Dobriša Cesarić
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 37
  1. #1

    Dobriša Cesarić

    Dobriša Cesarić



    1902. - 1980.


    ~ U književnosti se pojavio kao đak pjesmom "I ja ljubim" u časopisu "Pobratim" 1916., a prvu knjigu pjesama objavio je 1931. u vlastitoj nakladi i za to dobio nagradu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) za najbolju zbirku pjesama. Potom je tiskao više zbirki poezije, za života objavio je šest knjiga koje su različiti izbori već objavljivanih pjesama, pisao je kritičke i memoarske tekstove, te prevodio s ruskog.

    ~ Zbog jednostavnosti i jasnoće, ali i narativnosti, Cesarićeva je lirika uživala veliku popularnost u širokim čitalačkim krugovima. Zaokupljen temom subjekta u otuđenom svijetu, poeziji je vratio estetiku bola, a orijentacija na čovjeka i društvo uputila ga je na socijalno angažiranu književnost.



  2. #2

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Voćka poslije kiše


    Gle malu voćku poslije kiše:
    Puna je kapi pa ih njiše.
    I blješti suncem obasjana,
    Čudesna raskoš njenih grana



    Al nek se sunce malko skrije,
    Nestane sve te čarolije.
    Ona je opet, kao prvo,
    Obično, malo, jadno drvo.
    Poruku je izmenio yige_gui, 17.04.2006 u 02:14

  3. #3

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Tiho o tiho govori mi jesen




    Tiho,o tiho govori mi jesen;
    Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
    Al zima srcu govori još tiše.
    I kada sniježi, a spušta se tama,
    U pahuljama tišina je sama.

  4. #4

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Balada iz predgrađa

    ....I lije na uglu petrolejska lampa
    Svjetlost crvenkastožutu
    Na debelo blato kraj staroga plota
    I dvije, tri cigle na putu.

    I uvijek ista sirotinja uđe
    U njezinu svjetlost iz mraka,
    I s licem na kojem su obično brige
    Pređe je u par koraka.

    A jedne večeri nekoga nema,
    A moro bi proć;
    I lampa gori,
    I gori u magli,
    I već je noć.

    I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
    I vele da bolestan leži,
    I nema ga mjesec,
    I nema ga dva,
    I zima je već,
    I sniježi...

    A prolaze kao i dosada ljudi
    I maj već miriše---
    A njega nema, i nema, i nema ,
    I nema ga više

    I lije na uglu petrolejska lampa
    Svjetlost crvenkastožutu
    Na debelo blato kraj staroga plota
    I dvije, tri cigle na putu.

  5. #5

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Pjesma mrtvog pjesnika

    Moj, prijatelju mene više nema,
    Al nisam samo zemlja, samo trava,
    Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
    Samo je dio mene koji spava.
    I ko je čita u život je budi.
    Probudi me, i bit ću tvoja java.

    Ja nemam više proljeća i ljeta,
    Jeseni nemam, niti zima.
    Siroti mrtvac ja sam, koji u se
    Ništa od svijeta ne može da prima.
    I što od svijetlog osta mi života,
    U zagrljaju ostalo je rima.

    Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
    U stihove. U mraku sam ih kovo,
    Al zatvoriš li za njih svoje srce,
    Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
    Otvori ga, i ja ću u te prijeći
    Ko bujna rijeka u korito novo.

    Još koji časak htio bih da živim
    U grudima ti. Sve svoje ljepote
    Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
    Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
    Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
    Sve uspomene -- o mrtvi živote!

    Povrati me u moje stare dane!
    Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
    Sve čeg se takne. Ja topline hoću
    I obzorja, moj druže nepoznati.
    I zanosa! i zvijezda kojih nema
    U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

    Ko oko svjetla leptirice noćne
    Oko života tužaljke mi kruže.
    Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
    Da ruke mi se u čeznuću pruže.
    Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
    I biti ljubljen, moj neznani druže!

    Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
    Probudi me! Proživjet ćemo oba
    Sve moje stihom zadržane sate,
    Sve sačuvane sne iz davnog doba.
    Pred vratima života ja sam prosjak.
    Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!


  6. #6

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Noć tajnstva

    Ja ćutim da sam nečim taknut.
    Ko dahom. Ali ne znam čime.
    Da l' za mnom, draga, pružaš ruke,
    Ili si rekla moje ime?

    U meni sada sve je tiho.
    Ja čekam znak tvoj da se javi.
    Ja čekam budno, čekam žudno;
    Ja bdim u jednoj višoj javi.

    Marina, to je noć tajanstva;
    Čeznuća putuju po tmini,
    I ovaj osmjeh na mom licu
    Primit ćeš negdje u daljini.

  7. #7

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Slap


    Teče i teče,teče jedan slap;
    Što u njem znači moja mala kap



    Gle, jedna duga u vodi se stvara,
    I sja i dršće u hiljadu šara.



    Taj san u slapu da bi mogo sjati,
    I moja kaplja pomaže ga tkati.

  8. #8

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Povratak

    Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
    Krhko je znanje!)
    Možda je pao trak istine u me,
    A možda su sanje,
    Još bi nam mogla desiti se ljubav,
    Desiti --- velim,
    Ali ja ne znam da li je želim,
    Ili ne želim.

    U moru života što vječito kipi,
    Što vječito hlapi,
    Stvaraju se opet, sastaju se opet
    Možda iste kapi ---
    I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
    Jedna vječnost pusta,
    Mogla bi se opet u poljupcu naći
    Neka ista usta

    Možda ćeš se jednom uveče pojavit
    Prekrasna, u plavom,
    Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
    Mojom davnom javom,
    I ja koji pišem srcem punim tebe
    Ove čudne rime,
    Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
    Niti tvoje ime!

    Pa ako i duša u tome trenutku
    Svoje uho napne,
    Sigurnim će glasom zaglušiti razum
    Sve što slutnja šapne;
    Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
    Pogledat ko stranci
    Bez imalo svijesti koliko nas vežu
    Neki stari lanci.

    No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
    Ko sunce u krugu,
    I nosi nam opet ono što je bilo:
    I radost, i tugu.
    I sinut će oči, naći će se ruke,
    A srca se dići ---
    I slijepi za stope bivšega života
    Njima ćemo ići.

    Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
    Krhko je znanje!)
    Možda je pao trak istine u me,
    A možda su sanje.
    Još bi nam mogla desiti se ljubav,
    Desiti --- velim,
    Ali ja ne znam da li je želim,
    Ili ne želim.

  9. #9

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Ljubav


    Od naše ljubavi i sreće,
    Gle, zvijezde su večeras veće;

    A šum što dopire iz grada,
    Nije l' ko pjesma vodopada?

    O, to je polet u visinu!
    Srca nam zamiru i ginu.

    U ljubavi bih s tobom, draga,
    Nestati htio ja bez traga.

  10. #10

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Mala Kavana


    Mala kavana. Treperenje sunca
    I stol u kutu za dvoje--
    Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
    Drago, jedino moje?!

    Mjesece u meni ljubav je rasla,
    Al nikome to ne htjedoh reći.
    Bio sam sam, ispijen od čežnja,
    A tako blizu sreći.


    Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
    Blijed od probdite noći,
    Da ću ti šaptati riječi,
    Sanjane u samoći?

    I da ću tog jutra, što će se vječno
    U riznici srca da zlati,
    Naić na ruku toplu i spremnu
    Da stisak mi dršćući vrati?

  11. #11

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Ma kako uzdiglo se srce



    Ma kako uzdiglo se srce,
    Klonuti mora, mora pasti
    Sudbino, prije no mi klone,
    O daj mu još jedanput cvasti!


    Još jednom opij ga i digni
    Milinom jedne mlade žene,
    Još jedne zaljubljene oči
    Za ove oči zanesene.

    Kad već se mora u tom srcu
    Ugasit mladost, a za vazda,
    Sa svojim blagom, slično škrcu
    Nek ne umre, već nek se razda!


    Još nekoliko jasnih dana,
    Da cijelog sebe u njih zgusnem,
    I grleći se, ljubeći se
    Ostatak mladosti da usnem.

  12. #12

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Slutnja

    Idem u susret nekoj nepoznatoj.
    Da li je blizu ili je daleko,
    Ja ne znam. Ali da ti oči sjaju,
    Dosta je znati da te čeka neko.



    U strahu za ljubav ispitujem srce.
    Što ima za nju? Ima, ima dosta.
    Ja joj se smiješim nekud u daljinu:
    Dočekaj spremna svoga gosta.

  13. #13

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Breze na ulici

    Kraj bijelih breza svakog dana
    Ja prođem srca razdragana.
    (Oduvijek ima tajnih veza
    Između pjesnika i breza.)

    Od čega dršćete, vi breze?
    Od slatkih slutnja ili jeze?
    Zašto vam krošnja podrhtava
    I onda kada vjetar spava?

    Na ulicu, med svijet što viče,
    Ko da ste izašle iz priče.
    Nježne, treperave i čiste
    Baš kao prva ljubav vi ste!

  14. #14

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Oblak


    U predvečerje, iznenada,
    Ni od kog iz dubine gledan,
    Pojavio se ponad grada
    Oblak jedan.

    Vjetar visine ga je njiho,
    I on je stao da se žari,
    Ali oči sviju ljudi bjehu
    Uprte u zemne stvari.

    I svak je išo svojim putem:
    Za vlašću, zlatom il za hljebom,
    A on -- krvareći ljepotu --
    Svojim nebom.

    I plovio je sve to više,
    Ko da se kani dić do boga;
    Vjetar visine ga je njiho,
    Vjetar visine raznio ga.

  15. #15

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Lađa u noći

    Talas za talasom obali šalje
    Lađa što krenu niz maglenu rijeku,
    Iz Brača je stigla, i sad će dalje;
    Tuli svoj dugi zbogom Osijeku.

    U noćnoj tišini kotač joj lupa
    Grabeći vodu, željan daljina.
    Duž njenog u tamu ovitog trupa
    Okruglo gore okna kabina.

    I tako se dimi, i šumi, i svijetli;
    Lijevo i desno obala spava.
    Prije no zoru navijeste pijetli
    Dunavu na dar dat će je Drava.

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Zašto dobri ljudi uvek odlaze?
    Autor memento u forumu Pričaonica
    Odgovora: 29
    Poslednja poruka: 13.02.2016, 15:05
  2. Dobri i loši razlozi za brak
    Autor Crazy Angel u forumu Porodica
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 07.02.2015, 12:24
  3. Dobri pastir - The Good Shepherd
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 19.09.2008, 10:21

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •