... zbog ovog POSTA ... noćas sam se posle sto godina ... srela sa nekim starim košmarima
... zbog ovog POSTA ... noćas sam se posle sto godina ... srela sa nekim starim košmarima
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Poruku je izmenio starsica, 17.07.2009 u 13:06 Razlog: popravila kodove
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Poruku je izmenio starsica, 17.07.2009 u 13:06 Razlog: popravila kod u citiranom delu
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Nisam sanjala, bila je to noćna mora.
Ne znam kako, odjednom, udajem se! I ja ne znam kako on izgleda...pripreme teku, neće niko da mi kaže kako mladoženja izgleda ...navodno mi ga je uvalio neki njegov prijatelj, dao mu moj broj, mi razmijenili par porukica...i tup, vjenčanje! Ja u vjenčanici, mama i tata broje eure, kao za miraz ( miraz malo sutra!) i pogledam kroz prozor... (kao sve se dešava tu u naselju) iii vidim moje prijateljice, mašu mi, i plešu, sretne...ja i dalje ne znam kako ON izgleda. Među potencijalnim zvanicama neki transparenti, i na jednom piše "Poklone dobijate 2060." te se i tu malo ražalostim.
Sestra kao tek ustaje a skoro su 15h, ja bjesnim, govorim da je ovo moj dan, mogla se barem potruditi da joj je stalo...pitam nju kako izgleda, ona kaže da je on Mikija nekog brat, da je Miki strašno ružan, da ne može ni ovaj moj biti bolji. Ja plačem, kumim, molim, da mi ne daju da se udajem za takvog, da mogu još da tražim...ne, mama i tata insistiraju da probam, pa dokle ide, ide. Odjednom sam u sali gdje će biti slavlje, plačem...pojavljuje se moja prijateljica i vidim da stavlja nešto pored svakog tanjira, pitam je šta, kaže ona "svoju vizitku"...nije mi bilo jasno zašto to radim...počnem da uralam na nju, da se ne promoviše na mojoj svadbi...i probudim se.
Čini se da se nisam udala a ni dalje ne znam kako ON izgleda.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Jutros (znam da je bilo kada sam presla u deciju sobu..a tu najvise sanjam)...
Putujem tako Dunavom nekim brodom sa decom, ali brod je "pichio" neverovatnom brzinom (mislim da sam isla u Austriju) i na brodu nikog sem nas. Pazim da mi neko dete ne upadne u vodu...kad staje ...stigli smo. Izvodim ja decu napolje i da se vratim po stvari, kad brod krenuo..
Ostavim ja tu njih "da se cuvaju" i otrcim na sledecu stanicu...stignem ga. Kazem onom kosmatom sto je vozio da nije u redu sto nije sacekao da pokupim stvari...
On kao, evo sada ih pokupi...ulazim ja u kabinu, kad ono puno cike i tete sede...
Pomislim, ajoj ako mi sada neko dirao svtari, ali setim se da su to Nemci...a da su oni "posteni"
I krenem da skupljam stvari...kad ovaj opet krenuo...ja trk do njega..nakrpim ga samo tako da je u momentu zaustavio....izbacila torbe i torbe i torbe (niskada kraja)...pokacila sve to na ramenima (nemam pojma kako) a njemu rekla da cu u povratku pokupiti Deda Mraza koji je ostao u potpalublju
Budi pametan i pravi se lud
a ne neee ... "nećete (opet) da me prevarite "
ma nema šanse ... da čitam šta je sanjaO leptirić ...
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
I ja sam sanjala, više snova . Kako sam prije desetak dana gledala na youtube-u snimke poplave u Beogradu...tako sinoć sanjam kao stan veliki na moru, sav u staklu, ali pod škripi, i ja pričam kako šteta tako dobrog stana, a klimav...počne kiša da pada i ja izađem na terasu, da sklonim peškir...kad neki čiča puši tu i ne priča. Ja ga se ne prepadnem, iako je terasa moja. U tom času ooogromni šleper ide bujicom vode, ulica je desno pored stana, i ja pitam tog čiču, je li to ta ulica Cvijića (ako se ne varam) a on klimne glavom. Ulazim u stan i shvatam da to nije stan već neki stari hotel. I tražim sobu broj 8...stalno upadam u kuhinju, restoran...i nailazim na jednu te istu ženu. Dolazim do sobe br. 8 a ta žena ulazi u susjednu, naravno, moj ključ neće da otvori, i ona me gleda čudno i kaže mi da nije zainteresovana i da je ne pratim, ima muža. (Ispada da sam je muvala u snu, Bog mi pomogao). Kaže mi da ja uopšte nisam iz hotela i da će da me prijavi...na to ja vadim ključ sa br. 20 i odahnem. Nađem sobu kasnije, ali na putu do sobe ne idem stepenicama nego se pentram uz ogradu, navodno mi tako brže. Uspjela sam da ukradem neke bločiće, neka sobarica ostavila kolica pored jedne sobe...a ja se našla bločiće da kradem. (Mogla sam toalet papir ili peškir.)
Sve u svemu sam zabrinuta za sebe... muvam žene, kradem stvari i pentram se kao Spiderman.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Sanjala sam one glupe kratke snove kad samo zadremas i cini ti se da si sanjao satima a ustvari si samo zaklopio oci na 15 minuta a isanjao si za tri dana, ali su ti, po pravilu, najsladji, zato sto sanjas skoro budan i onda uglavnom manifestujes u snu ono sto sanjas, tipa da pricas u snu, da se smejes, places, ritas itd. pa se i probudis na neki gest i bude ti smesno.
Sanjam ja da spikam sa drugaricom ali ona mi samo cuti u slusalicu i ja se derem i derem.. i jos jedna zvonjava telefona, ali ova je bila dosadna i ja se javim i ona opet cuti. U tom omentu, vice me keva i kaze: "Javi se, zove te Keka." i ja joj iz sna vicem: "Pa javila sam se!" a ona me gleda a ja lezim sa zatvorenim ocima i krene da me picka zato sto je zajebavam a ja joj samo vratim da ne pizdi jer mi nije jasno kako ne vidi da sam se javila i da pricam bas sa Kekom (nju sam sanjala) i kad je usla keva u sobu i dodala mi slusaicu i pritom me probudila iz buncanja, onda sam skontala da se stvarno nisam javila
Krek, krek.. Ne gudra
sanjao sam vise ali se uvek secam ovog kako kuvam kafu u tiganju,drustvo kod mene na kafici, kuvam im kafu u tiganju i to sve normalno stavljam secer zakuvavam sve mi normano,a u tiganju
Boze sacuvaj.... sanjam, kao vozim nekim autoputem i vidim prevrnuta kola, prevrnutu prikolicu... sve nesto isprevrtano. Odjednom neke dve macke jure za mojim kolima, podlecu pod tockove. Ne zaustavljam se, ali vidim da nisu mrtve. One opet jure i podlecu pod tockove i opet su zive
neunistiva zlojebaba!
Ma mene predugo i prečesto sreću duhovi prošlosti. Življi i stvarniji nego ikada. Tako bih da držim oči otvorene non-stop.
"...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
Dosta dugo nisam sanjala i to me malo brine. Znači li to da mi san nije kvalitetan?
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
sanjao sam neku glupost zescu ali nemogu da se setim svega smao znam da je glupo u pm
Ja sam cesto sanjao da letim???Pitao sam koleginice i one kazu da to i nije dobro pa sam se preshaltao na snove u boji,poslushao sam Dugu12,ona kad odlazi sa foruma kaze "i sanjajte u boji"...hehe