"Čovek je otisao u brijačnicu da ošiša svoju kosu i skrati bradu kao i obično. Počeo je pričati sa berberom koji ga je zabrinuo. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.
Berber je rekao: Pogledaj čoveče, ja ne verujem da Bog postoji kao što si ti to rekao. Zašto si to rekao?- upitao je čovek.
Pa to je tako jednostavno samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti Boga koji dopušta ove stvari. Čovek je zašutio jedno vreme misleći se, ali nije želio odgovoriti bez argumenata.
Berber je završio svoj posao, i čovek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijačnice ugledao je čoveka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).
Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao je berberu: Znaš šta? Beberi ne postoje: Kako ne postoje?- upitao je berber. Ne!-čovek je uzvikuo. Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici: Ah, berberi postoje samo što ljudi ne dolaze nama. Tačno!- potvrdio je čovek.
To je poenta. Bog postoji, samo što ljudi ne veruju u Njega, i ne klanjaju Mu se, i zato je toliko boli i patnje na svetu"
Svakoga dana nas opsedaju sumnje, i svakoga dana nas nadahnjuje vera koja nam daje energiju. Kada nas opsedne sumnja, mi primećujemo da nam svest opada. Ne možemo da sami sebi da damo bilo kakav odgovor ,sumnjamo u našu sopstvenu sposobnost, čak i u samo naše postojanje. Kada sumnja udje u naš um rano ujutru, mi ne mozemo da izadjemo iz naše "sićušne mentalne sobe". Ali, kada nas nadahne vera koja daje energiju, osećamo da nam pripada ceo svet!
Da, verujem da vera pomaze, i za uvek cu verovati u to!