Kada ste se najviše uplašili u životu? - Strana 4
Strana 4 od 5 PrvaPrva ... 2345 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 68
  1. #46

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    kada su mi u maju prošle godine saopštili da moja, tada petnaestomesečna, curica ima maligni koštani tumor..operacija, biopsija, čekanje rezultata, bolnica, deca mi umiru pred očima..nije to više bio ni strah, ne znam ni da opišem to stanje nemoći i beskrajne tuge..

    srećom, biopsija je rekla nešto drugo..naša borba još uvek traje, ali posle tog iskustva, sve ostalo je beznačajno i strah kao osećanje za mene više ne postoji..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  2. #47

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    mnogo puta sam se uplasila
    plasljiva sam po prirodi
    mrzim iznenadjenja
    poslednji put pre par dana....
    lezala sam,zmurila,drhtala,u sebi govorila Oce nas......
    masina je zujala....
    Ploviti se mora i bez broda ..

  3. #48

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Kada je u celom avionu odjednom nestala struja,avion je naglo poceo da propada,motori se nisu culi vise,stjuaredese su trcale sa baterijskim lampama kroz avion - a niko od nas nije znao o cemu se radi,dok se nije javio kapetan i rekao "vrlo sturo" da je problem sa sturjom i da moramo da se vratimo u Sungapure (Odakle smo i posli) i da "smo za sad bezbedni,ali ne mogu da nam garantuju za dalje " .....tih 2 sata povratka verovatno niko nije bio ziv u avionu!
    Tek kada smo sletali na Singapurski aerodrom (uz put je morao i sav benzin da izbaci,pa nam je i to uzelo jos narednih pola sata na ona dva) videci po 30-40 vatrogasnih i ambulantnih kola da nas cekaju pored piste shvatili smo je koliko je to zapravo bilo ozbiljno....
    Ni posle svega nismo uspeli da saznamo sta se tacno desilo u avionu.

  4. #49

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    jao bilo je to vise puta,po prirodi sam inace plasljiva i panicar,mada to ne pokazujemletos sam bila prisutna kada mi je tata doziveo infarkt,i mislila sam da je kraj,mada se dobro zavrsiloi kada sam bila potpuno sama kod kuce,noc negde oko 3h stize sms samo te gledam,ma gotova si,na smrt sam se preplasila,kada posle pola sata stize druga,sta je jel si se uplasila haha?to je moj brat,uvek spreman na salu

  5. #50

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Za 1. maj, moja seka je otisla na neku svirku, nije praktikovala prvomajski uranak za razliku od mene koja sam ceo dan bila napolju i posle svirke, negde oko 2 izjutra je ona navratila do mene i mog drustva. Mi smo slavili kod drugara u vocnjaku sa druge strane dolme, koji je zaista jako velik i dug, bas. E sad, do vocnjaka moze da se dodje na dva nacina. Prvi je da se sa dolme spustis i prodjes kroz vikendicu a drugi je iz sela, doduse, kroz njive i preko jednog mostica na kanalu ali moze i tuda, ja dolazim tuda, jer mi je krace. (Za one koji ne znaju sta je dolma.. To je nasip, koji uglavnom sluzi kao preventiva od poplava, sto bi znacilo da je sa druge strane vocnjaka bila Tisa). Uglavnom, nocu je tamo jako mracno, ulicne rasvete ima dosta malo. Kad smo krenuli da se razlilazimo, sestra mi je rekla da nece da ide sa mnom kuci, nego sama. Ja sam skontala da je nasla nekog tipa pa da se ja ne trpam, pusticu je sama da ide. Posle toga je nisam srela neko vreme, kontajuci da je otisla kuci i kad sam krenula, nije mi nesto dalo mira i ja je nazovem, samo da se uverim da je dobro i da je otisla kuci. Kad sam je nazvala, cula sam da place i samo mi je rekla: "Ne znam gde se nalazim, ne znam kako sam stigla ovde." i ja se odsekla (i sad mi ruke drhte kad pisem ovo) jer ne zna i da mi objasni gde se nalazi. Odmah sam krenula da je trazim, sva sreca pa nisam bila sama nego sa drugovima, koji imaju kredita pa smo mogli da je zovemo. Pokusavala sam da je dovicem, i jako sam se uspanicila kad me nije cula iako sam se drala iz sveg glasa i culi bi me u Tunguziji. Ustvari je vetar duvao tako da nije prenosio glas, to smo skontali kad sam trazila drugaricu vikom koja je bila na 10 metara od mene. Posle nekih sat i po trazenja i razgovora preko telefona, samo je rekla da nailazi neki covek i spustila slusallicu. Uporno smo je zvali i nije se javljala. Ako tada nisam umrla, zivecu milijardu godina. Uglavnom, javila se posle 10ak minuta i uspela coveku da objasni u cemu je problem. Krenuli smo da je trazimo oko 3, nasli smo je u 5 ujutru. Kad sam je ugledala kako trci prema meni i kako place, provalila sam se. Mislim da tom silinom nisam plakala ni kad mi je deka umro pre par godina. Samo mi je rekla: "Znala sam da ces me pronaci, znala sam Tele, znala sam." i to vece, ona je spavala sa mnom u krevetu.
    LM, ni ona ne zna kako je dospela tamo gde je dospela. Verovatno je, kad se poepla na dolmu, umesto levo gde je trebala da skrene, skrenula desno i otisla na pogresnu stranu, tamo gde uopste nema svetla, samo pasa koji cuvaju Prvu i Drugu kucu, iako su one daleko. Ona je bila na Prvoj kuci, to je na oko kilometar od vocnjaka.
    I meni i dalje nije jasno kako je mogla da se izgubi, posto ne znam koliko treba da budes pijan ili naduvan ili sta vec ne pa da se izgubis u rodnom selu. Skratila mi je zivot duplo.
    Krek, krek.. Ne gudra

  6. #51

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Po prirodi nisam plasljiva.
    Ali tog dana, gledala sam strah u oci ...

    Tog dana svratih do mame, bila je raspolozena i pila caj, progovorim par recnica sa njom i posto sam zurila, obecah joj da cu doci u povratku.Posle nekoliko sati dodjem do nje,nije tu.
    Prolaze sati, nje nema, sto inace ne lici na nju, mobilni nedostupan.
    Panika pocinje da raste,vec je noc ...
    Poziv iz instituta u Kamenici,da hitno dodjemo, ona je tamo ...
    Ne znam kako sam se dovezla do instituta, ne znam ni kako sam usla unutra,
    u glavi mi je bubnjalo,doktor mi pruza papir da potpisem i kao kroz maglu cujem reci,
    da je neophodna hitna operacija i da ima samo dvadest posto sanse da prezivi.
    Gledam ga u neverici, uporno ponavljajuci da to nije ista osoba.Moja mama je zdrava, nikad bolesna nije bila.Uvodi me u sobu, ona bleda lezi na krevetu sa hiljadu nekih stvarcica prikopcanih uz nju.
    Sok, neverica, prvi put sam pala u nesvest tad ...
    Potpisujem, ne znam ni ja sta i ponavljam u sebi, samo da me ne ostavi, ne jos ...
    Ta noc bila je najduza u mom zivotu,hladni bolnicki hodnici, brat , tata i ja stojimo bledi , cutimo i cekamo.
    Tata cuti i trese se, vidim, nevesto krije, strah svuda oko nas, preti da nas ugusi ...
    Zora je donela i olaksanje,ali nikad necu zaboraviti tu noc i tu dozu straha, koji me je nemilosrdno i nenadano scepao za tren ...

  7. #52

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Kada sam sina izgubila u centru grada....(imao nepune 3 god. tada)

    Ulazim u Todor (na trgu) da vidim sta ima za njega...i okrenem se...pogledam...i on se penje stepenicama..

    Upadam unutra, razgledam..okrecem se, a njega nema ...

    Pregledam celu radnju...nema ga

    Izlecem napolje...gledam okolo, ni na vidiku...

    (tada je ceo centar bio raskopan...uvodili su grejanje (valjda))

    Upadam ponovo unutra, one prodavacice me pitaju sta mi je...pricam nemusto (shvatile me nekako)...i daju mi telefon da javim policiji...
    Javljam, ostavljam podatke...i cekam...

    (Ja ocekivala da ce sada kordon policije doci da ga traze )

    Nailazi neki (mladi) policajac..pita sta mi je...objasnim ja (pri tome pitam...a gde su mu kolege )...

    U celoj toj frci, secam se da su me i neki cigancici pitali...i uhvatili se za ruke i vikali uliciom..."trazimo decaka Aleksu"...da me neki deda grdio kako sam losa majka...da me neka zena pitala kako izgleda zato sto ide u pravcu Dunavske...

    Uglavnom...krenemo policajac i ja prema parku..i kada smo prelazili put...zovu me iz stanice na mob...nasli ga..

    Sledeca 2 dana ja nisam mogla da hodam...
    Budi pametan i pravi se lud

  8. #53

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Danas kada sam otvorila prozor i otisla da se istusiram, setila se jos jedne situacije kada sam se na smrt uplasila.
    Dolazim ja kuci (letnje vreme, prozori otvoreni), otkljucavam laganica vrata, secam se da sam neko voce bila kupila (u svakoj ruci po kesa), ulazim u kuhinju..a tamo stoji neki cika, ledjima okrenut meni, nadbocio se na prozor i gledaaa

    Meni obe kese ispadose iz ruku, zanemela..okrece se on i tihim tonom mi govori..Ne bojte se nista, samo vas molim da me pustite da izadjem..
    Ja k'o hipnotisana, otkljucavam mu vrata, on izlazi i odlazi..

    Kasnije sam analizirala...kroz vrata nije usao, znaci jedino iz necijeg stana izasao i kroz krov usao u moj...garant svaler od komsinice, pa je neko naisao (a sram ga bilo, nije se najavio)
    Budi pametan i pravi se lud

  9. #54

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Citat leptiric kaže: Pogledaj poruku
    Danas kada sam otvorila prozor i otisla da se istusiram, setila se jos jedne situacije kada sam se na smrt uplasila.
    Dolazim ja kuci (letnje vreme, prozori otvoreni), otkljucavam laganica vrata, secam se da sam neko voce bila kupila (u svakoj ruci po kesa), ulazim u kuhinju..a tamo stoji neki cika, ledjima okrenut meni, nadbocio se na prozor i gledaaa

    Meni obe kese ispadose iz ruku, zanemela..okrece se on i tihim tonom mi govori..Ne bojte se nista, samo vas molim da me pustite da izadjem..
    Ja k'o hipnotisana, otkljucavam mu vrata, on izlazi i odlazi..

    Kasnije sam analizirala...kroz vrata nije usao, znaci jedino iz necijeg stana izasao i kroz krov usao u moj...garant svaler od komsinice, pa je neko naisao (a sram ga bilo, nije se najavio)
    ...cuti dobro je...mogao je i tebi da metne...
    ...hell ain't a bad place to be......

  10. #55

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Prvi put kad smo imali saobracajnu nesrecu na ulici ispred nase kuce...Mi izlazimo iz dvorista (ja za volanom i taman da krenemo), a manijak naleteo vozeci ko zna koliko brzo...Sva sreca udario u zadnji levi tocak....Samo nekoliko santimetara da je promasio udario bi direktno u mene. Nakon toga nisam mogla godinu dana da sednem da vozim auto. Drhtala sam od straha...

    Ali nista se ne moze uporediti sa strahom kad je dete u pitanju....
    Prvi put je bilo kad samo sto je prohodao, za sekund moje nepaznje uspeo da izadje sam kroz otvorena vrata na terasi i pao kroz stepenice..cula sam samo tupi udar i njegov plac...a kad sam ga nasla kako lezi naglavacke na sredini stepenica, pretrnula sam od straha....noge su mi se presekle...

    A drugi put kad mi javili da je pukao arkadu i kad sam dosla videla ga krvavog lica...Mali moj junak tesio mene "mama ne boli me"
    a sivenje u bolnici je posebna prica....ne ponovilo se nikad...


  11. #56

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Još jedna recka za saobraćajke. Najdužih par sekundi u životu, kada si svestan da ćeš se sudariti i da nema mogućnosti da se sudar izbegne, a nisi sam u kolima i znaš da uvek ostali putnici prođu gore nego vozač... Neverovatno koliko mi je stvari prozujalo kroz glavu tada, na svu sreću završilo se sa par modrica i ogrebotina, ali taj osećaj bespomoćnosti je odvratan.

  12. #57

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Uh,pa bilo je tih situacija nekoliko čak ali jedna mi se baš urezala u memoriju.

    Ja sam nešto pisala sedeći za radnim stolom a dete se pored mene igralo.Imala je tad 3 godine.Znam da sam videla da je u usta stavila bombonu.To je bila karamela.Nemam običaj da malcima dajem bombonice ,žvake i ostale sitne grickalice al` reko` tu sam na pola metra,ne može ništa da se desi.
    Ali vrag nikad ne spava.U jednom trenutku pogledala sam u dete koje je bilo plavo u licu ,skočila sam sa stolice ,počela da je drmam i kad sam videla da će se ugušiti za koji čas, zgrabila sam je za nogice,okrenula na opačke i počela da je tresem.U sledećem trenutku dete je prodisalo a komadić karamele ispao iz usta.
    Kad se dete smirilo ja sam dobila neki napad groznice.Treslo mi se čitavo telo.
    Naravoučenije- nikad ne dati malom detetu karamelu.
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  13. #58

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Više toga je bilo unutar pola godine ali jedan trenutak mi je bio grozan. Onda kada sam pomislila da operacija mojeg sinčeka nije uspjela jer mu se smanjila razina kisika u krvi pa su doktori morali obaviti kateterizaciju kako bi ustanovili razlog. Tada su nam ponudili tri opcije a ne znaš koja je gora. Uglavnom, dane su bile šanse 50-50 za preživit. Ali, ponavljam, to je tek jedan trenutak od mnogo njih.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  14. #59

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    Svi moji strahovi su uglavnom vezani za decu. I najviše sam se plašila kad su se njima dešavale situacije u kojima je bilo pitanje života i smrti.
    I zbog svega kroz šta smo prošli...ja brinem još više...toliko, da mi je jednom zamereno da moja briga prelazi u patološko stanje.
    Na jednoj od školskih prezentacija smo dobili neke setove od policije...nešto kao futrola za dokumenta, samo što unutra ima deo za fotografiju, deo za dečije otiske i deo u koji bi trebalo staviti pramen detetove kose. Sve ja to imam i držim uvek uz sebe. I često uhvatim sebe kako ujutro moram da šmeknem šta oblače. Koje gaće, koje čarape...ma sve.
    Svakakvih boleština ima. Moja je eto malo u glavu.

    I tako...plašila sam se ja svega i svačega...
    Kad sam usred noći išla u klonju, ovaj ludak od muža ko zna koliko dugo je ležao ispod kreveta i čekao da moja noćna boljka uradi svoje...kako sam spustila nogu na pod tako me on ščepao onom svojom lopatom od ruke. A ruka 'ladna k'o zmija. On drži levu, a ja od straha otresam desnu i sve nešto neartikulisano vičem...vaa a vaa a

    Jednom sam pak bila ubeđena da sam isključila kuvalo za kafu pre nego što sam odlučila da gurnem prst i proverim da li se voda uopšte greje pošto kuvalo ne zuji. Sunce ti žarko...kad mi je jezik utrnuo pa se zalepio za nepce...pa sve žile na vratu poiskakale, a oba mi oka ispadoše. Uplaših se boktemazo...reko... baba, gotova si!

    Jednom sam bosom nogom stala na zmiju. U dve stotinke sam bila na krovu bratovog auta. Ja vrištim, a glas ne izlazi. Slike ima tona nema. Oni kaz'li...ma daj, pa to je samo mala belouškica.
    Koja bre belouškica? Crna mamba! Anakonda! Čudovište!
    I posle su opet kaz'li da je to možda bila i glista, ali nemaju pojma. Samo ja znam s kakvom sam se avetinjom borila u toj travi.

    I ovo moje malo levo spadalo me uplaši ponekad. Mesečari. Al' nekako...bem ti neđelju...prosto te strah da zaspiš sutradan.
    Budiš se s nekom nelagodom...otvaraš oči...ona stoji pored kreveta i gleda te. Gleda, a spava.
    Idi bre dete u očin i ti i ja i svi horor filmovi koje sam ikad odgledala!
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  15. #60

    Odgovor: Kada ste se najviše uplašili u životu?

    dva put sam se davio..triput na operaciji sr..sto je strasnije od toga da ti zivot kao na filmskoj traci prolazi za sekund..
    'Bolje citav zivot kao milioner, nego jedan dan kao siromah.'

Strana 4 od 5 PrvaPrva ... 2345 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Čemu se najviše obradujete?
    Autor Lady S u forumu Pričaonica
    Odgovora: 158
    Poslednja poruka: 09.07.2016, 23:31
  2. Šta ste bili u prošlom životu?
    Autor SQUAW u forumu Astrologija
    Odgovora: 77
    Poslednja poruka: 11.03.2014, 01:54
  3. Ciljevi daju smisao životu
    Autor Najgora u forumu Posao
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 01.08.2010, 21:10
  4. Da se o mom životu pravi film :)
    Autor Sokica u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 14.04.2009, 15:44
  5. Poslednji put u životu
    Autor Kunic u forumu Spomenar
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 07.02.2008, 23:21

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •