Zbog toga me smatraju: naivnim, ludim, glupim, ne razumeju me, misle da se zalazem bepotrebno,
( samo u ženskom rodu )
Za takve i ne marim
... dobro ... malo se cimnem... ali nastavljam dalje...
zato što imam lutkice u glavi, ružičaste naočare,
i dete sam u duši
to nikada neću da promenim
...
Trudim se da budem pozitivna i kada to nisam, a da li mi to polazi za rukom... kako kad...
U suštini sam nepopravljivi optimista - zbog čega se i sada zalećem na vetrenjače... Pokušavam to da izmenim, ali nisam dovoljno uporna - očigledno...
Pozitivna energija je prelazna ( kao i negativna ),
a ja kao i uvek imam ludu sreću
da me okružuju uglavnom '' pozitivci '' ....