Pre neku noć usnim san.
Sanjam našu forumsku Revolverašicu koja se u jednom "PUF" materijalizovala kod vrata neke kolibe ispred koje sam u tom trenutku sedela. Bila je jako zanimljivo obučena. Kao Deda Mraz, sa kapicom, ali bez naočara, brade i brkova. Imala je jedan zub, šiljat, virio joj je iz usta i mali ranac na leđima, koji se uopšte nije tu uklapao (čini mi se da sam ga videla u nekom izlogu u Knezu ). Smejala se zarazno i ja sam se smejala sa njom. U jednom trenutku mi je rekla : "E, čekaj da ti pokažem pretvaranje!" Ja oduševljeno pljesnem rukama i kažem: "'Ajde!". E sad, zamislite one emisije o prirodi i životinjama, ono kad u intervalima snimaju npr kako raste drvo, pa to sve puste turbo ubrzano, tako da drvo pred tvojim očima izraste za par sekundi. E tako se Revolverašica pretvarala. Čas je bila veštica , čas neki patuljak, čas neka životinja, čas žbun itd i to sve neverovatnom brzinom uz onaj zarazni smeh. A ja, očarana, šta sve ta ume! Onda mi kaže da ona taj zub u stvari može da izvadi kad hoće i da ga vrati nazad, ali ovako više voli da nosi. I kaže, donela mi je nešto na poklon. Izvadi iz onog rančića viseće minđuše (koje inače baš nešto i ne ljubim) od nekog obojenog krzna i paperja. Bile su mi dugačke bez preterivanja - do pupka. A obradovala sam se neviđeno, kao da je to nešto što želim najviše u životu, i eto, baš je pogodila pravi poklon, a ja u stvari sad kad vratim film, ne znam da l' sam videla nešto ružnije.
Tako mi vukova s' Ontarija, da me ubiješ ako znam da rastumačim ovo.
Ujutru sam pitala ukućane šta sam ja ono, jebote, večerala?
Šta ste vi sanjali?