Miloš Crnjanski - Strana 4
Strana 4 od 6 PrvaPrva ... 23456 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 86
  1. #46

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Pesmica

    Reci, kad bi moj osmeh bled,
    rastopio se kao cvet
    pola san a pola led.

    Kad bih još jednom
    mogao da volim...

    Da li bi mi tad bilo dobro svud,
    i život bio manje lud?

    Ili bih i tad kao sad
    morao da se smešim i razbolim,
    i da umrem?

    Kad bih još jednom
    osetio da volim, volim?
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #47

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Mnogo volim poeziju Crnjanskog.
    Htedoh nešto da stavim, ali vidim da je sve što najviše volim tu!
    Mnoge od ovih pesama znam napamet, još iz mladosti.
    "Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

  3. #48

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Mramor u vrtu

    Kad ćutke sedaš
    do nogu mojih i gledaš,
    jesenje puteve sumorne,
    a usta ti poblede malo kriva
    od bola,
    ja osetim da si živa.

    Mrtva si mi gola.

    Koža me tvoja puna tankih žila
    seti kako sred razvalina
    poprskanih muškom krvlju
    već hiljade godina
    zmije puze na žene mramorne.

    Dojke sa pupom kao kap vina
    na beloj ruži punoj mesečina,
    sete me smrti.

    Tada, zalud širim grane
    na tebe golu.
    Sve mi se čini zbog tebe je jesen
    i čim zaspim
    u ludoj će strasti i bolu
    iz tvojih cvetova mlečnih
    jedna kap u jesen da kane.
    Nada mnom se u lišću svelom
    udi tvoji zasijati,
    mrtvi, mramorni, večni.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #49

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Bele ruže

    O, nemoj doći kad te zovem.
    Noć mi poslednja ostade
    divna, lekovita i beskrajna.

    O, nemoj doći,
    ostavi mi strasne jade,
    slast još jedina mi je tajna.

    O, gle ruže što se sagle bele
    od nevinosti,
    ispod one plave jorgovanske magle.

    Drhte od radosti,
    a kad ih dodirnem tako brzo
    potamne, kao da se prozor smrzo
    i raskido cvetove nevesele
    ledene tajne.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  5. #50

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Partenon

    Ne volim veselost proletnih bašta,
    niti da ičija duša prodre kroz svilu
    mog crnog muškog plašta.

    Našao sam sumornu slast tela,
    kao vetar zvezde
    u granju po groblju,
    slađu nego duša.

    Pa ne gledam milosnim pogledom
    ni po carevima ni po roblju,
    Na mome licu bledom
    miriše tama bela:
    osmeh mog razočaranog tela.

    U njemu je očaj, u njemu
    što prezrivo odriče ljubav
    svemu, svemu.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  6. #51

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Tradicije

    Zaželećeš da budeš majka,
    i očima suznim punim bajka
    i glasom punim uspavanka,
    smešićeš se bez prestanka,
    i klečaćeš predamnom:

    Ali sa moga lica
    padaće na tebe mržnjom tamnom
    radost zuluma, zgarišta i šuma,
    i gordi, bezbrižni smeh ubica.

    Pod gorom visokom u večeri jasne,
    šaptaćeš mi reči plahe strasne,
    i nuditi nedra naježena bela.
    Ali će iz moja oba oka nevesela
    jurnuti da grle pogledi žudni
    planinski jedan strm,
    ili bor, ili jelu, ili šumu rascvetanu,
    ili koji mračan grm.

    I kad ti na licu plane plam,
    bludan i stidan od dara
    skrivenog pod srcem sred nedara:
    ja otac biću tužan, što ne ubih,
    ja otac biću tužan, jer ljubljah,
    što nisam više krvav i sam.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #52

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Portre

    Duša ti je raskidana, čista, bolna,
    bleda kao lica ruskih nihilistkinja.
    pogled ti je gorak i svet, ko u madona,
    u kapelama gde kandilo jedva tinja.

    Ozbiljna si i tužna i poštena.
    Kad tio sviraš Betovena
    čelo ti je puno teških bora,
    kao da si muško, što se svud potuco,
    sa Hristom, Mefistom i sa Don Huanom,
    u životu veselom i tužno nasmejanom.
    Kao prosjak sa barikada puco,
    i ko Cezar dolazio sa mora.

    Al čim se zaljubiš...
    članci tvoji i grudi malene
    i kolena tvrda ko kruna od srebra,
    i blede usne što brzo zarumene,
    i sjajna laka rebra
    čine te markizom....

    U strahu očiju plavih,
    i žilica jako ljubičastih,
    i grudi ko cvetovi što venu,
    cvetovi beli prvi...

    Markizom, što bleda od uživanja
    bezbožna, ironična kad se zora javi
    odlazi ispod grana.
    I ostavlja draganu za uspomenu
    dve tri kapi ljubičaste krvi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #53

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Jadranu


    Zaboravio si bijesne i grozne gusare?
    I galije od Neretve, crne i krvave?
    I pesme i maceve nase duge i tmure?
    I jedra i veselja, urlicuca kroz bure?

    Zaboravio si njine teske, mracne glave?
    Haj, pogledaj, i sada, skolja kada se zazare
    i tresnu o nas grmljavine tvojih talasa.

    Cuj, kako se ori pesma nasa tvrda glasa,
    neklekla nikad, nesretna, al bijesno vesela,
    sa krvave obale jednog naroda cijela.

    Da nije najlepse Ljubav,
    vec za grumeni Sunca ubijati i rano umirati.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  9. #54

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Vatromet

    Došlo je doba
    Da nam duša sve lekove zna,
    I nikog, nikog ne treba,
    Ponosna, beskrajna.

    U telu nam je pobuna.
    U telu nam je gađenje,
    Poniženje neverstvo zlo.

    Došlo je doba
    Da nam duša sve voli i trpi.
    Na najgoroj krpi sanja,
    Blagodari, blagosilja.

    Tela nam se uznesu,
    Kao kamenje u nebesa.
    Da pršte grme i gore
    U mržnji, razočarana, u besu.

  10. #55

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Kuga
    Niki Bartulovicu

    Svejedno rodis li sina ili kcer
    u slavu pokolenja.
    Ukus se menja, ukus se menja:
    ne menja se covek i ker.

    I nama je dosadno zar ne
    i Kosovo i jauk itd. sve?
    Ta to je bila samo sala.
    Treba vec nesto novo,
    ko bi jos spominjo ovo,
    krv i sram i rat.

    Vecna su samo tamnica i vesala,
    njih ce ti rado nuditi i brat.

    Sto ti je zao naseg pokolenja?
    Zar to nije vesela maskarada:
    danas je ukus car, a sutra barikada,
    Hristos, pa Neron, pa Lenjin.
    Ukus se menja, ukus se menja,
    samo su hulje sve isti.
    Hiljade godina vuku nas za nos,
    pesnici, mesije, carevi i komunisti.

    Sto ti je zao nasega pokolenja
    ukus se menja, ukus se menja.
    Svejedno rodis li sina ili kcer
    vecno su isti covek i ker.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  11. #56

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Spomen Principu

    O Balši, i Dušanu Silnom, da umukne krik.
    Vlastela, vojvode, despoti, behu sram.
    Hajdučkoj krvi nek se ori cik.
    Ubici dište Vidovdanski hram!

    Slavi, i oklopnicima, nek umukne poj.
    Despotica svetih nek nestane draž.
    Gladan i krvav je narod moj.
    A sjajna prošlost je laž.

    A ko nas voli, nek voli kamen goli.
    Nek poljubi mržnju i mrtve.
    Iskopane oči, vino što se toči,
    u slavu ubistva i žrtve.

    O pravdi i pobedi svetoj nek umukne krik.
    Ocevi i braća i sestre behu sram.
    Osveti, majci našoj, nek se ori cik.
    Raji, riti, dište kosovski hram.

    A suncu i manastirima ugušite poj.
    Kadife i svile nek nestane draž.
    Jauk i groblje je narod moj.
    A sjajna prošlost je laž.

    Moj narod nije steg carski što se vije,
    nego majka obeščašćena.
    Znoj i sirotinja i mržnja što tinja
    u stidu zgarišta i stena.

    1918.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  12. #57

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Nove senke

    Moje su ruke nove senke,
    pobledele su mirne,
    ko umorna svirala posle terevenke
    kad ih mesečina dirne.

    One sve senče drago i nežno,
    i ljube sve što se gubi,
    u nebo mutno, beskrajno snežno,
    u sneg što sahranjiva, kad ljubi.

    Senka je njina kao paučina tanka,
    što drhti nemoćno, meko.
    Ja sam na svetu svemu uspavanka,
    a mir je moj daleko.

    Moje su rane bolne i nove,
    a misli suzne, neoprezne.
    Blaženi koji po moru plove,
    i ne ostaju da čezne.

    Misli se moje ničeg ne klone.
    Bez sumorne nade i spasa
    puste radosno u vidik tonu
    u zrak što ih talasa.

    U bol i greh i krvoprolića.
    Sa tugom novom i bezdanom
    u slast vitlaju željom neobuzdanom,
    kao svelo lišće, sva bića.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #58

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Moja pesma

    Duša je moja bogat seljak,
    pijan veseljak,
    u zavičaju.
    Miluje golu ženu što spava,
    tvrdo, ko pleća gojnih krava,
    u žitu, kud noći pune crnih vrana,
    padaju.

    Svet je prošla samohrana,
    u krvavom plaštu šeržana,
    ko ubica.
    Stajaše tužna, zavejana,
    na straži, u kapijama,
    brkata, blago nasmejana.

    Kraj crkve tuđe i nepoznate,
    zapaljene,
    u duge, jasne, tople noći,
    kad krekeću žabe barske,
    grlila je razne žene.
    A danju je čuvala dvorove carske
    i korakom brojala sate.

    Na javi je duša moja bogat seljak,
    veseljak.

    Samo u snu, ko Mesec bleda
    i tako ko on nevesela,
    po svetu bludi.

    Gondola jedna ćutke je skrije
    u bezdane vode Venecije,
    sanu, umornu, razočaranu,
    na karnevalu.

    I kad tu njen gitar zazvoni,
    od pesme što plače i voli,
    svu vodu, zvona, i maske, tamo,
    noć toliko zaboli:
    da ućute i pitaju tiho,
    "Kakav je to Slaven bio,
    na Rivi dei Skjavoni?"


    Ilanča 1918
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #59

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Molitva

    Oče naš
    senko sveta seda pogurena
    na drvenoj ragi.
    Sa loncem razbijenim na glavi
    i očima punim vetrenjača plavih.

    Oče naš
    sin je tvoj bedniji od bilja,
    strasniji nego cvet,
    nestalniji nego vetar zore,
    sumorniji nego more,
    i sam, sasvim sam.

    Oče naš
    sin tvoj je bolji nego anđeli
    ali nikom pomoći ne može.
    Ljubi krpe kao zlatnu krunu,
    a u osmehu krije toliku zabunu
    koliko je nema u proleće i majci.

    Oče naš
    ali sin tvoj nema više moći,
    da se u štalama na putu u noći
    ičem od smrti nada.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #60

    Odgovor: Miloš Crnjanski

    Spomen Principu



    Uz pesmu o Principu

    Odlazeći u Beč, u jesen 1913. ja sam bio ostavio u Beogradu jednu dramu, u Sarajevu jednu zbirku pesama, a u Sremskim Karlovcima jedan roman.
    Šta bi sa njima nisam pitao.
    Mesec je ostao nad mojom ravnicom, kao srp.
    Lovčeve zapise, od Turgenjeva, imao sam u vozu na svom jastuku. Evropa je tada već četrdeset godina bila u miru.
    Nisam ni sanjao šta me čeka u Beču.
    Kad je došlo do upisivanja na Eksportnu akademiju, prema želji mog ujaka, ja sam se još jednom pobunio. Otišao sam da se upišem na medicinu. Nadao sam se da ću biti lekar - jedino zanimanje koje je pesnika dostojno. Ujak me je na to izbacio.
    Neko vreme, tada, imao sam težak život u Beču.
    U obližnjim bolnicama je tu, nekad, i Radičević učio, a ni ona bolnica nije bila daleko gde je bolestan ležao i umro. Otuda meni aluzija na Branka. Ja sam tada počeo da pišem i masku.
    Vinaver i neki drugi moji kritičari, pisali su da znaju da sam ja u Beču pao pod uticaj pesnika u Beču, Huga fon Hofmanstala, Momberta, i drugih. Može biti. meni to nije poznato.
    Znam samo da sam živeo u Beču, a želeo da živim u Parizu.


    Političkom akcijom naših studenata u Beču, tada, upravljalo je studentsko udruženje Zora. Prema uputstvima ne iz Beograda, ni Zagreba, nego iz Praga.
    Uglavnom, prema idejama Masarika.
    Od nas se tražilo samo toliko: da učestvujemo u demonstracijama i tražimo otvaranje jednog univerziteta za Slovence, u Trstu. Pri tim demonstracijama dolazilo je i do tuča. Dugački Birimac i ja izlazili smo katkad, zbog toga, sa štapom pod kaputom, a otmena Frau von Thiess mi je zašivala jastučiće ispod šešira, iz lako shvatljivih razloga.

    Da neko sprema atentat u Sarajevu, o tome nismo imali ni pojma.

    Vest da je u Sarajevu ubijen austrijski prestolonaslednik, stigla je do nas, tog sunčanog dana u Beču - koji je osvanuo bez i jednog oblačka - posle ručka. Stigla je u našu kafanu (Caffee"Meinl"), u blizini tornja Sv. Stefana, za vreme partije bilijara.

    Zanimljivo je da nam je ta vest sopštena, isprva, tako, kao da su u Sarajevu ubili srbijanskog prestolonaslednika. Kelneri su je tako dobili. Tako im je rekao naš prota, preko telefona. Protivno onome što se danas misli, ta vest nije izazvala nikakvu konsternaciju, ni među nama, ni Bečlijama, i muzika je u Beču do večeri svirala. Tek se dockan neko setio da je ućutka. Epoha valseva bila je završena.

    Konsternaciju su, među Bečlijama, izazvali tek mrtvački sanduci prestolonaslednika i njegove žene, grofice Kotek (koju je Princip ubio nehotice, gađajući guvernera Bosne, generala Poćoreka).
    Sva je stanica bila zavijena u crno.
    A lokomotiva je stigla sa crvenim očima.
    Sanduk Erchercoga bio je mnogo veći i sa mnogo više venaca nego sanduk njegove žene, koja je bila samo obična grofica. U Austriji nije bilo jednakosti ni na dvorovima, ni među mrtvima, a sve je, i mrtvački sanduci, mereno španskim ceremonijalom Habsburga. U ušima, katkad, u snu, ja i sad čujem zvuk koraka austrijskih generala, sa tog pogreba. Koračali su korakom ludaka, ljuljajući se na ritam pogrebnog marša Šopena, sa svojim dvorogim šeširima na glavi, a šeširi su bili nakićeni zelenim perjem iz repova petlova. Čuo se topot konja. Tolika je tišina nastala.

    Sanduk Franca Ferdinanda bio je pokriven zastavom Hamburga, žutom, sa dvoglavim crnim orlom, starim oko hiljadu godina.

    Sin jednog siromaha, proletera, zemljoradnika, Hercegovca, još nepunoletan, skinuo ga je sa neba, revolverskim pucnjima.
    Atentator je imao čudno ime.
    Sastavljeno od imena princa i arhangela.

    Evropa i sad slavi ubice atinskog tiranina, Pizistrata, Harmodija i Aristogejtona, u svojim školskim udžbenicima (ad usum delphini). Slavi i senatore Rima koji su ubili Julija Cezara. Međutim, za atentatora Sarajeva nije imala dobre reči nikada. Pa i Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca nije bilo očarano tim svojim podanicima. Nije dugo htelo da dozvoli prenos kostiju tih atentatora.

    Sem toga, čak i kod nas, neki su od Principa bili načinili Srbina - provincijalca, fanatika, šovena, koji je tobože, bio samo igračka u rukama šefa Obaveštajnog odseka srbijanskog generalštaba, pukovnika Dragutina Dimitrijevića Apisa.
    Međutim atentator nam je govorio, jasno, i sa one strane groba.

    Kao što je poznato, atentator je držan u tamnici Terezijemštata i tamo mu je, tobože zbog tuberkuloze kostiju, amputirana desna ruka.
    Između tih užasnih časova ispitivali su ga o motivima njegovog atentata. Postoji o tome dnevnik jednog lekara.
    Princip je, prirodno, priznavao da je želeo ujedinjenje Bosne i Srbije, ali je otvoreno priznavao i to da je to bio samo korak ka daljem cilju atentatora i njihovih drugova.
    Taj cilj je bio revolucija.

    "Svi smo mi bili Bakunjinovci" bile su reči Principa.
    Ni posle rata Princip u nas nije bio omiljena tema. Njegov akt odobravala je samo naša sirotinja i omladina. Buržoazija nije odobravala akt Principa. Pri kraju rata, svi su u nas govorili samo o potrebi podizanja jednog velelepnog Kosovskog hrama prema nacrtu Meštrovića.

    Naš veliki pesnik Dučić video je tada u Srbiji imperatora. On joj je uzvikivao: "Ave Serbia!" (Morituri te salutant).
    Ja sam napisao ovu pesmu u slavu ubistva i Prncipa.

    Crnjanski

Strana 4 od 6 PrvaPrva ... 23456 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Česlav Miloš (Czesław Miłosz)
    Autor DrinChe u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 31.07.2011, 01:36
  2. Česlav Miloš / Czesław Miłosz
    Autor DrinChe u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 26.07.2009, 17:07
  3. Miloš Dopud: Objavljujem rat
    Autor pinokio u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 89
    Poslednja poruka: 12.02.2009, 10:31
  4. Vampir Miloš u bečkoj arhivi
    Autor Necromancer u forumu Banat
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 06.01.2008, 03:20
  5. Slađana Milošević
    Autor SQUAW u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 22
    Poslednja poruka: 13.07.2006, 04:30

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •