Ećam se LImenog.
To je bio neki matori iz Novog naselja, između groblja i garažica, tu je ordinirao. Imao je bradu, i stalno je bio pijan, a kada bi se leš napio vikao je iz sveg glasa :Liiimeniii, nem' pojma šta mu je to značilo.
Elem, umeo je da priča priče, ali je imao taj problem s alkoholom.
Jednog dana video sam ga treznog sa nekom jako lepom ženom, i bio je okupan, i neormalno je izgledao, da ga čovek ne prepozna. Pošto mi nije bio komšija, nisam imao pojma da mu je to supruga i pitam ga posle par dana, Limeni, ko ti je bila ona riba.
TO je moje meso.
Meso?
Da, kada smo bili klinci, na faxu, na predavanjima sam joj šapnuo, iako je nisam znao, Ti si moje meso.
Mislim ja, al sere matori kakvo bre meso.
Keve mi, dete, i pisao sam joj svaki dan u notes, meso, meso, meso, meso, meso, meso, meso, dok nije poludela za mnom
Ma daj, limeni ne seri.
Pre neki dan sam se setio priče o mesu i o Limenom, mislim da je garant bacio kašiku, overio od alkohola. Samo se setim mesa i počnem da se smejem, nem' pojma zašto, valjda asocira na detinsjtvo, i ne znam koji kurac se ja stalno sećam detinjstva k'o da imam 100 godina