(...)
Odlično znam koliko ima žena koje su iz medicinskih razloga bile na prekidu trudnoće i koje zaboli duša i kada ovakvu sličicu vide. Sa tim balastom se teško živi, ali zbog svih onih devojčica
, devojaka i žena koje nisu informisane ili su svesne svega osim da prema sebi nisu iskrene
i one meni najmrskije grupe neobaveštenih kojima nije ni stalo
, ponavljala bih , ipak, do iznemoglosti i u slici i i u reči obe teme: prenatalni razvoj i kontracepciju.
Val, nismo pričale o kontacepciji ni privatno jer je podrazumevamo, ali svesna si koliko je žena koje nisu ni razmišljale o filosofskom aspektu priče (ne znam bolji termin) i to su ove žene koje gore poslednje pominjem. One filosofski nastrojene nisu iskrene prema sebi, skoro potpuno sam sigurna i zbog privatnih razloga (priča) i zbog onoga što sam još kao lekar opšte prakse slušala a u najvećem broju slučajeva znala iz med. kartona koje još bolesti imaju. Njima je abortus bio jedino rešenje jer kontracepciju nisu primenjivale želeći dete bez obzira što su svesne da je vrrrlo rizično. Kada se dogodi trudnoća, ko zna iz kojih razloga menjaju stav, pa ne žele nikakav rizik i odmahuju glavom kada ponudiš skrining testove, na primer.
Vrlo je teško i sa jednim i drugim naći zajednički jezik, ali sa obrazovanijima je čak i teže jer te žene osim bola koji neće/ne umeju da uguše i koje se ne suočavaju sa sobom i problemom, pa ga ni ne rešavaju, a uglavnom je rešiv u smislu dobrog praćenja trudnoće ako je žele ili par najnovih informacija o kontracepciji ako teret odgovornosti ne mogu da nose ni uz pomoć porodice ni svog lekara.