supe sa manje testenine i rezanaca, pite, pizze, bureke, vocne torte, i ...). Mrzim pihtije, brokole, kiseli kupus,i pirinac.
U pocetku su me roditelji grdili: Alo bre klipane bezi od tog sporeta, hoces da te to prsne u oci, hoces kucu da nam zapalis, ruke da iseces tim nozevima.
Ali ja nisam odustajao-nisam ih slusao sto me grde,i eto, duvali su u prazne gajde -Ja naucih da sebi (a i drugima) spremim klopu kad god mi zatreba-i kad su oni tu i kad nisu, i to prilicno vesto radim .Tek u poslednjih 5-6 godina pokusavam po kuvarima da spremam-inace sam pre sam pravio kako mislim da treba.
...................
Dok je baka bila ziva uvek sam obozavala da joj pomazem (citaj-smetam ) dok kuva. Posle sam i sama pocela da prckam po kuhinji i unistavam namirnic Vremenom sam trazila savete od mame i tate, kad nesto pravim uvek su mi suflirali (sto me sad uzasno nervira ) i tako sam naucila... mada... treba jos da ucim...
Evo, promenila sam potpis
Naucila sam da kuvam uz mamine instrukcije! Iako sam bila bas klinka (nekih 12 godina), situacija u kuci je bila takva da nije imao ko da kuva... moja baka sa kojom sam zivela je umrla, mama i tata su radili, tako da sam ja bila glavni sef! Uvece bi mama opisala sta treba da radim, a onda bih ja sutradan to sprovela u delo! Priznajem, imala sam i asistenta - nekad mi je deda (koji isto u zivotu se nije primakao sporetu) suflirao! Ali, to je bila nova situacija u kuci, tako da smo tada svi naucili da se snalazimo (tek smo tad videli koliko nas je baba sve razmazila...)!
U pocetku nije uvek bilo sjajno, ali su svi "padali u nesvest" kako je dobro!
Ne volim preterano da kuvam, ali znam, sto je najbitnije...
Nesto sam naucila da kuvam uz mamine instrukcije,nesto uz svekrvu,ali uglavnom sam sama eksperimentisala (sto i danas radim).Nije uvek sve uspelo ,pa boze moj i vrsni kuvari su se tako ucili.Najteze je bilo s ukrasavajem torti ,ali i to smo savladali i sad sa ponosom mogu da kazem da mi ide od ruke,samo kad hocu Kuvam onako kako mi volimo, bez teskih zaprski,sa raznim zacinima,( koje prosto obozavam)
sreca je kada pored sebe imas voljene osobe
12-13 godina sam imala kad Mama pocela da radi,ona mi ostavila sve manje vise spremljeno,samo sam ja trebala zaliti vodom i da ukljucim sporet,ali ja i moj brat uvek smo hteli nesto drugo da izmisljamo jos dobro sto smo imali krmacu svaki dan je rucao nesto lepo ,ali,naucili smo kuvati,priznajem mrzi me da udjem u kuhinju,samo kad treba kolace,slatkise da pravim,e to obozavam
No me toques
Od malena sam se se motala po kuhinji, uvek mami pravila društvo...To mi bilo jako zanimljivo, da teljam sa brašnom, testom, kao nesto seckam...i pomogućstvu sve sudove isprljam...
Iz cistog zezanja naučih da kuvam, i spremam na osnovu raznih recepata..
ne spremam pomotju recepata, sve iz glave i po sistemu "stavi sve jestivo shto ti se nadje pod rukom"......
rano sam pochela da zivim sama, pa sam tako i uchila....
kao klinka sa 5, 6 godina sam stalno pravila torte i kolache......
sad u principu mogu da skuvam sve shto nekom padne na pamet.
volim da kuvam za drushtvo.......
Moras prihvatiti poraze i pobede,
moras se navitji na tugu i sretju,
moras da volis i da te vole,
moras biti deo stvarnosti,
ipak,
nikada ne napustaj svoje snove!
Ljubav ... i opet ništa bez ljubavi
Nisam znala da kuvam ( rekla bih - znala sam ali teorijski ) dok Mili i ja nismo počeli da živimo zajedno. On je znao da kuva, ja sam ga '' pratila '' , gledala šta radi, kako radi - shvatila da kuvanje nije bauk... Oslobodila se neke vrste straha da ću da upropastim nešto i počela sama
Dakle uz pomoć svog vernog prijatelja - moje lepše polovine savladala sam i tu nastavnu jedinicu.
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Posto mi je tata kuvar, uvijek sam se motala oko njega u kuhinji.
Ali dok nisam pocela da zivim sama, nisam nesto puno komplikovano ni kuvala.
Sad stvarno znam da spremim svasta i volim da kuvam, pogotovo za meni drage ljude!
Kad spremam nesto novo, to za mene predstavlja pravi mali izazov! Mozda je smijesno, ali tad sam bas uzbudjena i puca me neki adrenalin!
počela sam da prčkam oko kuhinje još u osnovnoj školi. na primjer, mama je radila prvu, a ja išla u školu u drugu. i onda bi meni mama lijepo sve namirnice pripremila, napisala šta sa njima da radim, i tako je počelo. ali ja lično još ni sama ne znam da li znam da kuvam, mada se još nitko nije otrovao. iako, znalo mi se desiti i da zagori, i da bude neslano, a bogami i preslano.
nattydread is coming to dinner
Nisam želeo da opterećujem nikoga da mi sprema razne specijalitete pa sam počeo sam da kuvam.Sada kuvam em specijalitete,em redovna,klasična jela.Drugim rečima,ja sam glavni kuvar u mojoj porodici.
Poruku je izmenio miroslav52, 03.09.2007 u 12:09