Pablo Neruda
-
Odgovor: Pablo Neruda
52.
Pjevaš, a suncu i nebu svojom pjesmom
tvoj glas rasipa cito dana,
govore borovi svojim zelenim jezikom:
cvrkuce svaka ptica zime.
More puni svoje podrume koracima,
zvonima, lancima i jecajima,
zvekecu kovine i orude,
zvone kotaci karavane.
Ali slušam samo tvoj glas što se diže,
tvoj glas u letu tocan poput strijele
i spušta se tvoj glas s bremenitošcu kiše,
tvoj glas rasiplje najviše sablje,
vraca se tvoj glas natovaren ljubicama
i zatim me prati nebom.
Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.
Tagovi za ovu temu
Vaš status
- Ne možete pokrenuti novu temu.
- Ne možete poslati odgovor.
- Ne možete dodati priloge
- Ne možete prepraviti svoje poruke
-
Pravila Foruma