Spadam u one koji su podložni stresu.
Kako kontrolišem stres...?
Ne kontrolišem. Preživim taj prvi, najjači udar, zadrhti mi utroba, zaboli me želudac i nekoliko dana sam i bukvalno smrvljena.
Posle stresa redovno padnem u depresiju i tako... eto, godinama.
Pokušavam da pomognem sebi nekom vrstom autosugestije... Sve govorim ovako: "Život je jedna i jedinstvena pojava, što se zamlaćuješ trivijalnostima...", "Ta osoba nije vredna tolikog nerviranja", "Ispaštaju tebi drage i bliske osobe zbog tvog džigerisanja..."
Ponekad pomogne.
A ponekad - ne. Zavisi odakle stres potiče, šta ga je izazvalo...
Čudna je ljudska duša i... teško se leči.