Detinjstvo pamtim po...
Strana 1 od 13 12311 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 188
  1. #1

    02 Detinjstvo pamtim po...

    Šta je to što je ostavilo obeležje na Vas u detinjstvu? Ili ko je to?

    Koja Vam je prva asocijacija na detinjstvo?
    I may not be perfect but I'm always me

  2. #2

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Prva asocijacija su sigurno moji baba i deda (tj. majka i deda).
    Sada uživaju na nekom drugom, lepšem i boljem svetu, a beskrajno im hvala što su mi obogatili detinjstvo.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  3. #3

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    ... bježanija kroz hol dječijeg dispanzera, sa pantolonama i gaćama u rukama. Zaustavljen sam i vraćen nazad. Injekcija je bila neizbježna.

  4. #4

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    - po B......j dobroti i pažnji, kako me je uvijek zvao dijete moje, a nije mi bio biološki otac
    - po pentranju po drveću i pravljenju praćaka
    - po izgrebanim koljenima
    - po velikom žutom biciklu za 5 rođenedan (naravno, poklonio mi ga je B...o, i pri tom je imao najveći osmijeh na svijetu)
    - po odvratnoj žutoj košuljici sa čipkom i puf rukavima koji sam morala nositi za taj isti 5 rođendan
    - po tome da su me zvali "dečko"
    - po bjesomučnom preskakanju lastika
    - po novim fosilima, zdravku čoliću i kolibrima
    nattydread is coming to dinner

  5. #5

    02 Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Prelepa je tema

    Prva asocijacija je igralište ispred (iza) kuće, posečena trava, mnogo dece, svakojake , plavi tobogan na tom igralištu, čekanje u redu na taj isti tobogan, pesak ispod njega, klackalice, komada tri, srednja, najveća koja je bila najveći izazov i vrhunac uspeha, "truckanje" (ma znate šta je truckanje, to je ono kada se poludi na tim istim klackalicama, i kada se svom snagom tresne o pod tako da saigrač sleti sa svog sedišta), katapultiranje sa tog sedišta i uganuta ruka (rame), stari divni čika iz komšiluka koji je "popravio" uganuto rame, moja braća od strica koja su me volela više od sebe i ja ih grebala svom snagom da uzvratim tu ljubav, selo na kraju sveta, konji, magarci (gdegod bi me postavili vrištala bih na sav glas), plići, čudo njih u dvorištu moje bake i ja kako bezglavo bežim od njih kao da me juri krdo aždaja, biciklić, poklon od najdražeg strica, ja kako bezuspešno pokušavam da se oslobodim pomoćnih točkića, igranje fudbala na mom igralištu, žmurke u ulici sa komšijama, joooj...
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  6. #6

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Prva mi je asocijacija bezbriznost! Stvarano sam imala lepo i bezbrizno detinjstvo... Naravno, tu su obavezno baba i deda, sa kojima sam provodila puno vremena, pa nase dvoriste puno dece, prvaljenje "rose" (jel' se tako kaze?) u hladu bagremova da se klikeramo, cak i igranje fudbala sa bratom i ostalim decacima iz ulice (nije bilo devojcica u mom kraju), neke lepe price, Deda Mraz i novogodisjni paketici, ucenje pesmica za priredbe, cokoladne bananice koje me cekaju posle dorucka, ... ima tu svega, ali sve su to neke lepe stvari!

  7. #7

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Lepa tema...trebalo bi mi mnogo vremena da napišem sve...

    Plava zivotinjska carstva...veliki snegovi...sanke...dva velika kestena koje sam gledao kroz prozor...kofer sa igračkama...velike novogodišnje jelke i ukus reform torte...Lesi...koju sam doživljavao kao pokretnu igračku...i koja je bila tu prvih 12 godina mog života...

    Pa polazak u školu...prve trešnje...rekreativne nastave...rodjendani...keks spekulas...putovanja...gledanje svitaca nocu, Negde U Istri...bajka o Kralju vetrova...prva knjiga "Karik i Valja"...kikers cipele...mali sivi zec kog sam dobio za rodjendan...i pitanje koje sam postavio sa svojih 4-5 godina: "Kako neko može da kupi kuću, kad ona ne može da stane na kasu"

    Pa 1. maj...odlazak u Zoo vrt...praznik Mimoze...u Herceg Novom...društvo iz ulice...prvi bicikl...Štrumpfovi nedeljom u 18:45 ("U davna, pradavna vremena, u dubokoj šumi, živeo je mali, plavi narod, koji se zvao Štrumpfovi, i oni su govorili štrumpfovskim jezikom...bili su to fini ljudi")...ruska salata kod tetke...pa onda kiflice sa kimom...Kviskoteka...plavi dzemper sa naslikanim jelenom...zvuk zvončića na Vrbicu...
    ...baš polaze galije...
    ...do vina i maslina...
    ...ajmo malo na jug Italije...
    ...zatvori oči...

  8. #8

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Bezbrižnost i bašmebrigizam.

    Detinjstvo pamtim po...

    - obaveznoj jutarnjoj gimnastici uz Baneta Bumbara i bakino "Svako jutro se moraju oprati zubi, uraditi vežbe i doručkovati, pa onda šta hoćeš" iiiiii vežbati možemo svuda svakoga dana i sata, nasamo ili u društvu mame tate i brata!!!!!! i baka koja sedi i kontroliše da li bata i ja radimo sve što Bane radi U zdravom telu zdrav duh!
    - trouglastim jogurtima
    - Knez Mihajlovoj, tu sam odrasla takođe, jer me mama vodila često na posao na moje insistiranje da bih imala svoju kancelariju i mašinu za kucanje i sve po redu što ima jedna prava mala ozbiljna žena
    - po skupljanju lišća na jesen na gomilu u parku u čemu provedemo celo prepodne da bi se popodne redom bacali u tu gomilu trkom, kao u bazen i ronili po njoj
    - po bazenu i sedenju na peškiru dok ćale ne otpliva svoje u velikom bazenu i onda dođe sa krvavim očima i kaže "E sad možeš u mali bazen jer ima ko da te pazi" a ja i ne sačekam kraj rečenice

    - po gužvi na pijaci i baki koja piči ispred mene a ja se bojim da je ne izgubim i obaveznom kampovanju kod bazena sa ribom u ribarnicama koji je u mom nivou, mala sam i glava mi je ispod šaltera dok ona kupuje i zalepljen mi nos na staklo jer pokušavam da ih izbrojim

    - po dedinom kaputu iz kojeg je uvek vadio bananice i cigaretžvake i beretkici koju kad vidim u antreu znam da je kući

    - po iskradanju u taj isti antre gde je stajao sifon sa sodom i ležanju na podu sa pipkom sa sifona u ustima i onom sodom koja mi šiba u usta, oči ispadaju, ali volim, dok ne popijem sve pa nema za špricer posle ručka i onda me deda povede do sodadžije Lepojevića da zamenimo za novu bocu i opet dobijem bananice iako nije bilo sode za špricer posle ručka

    - po rolšuama i klizaljkama

    - po omiljenom igranju ispod stola, a kad preko njega ćale prebaci ćebe onda je to šator i tu smo bata i ja uglavnom živeli

    - po trenutnom razočarenju kad smo videli novog batu kojeg su doneli iz porodilišta a on se rodio sa crnom kosom, kao ugalj, na tatu, pa još u belom ćebetu, a kose imao više nego sva deca u svim porodilištima ikad na planeti pa kad smo ugledali tog Džimija Hendriksa mi ih pitali zašto mi nismo dobili bebu kao što svi imaju bebe?

    - po bakinom "Ustajte lenji Bog sreću deli"

    - po letovanjima, zimovanjima

    - po svakom tenku na Kališu na koji sam se popela

    - po čekanju da mi baka očešlja ono čudo od kose da mi ne smeta dok se jurcam i sva deca koja su došla po mene me čekaju da se ja očešljam a ja se nerviram što to traje i prevrćem očima a ona steže li steže onu kosu, i onda izletim i skinem onu gumicu i uvek se vratim kao neka divljakuša i kako vidim uopšte da igram lastiš od tolike kose i pašću jednog dana na nos iiiii... dođi ti kod dede da ti deda da bananicu

    - po pričama i bajkama, torticama od peska i skupljanju kapica žira pa ih onda bojim temperom i pravim se da je to neko umetničko delo

    - po lutkama i mirisu dedine Frankove cigure i hlebu iz Sinđelićeve, kiflama kojih više nigde nema da se kupe, crtanju kuća na betonu kredom, pa posle u njima kao stanuješ, nošenju vode u flaši na staze za sankanje da bi istu zaledili da se spuštamo bolje

    - po zaljubljenosti do ušiju u Zorana Lekovića

    ... ne mogu više trenutno, a ima prvih asocijacija koliko voliš, vratiš se malo unazad i uvek je neka druga - prva...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    pamtim ga po kamionchetu koje sam vucarala svuda sa sobom..
    po mojoj prvoj vozhnji dedine Bube dok sam sedila njemu u krilu.. po livadi tratinchica i veranju po drvecu.. po koshnji sena na 3o stupnjeva.. po bakinom "svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje".. po igranju kauboja i indijanaca.. po ukradenim kukuruzima i pechenju istih.. po mirisu dunja na ormaru.. po dedinoj tamburici.. po snjegu i smrznutim rukama, jer su nam rukavice uvek smetale za pravljenje grudvi pa dodji kuci na toplo, a ono prsti bole do boli po jezushkama po jutarnjem mirisu mora.. po dedinom glasu.. po tome shto sam uvek bila zadnja na redu za chitanje Zabavnika i ostalih stripova po skupljanju meda i ubodu pchela po prvom biciklu po padu s istog po krcatim vozovima di god da se ishlo po gubljenju u jednom velikom gradu.. odnosno, mozhda se chinio veliki iz moje tadashnje perspektive po Zmajevim prichama, Grimovim bajkama i Hlapicevim nezgodama.. po dedinom sheshiru.. po kovanicama za slatkishe.. po tavanima i podrumima, to su uvek bila super mesta za skrivanje po izbledelim fotografijama i crvenom svetlu (deda mi bio fotograf).. po sanjkanju po cele dane.. po plivanju po cele dane, ali nikad posle jela po "shusteru" na plazhi po onom sladoledu shto je bio u plastichnim lopticama, i uvek je bio problem da sa onom kashikom poberesh ono na kraju

    oo dzizzsss, pa ovako bi mogla do prekoosutra
    moomoo meee jooouu

  10. #10

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Japanke papuce, kratke pantalone i (samo ujutro) bela majica. Pentranje po drvecu, moj verni pas Reks (omanji crni dugodlaki, rase Puli ), sareni macak Marko, veeelika kriska domaceg hleba namazana sa svinjskom masti i posuta crvenom paprikom (najcesce jos i sa prasinom iz ulice). "Kradja" prvih tresanja (tik ispred ulaznih vrata). Kupanje u kanalu (Kires) nedaleko od sela uz obavezno gadjanje blatom.
    Roman bih mogao napisati (mozda i hocu samo da nadjem malo volje i vremena).
    Nije sve crno, nadje se i poneka plavusa

  11. #11

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Po tome sto se nikad nisam posvadjao sa svojom 2god starijom rodjenom sestrom. (Ja sam sebi jos uvek jedno veliko dete koje mozda malo zrelije razmislja nego li sto je nekad).
    ...................

  12. #12

    02 Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Citat pero_M kaže: Pogledaj poruku
    Japanke papuce, bela majica. Pentranje po drvecu, moj verni pas Reks (omanji crni dugodlaki, rase Puli ), sareni macak Marko, "Kradja" prvih tresanja (tik ispred ulaznih vrata). Kupanje u kanalu (Kires) nedaleko od sela uz obavezno gadjanje blatom.
    Roman bih mogao napisati (mozda i hocu samo da nadjem malo volje i vremena).
    Ispijanje sedevite do stadijuma nevidljivosti . Pas Arči, i kako kaže pero_M šareni mačak Marko . ''Krađa '' ne samo trešanja već i ringlova i ostlog '' zabranjenog voća '' ... Preskakanje kanala i igranje igre '' Gusak u kanalu '' Lastiš: '' Olimpijade, mleko, čokolade '' ... Razbijanje izloga po zilioniti put u žaru borbe '' Između dve vatre '' . Trka do iznemoglosti .
    ( Više sebi neću da postavljam pitanja odakle Kikiju toliko energije )

    Da ... Mama... Verovatno kao i većina mama... ali moja mama
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  13. #13

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    ..samo po dobrom..

    Obitelj fenomenalna, bez nekih trauma, velikih kikseva, puno putovanja, druženja, ljubavi i radosti.

    Sve loše je ostalo negdje u zadnjem kutku mojih sjećanja koje nemaju šanse da isplivaju na površinu jer se beznačajne i ne vrijede ponovnog sjećanja.

    Ali.. Da, eto, kad pišem o tome. Tttt, loša sjećanja? Longete, gipsevi, zavoji itd. Samo mi je falilo da strgam vrat i tada bih s ponosom mogla reć 'sve sam strgala što se strgati dalo.'
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  14. #14

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Detinjstvo pamtim po letima provedenim kod babe i dede sa braćom i sestrama od tetaka. Čim bismo se raspustili, već sledećeg dana bismo bili kod babe i dede. Uvek nas je bilo najmanje četvoro, a najčešće šestoro dece, što bi rekli "sve jedno drugom do uveta". Diiiivno smo se provodili.

    Ta leta mi ostaju kao nešto na šta uvek pomislim kada se setim detinjstva!

    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  15. #15

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    ... po velikim stolicama na koje sam se teşko penjao ...
    i velikim ljudima
    i drugu Titu kad je prolazio kroz NS a nas vodili
    da bacamo cvee na put ...
    Ko je za jednu voznjicu

Strana 1 od 13 12311 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •