Bernski planinski pas - Bernese Mountain Dog - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 41 od ukupno 41
  1. #31

    Odgovor: Bernski planinski pas - Bernese Mountain Dog

    Štenci su prodati svi ostavila sam jednu ženkicu za sebe jer sad hoću da uvezem jednog mužjaka iz madjarske

  2. #32

    Odgovor: Bernski planinski pas - Bernese Mountain Dog

    A sta je sa ovim momkom?
    Nesto nije valjao ili?

  3. #33

    Odgovor: Bernski planinski pas - Bernese Mountain Dog

    Nema nikakvih problema sa ovim momkom nego hoću da kupim mužjaka da imam da ne trebam plaćati parenje i da i kod mene mogu ljudi da pare.Plan mi je da počnem da se bavim sa odgajanjem ove rase pa zato.
    Poruku je izmenio Bombica, 05.04.2009 u 09:53 Razlog: slovce

  4. #34

    Odgovor: Bernski planinski pas - Bernese Mountain Dog

    Koliko znam vase zenke nemaju pedigre. Kakav bi to bio uzgoj bez papira?

  5. #35

    Odgovor: Bernski planinski pas - Bernese Mountain Dog

    Hoću da kupim i ženku sa papirom.

  6. #36

    Odgovor: Bernski planinski pas - Bernese Mountain Dog

    Ona je naš novi član porodice Dolly od moje kuce ćerkica




    On je Rambo iz prvog lelgla mužljak kod mojih roditelja od naše kuce sin



  7. #37

    Odgovor: Bernski planinski pas - Bernese Mountain Dog

    Jedan mali doprinos temi o ovim nesvakidasnje lepim psima koje imam i volim.
    Uzivajte..

    Nikada ne bismo trebali da zaboravimo odakle potiče Bernski planinski pas, jer su ga upravo ti koreni načinili onakvim kakvim ga danas znamo i volimo. To je seoski pas, odgajan da zadovoljava potrebe ąvajcarskih farmera, a njegov um i njegovo telo moraju biti usklađeni i sposobni da sve ąto je od njega zahtevano uspeąno i sa lakoćom izvrąe.

    Kao sto je morao da bude "normalan" i "ujednačen" u telu, takav je upravo morao da bude i duhu, jer farmeri, stočari i trgovci koji su ga trebali nisu imali vremena da se bave nervoznim i problematičnim psima.

    Kao sto je njegovo telo moralo da uskladi snagu sa pokretljivoąću, tako je i njegov um morao da ukombinuje snagu sa dozom blagosti i neznosti. Njegovo telo moralo je da bude čvrsto i jako kako bi, sa jedne strane sama njegova pojava delovala zastrasujuće, a sa druge, kako bi mogao da bude dovoljno snaľan da povuče kolica natovarena mlečnim proizvodima. Morao je istovremeno da bude veoma agilan kako bi ąto lakse učestvovao u okupljanju i čuvanju stada.

    A njegov um morao je da uskladi naizgled nepomirljive osobine: morao je da bude poslusan, ali istovremeno da deluje po sopstvenom nahođenju, da bude samouveren i neustraąiv, ali opet suzdrzan; morao je da bude otvoren i srdačan prema svojoj porodici ali veoma oprezan prema strancima. Takođe, morao je da ume da prepozna razliku između nezeljenih posetilaca i gostiju, sprečavajući jedne da uđu, a propustajući druge.

    Morao je da bude umereno temperamentan. Od njega se očekivalo da bude tih, ali uvek u pripravnosti i na oprezu. Temperament Bernera (kao i sve drugo sto se njega tiče) mora da bude u balansu i ne sme da ide ni u jednu krajnost!
    Sve ovde navedeno deluje kao preveliki zalogaj i previsoko očekivanje od jednog "sirotog psa", ali je svakako moguće ako postoji harmonija duha i tela.

    Bernski planinski pas je "jednostavan", rustičan i nije komplikovan. Strah ili ničim izazvana agresija bili bi totalno neprihvatljivi kod njih, tako da i sam standard nedvosmisleno traľi psa koji je u apsolutnom mentalnom balansu - "pun samopouzdanja, pazljiv, oprezan, ali i neustrasiv, dobroćudan i posvećen svojim ljudima, miran i suzdrzan prema strancima, poslusan."

    Ovo znači da Bernski planinski pas treba da prihvati razne podsticaje iz okoline (poput jakih zvukova, saobraćaja, grmljavine, pucnjave...) sasvim mirno, bez ikakvog straha ili agresije.

    Iako se većina Bernera danas drze kao kućni ljubimci a ne kao radni psi, ovi kvaliteti ne smeju da se izgube u rasi.

    "Dobroćudan i posvećen svojim ljudima, a miran i suzdrzan prema strancima" znači da Berner uvek formira posebnu vezu sa svojom porodicom i nikada nije srećniji nego kada su svi na okupu. Takođe, to znači da mora da bude suzdrzan ali tolerantan prema strancima bez iskazivanja straha ili nesigurnosti sve vreme zadrzavajući tu njegovu mirnu prirodu i samopouzdanje.
    Mora da bude na oprezu, da motri na ljude koje voli i da uvek bude spreman da ih brani, ali da istovremeno ne bude previse neprijateljski nastrojen prema strancima samo zato sto ih ne poznaje!

    Ovi kvaliteti su najvazniji od svih kvaliteta koje Bernski planinski pas mora da poseduje!

    Berner ne voli ponavljanja u obuci, posebno ako u tome ne vidi nikakvu poentu, i tada brzo gubi zainteresovanost za dalji rad i paznju. Zbog toga ga mnogi instruktori za obuku pasa opisuju kao letargičnog, ali biste se iznenadili kada biste videli koliko brzo moľe da odreaguje u stvarnim situacijama kada predoseti neku realnu opasnost.
    Nije ujedljiv i do toga zaista dolazi jako retko (ako je pas stabilan). Veoma je svestan svoje telesne snage, i uvek je radije koristi nego svoje zube.

    Trebao bi da bude poslusan, da uziva u učenju i da je voljan da udovolji svom gospodaru i ispuni svaku njegovu zapovest.

    Ovaj pozitivan stav koji je tako tipičan za Bernske planinske pse ne znači da mozete da provedete sate vezbajući sa njim. To je inteligentan pas kojem treba zadovoljiti zelju za radom novim i inventivnim zadacima!

    Sve u svemu, Bernski planinski pas sa svojom veličinom, telesnom i mentalnom snagom, ponosnom i plemenitom pojavom jednostavno odaąilje harmoniju, samopouzdanje, čvrstoću, poverenje i prijateljstvo.

    Za kraj zelim da vas obradujem slikama svog legla, stenci stari 2 meseca i poprilicno neodoljivi.
    Velik pozdrav!




  8. #38

    Odgovor: Bernski planinski pas - Bernese Mountain Dog

    Ovaj članak deo je publikacije Američkog Kinološkog Saveza i izašao je davne 1935. godine. Napisala ga je Amerikanka sa prebivalištem u Švajcarskoj koja je dala veoma objektivan i nimalo pristrasan prikaz "naše" pasmine.

    -----------------------------------------------------------------------

    Berner - odani pas švajcarskih Alpa

    Postoje ukupno 4 vrste švajcarskih planinskih pasa, ili "Sennenhund-a" kako ih u njihovoj prapostojbini zovu. To su: Apenzeler iz Kantona Apenzel-a, Entlebuški švajcarski pas - iz Kantona Lucerna, Veliki Švajcarski planinski pas (najveći od svih) i "najvredniji" i Berner Sennenhunde, jedini sa dugom dlakom i jedini priznati aristokrata od svih.
    Svi su trobojni - crna, bela i smeđa boja kao zaštitni znak. Kod ovih rasa, bledolike varijante smeđe nikada nisu bile ohrabrivane - adekvatno bi bilo nazvati je jarkom, bakarnom, smeđom bojom.

    Bernski planinski pas je rasa koju sam odabrala za ovaj članak i ovo su psi koje najbolje poznajem, pošto sam uvek imala sreću da ih u komšiluku imam nekoliko koje sam mogla da samostalno posmatram i proučavam. Ne favorizujem ovu pasminu, ali sam je pažljivo posmatrala, i moje divljenje prema ovim psima nikada nije izbledelo.
    Ovi planinski psi, iako srodni i vrlo bliski svojim švajcarskim rođacima, Bernardincima, ne dele njihovu svetsku slavu. Štaviše, do pre nekoliko godina nisu bili poznati ni u svojoj matičnoj zemlji. Delovalo je kao da su potpuno zaboravljeni. Ljudi iz kantona Berna su ih poznavali, ali su se psi generalno vrlo retko mogli sresti.
    Preostale tri pasmine su se aktivno koristile u radu sa stadima i njihovom čuvanju na obroncima Alpa, a Berner, o kojem ja pišem, bio je verni pomagač u vuči kolica sa raznim dobrima, na pijace grada Berna.
    Ni pored toga nisu bili posebno primećeni. Njihova dobra dela ostajala su nepriznata kod javnosti. Međutim oni su nastavili da rade, godinu za godinom, čak i pod najgorim okolnostima, bez ljubavi i nežnosti koju su Bernardinci uživali od svojih monaha.
    Vlasnici ovih pasa-radnika, nisu imali mnogo bolji život. Najčešće su živeli u dalekim dolinama, izvan gradova i izlasci na pijace bili su jedina socijalna aktivnost. To nije bio lak život, a njihovi psi su delili tu sudbinu.
    Upravo je pijaca bila mesto gde su ovi psi polako primećivani. Jedan moj sagovornik prisetio se da su mu roditelji govorili o ovim psima, međutim to je bilo mnogo pre njihovog javnog istupanja. Nikome zapravo nije bilo stalo do njih sve dok nisu došli na rub opstanka. Tek će 1892. jedan čovek krenuti u potragu za pravim primerkom rase.
    Ono što sledi je svakako za pohvalu i ne treba posebno naglašavati da su nakon toga i drugi krenuli njegovim stopama i počeli da nalaze divne primerke ove rase koja je tako nepravedno i tužno do tada bila zanemarivana.
    Zašto su ovi divni psi ostali tako zanemareni toliko dugo vremena niko ne zna.
    Postoje neke velike enigme kada gledate starost ove rase. Neki tvrde da su ih doveli Rimljani u svojim naseljavanjima, a druge teorije govore u prilog tome da je vode poreklo sa Tibeta. Niko zapravo ne prepoznaje njihovu vrednost kao psa pripadnika jedne stare, nacionalne pasmine.
    Dozvolite mi da vam predočim kako je izgledao moj prvi susret sa Bernerom, pre mnogo godina, kada još nisu bili poznati i priznati, dok Klub obožavalaca još nije bio formiran. Moje zanimanje za njih bilo je sentimentalne prirode. Bilo je to kada sam tek stigla u Švajcarsku, pre 30 godina. Jednog dana sam izdaleka videla nešto što mi je ličilo na trobojnog kolija. Pas je za sobom vukao mala kolica, sa puno kanistera za mleko koje je raznosio od kuće do kuće. Čitala sam puno o psima koji vuku saonice, ali nikada nisam uživo videla ovako nešto. Za mene lično je to bilo previše, pas treba da bude čovekov najbolji prijatelj a ne da ga se tera da radi i vuče teret!
    Kada se pas približio, videla sam da se radi o nekoj sasvim drugačijoj rasi. Ali meni je to i dalje prvenstveno bio samo četvoronožni prijatelj. Nikada o njima nisam čula niti čitala, i moje zanimanje preraslo je u divljenje. Pas je izgledao veoma uredno i njegov gazda je bio prema njemu jako fin. Do današnjeg dana sam zahvalna što ipak nije razumeo pola od onoga što sam mu tada rekla. Bilo je to potpuno neosnovano sa moje strane i od tada sam naučila puno o psima za vuču i sasvim sam ubeđena da su mnogo srećniji kada rade nego kada sede besposleni.
    Taj mi je čovek kasnije objasnio da je on iz kantona Berna i da je njegov pas "Durbachler" što je takođe naziv po kojem su ih tada znali. Pošto sada mnogo više znam, znam takođe i da taj pas nije bio lep i standardan primerak rase. Tek kroz puno godina ću videti pravog predstavnika Bernera.
    Bernere ćete sada teško naći u amovima za vuču jer su pronašli svoj put do bogatijih slojeva stanovništva gde su isključivo mezimci kuće i zabava za decu. Veoma vole decu, te nije čudno videti ih kako vuku ceo mali "vagon" sa nekoliko dece na njemu, samo iz čiste zabave! Dok ovo pišem, jedan komšijski Berner upravo to radi. On nema specijalan am, već su deca privezala kanap za njegovu ogrlicu a on trči uz i niz ulicu lajući iz sveg glasa. A drugi komšijski Berner se upravo valja u snegu sa "svojom" decom puštajući ih da ga gađaju grudvama - samo kako bi oni bili sretni.
    Ljubav prema deci, odanost i privrženost porodici je nešto što je duboko ukorenjeno u ove pse. Njihovi vlasnici ne vole da ih vide besposlene. Jedan autoritet u ovoj pasmini davno je rekao: oni se treniraju od momenta kada se rode. U ovo nije teško poverovati ako se uzme u obzir činjenica koliko vole da rade.
    Radili su u najgorim uslovima i mislim da zapravo nikada neće izgubiti taj radni kvalitet i tu sposobnost. Može ih se naučiti na sve u granicama razuma.
    Tokom rata, Crveni krst ih je obučavao da pomažu u ratnim okolnostima i jedan je pas poslat u Nemačku na takvu obuku i rezultat je bio fenomenalan. Pas je pokazao da su sposobni da rade i takvu vrstu posla u ratnim uslovima. U skorije vreme postignut je veliki napredak i u kvalitetu i u kvantitetu ove pasmine, i mogu da kažem da sada postoje psi koji su enciklopedijski primerci ove rase.
    Sada ću se malo osvrnuti na to kako dovedeni na rub opstanka i potom spašeni od izumiranja.
    Nije bio lak zadatak švajcarskim patriotama da pođu u potragu za dobrim, čistokrvnim primercima pasmine koji će poslužiti kao osnova za početak novog uzgoja. Prvi je pronađen 1892. u Drubachler-u po čemu si ih i prozvali kasnije, i od tada se sve sistematskije počelo pristupljivati organizovanom uzgoju ove pasmine. 1907. osnovan je klub obožavatelja a potom su pioniri u ovom radu odlučili da rasu preimenuju u Berner Sennenhunde. Pioniri uzgoja su čvrsto grabili ka zacrtanim ciljevima i ubrzo su ovi psi mogli da budu viđeni u svim delovima Švajcarske i sve ih je više bilo prijavljivano na izložbe pasa.
    Dugo godina je trebalo da se postignu perfektni rezultati i da se dobiju standardni psi. Puno pasa sa manama je bilo udaljeno iz uzgoja i javnost je počela da se divi ovoj rasi. Postali su priznata nacionalna rasa na koju su Švajcarci konačno bili ponosni.


    Na specijalkama za Švajcarske planinske pse u Švajcarskoj, mogu da se vide neki fantastični psi. Tu nema lajanja, rezanja i svega onog sto zamisljate kod jedne izlozbe pasa. Svi psi sede mirno, ili se druze sa ostalim psima, i sve to u najvecoj tisini. Sudije koje ih sude su veoma temeljne. Pas kravljeg držanja i lošeg balansa nema nikakve šanse. Pravilno kretanje jedan je od glavnih aduta dobrih pasa. Pravi je užitak gledati ovakva suđenja. Ova rasa, na sreću, nije bila podložna inbreeding-u ili menjanju tipa i izgleda kako bi se zadovoljili hirovi pojedinaca, jer smo svi svedoci da to dovodi do katastrofalnih posledica. Bernski planinski psi su i dalje onakvi kakvima ih je priroda stvorila prirodni, korisni i sve u svemu dobri psi. Kada se o njima dobro brine, oni mogu biti pravi psi za ponos.
    To su odlično balansirani psi, mužjaci visine od 25-27 inča u ramenima (63-69cm), ženke do 25 inča(do 63cm). Svi sa sjajnom, jarko crnom i blago talasastom dlakom srednje dužine; belinama na grudima, čeonom delu, vrhu repa i na šapama; bogato, bakarno smeđim nijansama na njušci, butinama, donjem delu stomaka i repa. Sa smeđom tačkom iznad oba oka koja nikada ne sme da izostane, tamno smeđim očima koje ulivaju poverenje, uši V oblika postavljene visoko, viseći uz glavu, ravne sa spoljašnje strane, pljosnate, široke. Jaka glava, dobro razvijena lobanja, srednji stop i kratka a široka njuška, ujednačena usta. Dugačak, gust rep nošen spušteno, sa tek blagim zaokretom ga gore koji može da se toleriše. Telo ne previše dugačko, jake noge i snažan stav. Sve u svemu, mišićav i robustan pas.
    Oni su veoma aktivni psi, uvek na oprezu ali nikada nisu nagli osim ako nisu izazvani. Ono što im je za život potrebno jeste kućica, napunjena sa puno slame tokom zime, dobra, kvalitetna pseća hrana, redovno održavanje dlake svakog dana i to je sve što treba da ovi psi budu u tip top formi.
    Izuzetno su odani. To je pravi "pas za jednog čoveka". Ne sprijateljuju se lako sa nepoznatima, i teško se privikavaju na nov dom te ih zato treba uzimati dok su u štenećoj dobi. Njihovi gospodari su centar njihovih života i izvan toga oni nemaju baš nikakva interesovanja. U njima ne postoji nista drugo osim bezuslovne ljubavi i divljenja prema svojim ljudima.

    U svakom dvorištu pored mog, nalazi se po jedan ovakav pas. Mi smo prijatelji u onoj meri u kojoj oni sami to dopuštaju. Njihovo mahanje repom vrhunac je tog prijateljstva. Ako se sagnem da ih pomazim, oni odstupe i povuku se. Nikada ih nisam mazila od kako su bili štenci, a sada su već psi u godinama. Mislim da je to lepa karakteristika jednog psa i jedne rase uopšte.

    Najbolja kritika jednoj rasi je ona koja dolazi od objektivnog posmatrača. Svi smo dovoljno slepi da ne uviđamo mane omiljenih nam rasa, ali kada se posmatraju neke druge to sa lakoćom možemo da uvidimo. Jedino se nadam da će moj tekst služiti na čast ovim psima. Pokušala sam da vam dam svoje mišljenje o ovoj rasi, i ono se tokom godina nije nimalo promenilo. Sigurna sam da je samo pitanje vremena kada će Bernski planinski pas da prestigne i Bernardinca i u Americi jer to svakako zaslužuje.
    Nikada vam ne bih savetovala da kupite psa na ne proverenim mestima jer se neke veoma loše karakteristike mogu i dalje naći a one ne idu u prilog rasi. Tu spada kovrdžava dlaka i previsoko nošen rep. Previse plasljivi psi, manji od standarda, i sa zdravstvenim problemima. Iako je kod pravih odgajivača i to proređeno ili iskorenjeno u potpunosti. Dlaka mora biti talasasta ali nikada kovrdžava.
    Odgajivači nimalo nisu postali "razmaženi" i cene nisu digli previsoko. Ja još uvek nisam čula da se za nekog švajcarskoj planinskog psa traži neka nerazumna cena.
    Mislim da je samo pitanje vremena kada će ova rasa da uđe na velika vrata u Sjedinjene Američke Države.






    Na slikama nas mladi muzjak JCH Srbije Mokusvolgyi Temujin (22 meseca star) koji je skoro postao otac 9 prelepih stenaca (5 zenki i 4 muzjaka)!
    Vise slika ovih predivnih pasa mozete videti OVDE.

    Velik pozdrav svim ljubiteljima ove rase, nadam se da ste ipak stigli do kraja teksta, jeste duzi ali vredi ga procitati
    Priložene slike Priložene slike  
    Poruku je izmenio marijana021, 02.04.2014 u 12:12

  9. #39

    Odgovor: Bernski planinski pas - Bernese Mountain Dog

    Ime: SAM_4426.jpg Pregleda: 1455 Veličina: 54.9 KBMomak u potrazi za devojkom
    ime je na fb isto
    odlican 5, sjajnog porekla, snimak kukova odlicani upisan, 5x prm...
    Poruku je izmenio Ares Ava, 25.04.2015 u 23:28

  10. #40

    Re: Bernski planinski pas - Bernese Mountain Dog

    Pozdrav svim ljubiteljima!
    Nismo se dugo javljali ovde. Ali zato imamo dosta vesti.
    Jedna od vaznijih jeste da smo skoro formirali klub ljubitelja ove predivne rase i pozivamo sve da posete nas sajt: https://bernskiplaninskipas.com/
    Naravno i sve sugestije i komentari vezano za to sta bi trebalo da se nadje na oficijelnoj stranici kluba su vise nego dobrodosli.
    Velik pseci pozdrav od mene i nase male Bernske ekipe!

  11. #41

    Re: Odgovor: Bernski planinski pas - Bernese Mountain Dog

    Velik pozdrav svim ljubiteljima. Vidim da se odavno nije pisalo na temu predivnih Bernskih pasa.
    Ko zeli moze dati svoj doprinos i blogu o Bernskim planinskim psima koji je skoro napravljen. Prihvataju se licne price vezane za ove predivne ljubimce i sve ostalo sto zelite da podelite o njima. Ili ako neko zeli da sazna vise ili procita njihov istorijat: https://bernskiplaninskipas.com/isto...eristike-rase/

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •