Ne podnosim pirinač. Osim kao sutlijaš.
Ne volim makarone.
Ne volim špagete.
Sarmu i punjenu papriku jedem samo ako su punjene krompirom.
Ne podnosim pirinač. Osim kao sutlijaš.
Ne volim makarone.
Ne volim špagete.
Sarmu i punjenu papriku jedem samo ako su punjene krompirom.
Moji zubi,cudan smisao za humor,cudan smisao za sve zivo kada malo bolje pogledam,neverovatno prokleta urodjena lenjost.
...ne padaj mi u očima, sarma i punenja paprika su mi sveta jela!
Ne priznajem stvari punjene krompirom pod prava jela...
Sitnica koja me izdvaja...recimo, ja ne gotivim ljude koji ne vole da jedu meso, i kude isto. To bi ga došlo da mrzim ljude koji omalovažavaju nešto što ja gotivim.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Ne volim i ne jedem sarmu
Ali, ne iz istog razloga kao Bane, ja ne volim kuvani kiseli kupus
I'm floating on air..
Pa nije bash sitnica
Da vratimo vreme unazad malo..
Niko ovde se jos nije zezao na svoj rachun toliko da napraavi tako veliku pobunu kao ja sto sam napravio..bilo mi dosadno pa reko ajd da malo pricam o samoubistvu
Niko ovde ne ume da se zeza na svoj racun kao ja, ako ne umes da prihvatis salu od sebe samoga kako ces prihvatiti od drugih..
Uvek cu zbijati shale jer to je jedino sto me zanima, smeh, shala i zezanje..sve ostalo je pepeo i dim
Niko drugi nebi pisao nesto protiv sebe samo da bi saznao sta misle drugi o tome bez obzira sto ce to shvatiti bukvalno..nisam ja kriv sto ima bukvalaca
Pisem dvosmisleni a ponekad i trosmisleno da bi zbunio druge i oziveo temu na kojoj sam pisao, jer ponekad ste bolesno ozbiljni
Ima josh toga ali koreni su mi iz Crne Gore pa cu to ostaviti za neku drugu priliku
Moja torba (za more) saS kozmetikom je veca no moja torba saS krpicama za obuci....
No, da ne bude zabune...ne nosim ja malo krpica...vec malo mesta zauzimaJu
Budi pametan i pravi se lud
Usred moje ljepe, fine, moderne, crveno-bes-bjele sobe visi majne vreca za boks koju redovno bubam (kazu dobro je za ljude oko mene)..
Volim da kupim (skoro pa) svaku stvar x2.. bila to majca, papuce il nesto trece.. moglo bi se reci da imam probleme sa odlukama, pa kad ne znam dal da uzmem crveno ili crno - uzmem oboje.. o rezultatima ne bih da pricam..
Prije bi crkla neg zaplakala (razlog nebitan)..
Umem da budem (kako neTko kaze) pravi gremlin, samo ako je dan/prilika/situacija prava..
I tako..
Nije svako ko luta izgubljen..
Kad hodam ulicom, hodam kao da sam istu i osvojila. Visoko uzdignute glave, pravilnog drzanja (to mi je veliki plus, ne znam da hodam pogureno i kad stojim se trudim da ne budem pogurena, jer ne izgleda lepo), zabacenih ramena i isturenih grudi, pravim velike korake i gledam pravo, ne jebem zivu silu. Doduse, sirina ramena, kukova i sama tezina mi i dozvoljavaju da se shoram kao harambasa
Krek, krek.. Ne gudra
Apsolutna netolerancija ka primitivizmu protkanom glupošću.
Nerazumevanje razloga za održavanje distance sa onima koji su ti, navodno, dragi.
Još uvek otvorenog srca za san.
Jedino ja volim Urosha...
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
Jedina sam isla na plazu u trenerici (gornji deo saS sve kapuljacom) i sorcu.
Jbg...bilo mi 'ladno .
Budi pametan i pravi se lud
sve sto oblacim ili skidam sa sebe, moram i da protresem. Ovo se takodje odnosi i na moju posteljinu, koji svako jutro tresem na terasi
Ova radnja je verovatno posledica moje bolesne pedanterije i uzasavanja od dlake. Necete verovati da imam dva psa i dve macke u kuci
neunistiva zlojebaba!
Pipam ljude dok pričam sa njima...
Dok razgovaram sa nekim, gestikulišem i mlatim rukama na sve strane, a ako sa sagovornikom imam prijatan i dobar kontakt, onda volim da ih pipam...mislim, ništa onako napadno, nego dotaknem ruku ili rame i tako svo vreme...a ako se sa nekim duže poznajem i družim, onda umem iz čista mira da ustanem i masiram tu osobu
Sad kada sam to ovako sročila, ispada da nisam baš kod kuće....
Ja uvek kada sa nekim razgovaram to radim malo glasnije ili baš glasno kao da je osoba sa kojom razgovor vodim gluva.
A šta da radim kada sam sremica pa još živim na bregu,valda mislim da tako moram da vičem iako sam recimo u gradu ili radnji,na ulici.
Jednostavno neprimetim to odmah u razgovoru već odjednom kao da mi neko šapne na uho:
-ehej,pa nisi na bregu,oladi malo stišaj glas.
Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati