Galerija čudovišta
Prikaz rezultata 1 do 8 od ukupno 8
  1. #1

    Galerija čudovišta

    GALERIJA ČUDOVIŠTA


    Mutanti - od antike do danas


    Dovoljno je procitati najstarije epove, hronike i letopise; saslusati prastara narodna predanja, mitove i legende; razgovarati s domorocima Okeanije, sredisnje Afrike ili Amazonije..., i evo, zivih secanja na neobicna bica, koja je tesko zamisliti u savremenom zooloskom vrtu!

    Savremena se znanost u jednom slaze: zemlja u kojoj se nalazi zooloski vrt sa svim tim zivotinjama, cudovistima i misterioznim bicima, zasigurno ne postoji na nasoj planeti. No to nikako ne znaci da su detaljni opisi svakojakih monstruma i himera o kojima saznajemo iz drevnih epova, svetih knjiga i mitova, puka nagađanja i da ne zasluzuju znanstvenu proveru. Otkud ljudskom rodu, koji se kroz minula stoleca uspesno hvatao u kostac s najrazlicitijim iskusenjima i zivotnim nedacama, potreba da uvek iznova potvrđuje svoje uverenje da je njegov svet nastanjen i neobicnim, cesto opakim i krajnje neprijateljski raspolozenim bicima, koja vladaju sredinama u kojima covek nije uspeo saviti gnezdo ni pustiti korene.
    Ako se prisetimo, poznati svedski doktor i prirodnjak Carl von Linne ( 1707-1778 ) tek je u drugoj polovini 18. veka objavio svoje znamenito delo "Sistem prirode" ("Systema naturale") u kome je sistematizirao floru i faunu nase planete. Tek tada je iz znanstvene literature izbacen i znatan broj zivotinja koje je, ko zna kada i ko zna u kakvim okolnostima, stvorila ljudska masta.
    No, mitoloska se stvorenja cak i dan-danas opiru svakom savesnijem znanstvenom klasificiranju, pa se u mnogim krajevima sveta, o njima razgovara kao o mocnim bozanstvima ili (samo) savremenim bicima, koja zive u potaji, odmah, tu, pored nas, u nepristupacnim planinskim vrletima i prasumama, u beskraju zarkih pustinja i azijskih stepa, na ledenom severu ili u mracnim morskim dubinama!
    Postoje li zaista?!
    Poruku je izmenio SQUAW, 15.04.2006 u 03:35
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Galerija čudovišta


    Mutanti Stare Grčke


    U jednom prethelenskom mitu o stvaranju sveta, nastala iz sveopšteg haosa, Eurinoma se sparuje sa severnim vetrom Borejom prerusenim u zmiju. Iz te ce strasne veze nastati sve sto Zemlja danas nosi: reke i mora, polja i doline, flora i fauna, pa cak i strasna mitoloska bica, neverojatnih oblicja, moci i osobina. Znacajno mesto medu tim cudovisnim hibridnim bicima iz prastarih predanja pripadalo je ljudima-zivotinjama i zivotinjama-ljudima, a njih je, bar kada je rec o staroj Grckoj, bilo velik broj - cela jedna neverovatna galerija!
    Prisetimo se...

    HIMERA: Zahvaljujuci grckom pesniku Hesiodu i njegovim opisima, Himeru biste mogli prepoznati na udaljenosti od sto metara cak i po maglovitom vremenu. Radi se o monstrumu na cijem neskladnom telu dominiraju tri glave - glava lava, glava koze i glava zmije, mada je neki autori predstavljaju i kao troglavo cudoviste, koje bljuje vatru!
    Hesiod je ziveo osam vekova pre nove ere i moguce da je imao prebujnu mastu. Drugim recima, verovao je u prastara predanja i legende, a i sam je precesto svojoj bujnoj imaginaciji pustao na volju. Mi, medutim, danas znamo da himere - ne postoje!

    HAROIES: Predanja kazu da je ovo fantasticno bice imalo zensku glavu i zenske grudi, a umesto ruku - siroka krila i orlovske kandze!

    AMPHISBAENA: Uvek budna i prisebna legendarna zver, s dve glave. Druga joj je glava bila smestena na repu i mogla se pokretati i napred i nazad. Kada bi jedna glava spavala, druga je bila budna i uvek na oprezu!

    BASILISK: Ovo cudoviste iz starogrcke mitologije bilo je izuzetno opasno. Svoje neprijatelje je moglo da ubija dodirom, pa cak i pogledom! Imalo je mnogo neprijatelja, ali su ga samo tri stvari mogle unistiti: ako bi se pogledao u ogledalo, petao koji kukurice i ako bi ga napala lasica!

    MANTICORE: Izgledao je vise nego zastrasujuce - imao je ljudsku glavu, plave oci i tri reda ostrih zuba, a telo mu je imalo oblicje lava. Rep mu je bio kao u raka, bio je dug i prekriven ostrim (otrovnim) bodljikama, koje su se poput strela zabadale u neprijatelje!

    GRIFFIN: Kakva je to bila neobicna zverka?! Zamislite, predanja kazu da je bila snazna kao stotinu planinskih orlova. Jednim delom tela i licila je na njih. Imala je glavu, krila i perje, kao orao, ali zadnje noge i rep bile su kao u lava. Za razliku od ostalih ptica, nosila je zlatna jaja!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Galerija čudovišta

    Galerija monstruma



    Kroz nedokucive prostore drevne mitologije jos i danas, kako vidimo, leprsaju razne utvare, nemani i dzinovski reptili. Zemlja se trese pod galopom Minotaura, snaznog cudovista (pola covek, pola bik), cijoj muskosti nije mogla odoleti ni Pasifaja, prelepa supruga legendarnog kritskog kralja Minoja.

    Nasuprot Minotaura, u heladskoj mitologiji, egzistira i mudra Sphinga, koja je imala lice i grudi prelepe devojke, a telo i noge mocnog lava. Umesto ruku imala je - krila ptice. Njeni najblizi "srodnici" bili su takođe cudovisni - ptice s licem zene, sirene s ribljim telom i kentauri s konjskim telom.

    Zanimljivo je, mozda, napomenuti da je egipatska Sphinga, prvobitno smatrana bicem muskih osobina, pa je na monumentalnim spomenicima arhajske umetnosti najcesce prikazivana kao bradati muskarac. Kasnije, posredstvom Fenicana i Sirijaca, Grci su je preuzeli kao lik iz faraonskog Egipta, jos u vreme mikenske civilizacije.

    Kod starih Grka, Sphinga je opaka zenska neman sto je stajala pred gradskim kapijama legendarne Tebe. Ona je presretala putnike i postavljala im nemoguca pitanja i neresive zagonetke. Sve one koji nisu znali odgovore i odgonetke, kaznjavala je strasnim prozdiranjem. Mozda je zbog toga, u 19. veku, Sphinga postala simbolom vecito opasne zenstvenosti, stiliziran kao kasnoromanticni strah od erotike.

    Monstruozna bica nalik ljudima-zivotinjama nisu retki u mitologijama drevnih naroda. Ipak, malo ih je sa zmijskim glavama ili zmijama kao sto je bila krilata Meduza ili Gorgona. Ona je imala bezbrojne zmije upletene u kosu, a njeno strasno lice sto je izazivalo nedoumicu i strah, tumaceno je kao iskonska zenska opasnost. Ko bi se usudio da pogleda Meduzi u oci, kazu prastara heladska predanja, odmah bi se skamenio, a ona je sa svojim nedokucivim zlim mocima, predstavljala istinsku opasnost za sve, pa cak i za same grcke bogove.

    "Cak su i svecenice iz predistorijske Grcke nosile maske Meduze da bi zastrasile sve one, kojima nije bilo dopusteno da uzmu ucesce u misterijama, a u klasicnoj je Grckoj glava Meduze korisćena kao svojevrstan znak koji simbolizuje zabranu..." - zabelezio je u svojim delima najbolji poznavalac grcke mitologije historicar Robert von Ranke Graves.

    Slicno Meduzi bilo je i mitolosko cudoviste Lamias. Njega su stari Grci opisivali kao opako bice ciji gornji deo tela ima oblicje lepe i zavodljive zene, a donji deo tela bio je nevidljiv, jer je ispod struka bio omotan ljutim zmijama. Prelepim zvizdanjem, Lamias bi u svoju ljubavnu jazbinu namamljivala zalutale putnike i tamo ih - prozdirala!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Galerija čudovišta

    Homo Monstrosus


    Mnogi danas sva mitoloska cudovista koja svojim oblicjima nisu bila ni covek ni zivotinja, a imala su neke karakteristike i jednog i drugog, nazivaju jednom recju - himere! U njihovo postojanje, pored sirotog grckog pesnika Hesioda, verovali su mnogi drugi poznati filozofi, istoricari i pesnici antike. Cak su u postojanje neke vrste himere verovali i braca Limijer, Volter i Didro, koji su, kako znamo, ziveli u XVIII veku. Doduse, njihova himera nije imala tri glave - radilo se o cudovistu polucovek-poluzivotinja!

    Istodobno, poznati svedski naučnik, Carl von Linne ( 1707-1778 ), otac prirodnih nauka, u vreme kada je pravio svoju klasifikaciju vrsta, pored Homo Sapiensa ostavio je prazno polje za Homo Monstrosusa.
    Kako znamo, do danas nijedno stvorenje nije popunilo prazno polje u Lineovoj klasifikaciji vrsta. U prirodi, kako znamo, ne postoje ljudske ili zivotinjske himere. Nema coveka s telom jarca, niti majmuna sa slonovom surlom ili orlovskom glavom.

    Ali, otkud sva ta cudovisna bica u starogrckoj mitologiji?

    Kako objasniti celu jednu galeriju monstruoznih bica koja se pominju u starom Sumeru, Indiji, drevnoj Kini ili u egipatskom faraonskom vremenu? Cak su neka od njih predstavljala bozanstva kojima su se ljudi vekovima klanjali. Jesu li, uistinu, postojala?!... Da li je uopšte u prirodi moguce ukrstanjem dobiti neko monstruozno bice koje pominju prastare sage i legende?!...
    Da ste ova pitanja postavili nekom prirodnjaku s pocetka proslog veka samo bi odmahnuo rukom i promrmljao:
    "Glupost!... To je nemoguce!..."

    Ipak, odnedavno se pocinje saputati o himerama iz naucnih laboratorija. Rec je o zivim bicima neobicnih osobina koje su naučnici dobili oplemenjujuci ih novim celijama, genima ili organima!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Galerija čudovišta

    Svojevremeno sam se žešće "ložila" na mitologiju uopšte i gutala, a ne čitala sve što mi je palo pod ruku... Sećam se kakav je tada utisak ostavio na mene Hiron- Kentaur... Bio sin boga Krona (Zevsovog oca) i boginje Filire... Još kao mali Hiron je poveren na brigu Apolonu... Dok su se drugi Kentauri opijali vinom, svađali i mlatili, dotle je Hiron upijao božanska znanja svog zaštitnika... Kad je odrastao, Hiron je postao najpoznatiji lekar,naučnik i prorok drevne Grčke... Puno puta su njegove savete tražili i sami bogovi, a vremenom je postao i učitelj mnogih mitoloških junaka, pa i učitelj jednom kasnijem grčkom bogu... Ahileja je baš Hiron naučio jahanju, lovu, sviranju i vidanju ratnih rana. Kasnijeg grčkog boga Asklepija, Hiron je poučio temeljima medicine... Bio je i veliki Heraklov prijatelj , ali sudbina mu nije bila naklonjena iako je živeo mudro... Tokom izvršenja svog četvrtog zadatka, (lov na besnog erimantskog divljeg vepra), Herakle se posvađao s Kentaurima oko prava na njihovo vino. U toj svađi Hiron je želeo da posreduje, ali ga je, u žaru sukoba i borbe s Kentaurima, greškom pogodila otrovna strela koju je ispalio baš Herakle. Hiron je trpeo užasne bolove, ali zbog svoje besmrtnosti nije mogao da umre. Herakle je uzalud tražio lek ne bi li pomogao ranjenom prijatelju... Kad su napokon Herakle i Hiron shvatili da lek neće pronaći, odluče da zatraže pomoć od Zevsa. Zevs nije mogao da pronađe lek, ali je Hironu oduzeo besmrtnost, tako da je na kraju Hiron spokojno i bez bola umro... Herakle je bio ojađen, a i sam Zevs bio je nezadovoljan smrću Hirona, pa je odlučio da ga zauvek postavi na Nebo među zvezde...Tako je po legendi nastalo sazvežđe Kentaur... Eto... Da su i druga čudovišta poput njega...
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  6. #6

    Odgovor: Galerija čudovišta

    E, da ja znam ekonomiju ko što znam mitologiju, bio bi doktor ekonomskih nauka. Al evo mog malog doprinosa temi.

    Kerber je jedno od najpoznatijih čudovišta iz grčke mitologije, troglavi pas, sa zmijom umesto rea i jezika, plamenim dahom, koji je čuvao ulaz u podzemni svet, ali on je imao mnogo braće i sestara -
    Lajdon - zmijoliki zmaj sa sto glava koji je čuvao zlatne jabuke. Herkul ga je savladao i ubio u svom jedanaestom podvigu.
    Sfinga - Čudovište s telom lava i glavom žene koje je postavljalo zagonetke ispred tebe i koju je ubio edip. Sfingu je inače postavila boginja Hera zbog bluda kralja Tebe, Laja, nad jednim dečakom, Hrisipom.
    Ort - Dvoglavi vuk, ili po nekima pas koji je čuvao Gerionova stada, i kojeg je Herkul golim rukama ubio u svom desetom podvigu.
    Lernejska hidra - čudovište s telom psa i sedam zmijskih glava, koje je čuvalo ulaz u podzemni svet na dnu jezera. Svaka glava je imala otrovan dah, i kad bi joj jedna bila odsečena, dve bi izrastale na njenom mestu. Herkul ju je ubio u svom drugom podvigu, i natopio svoje strele njenom otrovnom krvlju.
    Nemejski lav - lav čije je krzno bilo neprobojno, i kojeg nijedno oružje nije moglo da povredi. Herkul ga je zadavio u svom prvom podvigu, i uzeo njegovo krzno.
    Eton - Džinovski orao, koji je svakog dana kidao Prometejevu jetru. Herkul ga je ustrelio kad je prolazio pored kavkaza na kom je Prometej bio zavezan.
    Himera - Čudovište sa telom lava, i tri glave - glavom koze, lava i glavom zmije, ili zmaja na kraju repa. Sve tri glave su mogle da bljuju vatru. Ubio je Belerofont, na Pegazu, kod grada Lakije, u maloj aziji.

    Sva ova čudovišta su bili potomci dve monstruozne zveri.
    Oca Tajfuna, sina Gaie i Tartara, koji je imao sto zimijskih glava iz čijih su očiju izlazili plamenovi, i koji je ima sto zmijskih nogu.
    Majka ovih čudovišta je Ehidna, prelepna nimfa do struka, a od struka nadole, zmija koja se završavala zmajskom glavom. Ehidna je takođe bila ćerka Gaie i Tartara, i sa Herkulom je imala ćerku, Scilu.

    Eto, tolko od mene. Ovoje bilo iz glave, a kad se stim, ili nađem nešto, još malo ću doprineti temi.
    I Dont Believe In God, and I'm proud if it.

  7. #7

    Odgovor: Galerija čudovišta

    Evo u kratkim crtama o mozda najpoznatijim mutantima, o kojima je mnogo legendi i prica:

    Vukodlak



    Različite životinje (bik, konj, zmija i razne ptice) su vrlo često predmeti obožavanja u istoriji religija. Kroz fazu obožavanja životinja, u svojoj religijskoj evoluciji, prošao je skoro svaki narod, pa i naš. Verovanje u životinje kao oblik, u koji se utelovljuju različiti, većinom, zli duhovi, ili pak pojedina božanstva, je jako, naročito, u našem narodu; a i kod ostalih Slovena nije ni do danas po sve prestalo, nego se održava s tom razlikom, što sada mesta slovenskih bogova zauzimaju hrišćanski svetitelji. Neretka je stvar da se poneko božanstvo (anđeo ili svetitelj) javlja u obliku prosjaka, putnika ili čak i poneke životinje.
    Duše umrlih ljudi, naročito ako su bili zli, pretvaraju se, po verovanju našeg naroda, u pojedine životinje (povampire se).
    Epifanija predaka u domaće životinje, kao na pr. u zmiju pokućarku koja se naročito pazi, pa zatim u petla i u živinu uopšte, poznata je kod Srba i Rusa (Čajkanović). Pa i verovanje da duša može privremeno otići iz čoveka, obično dok on spava, i pretvoriti se u drugi kakav oblik (zmaja), poznata je kod Slovena uopšte. /Dr V. Čajkanović: Studije iz Religije i Folklora. Etnografski Zbornik, Beograd, 1924./
    Jedna od zlih duša uselila se i u vuka te je tako postao vukodlak. Verovanje u vukodlaka, datira iz vrlo daleke prošlosti slovenske. Još nam Herodot (IV. 105) veli o Neurima (za koje se misli da su Sloveni) da se svaki od njih godišnje jedanput na neko kratko vreme pretvarao u vuka, ali je posle dobijao opet ljudsko obličje. Uz ovu zabelešku Herodotovu interesantno je i to, da naš narod veruje, da Srbin potiče od vuka.
    Vukodlakom se smatra i onaj čovek, koji ima vučje obličje; neko koji se može da pretvori u vuka. Verovanje u ovog vukodlaka rasprostranjeno je kod svih Slovena. Vukodlaka čije ime na slovenski glasi: – vl´´kolak´´ (n. slov. volkodlak), poznaju i Bugari pod imenom: vl´´kolak´´; Srbi i Hrvati: vukodlak; Rusi: volkodlak; Česi: vlkodlak; a Poljaci wilkolak. /G. Krek: op. cit./ Vukodlaka znaju ne samo svi Sloveni nego i susedi slovenski. Tako vukodlaka nalazimo kod Grka u rečima: burkiolakas, brukolakasi i brykolakas: kod Turaka:vurkolak; kod Albanaca:vuvrvulak; a kod Rumuna: v´´rkolbk.((G. Krek: op. cit./ Vukodlakom postaje i nekršteno umrlo dete ili dete zakopano s majkom u njezinoj utrobi koje posle 7 godina naraste veliko kao vuk, ali je okrutnije od vuka. /Arhiv. za Povj. Jug. knj. VII, Zagreb, 1863./
    Vuk nam u svom Rečniku pod rečju "Vukodlak – vampir, tenac (tenjac)" daje opširan opis njegov, onakav kakvim ga naš narod smatra.
    Vukodlak se zove čovek, veli Vuk, u koga (po pripovetkama narodnim) posle smrti 40 dana uđe neki đavolski duh, i oživi ga (povampiri se). Potom vukodlak izlazi noću iz groba i davi ljude po kućama i pije krv njihovu. Pošten se čovek ne može povampiriti, već ako preko njega mrtva preleti kakva tica, ili drugo kakvo živinče pređe. Vukodlaci se najviše pojavljuju zimi (od Božića tamo do Spasova dne). Kako počnu ljudi mnogo umirati po selu, onda počnu govoriti da je vukodlak u groblju (a gdekoji počnu kazivati da su ga gde noću videli s pokrovom na ramenu) i stanu pogađati ko se povampirio. Kadšto uzmu vrana ždrepca bez biljege, pa ga odvedu na groblje i prevode preko grobova u kojima se boje da nije vukodlak: jer kažu da takovi ždrebac neće, niti sme, preći preko vukodlaka. Ako se o kom uvere i dogodi se da ga iskopavaju, onda se iskupe svi seljaci s glogovim koljem (jer se on samo glogova koca boji: zato govore kad ga spomenu u kući: "na putu mu broć i glogovo trnje" – jer su brotnjaci pokriveni glogovim trnjem), pa raskopaju grob, i ako u njemu nađu čoveka da se nije raspao, a oni ga izbodu onim koljem, pa ga bace na vatru te izgori. Kažu da takovoga vukodlaka nađu u grobu, a on se ugojio naduo, i pocrveneo od ljudske krvi ("crven kao vampir"). Vukodlak dolazi kadšto i svojoj ženi (a osobito ako mu je lepa i mlada) te spava s njome; i kažu da ono dete nema kostiju, koje se rodi s vukodlakom. A u vreme gladi često ga priviđaju oko vodenica, oko ambara žitnih i oko čardaka i koševa kukuruznih. Kažu da sve ide sa svojim pokrovom preko ramena. On se može provući i kroz najmanju rupicu; zato ne pomaže od njega vrata zatvarati kao ni od veštica.
    Sem vukodlaka imađahu Stari Sloveni i druga niža božanstva ili demone kao što su bes ili besomar (za koga Leže misli da je isto što i Pizamar). Bes ili besomar biće da je bio bog grozote, odvratnosti kao što bi to etimol. reči bes kazivala: běds´´: u litvaskom baisa – strah, groza; baisus – grozan, odvratan; u lat. foedus – gnusan, gadan; u grčkom pithekos – majmun.
    Osim toga demon tras, i ved (věd´&#180 koga su Sloveni smatrali za demona koji pomračuje Sunce i Mesec (Krek).
    Naš narod veruje da se i danas, dok traju "nekršteni dani", a to je od Božića do Krstova dne, javljaju ljudima vampiri, đavoli, karakondžule, pa zatim zmajevi, koji se najčešće pojavljuju u vidu ognjevit krilate zmije, a kad idu pred oblake da se biju sa alama, onda su kao orlovi, ili duga koja tica (Čajkanović).
    Vuk pod rečju "ala" veli: "za zmaja... se misli da je kao ognjeviti junak od koga u lećenju oganj odskače i svetli."



    iz knjige Slovenska mitologija
    Poruku je izmenio Kalina, 09.05.2008 u 11:37
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  8. #8

    Odgovor: Galerija čudovišta

    Narode da vam ukratko objasnim ta čudovišta su u stvari alhemijski simboli i šifrovani zapisi kojim su se služili stari alhemičari da bi zapisali svoje pronalaske. Na primer lav predstavlja sunce ili zlato a škorpija je živa pa kad imaš pola lava pola škorpiju dobiješ amalgam (plombu za zube) i tako je skriven recept. Glupani koji nisu bili upućeni u tajnu šifru su ukrali ili oteli taj zapis i protumačili da je taj čovek zazivao demona u obliko lava-škorpije i spalili i njega i njegov spis na lomači!

Slične teme

  1. Najbolja čudovišta na platnu
    Autor SQUAW u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 21
    Poslednja poruka: 09.10.2009, 20:19
  2. Forumaška fotošop čudovišta
    Autor Papak u forumu Spomenar
    Odgovora: 93
    Poslednja poruka: 24.10.2007, 22:19
  3. Galerija ličnih fotografija
    Autor yige_gui u forumu Spomenar
    Odgovora: 237
    Poslednja poruka: 04.09.2007, 23:45
  4. Milion funti za dokaz o čudovištu iz Loh Nesa
    Autor Necromancer u forumu Spomenar
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 11.06.2007, 19:10

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •