pamtim ga kao najbezbrizniji deo mog zivota, posebno dobro pamtim stvari koje su oznacile kraj tog poglavlja mog zivota...bilo je tu i lepih, i ruznih, ali svakako neizbeznih i neponovljivih...
pamtim ga kao najbezbrizniji deo mog zivota, posebno dobro pamtim stvari koje su oznacile kraj tog poglavlja mog zivota...bilo je tu i lepih, i ruznih, ali svakako neizbeznih i neponovljivih...
dreamhunter...
Nije bili radikala i demokrata.
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
sjecam se ..bio sam super mali,nedje oko 6,7 godina..i zwoni telefon..ja se jawim..i glas onako ljut i strog,ja zacudjeno kazem molim,a on meni je li ti tu tata? ja kazem:jeste,a ko je to(tako su me ucili da pitam) ,a on meni kaze: Marko Miljanov" ..a ja :aha,ewo sad cu wam ga dati'..haha ka da sam ja znao ko je marko miljanow,a to moj tetak,koji je weliki saljiwdzija inace....
meni je bilo lepo raspust kod babe pa vršilica jer onda još nije bilo kombajna ,
pa puno sitne životinje mačići kučići pačići itd. sa kojim se moglo igrati
lepim tetama koje su htele da me uzmu na njihove grudi al sve sto je lepo brzo prodje
Kako audio kasete (cudo tehnike) istiskuju ploce iz upotrebe.. izmedju ostalog..
Po naninoj porcelanskoj posudi za bombone... Stajala je na vrhu kredenca da je dežurne izelice ne bi časkom počistile... Najviše sam volela "Dunavske bombone" koje su moji donosili iz Mađarske... I one svilene, raznih boja... I praline... I ratluk sa orahom... I... Ma sve bombone, kad bolje razmislim... Kada uđem s mamom u "Progres", a tamo dečje carstvo!!! Odmah s vrata staklene vitrine sa bombonama, čokoladama, keksom... (Šta, šta ćemo? SVE ćemo!!!)
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
...hvatanju svitaca kod bake,mirisu pecenog hleba,jedne reke...
Imao sam predivno detinjstvo. Pamtim ga po mnogo čemu. Bezbroj lepih uspomena me vezuje za detinjstvo kao što su:
- leta na desnoj obali Save obrasle prudovima i mladicama topola,
- odlazak sa dedom na badnji dan u šumu po badnjak,
- božićne i uskršnje trpeze uz prisustvo kompletne porodice,
- mirisi tek umešenog hleba i maje,
- miris i tajnovitost vajata,
- škripa đerma u dvorištu,
- hladovina velike kajsije koju je u zrenju brižno i budno čuvao moj pradeda,
- bajke koje sam čuo od moje bake i kojih nikada nigde nisam pronašao da su zapisane...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
....po odlasku na more kod tetke u Pulu, letovanju od mesec i po dana, filmskom festivalu igranog filma u Puli, vožnji barkom po fažanskom kanalu, obilasku lukobrana na Muzilu.....
Detinjstvo pamtim po mnogo čemu.... Nastaviću ....
Живима по заслузи, мртвима по обичају
...detinjarijama, koje se ne mogu tek tako prekuckati tastaturom.
...................
............po raznoraznim vragolijama.......na primer po jednom pokusaju da gadjanjem kamencicima u nebo oborimo sunce.......
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
Danas sam spremajući jednu fioku naišla na moj štafir, koji mi je baka spremila još dok sam bila mala. Puna kesa malih heklanih miljejčića za ''pod pepeljaru ili neku činiju'' , kako je moja baka govorila. Neki su pomalo požuteli od stajanja, al' kad sam ih uzela u ruke, setila sam se naše ulice, klupe ispred kuće gde je baka sedela i ono klupko konca kad bi pobeglo, pa ga ja vijala i motala...
detinjstvo pamtim i po mirisu novogodisnje jelke u mojoj sobi. Osecam i bockanje njenih iglica kad pomislim na salonske bonbone i kako sam ih otvarao, gricao pa kao samo papir kacio na grancice. Al je onda bilo novogodisnjih ukrasa koji su se sami od sebe razbijali a i TV je bio crno beli..