U Vojvodini volim sve u paketu i nacin zivota VOJVODINA je amerika u Evropi.
U Vojvodini volim sve u paketu i nacin zivota VOJVODINA je amerika u Evropi.
ne poznajem Vojvodinu
nisam vezana nicim
i sva ta ravnica...meni malo deluje depresivno
ali
jednom sam isla na nekakvo takmicenje harmonikasa u Sombor
bili smo smesteni po kucama njihovih ucenika
i onda,ta porodica u koju sam dosla....
fini,veseli ljudi
a dan uoci odlaska se kuvao pasulj,u kotlicu,nasred avlije
zajednicki,s komsijama
pa smo jeli svi dzumle
e to bas pamtim da je bilo lepo
Ploviti se mora i bez broda ..
Ja ne volim sve klupe ispred kuće...volim samo jednu.
Onu koja nosi težinu svih kiša, vjetrova, oraha koji su padali po njoj...težinu svih onih koji su mi mnogo značili.
Ako nema nikoga po dvorištu, po kući...to znači da su na klupi...znači da su svi poslovi odrađeni, živina namirena, jaja pokupljena...to znači da će krave da prođu, a ja ću da virkam iza kapije, jer ih se bojim...
Znači da će uskoro da prolaze ljudi na biciklima da nose mlijeko...i svi će nas pozdravljati...a ja to nikada nisam shvatila...taj običaj, da pozdraviš nekoga iako dolaziš sa samog kraja sela, samo zato što prolaziš pored njegove kuće...
Dejku nisam upamtila na njoj...ali jesam tatu, baku...i bakina sitna ogovaranje komšinice prekoputa koja sjedi na svojoj klupi...
Kako selo odumire, tako se sve manje sjedi na klupama...i danas mi se srce cijepa kada prolazim pored kuća...danas bi ja pozdravila svakoga ko sjedi na klupi...ali nemam koga. Skoro svaka kuća je prazna.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
E da. isto tako.
I mi, deca iz ulice smo imali svoju klupu na kojoj smo provodili letnje veceri.
I posto je klupa bila nekoliko kuca dalje od moje , moralo se proci pored komsija
uz obavezno :"dobro vece". i :dobro vece"
A na klupi se igrali raznih igara.Zmurke, "Sta da radi ova fota/" ' neka bije , neka bije...'
I to sve dok nas roditelji jednog po jednog nisu zvali kuci...
Bila to lepa vremena.
I sada komsije izadju uvece na ulicu od proleca do jeseni , i posedaju svako na svoju stolicu.
Ali klupi vise nema.
Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !
...klupe.....
pred kućom moje babe je bila jedna klupa,
babe više nema, kuća je promenila već tri vlasnika...
a klupa je u mom dvorištu (jedva sam se izborio da je dobijem, mada nikome nije ni bilo jasno zašto sam toliko zapeo za tu klupu)...
na toj klupi sam prvi put poljubio jednu Olju,
jednog avgusta,
jedne davne godine...
Бадњи дан, наравно овај по правом календару, кад седимо нас петорица, један једе само хлеб и воду јер пости, тројица рибу јер посте, а један сендвич са саламом јер је његов Бадњи дан био пре 2 недеље... и нико ником не смета
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
U Vojvodini volim prirodu i njenu raznolikost i to što u opšte nije ravna kao što mnogi misle i to što ima prelepe reke,jezera,izvore još uvek pitke vode na Fruškoj gori a kad smo već kod Fruške gore i prelepe manastire.U Vojvodini volim hranu jer se nigde ,ali nigde na svetu ne spremaju tako dobre gužvare sa makom.Volim i što narod još nije zaboravio na tradiciju i domaćinski način života.U Vojvodini volim smisao za humor,njenu kulturu i njene književnike.Volim zapravo sve.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna...-ostavila-kucu
Zorka Knežević (74), službenica “Sintelona” u penziji, koja je živela sama u novoj, velikoj, nedovršenoj kući u naselju Sinaj u Bačkoj Palanci, umrla je pre dva meseca, a ispratili su je tog ledenog dana na gradsko groblje malobrijni rođaci i poznanici. Samo su advokat Anđa Karanović i komšije Bogdan Džabić i Šandor Dovičin znali da je kuću ostavila svom miljeniku iz kraljevske kuće Karađorđevića, starijem od dvojice Aleksandrovih sinova, Petru. Njena volja pre nekoliko dana potvrđena je i ozvaničena i na Osnovnom sudu u Palanci, koji je testament prosledio na adresu Kraljevskog dvora na Dedinju.
---
Оно што ми је овде симпатично су сведоци. Бака велики ројалиста, симпатизер СПОа, некад четничке странке, данас боље да не спомињем. И остави бака тако кућу на поклон принцу... а сведок, између осталих, комшија Мађар И вероватно да питаш и баку и комшију нешто о томе, зачудили би се... па зашто да не?
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
Svi oni koji su voleli Vojvodinu i oni kojima je i sad u srcu...
Poruku je izmenio Meggy, 27.03.2012 u 00:50 Razlog: link
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Poruku je izmenio Meggy, 27.03.2012 u 00:50 Razlog: link
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Stevan Sremac rođen 1855god. u Senti..
Njegov najpopularniji i jedan od najboljih humorističkih romana je
u srpskoj književnosti je;
"Pop Ćira i pop Spira"
Poruku je izmenio Meggy, 27.03.2012 u 19:47 Razlog: link
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Janika Balaš
Poruku je izmenio Meggy, 27.03.2012 u 20:17 Razlog: link
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Celu Vojvodinu i uzduz i popreko, ali ne znam zasto svaki put kada odem na Begecku jamu, osetim apsolutni mir... srce mi se umiri, misli rasplinu po povrsini vode i tek me tu i tamo prene bacakanje ribe. Cini mi se mogla bih na Jami da provedem resto zivota... bez stresova, bez sirena, bez guzve i ludila.... pa cak i bez novaca!
neunistiva zlojebaba!