kad se setim odlazaka, onda se setim i mog prvog odlaska od kuce pred dve godine..
ceo dan sam se spremala.. stalno se sa nekim pozdravljala.. kao nije problem sto odlazim.. pa ne idem na kraj sveta (jok.. nego gde, nego na kraj!!!) fazoni tipa.. pa brzo ces se vratiti.. proci ce za cas.. a onda u 5 ujutro.. na autobusnoj stanici, stoji nas 7.. i cekamo mini bus koji me vozio na aerodrom.. drug nas zabavlja.. prica neke gluposti.. pokusava da nas oraspolozi.. al ne ide ni njemu, a ni nama.. svi se nesto kiselo smeskamo.. kao necemo plakati.. brzo se ja vracam.. i dodje bus.. vozac unese moje kofere.. ostalih par putnika se pozdravi sa jednom, dve osobe.. a ja stojim i blejim u mojih 7 ne znam sta cu.. zagrlim drugaricu.. ali i dalje sam suzdrzavala suze.. iako mi je bilo mnogo tesko.. pa druga, treca.. a onda zagrlim druga.. i s njegovim zagrljajem shvatim da odlazim.. i bujica suza mi poteku niz lice.. jos mi iskomentira kao.. ma nemoj plakati.. pa bar si ti uvek ta koja se pozdravlja na nacin kao ma vidimo se sutra..
dok sam dosla do majke, koja je malo je reci, lila potok suza.. ja vise nista nisam videla od zamagljenih ociju vozac me vec po ne znam koji put opomenuo da treba da se krene usla sam u bus.. sela i kroz prozor videla njih sestero kako stoje pokislo.. mahnula sam zadnji put, pokrila se jaknom preko glave.. i nastavila tiho jecati
Mislila sam ma to je tako samo prvi put.. kasnije ce biti lakse.. ali nije.. taj osecaj pred odlazak je uvek isti.. samo sto me od onda ne ispracuje vise toliki broj ljudi.. a valjda tako mora bude.. od onda se zbilja pokusavam da rastanem na nacin 'ma vidimo se sutra'.. s vremenom sam se valjda vec i navikla.. toliko da poslednji put uospte nisam plakala.. mada, onaj osecaj odlaska je i dalje uvek prisutan.. lebdi uvek oko mene..
Verujem da ste vec toliko puta culi tu pricu.. i mislim da nema osobe koja je imuna kad su u pitanju rastanci.. ali ako postoji, svaka joj cast!
kako se vi snalazite sa odlascima?
jedna moja draga prijateljica je za to nasla prikladne stihove..
Nikad, nikad neces znati sto znam
samo ja.
Nikad, jer
istina je u dzepu mrvica.
Predji trg. Moj dom je
na drugoj strani obale.
Posmatraj nocu
moje tamne prozore.
Ja zivim na drugoj strani.
To nije tvoj svet.
Ti ne poznajes muziku noci.
Ne razumes moje sne.
Ne znas zasto
moja soba ima bele zidove.
I zasto nocu stalno
cujes neke sapate.
Ako krenes ka meni
ostace za tobom strahovi.
Hodaj u ritmu
najlepsih sonata jeseni.
Ja zivim na drugoj strani.
To nije tvoj svet.
Ti ne poznajes muziku noci.
Ne razumes moje sne.