Biografije Nenada Čanka i Bojana Kostreša
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Biografije Nenada Čanka i Bojana Kostreša

    Ja sam sa Juga, posebno cenim gospodina NENADA ČANKA i BOJANA KOSTEŠA, jer u njihovim aktivnostima vidim prave ljude koji misle za svoj narod ne samo u Vojvodini, nego u opšte za čovečanstvo, bez obzira na veru i boju, a posebno šta brane interese ne samo Novog Sada nego i cele Vojvodine, gde ih puno uz podršku i pozdravljam kako njih isto tako i vas redakcijo

  2. #2

    Odgovor: Biogradije Nenada Čanka i Bojana Kostreša


    Osnovni podaci: Rođen je 2. novembra 1959. godine u Pančevu u porodici kolonizatora. "Moja porodica koja se doselila iz Like, iz Zrmanje, uvek je vodila računa o Novom Sadu i Vojvodini." "Moj pradeda se u Minhenu upoznao sa groficom Elizabetom fon Hercog, mojom prababom, i u miraz dobio neke mlinove u Vojvodini." Vaspitavan je u učiteljskoj porodici: "Svi u porodici bili su mi učitelji i nisu me naučili da budem poslušnik." Osnovnu i srednju muzičku školu (flauta) završio je u Novom Sadu, a diplomirao na Ekonomskom fakultetu, i potom specijalizirao marketing i računarske mreže u Executive Training Center (Brdo kod Kranja 1989).

    Karijera: Počeo je kao profesionalni muzičar – flautista (1982-85), "svirao sam po kafanama i tu sam dobro upoznao Vojvodinu". Potom se zaposlio u Naftagas prometu, gde je radio kao šef u Službi marketinga spoljne trgovine (1986-90). Odatle prelazi u Yutel, gde je bio direktor marketinga, ali posle samo osam meseci daje otkaz i odlazi u privatni biznis. Pisao muziku za više filmova i radio drama, i objavljivao članke iz oblasti informatike.

    Politička karijera:
    Predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine od njenog osnivanja (90). Partija je, inače, osnovana kao ogranak Socijaldemokratskog saveza Jugoslavije za pokrajinu. Na republičkim izborima 1997. sa sloganom "Tačka na pljačku" ide u koaliciji sa Reformsko-demokratskom strankom Vojvodine i Narodnom seljačkom strankom pod imenom koalicija "Vojvodina", i biva izabran za poslanika. Nakon raspada koalicije Skupština Srbije je Čanku i još dvojici poslanika oduzela mandate ('98 ). Na listi DOS-a na izborima za pokrajinsku skupštinu (2000) izabran je za poslanika. Sada je predsednik Skupštine Vojvodine. Svoje političke tekstove objavio u knjigama "Ratovi tek dolaze" (1993) i "Pet godina samoće" (1994).

    Kako je ušao u politiku: "Mene su moji drugovi pozvali rekavši da prave partiju i da su trojica. Imali su ideju o socijaldemokratskoj partiji, ali nisu imali nekoga ko će da im bude vođa. Mene su izvikali za vođu, kao starijeg i iskusnijeg, i tako je sve krenulo. Tako sam ja ušao u politiku, stalno računajući da ćemo mi ove malo da izlupamo, pa će to onda da preuzmu malo ozbiljniji."

    Prvo političko iskustvo: "Bila je antiratna pobuna u Senti, 1991. godine. Govorio sam sa balkona građanima koji nisu mogli da me vide. Tako sam morao da se nagnem preko ograde, kojoj poslednjih 30 godina nije posvećivao pažnju niko sem golubova, koji su u ogromnim količinama tu naslagali tragove svog postojanja. Morao sam da se uhvatim rukom za ogradu i za sve metabolične produkte golubova. Tada sam shvatio i sebi rekao: Nenade, uhvatio si se za govna, ušao si u politiku; i to mi se posle često dešavalo."

    Imidž: Političkoj javnosti znan po provokativnom stilu i sklonosti ka egzibiciji, posle deset godina aktivnog opozicionog autonomaškog i antinacionalističkog staža neki i dalje tvrde da "nije baš sasvim normalan": "Sumnja u moje mentalno zdravlje ne potiče od juče. Međutim, nema nijedne velike ideje u čovečanstvu a da prva reakcija nije ismevanje. I akademije nauka ponekad su stajale na pogrešnim stavovima."

    Ratna iskustva: Kao organizator antiratnih mitinga 1991. godine je mobilisan; rečeno mu je da je "dobrovoljac" i poslat je na ratište. "Na frontu sam bio u Iloku, učio sam dobrovoljce da pevaju srpske revolucionarne četničke pesme." "Iživeo sam svoj strah od smrti. Rat je sramota ljudske golotinje. Sve se na kraju svede na konzervu mesnog nareska i komad hleba." Na početku agresije NATO-a prijavio se kao dobrovoljac. Nisu ga mobilisali: "Svi su 'ligaši' bili spremni da brane zemlju. Ko god baci bombu na Vojvodinu i novosadske mostove moj je najveći neprijatelj. U politici može sve, ali kad padne prva bomba, tu nemamo o čemu da razgovaramo."

    Da li je separatista: "Naše zalaganje za republiku Vojvodinu nije nikakav ekstremno-secesionistički zahtev, već zahtev za redefiniciju odnosa unutar Srbije. Samo decentralizovana, demokratizovana i denacifikovana Srbija može da bude moderna država. A decentralizacija nije moguća ako se ne prizna subjektivitet Vojvodini, Kosovu, Sandžaku, Šumadiji, jugoistočnoj Srbiji i gradu Beogradu."

    Ideal: "Hoćemo Vojvodinu u kojoj će biti reda, poretka, morala i novca."

    Vreme
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  3. #3

    Odgovor: Biografije Nenada Čanka i Bojana Kostreša

    Bojan Kostreš, zamenik predsednika Lige socijaldemokrata Vojvodine
    Rođen je 25. avgusta 1974. godine, u Zrenjaninu (AP Vojvodina, Srednji Banat).
    Po nacionalnosti Srbin.
    Osnovnu školu je završio u Ečki, a Srednju ekonomsku školu u Zrenjaninu. Nakon toga, 1993. godine odslužio je vojni rok u Raškoj.
    Po zvanju je diplomirani ekonomista.
    Član je Lige socijaldemokrata Vojvodine od svog punoletstva. Opredelio se za ovu stranku početkom devedesetih, zato što je ,,jedina stranka koja je otvoreno vodila antiratnu akciju i suprotstavila se ludilu koje se događalo na prostorima bivše Jugoslavije'', kako sam kaže.
    Jedan je od inicijatora osnivanja Opštinskog odbora LSV Zrenjanin, prvi sekretar MO LSV Ečka, koji je i danas njegov matični mesni odbor.
    Predsednik Opštinskog odbora LSV Zrenjanin u periodu 1995 -1996. godina.
    Jedan je od osnivača Lige vojvođanske omladine (LVO). Organizator je akcije VOJVODINA FOREVER i mnogih drugih omladinskih akcija.
    Takođe, 1994. godine organizovao je veliku vojvođansku turneju rok bendova – Vojvodina Vojvođanima.
    Veliki je pobornik rodne ravnopravnosti i jedan od inicijatora formiranja Foruma žena Lige socijaldemokrata Vojvodine. Takođe, aktivno je učestvivao i u stvaranju institucionalnih mehanizama za postizanje rodne ravnopravnosti u Vojvodini, prvih u celoj zemlji.
    U sklopu gotovo svih predizbornih kampanja šef je Izbornog štaba LSV.
    Na izborima 1996. godine bio je zadužen za predizborne i izborne aktivnosti u Banatu, a na svim kasnijim izborima bio je šef Izbornog štaba LSV za celu Vojvodinu.
    Pre nego što je, 2001. godine, postao generalni sekretar Lige socijaldemokrata Vojvodine i predsednik Izvršnog odbora Glavnog odbora LSV (na ovoj funkciji je do Kongresa LSV koji je održan decembra 2005. godine ), njen je potpredsednik (od 1997. do 2001.).

    Na Petom redovnom kongresu Lige socijaldemokrata Vojvodine, tajnim glasanjem, izabran je za zamenika predsednika LSV.

    U periodu od 1996. do 2000. godine je najmlađi odbornik Skupštine opštine Zrenjanin i šef odborničke grupe. Tokom protesta pokrenutih protiv tadašnjeg režima Slobodana Miloševića, da bi sačuvao izbornu volju građana, sa drugim zrenjaninskim odbornicima spavao je u sali Skupštine opštine Zrenjanin, u periodu od 27. decembra 1996. do 7. januara 1997. godine.
    Od 2000. do 2003. godine, poslanik Narodne skupštine Republike Srbije i šef poslaničke grupe Lige socijaldemokrata Vojvodine. U istoriji parlamenta, po prvi put, tada je ,,pao'' zakon koji je predložila Vlada, jer je Poslanička grupa LSV odbila da glasa za Zakon o koncesijama kojim je bilo predviđeno da svega 5% od koncesija dobije Vojvodina. Posle ovoga, Zakon je izmenjen i Vojvodini pripada 30% prihoda od koncesija.

    Osim ovog, glavni i odgovorni urednik je ligaških izdanja - ,, Vojvodina Republika''.
    Organizator je antirežimskih demonstracija i protesta 1999. i 2000. godine. U tom periodu je privođen 15 puta.
    Sa još 28 članova LSV, uhapšen je 2000. godine, prilikom deljenja letaka na dan kada je Slobodan Milošević u Novom Sadu otvarao drumsko-železnički most, izgrađen posle rušenja Žeželjevog mosta.

    U slobodno vreme igra banatske šore (Po Banatu se, inače, priča da je Mihajlo Pupin u Ameriku odneo krpenu loptu kojom se igraju šore i da je praktično tako nastao bejzbol). Iscrtao je prvi ovomilenijumski teren u rodnom Tomaševcu, idejni je tvorac i inicijator Svetskog prvenstva u šorama i član ekipe koja je bila prvak 2001. godine.
    Sakuplja olovne vojnike, poseduje ozbiljnu i veliku kolekciju.
    Pored ovog, veliki je poštovalac istorije, omiljena ličnost mu je vojvoda Šupljkac, vojskovođa Napoleon, a kao političara najviše ceni Vinstona Čerčila. Pomogao je da svetlost dana ponovo ugledaju zaboravljene stare karte, zastave, grbovi i znamenja Vojvodine.
    Gurman je i redovno posećuje ,,Dane piva'' u Zrenjaninu.


    Kada je postao predsednik Skupštine AP Vojvodine, najmlađi u istoriji ovog parlamenta, 30. oktobra 2004. godine, najavio je da će njegov ,,najvažniji zadatak biti vrećanje ustavnog položaja Vojvodine''. Pored toga, Skupština Vojvodine, po njegovim rečima, baviće se stvaranjem ambijenta za poboljšanje ekonomske situacije u Vojvodini i svojim aktivnostima će omogućiti da Vojvodina bude most između Srbije i Evrope.
    Promocija Vojvodine, kao evropskog regiona, jedan je od prioritetnih ciljeva njegovog rada.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •