Eeeeeeeeee deco moja, da vi znate kako je lepo nakon toliko godina procitati sve ove lepe izraze......jos da mogu da vas cujem kako oteeeezete, srce bi mi bilo na mestu.
Eeeeeeeeee deco moja, da vi znate kako je lepo nakon toliko godina procitati sve ove lepe izraze......jos da mogu da vas cujem kako oteeeezete, srce bi mi bilo na mestu.
Jeste da ovo nije tema o Dragačama ali će nam valjda ovaj put moderatori oprostiti zbog ove vrste spamovanja
Evo ostaci jednih originalnih dragača, ne može se baš puno videti od majstorstva koje je bilo potrebno za izradu ali se može naslutiti njihova nekadašnja lepota.
Ono što me nervira je neka naša sklonost da stare stvari po svaku cenu ''renoviramo'' pa makar i polikolorom što se može videti i na ovoj fotografiji ...
kao da nije bilo dovoljno bezbojnim mat lakom samo zaustaviti dalji proces starenja.
Evo jednog simpatičnog čike koji zdravo ooooteeežžžžeee.
Čisto da te mine želja.
Zmajce,
fala ti na ovom prilogu,
a posebno na TAMBURASIMA!!!!!!!!!!
Bircuz i kafana su dve različite stvari.
Bircuz ili birtija, ili samo birt (od švapskog, tj. kako su ga ovde zvali umesto nemačkog: birtshaus s tim što je 'i' ustvari 'u umlaut') a kasnije kad je francuski postao 'kom il fo' bife, je bilo mesto gde se samo pilo, uglavnom s nogu kod šanka. Na šanku su u činiji obično bila tvrdo barena jaja, ponegde i sendviči, da se ne pije našte ili našte srca, tj. na prazan stomak. Pila se rakija natočena u frakliće, špriceralo i pilo pivo na točenje. U bircuze žene nisu zalazile.
A kad su deca bila slata da dovedu kući dedu, dobila bi malinu ili malinovac što je bilo: prst sirupa od maline na koga se našpricala soda-voda do vrha čaše. To pre svega zato da se dete nečim pozabavi dok se špricer ne dokrajči.
A u kafanama se sedelo, pre i popodne pila kafa, pijuckala finija pića, jeli kolači, čitale novine koje su bile na držačima od trskovca, družilo i razgovaralo, bistrila politika. U kafanama je bilo i kuvanih jela, gotovih i po porudžbini, a bilo je i mnogo abonenenata (tj. pretplaćenih na obroke). Kafane su bile uglavnom gradske i gospodske 'institucije'.
Zadnje prave kafane u NS kojih se ja sećam iz 60-70tih su bile 'Vojvodina' u sklopu hotela s istim imenom i 'Gurman' kasnije preimenovan u stariji naziv 'Gambrinus' na početku Njegoševe ulice. U 'Gurmanu' je na glasu bio teleći ribić u ajmokcu tj. belom umaku što nisam propuštao kad sam bio u prilici da jedem u kafani.
Poruku je izmenio Mish, 28.03.2008 u 19:18 Razlog: ispravka citata
Evi ioja sam se nekoliko reci iz detinjstve setila
Astal = Stol
cokot = Drveni deo Vinove loze
aschov i Buzdovan = nesto slicno kao Motika upotrebljava se u Zemljoradnji
kajgana = Jaja przena na oko
Bakandze= vrsta Cipela sa debelim Djonom
A gde stanuješ
"Ta na kraj sela"
i dan danas će reći stariji meštani, iako žive u gradu od 50, ili 100 hiljada stanovnika.
... kad se malo vratim u prošlost dodjem do zaključka da reči grad i gradjani, nisu bile preterano u upotrebi kod prostog sveta, i češće se upotrebljavao izraz mesto ili varoš.
to me podseti na priču svog dede
...tako jednom prilikom išo Števa u Bevograd da poseti sina koji je tamo služio vojsku, pa komšije tražile od njega da svede utiske o Beogradu, on to sveo na 4 reči:
ta malko veće selo
Pravi paor, po hodu, ponašanju, govoru
sećam se uvek je stojao ispredkuće kada bi pozavršavao ono malo poslova koji su mu preostali kada je već došao u godine
ništa ga nije interesovalo... ako neko slučajno počne razgovor o politici, dobio bi neko nerazgovetno aha, što je verovatno kao trebalo da znači: ta boli me briga . Isto se dešavalo kada bi bila reč o televiziji sportu ili nečem sasvim petom.Ali zato ako bi se neko zagledao u šljivu ili dud ispredkuće i priupitao nešto o njima, ili uzgred reda radi priupitao da li je skoro bio u ataru... ajoooj priči nikad kraja... satima je bio u stanju o tome pričati ... te ova kiša je dobra za ovo, te sneg se kasno povukao pa nije na vreme uradio prolećno oranje...
Avlija - dvorište
kera - pas
drot - žica
plek - lim
spicnamet - porodični nadimak
deran - dečak
frajlica - devojčica, damica
Mnoga mesta imaju svoje specifične reči, poput djipavac - skakavac, karafljosnice - palačinke, u Klariji
Ajd' se sad citiramo
Djilkoš može biti i "varoško dete" (neko ko je rodjen, živi u gradu), a to što je neko "seoski momak" samo po sebi ne mora da znači da voli da zadeva (provocira, započinjr) svadju
kao klincu mi jednom prilikom nije uspelo da u jednom šumadijskom selu objasnim domaćici šta su to šargarepa (od madjarskog:srgarpa) i zelen
... dobro za Šargarepu nekako i objasnih da je to mrkva
Domaćica
- Pa što sinko odmah ne rekneš tako, nego me tu mučiš
... al' za zelen list (peršun list) nije bilo teorije