Bivši komandant JSO-a Milorad Ulemek osuđen je na 40 godina zatvora zbog organizacije ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića, a kao neposredni izvršilac ubistva na 40 godina zatvora osuđen je i bivši zamenik komandanta Jedinice za specijalne operacije Zvezdan Jovanović.
Svi optuženi su proglašeni krivima. Na po 35 godina zatvora osuđeni su pripadnici zemunskog klana: Aleksandar Simović, Vladimir Milisavljević, Ninoslav Konstantinović i Sretko Kalinić.
Na po 30 godina osuđeni su: Dušan Krsmanović, Miloš Simović, Milan Jurišić, pripadnik JSO-a Željko Tojaga i bivši radnik BIA Branislav Bezarević. Bivši pripadnik JSO-a Saša Pejaković osuđen je na osam godina zatvora.
Pripadnici zemunskog klana ukupno će u pritvoru provesti 378 godina.
Presudu je donelo trojno sudsko veće, kojem predsedava sudija Nata Mesarović, a u veću su bile i sudije Radmila Dragičević-Dičić i Milimir Lukić.
Portparolka Specijalnog suda Maja Kovačević za B92 kaže da je razlika u kaznama za optužene nastala zbog toga što je sudsko veće, na primer, pravilo razliku između organizatora atentata, osobe koja je pucala i onih koji su pomagali u izvršenju dela.
"Najnoviji krivični zakon, koji je u konkretnom slučaju primenjen kao povoljniji za učinioce, na šta smo obavezni, predviđa za najteža krivična dela taj raspon od 30 do 40 godina. U ranijem zakonu bio je maksimum do 40, bez tog raspona, sledeća ispod 40 je bila 15", kaže ona.
"Sada zakon dozvoljava taj raspon, a veće se rukovodilo brojnim okolnostima. Između ostalog, kao najvažnija okolnost koja je opredeljivala ovu razliku u kaznama je radnja preduzeta u izvršenju krivičnog dela", rekla je Kovačevićeva.
Obrazloženje
Predsedavajuća veću sudija Nata Mesarović rekla je u obrazloženju da je najteže saznanje da je predsednika vlade mogla da ubije organizovana, kriminalna, neprijateljska organizacija.
"Oficir nekadašnje policijske Jedinice za specijalne operacije Zvezdan Jovanović 12. marta 2003. je na premijera Srbije ispalio dva metka, od kojih je jedan smrtno pogodio Đinđića, a drugi ranio njegovog telohranitelja Milana Veruovića", rekla je Nata Mesarović.
"Ubistvo Đinđića je političko ubistvo upereno protiv države, u kome je učestvovao kriminalizovani deo JSO-a i banda Dušana Spasojevića", navela je sudija.
Nata Mesarović je, govoreći o velikom broju izvedenih dokaza, citirala zaštićenog svedoka, pokojnog Zorana Vukojevića, da su "Dušan i Legija isto" i da su oni doneli odluku da se ubije Đinđić.
Govoreći o saslušanju drugooptuženog Zvezdana Jovanovića u policiji, ona je, između ostalog, citirala njegovu rečenicu: "Premijera Đinđića lično sam likvidirao."
Mesarovićeva je ukazala i da su Jovanović i optuženi Dušan Krsmanović na isti način opisali pripreme i sam čin ubistva premijera. Odbrana prvooptuženog Milorada Ulemeka je neubedljiva i kompromitovana dokazima, ocenila je ona.
Ona je kazala da je Ulemekova odbrana "neubedljiva i kompromitovana dokazima" i dodala da je prvooptuženi doprineo da jedna kriminalna organizacija postane moćna.
Prema njenim rečima, posebno je značajan iskaz šefa Ulemekovog obezbeđenja, Nenada Šarea, o kretanju optuženog između 8. i 14. marta 2003.
Razlog: Obračun sa kriminalom
Milorad Ulemek i vođa zemunskog klana Dušan Spasojević organizovali su ubistvo premijera Zorana Đinđića zbog straha da će biti uhapšeni, rekla je predsedavajuća sudskom veću.
"Stvarna rešenost vlade Zorana Đinđića je bio obračun sa organizovanim kriminalom jer je donet Zakon o borbi protiv organizovanog kriminala i osnovana posebna policijska jedinica", rekla je ona.
"Najviše ih je uznemirila činjenica da se radi na ubistvu Ivana Stambolića, Slavka Ćuruvije i na raznim otmicama i ubistvima", navela je Nata Mesarović.
Prema njenim rečima, kod osuđenih pripadnika JSO-a, osim kod drugooptuženog Zvezdana Jovanovića, osnovni motiv za ubistvo premijera nije bio izručenje Haškom tribunalu. Dodala je da nijedan pripadnik JSO-a ni danas nije optužen pred Tribunalom.
Nata Mesarović je rekla da je primarni motiv Dušana Spasojevića bio strah od hapšenja zbog ubistava, otmica i trgovine drogom, kojima se bavio.
"Dušan Spasojević je imao motiv da ubije Đinđića jer je objavljena 'bela knjiga' MUP-a Srbije o organizovanom kriminalu u Srbiji i postale su poznate veze njegove grupe sa JSO-om. Oni su zakjučili da će ubistvom Đinđića poremetiti stanje u društvu tako da ih niko neće goniti", rekla je sudija.
O protestu JSO-a
Nata Mesarović je rekla da je protest Jedinice za specijalne operacije novembra 2002. godine imao za cilj prikrivanje zločina iz prethodnog perioda.
Ona je povodom protesta JSO-a u novembru 2001. godine rekla da osnovni motiv nije bio saradnja sa Haškim tribunalom nego mogućnost da budu razrešena ubistva Ivana Stambolića i zločin na Ibarskoj magistrali, pošto su se "dokazi približavali" Ulemeku.
Sudija je navela da je Spasojevićev motiv za protest JSO-a bio osveta zbog hapšenja vezanog za otmicu biznismena Milorada Miškovića.
"Sud ne veruje u iskaz Zvezdana Jovanovića da je jedini motiv za protest bio hapšenje braće Banović, jer je bivši načelnik DB-a Goran Petrović svedočio da je održao sastanak sa rukovodstvom JSO-a, kojem je prisustvovao i Jovanović, i na kojem su oni upoznati sa planovima za hapšenje braće Banović", rekla je ona. Sudija je dodala da je o tome sastavljena službena beleška.
O zahtevima JSO-a za vreme protesta za smenu tadašnjeg ministra policije Dušana Mihajlovića i njegovih zamenika, Mesarovićeva je rekla da su to, u stvari, bili politički zahtevi i pokušaj da dovedu svoje ljude na ta mesta, kako bi nastavili sa kriminalnom delatnošću.
Ona se posebno osvrnula na svedočenja Čedomira Jovanovića, Vladimira Popovića, Dušana Mihajlovića, Zorana Mijatovića i Gorana Petrovića, koji su i potvrdili ovu konstataciju suda.
Mesarovićeva se osvrnula i na iskaz osuđenog Dušana Krsmanovića, koji je u istrazi govorio da su zemunski klan i Legija procenjivali da će ubistvo premijera dovesti do poremećaja u društvu i da će posle atentata Legija biti postavljen na visoko mesto u MUP-u Srbije.
O mestu i načinu ubistva
Na osnovu svih dokaza, utvrđeno je da je Đinđića ubio zamenik komandanta Jedinice za specijalne operacije Zvezdan Jovanović iz zgrade u Ulici admirala Geprata 14, naglasila je sudija.
Mesarovićeva je kazala da su dokazi potvrdili priznanje drugooptuženog Jovanovića, dato u policiji, i dovode ga u sigurnu vezu sa puškom kojom je ubijen Đinđić.
Ona je rekla da sud nije prihvatio stav odbrane da su bila tri hica i da je pucano sa neke druge strane jer, kako je objasnila, brojni su dokazi o vezi između lokacije u Ulici admirala Geprata i svih materijalnih tragova.
Nije bilo nijednog razloga da se priznanje Jovanovića dato u policiji izdvoji iz sudskih spisa, jer je on imao branioca i nisu mu bila uskraćena prava na odbranu, rekla je Mesarovićeva.
Nata Mesarović je rekla da je Ulemek probao da skrene postupak navodima o 600 kilograma heroina pronađenih u sefu Komercijalne banke i dodala je da je sud izveo dokaze koji pokazuju da je droga uništena.
Propusti u obezbeđenju Đinđića
Nata Mesarović je rekla i da je "bilo mnogo propusta" u obezbeđenju premijera, "što izaziva sumnju da nadležne službe nisu obavile posao kako treba".
Ona je, pošto je obrazložila presudu, rekla da "kao građanin misli da su to okolnosti koje su omogućile da kriminalna banda juri po Srbiji Đinđića da ga ubije".
Sudija je navela da ne može da shvati da ubistvo premijera vrši kriminalna grupa, pošto je objavljena "bela knjiga" MUP Srbije o organizovanom kriminalu i usvojen Zakon o borbi protiv organizovanog kriminala.
Podsećajući na pokušaj ubistva premijera kod sportske hale "Limes" u Novom Beogradu, Mesarovićeva je reka da je policija razgovarala sa Dejanom Milenkovićem Bagzijem, da su svi zaključili da je pokušan atentat, ali da zbog toga nije podneta krivična prijava, već za falsifikovanje isprava.
"U tom slučaju su zatajili mnogi državni organi i sve se svelo na Četvrti optštinski sud u Beogradu, koji je Milenkovića pustio iz pritvora, i to od početka nije urađeno kako treba", kazala je ona.
Ona je rekla da je bilo mnogo propusta u vezi sa slučajem "Limes", navodeći da je Milenković nepropisno pretresan, da su mu ostavljeni mobilni telefoni, da je zvao pripadnike zemunskog klana, da je uništio cedulju koju mu je dao Branislav Bezarević na kojoj je bila napisana registracija Đinđićevih kola.
Govoreći o odnosu Đinđićevog ličnog obezbeđenja i obezbeđenja zgrade Vlade, Mesarovićeva je ocenila da se radilo o ''nesaradnji'' i podsetila da su dva dana pre atentata kamere na zgradi Vlade isključene, da ih niko nije zamenio i time obezbedio bolju kontrolu, niti se koristio bezbedniji ulaz u Vladu (sa tunelom).
b92.net