Emir Kusturica
Prikaz rezultata 1 do 2 od ukupno 2
  1. #1

    Emir Kusturica

    Emir Kusturica (duhovno ime: Nemanja) je srpski reditelj rođen 1954. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Za svoje kratke filmove nagrađivan je još u srednjoj školi. Filmsku režiju završio je na Filmskoj akademiji u Pragu (FAMU).


    Njegov studentski film, "Gernika" snimljen prema noveli Antonija Isakovića, pobedio je na Festivalu studentskog filma u Karlovim Varima. Tokom studija režirao je i dva kratka filma: "Jedan deo istine" i "Jesen".

    Po završetku studija Kusturica se vraća u zemlju gdje započinje profesionalnu karijeru na Televiziji Sarajevo. Njegov prvi film "Nevjeste dolaze", izazvao je dosta kontroverzi a potom bio i zabranjen zbog "eksplicitnog bavljenja seksualnim tabuima". Više sreće je imao sa narednim televizijskim filmom "Bife Titanik" zasnovanom na priči nobelovca Ive Andrića, za koji je osvojio nagradu za režiju na nacionalnom Televizijskom festivalu u Portorožu.

    U dugometražnoj igranoj produkciji debitovao je filmom "Sjećaš li se Doli Bel", nastalom po scenariju Abdulaha Sidrana, 1981. godine. Za ovaj film Emir Kusturica je nagrađen Zlatnim lavom na Filmskom festivalu u Veneciji za najbolji debitantski film i nagradama FIPRESCI, AGIS i CIDLAC na Festivalu jugoslovenskog igranog filma u Puli 1981. godine. Svoj talenat pokazao je i u sljedećem filmu "Otac na službenom putu" (1985.), koji je radio sa istim scenaristom. Ovo ostvarenje Kusturici donosi Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Kanu i nominaciju za nagradu Američke filmske akademije "Oskar" za najbolji film sa neengleskog govornog područija.

    Nagrađivan je i na domaćim festivalima: na Festivalu jugoslovenskog igranog filma u Puli, nagrađen je Zlatnom arenom za režiju i nagradom Jelen (1985) a međunarodna kritika dodijelila mu je Grand pri za najbolji film 1985. Godine 1989. Emir Kusturica je, ponovo na Filmskom festivalu u Kanu, nagrađen za režiju filma "Dom za vešanje" i specijalnom nagradom Roberto Roselini.

    Emir Kusturica je predavao režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Po odlasku iz BiH predaje na Univerzitetu "Kolumbija" u Njujorku. Jedan od njegovih američkih studenata, Dejvid Etkins (David Atkins), pokazao mu je scenario iz kojeg je nastao Kusturičin prvi film na engleskom jeziku, Arizona Dream (srp. Сан о Аризони) (1993), sa Fej Danavej, Džonijem Depom i Džerijem Luisom u glavnim ulogama. Film je nagrađen Srebrnim medvjedom i Posebnom nagradom žirija na Filmskom festivalu u Berlinu 1993. godine.

    Naredni film, "Podzemlje" (eng. Underground) (1995), doneo je Emiru Kusturici drugu Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Kanu. Kusturica je koscenarista filma "Strategija svrake" (1987.), koji je režirao Zlatko Lavanić. Dobitnik je brojnih društvenih priznanja (Nagrade AVNOJ-a za 1989. godinu).
    U grupi "Zabranjeno pušenje" jedno vreme je svirao bas gitaru a sada kao gitarista zajedno nastupa kao član grupe "Emir Kusturica & the No Smoking Orchestra". Bavi se i pisanjem.
    Kusturica se u maju 2005. krstio u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kada je primio kršteno ime Nemanja.

    2007. godine mu je dodeljen Orden viteza lepih umetnosti i književnosti, najviše francusko priznanje u oblasti kulture.

    Filmografija
    Kratki film:
    Gernika (1978.)
    TV film:
    Nevjeste dolaze (1979.)
    Bife Titanik (1980.)
    Dugometražni filmovi:
    Sjećaš li se Doli Bel (1981.)
    Otac na službenom putu (1985.)
    Dom za vešanje (1988.)
    Arizona dream (1993.)
    Podzemlje - underground (1995.)
    Crna mačka beli mačor (1998.)
    Život je čudo (2004.)
    Zavet (2007.)
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  2. #2

    Odgovor: Emir Kusturica

    Darovanje: Ruska pravoslavna nagrada za Kusturicu

    Karamazov iz Drvengrada



    Patrijarh moskovski i cele Rusije Kiril uručio je nagrade Aleksej Drugi Međunarodnog fonda pravoslavnih naroda za 2009. godinu predsedniku Rusije Dmitriju Medvedevu, režiseru Emiru Nemanji Kusturici, patrijarhu jermenske pravoslavne crkve Gareginu Drugom i Bogoslovskoj pravoslavnoj akademiji u SAD. Deseta po redu ceremonija uručivanja te nagrade održana je 21. januara u hramu Hrista Spastitelja u Moskvi.

    Nagrade Međunarodnog fonda pravoslavnih naroda dodeljuju se, objašnjeno je iz Moskve šefovima država, poglavarima pravoslavnih crkava, istaknutim liderima i kulturnim ličnostima za veliki doprinos u jačanju ekonomskih i političkih veza država, formiranih u duhu pravoslavne tradicije, kao i za promociju visokih normi hrišćanskog morala. Da li je Nemanja Kusturica dobio nagradu zbog visokih normi hrišćanskog morala ili zbog jačanja ekonomskih i političkih veza ostalo je nepoznato, uprkos maglovitom objašnjenju patrijarha Kirila da Kusturičino stvaralaštvo nije zasnovano na komercijalnoj osnovi, već da on razmišlja o čoveku u širem smislu, o njegovoj prirodi, sveukupnosti, te da njegovo stvaralaštvo doprinosi uzajamnom razumevanju među kulturama.

    Kusturica je Kirilu uzvratio da je izuzetno srećan zbog nagrade jer ona podstiče ideju duhovnosti i dodao da je na njega i njegovo stvaralaštvo velikog uticaja imao Dostojevski, naročito roman Braća Karamazovi. Prema njegovim rečima, sva pitanja života i smrti i dubine ljudske duše izvlačio je iz te literature. U intervjuu za beogradski Press, oduševljeni Kusturica otkriva da je konkurenciju za nagradu imao u slavnom holivudskom glumcu Tomu Henksu

    - Veoma sam se iznenadio što je Henks bio u užem izboru za nagradu, jer nisam znao da je pravoslavac! Veoma sam ponosan i zahvalan svima koji smatraju da sam zaslužio nagradu. Dodele ovakvih nagrada uvek podstaknu razmišljanja o nekom panslavizmu i okupljanju svih pravoslavnih naroda. Uvek kad se spomene pravoslavlje i Sloveni, mi Srbi vidimo takvu ideju. Međutim, danas je teško spojiti dva pravoslavca u jednom fudbalskom timu koji će se složiti, a kamoli tolike narode.

    Ceo tekst
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •