Naša bakuta
оне дуге зимске ноћи...
лицем ка ветру
с ветром уз лице
Kako je krenulo počeću ja sama sebi da nedostajem
Ćuti i prenesi dalje....
nedostaje mi taj moj prvi zivot, to neko doba savrshenosti bez briga...
nedostaje mi ona... sve nashe gluposti, svadje, snovi, planovi... trenutci cutanja kada smo se najbolje razumevale... i ona nasha sposobnost da prichamo razlichite priche u isto vreme a da savrsheno dobro chujemo i razumemo jedna drugu... nedostaje mi i ona stara ja.. kad sam jednostavno bila srecna i smejala se bez razloga... taj neki mir koji sam imala... nedostaje mi njen osmeh i zagrljaj kojim je brisala sve loshe... ona kao najveca potpora u mom zivotu, kao jedini oslonac za koji sam verovala da ce uvek, bez obzira na sve biti tu... ono shto mi je sudbina nepravedno oduzela... e, to mi nedostaje.
I'm not evil.... I'm just up to no-good...
nedostaje mi san... nisam spavala nekoliko dana i noci...
smesi se... sutra ce biti gore
Brat, mama i chupavci srecice tetkine...i opaljotke kurvestije jedne
I msn koji cemo danas da roknemo u komp
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
nedostaje mi jedna italijanka bosanskog porekla
Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.
nedostaje mi trenutak...
...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
...Ne znam...
..dobošar...imam nešto važno da objavim
Ćuti i prenesi dalje....
neko da vice na mene
neko da mu ispunjavam zelje i zadatke
neko da mi uzvrati istom merom
neko da me UCI necemu...
Nije kriv onaj sto dobije-kriv je onaj koji deli!!!
zagrljaj
...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
...Ne znam...