Detinjstvo pamtim po... - Strana 13
Strana 13 od 13 PrvaPrva ... 3111213
Prikaz rezultata 181 do 188 od ukupno 188
  1. #181

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Ećam se LImenog.
    To je bio neki matori iz Novog naselja, između groblja i garažica, tu je ordinirao. Imao je bradu, i stalno je bio pijan, a kada bi se leš napio vikao je iz sveg glasa :Liiimeniii, nem' pojma šta mu je to značilo.
    Elem, umeo je da priča priče, ali je imao taj problem s alkoholom.
    Jednog dana video sam ga treznog sa nekom jako lepom ženom, i bio je okupan, i neormalno je izgledao, da ga čovek ne prepozna. Pošto mi nije bio komšija, nisam imao pojma da mu je to supruga i pitam ga posle par dana, Limeni, ko ti je bila ona riba.
    TO je moje meso.
    Meso?
    Da, kada smo bili klinci, na faxu, na predavanjima sam joj šapnuo, iako je nisam znao, Ti si moje meso.
    Mislim ja, al sere matori kakvo bre meso.
    Keve mi, dete, i pisao sam joj svaki dan u notes, meso, meso, meso, meso, meso, meso, meso, dok nije poludela za mnom
    Ma daj, limeni ne seri.
    Pre neki dan sam se setio priče o mesu i o Limenom, mislim da je garant bacio kašiku, overio od alkohola. Samo se setim mesa i počnem da se smejem, nem' pojma zašto, valjda asocira na detinsjtvo, i ne znam koji kurac se ja stalno sećam detinjstva k'o da imam 100 godina
    Najgora je uš što iz opanka iziđe.

  2. #182

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Maraskin sirup od višanja.
    Domaći sirup od višanja.
    Krug.
    Fuca na poljančetu.
    Basket kod škole.
    Sirup od višanja.
    Govorili su nam da je kokakola sranje.
    Verovali smo im, iako je reklama govorila drugačije.
    Li kuper farmerke.
    Sirup od višanja.
    Sendviči sa margarinom, majonezom, šunkom i krastavčićima, neizbežni na svakom rođendanu.
    Svi smo nosili potkošulje.
    Bili smo blatnjavi i musavi, boleo nas je kurac ko je kako obučen.
    Klikeri.
    Igraju li deca danas klikere?
    Ima li ta aplikacija na pi siju?
    Bazen na Banjici.
    zoološki vrt i hranjenje foka ribom koju smo kupovali tu u vrtu.
    Najgora je uš što iz opanka iziđe.

  3. #183

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Po igranju u školskom dvorištu.Tada su se dečaci i devojčice zajedno igrali,sada ne.
    Po pločama i kasetama i "Ozonu" na 202.
    Po rolšuama,po mojoj trapavosti i izguljenim kolenima.
    Po jogurtu u onim pakovanjima oblika piramide...i po nekim jednostavnim i sad klincima smešnim stvarima kojih više nema,sem rumenka.
    Njega i danas jedem sa posebnim zadovoljstvom.
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  4. #184

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Po kupanju nedeljom.Čoveče ,mama je mene i brata(dok smo bili klinci) kupala samo nedeljom.Strašno!!!! I to nedeljom pre neke serije koja je išla u 20h.
    Pa onda..pamtim po skupljanjima na Kališu u letnja predvečerja na bedemu kod Pobednika na kraju 8.razreda.To je bio nevidjen osećaj avanture i osamostaljivanja.
    Pamtim i po prvim rodjendanskim žurkama na kojima su se igrale masne fote u kojima je najveći izazov dobiti zadatak da provedeš 5 minuta u mraku sa simpatijom(a uvek te namerno spare sa njim ili njom).
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  5. #185

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Pamtim i po prvim rodjendanskim žurkama na kojima su se igrale masne fote u kojima je najveći izazov dobiti zadatak da provedeš 5 minuta u mraku sa simpatijom(a uvek te namerno spare sa njim ili njom).
    Ja sam bio simpatija samo nekim, toliko ružnim devojčicama, da sam se posle masnih fota uvek uplakan vraćao kući.

    Lepe devojčice su volele lepe dečake, a ružne su cenile moj smisao za humor.

    Kamo sreće da sam lep i glup, bilo bi mi mnogo lakše u životu, ovako sam samo glup
    Najgora je uš što iz opanka iziđe.

  6. #186

  7. #187

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Mnogo šta me podseća na detinjstvo koje je bilo izuzetno lepo i bezbrižno. Najviše sam volela da budem mama mojoj gumenoj lutki koju sam zvala Ana.

    To je bila jedna čarobna lutka, pomerale su joj se ruke, noge, okretala glava, tamnolkosa, tamnooka, skoro da je ličila na mene. Kako sam bila ješna, brinula sam se da moja curica ne bude gladna pa sam joj prorezala usta i gurala hranu, sve što sam jela ja, jela je i ona.

    Kada sam je dobro našopala, nakon par dana počela se jadnica negudno osećati da ne kažem smrdeti, i ja sam se pitala zašto a mama je otkrila zagonetku. Odglavila je lutki ruke i noge, skinula glavu, istresla pokvarenu hranu koja je zaudarala kao lešina, dobro je oprala, isprala, bohorisala i stavila na štrik da se suši. Posle sam joj probušila rupicu da može da kaki ali to nije dalo dobre rezultate pa sam morala da prestanem sa hranjenjem. Usput sam se brinula hoće li umreti od gladi.

    Lutku sam izgubila negde na moru. Sećam se da smo porodično išli u potragu za njom, skoro da smo zvalii policijsku patrolu. Plakala sam kao kiša i nismo je pronašli. Nisam želela novu, a Ana je ostala u mom sećanju i uvek sam zamišljala da su je našli neki drugi ljudi.

  8. #188

    Odgovor: Detinjstvo pamtim po...

    Kao dete i sve do udaje živela sam u ulici koja je najduža u gradu, koja je najbliža reci Dunav stim što nas deli dobar deo šume,a sada i carinski prelaz. Dece bezbroj, nismo mogli dočekati jutro da se okupimo i ako ne idemo u školu smišljamo šta ćemo. Da li ćemo igrati ,,pincike, žmurke, izmedju dvevatre,, ili otići u šumu u kojoj smo napravili tj. raščistili jedan deo gde smo sedeli, ložili vatru. Taj kutak smo nazvali ,,indijansko,, da, da uvek smo govorili idemo na indijansko. Prepuno lijana, smeha, pesme, divnog druženja.
    Onda je stigla vest - gradi se most prekoDunava. Znali smo šta to znači. Uzeće nam naše ,,indijansko,, . Malo po malo sekli su šumu i onog momenta kada su stigli do našeg skloništa, okupili smo se i gledali neki i plakali. Ne znaju oni koliko smo truda i ljubavi uložili u njega.
    Za kratko vreme ničega nije bilo, samo sivilo,pesak na sve strane, milioni tona. Dobili smo most a izgubili detinjstvo. Ništa više nije bilo isto.

    I danas kada krenem u šetnju, postoji neka prečica kroz šumu koja vodi na bent, tj. Dunav okrećem se i stalno razmišljam gde je bilo ,,indijansko,,. Tu negde...prošlo je puno vremena, valjda ne mogu da se setim, ostao je samo jedan drveni mostić ispod kojeg je nekada bilo vode,koji više nije za upotrebu, tu stanem, sednem i razmišljam. Imala sam prelepo detinjstvo!
    Poruku je izmenio proleće, 01.08.2015 u 11:00
    "Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!

Strana 13 od 13 PrvaPrva ... 3111213

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •