Dobriša Cesarić
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 37

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Dobriša Cesarić

    Dobriša Cesarić



    1902. - 1980.


    ~ U književnosti se pojavio kao đak pjesmom "I ja ljubim" u časopisu "Pobratim" 1916., a prvu knjigu pjesama objavio je 1931. u vlastitoj nakladi i za to dobio nagradu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) za najbolju zbirku pjesama. Potom je tiskao više zbirki poezije, za života objavio je šest knjiga koje su različiti izbori već objavljivanih pjesama, pisao je kritičke i memoarske tekstove, te prevodio s ruskog.

    ~ Zbog jednostavnosti i jasnoće, ali i narativnosti, Cesarićeva je lirika uživala veliku popularnost u širokim čitalačkim krugovima. Zaokupljen temom subjekta u otuđenom svijetu, poeziji je vratio estetiku bola, a orijentacija na čovjeka i društvo uputila ga je na socijalno angažiranu književnost.



  2. #2

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Voćka poslije kiše


    Gle malu voćku poslije kiše:
    Puna je kapi pa ih njiše.
    I blješti suncem obasjana,
    Čudesna raskoš njenih grana



    Al nek se sunce malko skrije,
    Nestane sve te čarolije.
    Ona je opet, kao prvo,
    Obično, malo, jadno drvo.
    Poruku je izmenio yige_gui, 17.04.2006 u 02:14

  3. #3

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Tiho o tiho govori mi jesen




    Tiho,o tiho govori mi jesen;
    Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
    Al zima srcu govori još tiše.
    I kada sniježi, a spušta se tama,
    U pahuljama tišina je sama.

  4. #4

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Balada iz predgrađa

    ....I lije na uglu petrolejska lampa
    Svjetlost crvenkastožutu
    Na debelo blato kraj staroga plota
    I dvije, tri cigle na putu.

    I uvijek ista sirotinja uđe
    U njezinu svjetlost iz mraka,
    I s licem na kojem su obično brige
    Pređe je u par koraka.

    A jedne večeri nekoga nema,
    A moro bi proć;
    I lampa gori,
    I gori u magli,
    I već je noć.

    I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
    I vele da bolestan leži,
    I nema ga mjesec,
    I nema ga dva,
    I zima je već,
    I sniježi...

    A prolaze kao i dosada ljudi
    I maj već miriše---
    A njega nema, i nema, i nema ,
    I nema ga više

    I lije na uglu petrolejska lampa
    Svjetlost crvenkastožutu
    Na debelo blato kraj staroga plota
    I dvije, tri cigle na putu.

  5. #5

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Pjesma mrtvog pjesnika

    Moj, prijatelju mene više nema,
    Al nisam samo zemlja, samo trava,
    Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
    Samo je dio mene koji spava.
    I ko je čita u život je budi.
    Probudi me, i bit ću tvoja java.

    Ja nemam više proljeća i ljeta,
    Jeseni nemam, niti zima.
    Siroti mrtvac ja sam, koji u se
    Ništa od svijeta ne može da prima.
    I što od svijetlog osta mi života,
    U zagrljaju ostalo je rima.

    Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
    U stihove. U mraku sam ih kovo,
    Al zatvoriš li za njih svoje srce,
    Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
    Otvori ga, i ja ću u te prijeći
    Ko bujna rijeka u korito novo.

    Još koji časak htio bih da živim
    U grudima ti. Sve svoje ljepote
    Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
    Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
    Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
    Sve uspomene -- o mrtvi živote!

    Povrati me u moje stare dane!
    Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
    Sve čeg se takne. Ja topline hoću
    I obzorja, moj druže nepoznati.
    I zanosa! i zvijezda kojih nema
    U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

    Ko oko svjetla leptirice noćne
    Oko života tužaljke mi kruže.
    Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
    Da ruke mi se u čeznuću pruže.
    Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
    I biti ljubljen, moj neznani druže!

    Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
    Probudi me! Proživjet ćemo oba
    Sve moje stihom zadržane sate,
    Sve sačuvane sne iz davnog doba.
    Pred vratima života ja sam prosjak.
    Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!


  6. #6

    Odgovor: Dobrisha Cesaric

    Noć tajnstva

    Ja ćutim da sam nečim taknut.
    Ko dahom. Ali ne znam čime.
    Da l' za mnom, draga, pružaš ruke,
    Ili si rekla moje ime?

    U meni sada sve je tiho.
    Ja čekam znak tvoj da se javi.
    Ja čekam budno, čekam žudno;
    Ja bdim u jednoj višoj javi.

    Marina, to je noć tajanstva;
    Čeznuća putuju po tmini,
    I ovaj osmjeh na mom licu
    Primit ćeš negdje u daljini.

Slične teme

  1. Zašto dobri ljudi uvek odlaze?
    Autor memento u forumu Pričaonica
    Odgovora: 29
    Poslednja poruka: 13.02.2016, 15:05
  2. Dobri i loši razlozi za brak
    Autor Crazy Angel u forumu Porodica
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 07.02.2015, 12:24
  3. Dobri pastir - The Good Shepherd
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 19.09.2008, 10:21

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •