Legionarska oprema
Štit
Legionari su upotrebljavali scutum, drveni štit presvučen kožom, dugačak 120 cm i širok 80 cm. Taj štit je izrađen od tri sloja drvenih letvica debelih oko 2 mm, slepljenih u zakrivljenu ploču. Donji rub je ojačan drvetom. Drška je napravljena od deblje poprečne letvice, a sa spoljne strane je imao izbočinu (umbo) čija funkcija je da odbija strele i sprečava njihovo zabadanje u štit. Sve bi obmotali u kožu, a prednju stranu bi previli tkaninom. Rubovi su bili od neobrađene kože pričvršćene za drvo (u I i II veku ti rubovi su bili od bronze). Ovi štitovi su često ukrašeni, što je verovatno služilo za raspoznavanje vojnika iz različitih jedinica
Legionarski štit sa zaobljenim krajevima
Legionarski štit sa oštrim krajevima
Opasači
Početkom I veka, mač i nož su visili na dva kaiša, koje su nosili kao kauboji. Napred je visila pregača izrađena od metalnih pločica pričvršćenih na komad kože.
Posle su imali samo jedan opasač i za nož i za pregaču, a mač bi visio na svom kaišu. Ti opasači su bili prekriveni posrebrenim bronzanim pločicama.
Rimski opasač
Sandale
Vojničke sandale (calligae) bile su napravljene od komada kože koji se obmotavao oko noge i vezivao na skočnom zglobu. Đon se sastojao od nekoliko slojeva kože spojenih metalnim nitnama.
Caligae
Pilum
Pilum je bacačko oružje koje je imao svaki legionar. Postojali su veći i manji (veći su nosili legionari, a on je bio dugačak 2 metra i težak oko 1200 g, a manji su nosili veliti). On je bio sastavljen iz dva dela: gvozdenog (dužine 1 metar), koji je bio zašiljen na vrhu, i drvenog (isto 1 metar). Njegova namena je bila da se razrede neprijateljski redovi pre nego što se pređe u borbu prsa u prsa, pošto je, ako bi se bacio pomoću izbacivača (amentum) mogao da odleti čak 30 do 60 metara. Kako bi se onemogućilo da neprijatelj baci pilume nazad i iskoristi ih protiv njih, oni su pribegavali malim trikovima. Jedan se sastojao u tome da prilikom izrade gvozdenog dela jedan deo ostane neokaljen, čime nije dobio dovoljnu čvrstinu, i prilikom udara on se na tom delu krivi i postaje neupotrebljiv. Drugi način je rađen tako što bi prilikom spajanja metalnog i drvenog dela (spajao se pomoću dve nitne) jedna nitna bila od gvožđa a druga od drveta. Pošto je drvo slabo, pri udaru ta nitna bi pukla i pilum bi izgubio optimalan oblik za ponovno bacanje. Sredinom I veka na spoju drvenog i metalnog dela se javlja olovna kugla kako bu pilum dobio težinu.
Pilum
Mač
Počevši od III veka p.n.e., Rimljani trguju sa španskim proizvođačima oružja. Toliko su bili oduševljeni njime da su u većoj meri zamenili svoje oružje njihovim. Posebna vrsta kratkog mača (gladius hispaniensis) je nazvan španski mač. On je zbog svoje male dužine (oko 60 cm) bio idealan za borbe u zbijenim redovima kakve su bile makedonske falange. Posle poraza makedonaca, kada su se borba prenela u Galiju i Germaniju, počeo se koristiti dugački mač paralelnih ivica, koji je na vrhu bio zašiljen (spatha).
Gladius hispaniensis
Spatha
Bodež
Bodeži (pugio) su bili različitih oblika. Korice su bile od bronze ili gvožđa, vrlo često ukrašene srebrom. Bodež je nestao iz upotrebe krajem I veka.
Pugio