Istorija Petrovaradinske tvrdjave
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 20
  1. #1

    Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Na Petrovaradinskoj steni nalazilo se ljudsko naselje još u mlađem kamenom dobu, oko 4500. godine pre nove ere. Sto godina pre Hrista područje Petrovaradina naseljavaju Kelti, koje dva veka kasnije smenjuju Rimljani. U sastavu velikog Rimskog carstva nalazila se samo teritorija desne obale Dunava, dok su prostranstva sa leve strane Dunava naseljavala varvarska plemena sarmatskih Jaziga. Ubrzo Jazigi postaju veoma moćni i sve češće organizuju pljačkaške pohode po Rimskim podunavskim provincijama. Da bi zaštitili svoju granicu, Rimljani su duž desne obale Dunava izgradili niz utvrđenja, povezanih u odbrambeni sistem, a jedno od njih bio je i Kuzum (Cusum), izgrađen na mestu današnje Petrovaradinske tvrđave. Ostaci rimskog Kuzuma danas su prekriveni zidovima Tvrđave, ali je u okolini sačuvano dovoljno istorijskih spomenika iz tog vremena.

    Na teritoriju Panonske nizije Huni dolaze 375. godine, pokoravajući sve narode koji su se tu nalazili. Učvrstivši se na ovim prostorima, oni osnivaju Sirmijum 441. godine, međutim smrću njihovog vođe, čuvenog Atile, država se raspada 454. godine. Posle njih tu dolaze Goti i Gepidi, da bi njih smenili Avari i Bugari, dok se južno od Save i Dunava razvijala Vizantija. Ugri dolaze u Karpatsku dolinu 896. godine pod vođstvom Arpada, koji ih je ujedinio u plemenski savez, i tu osnivaju svoju državu. U sastav Ugarske kraljevine Srem ulazi 1181. godine.

    Godina 1235. je glavna prekretnica u istoriji Petrovaradina. Te godine je kralj Bela IV tu naselio monahe-cistercite iz Francuske, koji su na tom mestu podigli opatiju Belakut (Belin studenac). Nešto kasnije Bela IV im je poklonio neke posede u Sremu i Bačkoj, i Peturvarad (Petrovaradin) sa kraljevskom palatom i okolinom. Vremenom Petrovaradin postaje sve značajnije naselje zbog skele preko Dunava i vašara, a u pisanim izvorima je u to vreme bio poznat kao Vašaroš Varad.

    Posle tatarske provale, kada su izgrađeni mnogi utvrđeni gradovi Ugarske, nikla je i Petrovaradinska tvrđava-utvrđeni zamak. Podstrek za njenu izgradnju je bilo pismo tadašnjeg pape Inoćentija IV iz 1247. godine, kojim on poziva ovdašnje nadbiskupe da zaštite zemlju od novih provala Tatara. Još veći značaj Tvrđava dobija povećavanjem opasnosti od Turaka Osmanlija, međutim 27. jula 1526. godine Turci su uspeli da je zauzmu. Od polovine XVI veka Varadin dobija status kasabe, zbog čega je morao imati odgovarajuće ustanove i objekte islamske uprave.

    Tokom "Velikog Bečkog rata", koji je trajao od 1683. do 1699. godine, Petrovaradin je dva puta prelazio iz ruke u ruku. Prvi put Austrijanci su ga osvojili 1687. a definitivno 1691. godine, te je time posle 161 godine pod turskom upravom Petrovaradin ponovo pripao Austrijskoj monarhiji. Turci su ponovo došli do Petrovaradinske tvrđave 11. septembra 1694. godine, ali nisu uspeli da je zauzmu. Već 1716. godine, posle veoma kratkog mira, izbio je novi ratni sukob između Austrije i Turske, te je Tvrđava ponovo dobila na značaju. U noći, između 3. i 4. avgusta, glavnina turske vojske stigla je nadomak Petrovaradina, zauzela brda između Karlovaca i Tvrđave i počela da kopa rovove. Da bi izbegao opkoljavanje Tvrđave, Eugen Savojski, koji je preuzeo komandu nad austrijskom vojskom, odlučio je da napadne Turke već na tom mestu. Glavna bitka se odigrala ujutro 5. avgusta, i Austrijanci su posle teške borbe uspeli da nateraju neprijatelja u bekstvo. Ova značajna bitka nazvana je "Varadinski rat". Petrovaradin je proglašen komunitetom 1748., a svoj grb je dobio 1751. godine. Tvrđava ponovo dobija na značaju tokom poslednjeg austro-turskog rata 1788/91. godine.

    Sve vreme tokom Prvog svetskog rata Petrovaradinska tvrđava je bila u rukama austrijske vojske, tek posle proboja Solunskog fronta, početkom novembra 1918. godine, vojska Kraljevine Srbije je stupila na teritoriju Petrovaradina, te je time i Tvrđava došla u njihove ruke.

    Početkom Drugog svetskog rata, raspadom stare Jugoslavije, Petrovaradin i njegova Tvrđava ušli su u sastav novoformirane Nezavisne države Hrvatske, kao značajno pogranično utvrđenje prema Hortijevoj Mađarskoj. Tvrđavu odmah zaposedaju ustaške jedinice kao i domobrani kao regularna vojska Nezavisne države Hrvatske. Njima su se pridružile i nemačke jedinice protivavionske artiljerije kao i komanda SS trupa. Petrovaradinska tvrđava bila je tokom čitavog rata poprište ratnih operacija protiv partizana na Fruškoj Gori, iako su one bile uglavnom bez uspeha. Naprotiv, partizani su im nanosili ozbiljne gubitke, te je do septembra 1944. godine više od polovine pripadnika petrovaradinskog garnizona prešlo na stranu narodnooslobodilačke vojske. Petrovaradin i Tvrđava oslobođeni su 23. oktobra 1944. godine, sat posle ponoći.
    Poruku je izmenio Cecara, 28.01.2015 u 22:54
    Osmeh Je Kriva Linija Koja Ispravlja Sve Stvari

  2. #2

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Legenda Petrovaradinske tvrdjave

    Najpoznatija legenda koja je vezana za Petrovaradinsku tvrđavu je ona o "ali". Navodno u njenim podzemnim hodnicima živi velika zmija-ala koja davi sve one koji bi u tim hodnicima zalutali. Ova legenda se potkrepljuje i narodnom pesmom "Kad je ala vojnika zaklala", koja se pevala na ovim prostorima. Legenda je nastala tako što je za vrema kraljevine Jugoslavije neki podoficir rodom iz Crne Gore u svađi ubio svog zemljaka, pa da ne bi došlo do krvne osvete, porodici ubijenog je javljeno da je on greškom uhapšen i zatvoren u podzemlje Tvrđave, odakle je pokušao da pobegne, ali je naišao na neman koja ga je udavila.

    Druga legenda vezana je za bitku nazvanu "Varadinski rat" koju je izvojevao Eugen Savojski, nad daleko brojnijom turskom vojskom. Po njoj, uoči bitke, Eugen Savojski je usnio Majku Božiju, koja mu je predskazala da će pobediti neprijatelja. Kasnije je na mestu velike bitke, u znak zahvalnosti, izgrađena crkva Blažene Device Marije (današnja crkva na Tekijama), sa njenom ikonom, koju je crkvi poklonio Eugen Savojski. Zanimljivo je i to da je na kupoli crkve postavljen krst iznad polumeseca kao simbol pobede hrišćanstva nad islamom.

    Postoji još jedna legenda vezana za "Varadinski rat". Po njoj se na dan bitke, dan Snežne Gospe, digla strahovita oluja, koja je izazvala pad jutarnje temperature, pao je sneg i turska vojska se smrzla. Ovo je veoma uticalo na ishod bitke: princ Eugen Savojski je iskoristio vremensku nepogodu i po najcrnjoj noći je prišao Turcima iza leđa.

    Interesantna je činjenica da francuski vojni arhitekta, Sebastijan Voban, nije nikada posetio Petrovaradinsku tvrđavu, iako je ona građena po njegovom planu!

    Među mnogobrojnim zanimljivostima koje su vezane za Petrovaradinsku tvrđavu je i ona po kojoj je Tvrđava jedno vreme u XIII veku bila u rukama srpskog kralja Dragutina, iz dinastije Nemanjića. On se naziva "Sremskim kraljem" jer je oženivši se mađarskom princezom, od svoje tašte u miraz, dobio Srem, Mačvu i deo Bosne, pa je verovatno u tom periodu Petrovaradinska tvrđava bila u okviru njegove države.
    Osmeh Je Kriva Linija Koja Ispravlja Sve Stvari

  3. #3

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Kapije Petrovaradinske tvrdjave

    Beogradska Kapija

    Beogradska kapija je najmonumentalniji objekat u Podgrađu i kao takva sagrađena je 1753. godine u klasicističkom stilu. Ona povezuje Bastion svetog Ignacija sa Bastionom svetog Ernesta. Sastoji se od, po obliku i proporcijama, dve različite fasade: spoljna je duga 20, unutrasnja 40, dok je visina i jedne i druge 10m. Ulazna fasada ima šest stubova, dva prozora i iznad ovalnog prolaza grb Novog Sada. Kapija je duboka 20m, i u njoj se nalaze četiri uzidane stražare i dva ulaza u bočne prostorije. Druga fasada ima tri ovalna i dva pravougaona prolaza, sa osam stubova. Sa obe strane kapije ima po dva kolska i dva pešačka prolaza.

    Molinarijeva Kapija

    Molinarijeva kapija ima oblik i proporcije kao i Komunikaciona kapija. Dužina prolaza je 9m. Neposredno iza nje se nalazi još jedna istovetna kapija, koja je sastavni deo prethodne. I kod jedne i kod druge su sačuvane okovane bankine i delovi dvokrilnih vrata. Ova dupla kapija je građena kasnije od ostalih objekata na Tvrđavi, a nalazi se na krivudavom putu za Dvorsku kapiju. Ime je dobila po baronu Antonu Molinariju (1821-1904), generalu i bivšem komandantu Petrovaradinske tvrđave, počasnom zapovedniku Sedamdesete pešadijske pukovnije. Ispod ove kapije, u prvom šancu sa desne strane, nalazi se nekoliko umetničkih radionica.

    Kapija Karla VI

    Spoljnja istočna kapija nosi ime cara Karla VI ( 1711- 1740 ), oca carice Marije Terezije, koji nikad nije bio u ovim krajevima. Na kapiji u kamenom vencu od lišća uklesana je godina 1780. koja označava kraj gradnje kapije a i same Tvrđave. Spoljni stubovi baroknog stila nemaju ukrasa, a ispod kapije nalazi se dubok i širok šanac preko kojeg se pruža najduži drveni most na Tvrđavi. Konstrukcija mosta stoji na tri jednostavna lučna stuba. Iza kapije, sa obe strane, nalaze se zidane polulopte, u stvari pojasevi postavljeni da ublaže strminu na krivini. Visina i širina kapije iznosi oko 7 metara, a dubina 11,5 metara. Određeni elementi sa ovog komunikacionog dela su skinuti, međutim to ne narušava njegovu lepotu.

    Dvorska Kapija

    Ova kapija prolazi kroz kortinu, tj. jednu stranu tvrđavske ograde koja vezuje Leopoldov i Inocentijev bastion. U njenom produžetku se nalazi zasvođen tunel dužine 50m koji prolazi ispod Kavalira. U njemu se nalaze četiri uzidane stražare i šest okruglih ventilatora, i dva ulaza za Inocentijev bastion. Ispod kapije, koja je visoka 8m, nema šanca, tako da je prilaz bio potpuno slobodan. I danas je to glavni prolaz za gornji plato Tvrđave, a nazvana je Dvorska kapija zbog svog velikog značaja. Građena je polovinom XVIII veka.

    Kapije šančeva i bedema

    Na putu od Kameničke kapije do druma prema Trandžamentu nalaze se tri manja zasvođena tunela. Gledano od dole, prvi je dug 50, a širok 4m; drugi je dug 12, a širok 3,35m, dok treći ima 8,65m u dužinu i 3,35m u širinu. Iako su prohodni, ovi tuneli se retko koriste za saobraćaj. Između kapija buja zelenilo, u kome je skrivena i pokoja osmatračnica koja gleda na Dunav. Kapije potiču iz prve polovine XVIII veka. U podnožju se nalazi radionica Lajoša Lukača koji održava sat na Tvrđavi.

    Leopoldova kapija

    Ovo je glavna zasvođena kapija na Gornjoj tvrđavi. Ime je dobila po caru Leopoldu I, a naziva se još i Unutrašnja istočna kapija ili Gornja istočna kapija. U njenom gornjem delu fasadu ukrašava kameni venac i na njemu grb Austriske imperije. Iznad njega nalazi se ispisano geslo Habzburške dinastije VIRIBUS UNITIS ("Udruženim snagama"). Ispod grba nalazi se uklesana godina 1694. kao uspomena na neuspelu tursku opsadu. Stubovi koji se nalaze sa obe strane kapije su bez ukrasa, dok barokno pročelje ima dva geometrijska ornamenta. Ispred kapije nalazi se viseći most (koji ne funkcioniše), a tu su i ostali delovi za otvaranje kapije: rampa, kovane bankine, žlebovi, barikade i dve stražare u zidu pored glomaznih dvokrilnih vrata (koja su uklonjena). Širina i visina kapije iznose oko 7m, dok joj je dubina oko 10m. Ispod kapije je šanac preko koga je postavljen most sa drvenom ogradom. Mnogi elementi kapije su uklonjeni ili ne funkcionišu od vremena kada Tvrđava prestaje da ima status pograničnog utvrđenja i dobija karakter obične kasarne (početkom XIX veka).
    Poruku je izmenio Cecara, 28.01.2015 u 22:55
    Osmeh Je Kriva Linija Koja Ispravlja Sve Stvari

  4. #4

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Crkve Petrovaradinske tvrdjave

    Petrovaradin i Petrovaradinska tvrđjava su neraskidivo povezani sa Katoličkom crkvom na tim prostorima. Naime, kralj Bela IV je 1235. godine na to područje naselio monahe cistercite, iz starog manastira Troafonten iz pokrajine Šampanj u Francuskoj. Oni su na mestu današnje Tvrđave podigli opatiju, koju su po svom kralju i izvoru vode koji je tu postojao prozvali Belakut (Belin studenac). Dve godine kasnije, Bela IV je opatiji darivao posede u Sremu i Bačkoj, Petrovaradin sa tamošnjom kraljevskom palatom i svim bogatstvima, i tri sela. Cisterciti su tako dobili materijalnu osnovu da na tom mestu izgrade opatiju, utvrđeni zamak koji je preteča današnje Tvrđave i dali joj ime Petrovaradin. Dalji razvoj Tvrđave podstakao je 1247. godine papa Inoćentije IV koji je pismom molio ovdašnje nadbiskupe da zaštite zemlju od provala Tatara.
    Nakon 1526. godine, posle pada Tvrđave u turske ruke, pa narednih 161 godinu u Pertovaradinu su se nalazile i tri džamije.

    Pola veka nakon oslobođenja od Turaka 1691. godine, od 1746. do 1773. godine u Petrovaradinu je bilo sedište Sremske katoličke biskupije. Pošto je Petrovaradin bio izuzetno značajno vojno naselje Austrougarske carevine, bio je i pod jakim uticajem Vatikana i Katoličke crkve. Usled toga u Petrovaradinu, tj. naselju nastalom oko Tvrđave, mogli su da se naseljavaju samo stanovnici katoličke vere, iako je među vojnicima u Tvrđavi bilo dosta pripadnika drugih veroispovesti. Ova činjenica uticala je da u Petrovaradinu do danas, izuzev u jednom slučaju, postoje isključivo katoličke crkve:

    Crkva Svetog Juraja

    Ova crkva posvećena je svetom Jurju (Đorđu), a građena je od 1701. do 1714. godine u baroknom stilu. Ona sa spoljašnje strane, na fasadi koja naleže na stenu, ima dva reda prozora - što je retko za verske građevine, i ima tri ulaza: prvi vodi u podrumske prostorije, koje su bile restaurirane kao galerija "Tvrđava"; druga vrata su ulaz u hram, a treća su od kripte. U pročelju se nalaze kipovi svetog Franje Ksaverskog, svetog Jana Nepomuka, reljef Bogorodice sa Isusom, stilizovani krst i ploča hrvatskog kralja Tomislava sa grbovima Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. U tornju se nalaze dva zvona.


    Crkva na Tekijama

    Tekije predstavljaju hrišćansko svetilište. Naime, svake godine uoči 5. avgusta sa litijama i procesima pohodili su ih pravoslavni, protestanti i katolici, u znak sećanja na pobedu nad Turcima 1716. godine, na dan Snežne gospe. Na ovom mestu je još u srednjem veku postojala mala kapela koju su Turci porušili kada su dospeli u ove krajeve. Oni su na tom mestu kasnije sagradili drvenu džamiju i malu tekiju, tj. mirno počivalište, za dva derviša. Kada su Turci oterani 1687. godine, petrovaradinski fratri su tu džamiju ponovo pretvorili u hrišćansku crkvu.
    Današnja crkva je sagrađena u gotskom stilu 1881., a restaurirana 1976. godine. Ima dva tornja i tri zvona u jednom, a unutra se nalaze oltari za tri hrišćanske veroispovesti: katolički u pročelju, a pravoslavni i protestantski sa jedne i sa druge strane na ulazu. Na zadnje kube je postavljen krst iznad polumeseca, simbol pobede hrišćanstva nad muslimanskom verom (po nekima to predstavlja simbol da se na tom mestu nekada nalazila džamija). Ispred ulaznih vrata nalazi se raspeće rađeno 1910., a na ovo mesto preneto 1957. godine sa raskrsnice u Preradovićevoj ulici. Crkva je posvećena Snežnoj Gospi.


    U donjem gradu Petrovaradinske tvrđave od 1699. do 1772. godine građen je samostan Svetog Franje, koji je služio svojoj nameni samo do 1786. godine. Te godine ga je car Josip II ukinuo, iselio fratre i pretvorio u vojnu bolnicu, koja i danas služi toj nameni.


    Crkva Svetog Pavla

    Na mestu današnje crkve se u drugoj polovini XVIII veka nalazila mala vojna kapela, a dozvolu za nju je tražio mitropolit Pavle Nenadović. Službu božiju u njoj vršilo je svešteno lice iz Kamenice. Ona je ulazila u sastav Vojne bolnice, prema Beogradskoj kapiji, da bi se krajem XIX veka našla na suprotnoj strani. 1895. godine zvanično je osvećena i posvećena srpskoj svetici Majci Angelini (bivšoj despotici Branković), dok je toranj sa krstom, u kojem je bilo jedno zvono, osvećen 1896. godine. Prvi vojni sveštenik ove crkve je bio krušedolski jeromonah German Bošković.
    U okviru Vojne bolnice je posle ujedinjenja otvorena veća vojnička crkva, posvećena Svetim vračevima, Kosmi i Damjanu, zaštitnicima lekara. 1927. godine je adaptirana električna centrala i uobličena u crkveno zdanje. Zvono joj je poklonio kralj Aleksandar Karađorđević; osvetio ju je patrijarh Dimitrije Pavlović, a posvećena je Svetom Vavedenju. Ikonostas je izradio Vasa Eskičević. Ova crkva je radila do 1941. godine, a posle oslobođenja pa sve do 1990. u njoj bio smešten magacin lekova. Vojska ju je vratila Sremskoj eparhiji 1990., a 1991. godine je na dan svetih Kosme i Damjana osvećena i posvećena svetom apostolu Pavlu. U našoj zemlji ovo je jedina crkva koja ima centralno grejanje. U njoj se nalaze četiri zvona, jedno u tornju i tri na nogarima u porti.
    Poruku je izmenio Cecara, 28.01.2015 u 22:55
    Osmeh Je Kriva Linija Koja Ispravlja Sve Stvari

  5. #5

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Milsim da i ovde možete naći neku zanimljivu informaciju o Petrovaradinskoj tvrđavi.

    http://www.peterwardein.com

  6. #6

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Kapije Petrovaradinske tvrđave

    Novosadska ili Dunavska kapija (srušena prilikom izgradnje mosta Kraljevića Tomislava)
    Nova kapija (ispred nje nalazi se u ravelinu tzv. Kapija vodenih šančeva)
    Neindentifikovana kapija u Wasserstatu (za koju nisam znao da postoji. pronašao sam je juče prilikom posete upravniku Vojne bolnice)
    Proširivanjem kameničkog puta krajem 30ih godina prošlog veka stradalo je nekoliko kapija.
    Beogradska kapija (ispred nje u ravelinu nalazila se još jedna kapija koja je srušena pred II svetski rat)
    Jedna kapija, čije ime još nisam pronašao, nalazila se pored crkve Sv. Jurja na samim stepenicama
    Kapija Ludviga Badenskog (ispod sata na gornjoj tvrđavi)
    Leopoldova kapija
    Kapija Karla VI
    Dvorska kapija
    Molinarijeva kapija
    Komunikaciona kapija (jedna gleda na "Lovoturs" a druga gleda na Dunav)
    Tzv Kapija šančeva i bedema
    Kapija Hornverk
    Ispadna kapija pored Akademije umentosti
    Tzv Eugenova kapija (kod "Jelisavetinog bastiona")
    Neindetifikovana kapija na zapadnom obodu Hornverka
    Neidentifikovana kapija na jugo-istočnom delu hornverka (izlazi na policijsku stanicu u Petrovaradinu)

    Nisam siguran da je ovo ceo spisak. Ovo sam napisao "iz glave". :stidljivko:
    c'est en faisant n'importe quoi qu'on devient n'importe qui.

  7. #7

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Tvrdjava iz mojih sećanja

    - Ili: Ne baš jako davna istorija Tvrdjave o ne baš važnim stvarima -


    Iz opisa Tvrđave i njene novije istorije znam da ju je vojska napaustila tokom 50-tih (onaj, gornji deo koji mi već dugo znamo kao omljeno mesto za izlaske po danu ili noći).

    Prvi odlasci na Tvrdjavu u mojim sećanjima su bili odlasci u dečiji zabavni park na Donjoj Tvrdjavi (tu gde se sada postavlja 'main stage' EGZIT-a'.) Bilo je to negde 1955-56. Sećam se 'bureta' u kome su deca pokušavala da se održe na nogama dok je rotiralo kao da se kotrlja, nekoliko bicikala koji su bili pričvršećeni šipkom za stožer i vozili se u krug po daščanom kružnom podijumu, pa 'merač snage' u koji se udaralo drvenim maljem, obavezni mali i veliki ringišpil (vrteška - za one koji ne znaju nazive iz ovih krajeva). U prizemnoj dugačkoj zgradi na jugu je bila prostorija sa krivim ogledalima.

    Izgleda da je zaboravljleno da je u to doba bio i pokušaj formiranja zoološkog vrta. U šančevima izmedju Donje i Gornje Tvrdjave bilo je smešteno nekoliko desetina divljih životinja. Sećam se vuka, ne baš reprezenatativnog izgleda jer vukovi sa letnjim krznom baš i ne izgledaju bogznakako.

    Ne znam da li se i drugi sećaju ili je negde zabeleženo da se na Tvrdjavu iz podgradja, stepeništem pored crkve, sada prepoznatljivom kao jedna od udarnih slika tvrdjave, išlo kroz tunel celom dužinom. Sećam se da sam taj tunel video u vreme rušenja i ostalo mi je u sećenju da nije bio masivne gradje. Pre će biti da je namena tog porušenog dela bila zaštita oficira koji su iz podgradja išli na posao na gornju Tvrdjavu od vremenskih prilika, nego neka fortifikaciona svrha. Tada je i stepenište od cigala zamenjeno ovim od granita i okolina pretvorena u park.


    Sećam se prvomajskog 'izleta' 1959-60: društvo iz Gimnazije (bilo nas je i iz II i iz IV razreda) popelo se na jedan od zatravnjenih bastiona na donjoj Tvrdjavi i tu sviralo i pevalo. Medju ovima iz IV razreda je bilo i nekoliko drugara koji su svirali na igrankama pa su mnogi šetači zastajali da slušaju, a neki su se i sami popeli na bastion i posedali uz nas. Opšti smeh je bio kad sam i ja, totalni duduk za muziku, probao da duvam u trubu. Kakvi su to zvuci bili!

    Na Tvrdjavu sam češće išao u zimu 1960-61. Jedan deo Topovnjače je bio Prirodnjački muzej (sada je ta zbirka u Radničkoj ulici u okviru Zavoda za zaštitu prirode Vojvodine) i forogrtafisao sam eksponate da bi se katalogizirali. Ne znam kako sam dobio ovaj 'posao' ali se sećam da sam u to vreme i još nešto slično radio u nastojanju da nešto zaradim i ja za trošak predstojećeg puta u Englesku.

    Čini mi se da je promocija Petrovaradinske Tvrdjave kao turističkog objekta bila dolazak 25 državnika - učesnika I sastanka Neangažovanih zemalja (kako se u početku zvao Pokret nesvrstanih) krajem avgusta ili početkom septembra 1961. Tada je proradio restoran Tvrdjava. Tada su postavleni i sadašnji liveni kandelabri, a na usponu, uz automobilski put iz Petrovaradina i po šetalištima, godinu - dve kasnije.


    Na Tvrdjavu sam redovno, svakodnevno počeo da idem u jesen 1962. kao student prava, a u to vreme je Tvrdjava već imala, manje više, sadašnji izgled.

    Pravni fakultet je bio Donjoj Tvrdjavi. Dekanat, predavaonica, kabineti profesora bili su u zgradi nekadašnje konjušnice, na levoj strani platoa. U onoj dugačkoj prizemnoj zgradi gde su bila kriva ogledala koju godinu ranije, bile su dve manje predavaonice, a u jednoj od njih sam polagao i svoj prvi ispit. Sledeće godine je Fakultet dobio i dve predavaonice na Gornjoj Tvrdjavi (u zgradi izmedju Topovnjače i sadašnjeg Hotela Leopold II, a u krilu prema restoranu.) Mala zgrada, levo posle kapije kada se popnete na Donju Tvrdjavu je bio odsek za studentska pitanja. Tada sam naučio da se obrasci moraju pažljivo i tačno popunjavati, jer ko ne uradi dobro ' išao je u grad, kod Pošte, da u papirnici kpi novi ŠV 20 obrazac, prijavu ispita ili taksenu marku.

    Ispred velike predavaonice je bio mali popločani plato oivičen kockama od ručičastog mermera (onakkvog koji često vidjamo kao materijal od kog su se pravili stariji nadgrobni spomenici). Tu je bila i velika lipa u čijem hladu smo sedeli na tim kamanim kockama, čekajući početak predavanja ili ubijajući vreme izmedju dva predavanja koja nisu bila povezana. U predvaonici je bila kaljeva peć koja se ložila ugljem, ali kad je bila zima, moglo se sedeti jedino u kaputima. Od furune je imao koristi jedino predavač jer je bila blizu katedere.

    U zgradi u kojoj je sada na Donjoj Tvrdjavi Fakultet umetnosti bio je Istitut za bilogiju. A u zgradi na Gornjoj Tvrdjavi, u kojoj je kasnije izgradjen luksuzni hotel 'Varadin' sada 'Leopold II' u to vreme je bio muški studentski dom.

    Na III i IV godini predavanja su nam bila na Gornjoj Tvrdjavi pa smo koristili stepenište iz podgradja. Od podnožja pa do predavaonice je bilo oko 280 stepenika!


    U mom studentskom dobu popravljen je i sat, a obrnut položaj velike i male kazaljke je bio predmet rašjašnjavanja. (Za one koji ne znaju: velika kazaljka pokazuje sate a mala minute - važnije je iz Novog Sada ili sa ladja bilo videti koliko je sati nego minuta.) A do sredine 80-tih (?) pored sata je bio 'navigacioni' uredjaj: tri metalne lopte su se na čeličnim užadima podizale i spuštale signalizirajući tako brodovima sa kog (uzvodnog ili nizvodnog smera) je prolaz slobodan. Službenik Kapetanije pristaništa je uz sat imao kućicu iz koje je video Dunav od Kamenice do sadašnje TE-TO.



    Pomogli smo Jovanu Soldatoviću da podigne nekoliko kanti vode za pravljenje gipsa i malo gledali kako nastaje 'Borba jelena'. Jedno vreme je skulptura bila ispred zgrade SIV u Beogradu, a sada je opet na mestu gde se i radjala.


    U medjuvremenu su tvrdjavu počeli da nesaljavaju slikari i vajari, a sada su njihovi ateljei i u nekašnjoj zgradi Pravnog fakulteta.


    Na tvrdjavu smo uglavnom išli pešice, preko mosta. U zgradama i bastionu pored Dunava, sa desne strane mosta kad se ide iz N. Sada, vojska i sada ima neke pomoćne službe. A ranije, tu je radila i velika pekara pa je vetar često pronosio sve do mosta miris hleba tek izvadjenog iz furune.


    U to vreme je bio novootvoren restoran Mala Tvrdjava u podgradju. (Postoji i sada, ali nisam zagledao da li se još uvek tako zove.) Bio je lepo uredjen, slično opremljen kao i restoran na Tvrdjavi, nameštajem od masivne hrastovine, sa lusterima i detaljima od kovanog gvoždja. Kad smo imali 'rupe' u predavanjima često nismo odlazili u grad, nego, ili u velikom restoranu na Tvrdjavi pili kafu i sokove, ili silazili do dole u Malu Tvrdjavu - na 'malu pljeskavicu na kajmaku sa komadom hleba' za 55 dinara, koliko je tada koštala i kutija 'Morave' - najrasprostranjenje, 'narodne' cigarete. Sa osobljem restorana su se studenti zbližili jer su bili skoro svakonveno 'gosti' često samo uz čašu vode. I godinama kasnije, kad bih ušao u 'Tvrdjavu' i naišao na nekoga od konobara iz tog vremena - bilo je srdačnih pozdrava i medjusobnog prisećanje imena.

    Samo zadnji ispit sam položio u sadašnjem Univerzitetskom kampusu, u prostorijama Prirodno-matematičkog fakulteta koje je Pravni tada dobio na privremeno korišćenje.



    Kasnije, često sam vodio svoje privatne goste, delegacije ili goste preduzeća sa strane, na Tvrdjavu pokazujući je kao svoju sopstvenu. Vodič nam je najčešće bio stari kustos Marković (ako nisam zaboravio ili pobrkao ime) jedan od najboljih poznavalaca Tvrdjave. Slušajući ga puno puta, i ja sam se bio priučio za vodiča, pa nam često muzejski vodič nije ni trebao za drugo nego da nam otvori i zatvori podzemne galerije.

    A i jedno od prvih mesta gde sam vodio unuke je bila Tvrdjava.
    Poruku je izmenio Cecara, 28.01.2015 u 22:57

  8. #8

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Za istoriju Petrovaradinske tvrdjave,znacajna je godina 1235.kada je kralj Bela IV
    tu naselio monahe,iz pokrajine Sampanj u Francuskoj.

    Oni su tu podigli opatiju , koja je dobila ime Belakut - Belin studenac,dve godine kasnije Bela IV je darovao opatiji posede,zatim Peturvarad sa tamnosnjom kraljevskom palatom i svim prinadleznostima - sumama, vodama,ribolovom i plodnom i zapustenom zemljom ...

    Turci osvajaju Petrovaradinsku tvrdjavu 27.07.1526 god i drze je narednih 165 godina.

    Kamen temeljac danasnjoj tvrdjavi polozen je 18.oktobra 1692.godine a polozio ga je princ Kroa.

    Cuvena bitka pod nazivom "Varadinski rat" odigrala se 05.avgusta 1716. godine u kojoj je austrijska vojska pod komandom Eugena Savojskog potukla brojcano mnogo mocniju Tursku vojsku,sto je ovekoveceno izgradnjom crkve na Tekijama.

    Posle citavog veka Petrovaradinska tvrdjava je zavrsena 1780.godine

    Prilog 1813 Izgradjena je na 112 hektara i zauzimajuci dominantan polozaj u odnosu na okolinu,bila je neosvojiva za tadasnju ratnu tehniku i vec tada dobila ime " Gibralter na Dunavu".
    Poruku je izmenio bellissima, 09.11.2008 u 22:37

  9. #9

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Prvobitni Petrovardin je,kako pise vizantijski istoricar Jovan Kinam (XII vek) ,bio preko puta rimskog kastruma Cusum...na mestu danasnjeg Novog Sada...i pominje kraljevsku palatu....

  10. #10

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Nakon prelaska Petrovaradina pod vlast Austrije,zapocinje izgradnja njegovih utvrdjenja koja postepeno dobijaju danasnji oblik .
    Smanjuje se visina kula i bedema , a povecava njihova debljina i povrsina koju tvrdjava zauzima.Grade se bastioni sa vise preloma,koji su sluzili za unakrsnu vatru, ispred grudobrana i bedema.



    Tako Austrija radi odbrane od Turaka na mestu stare tvrdjave podize ogromno,
    fortifikacijsko zdanje - danasnju Petrovaradinsku tvrdjavu.

    Gradnja je pocela 1692.god po sistemu francuskog vojnog arhitekte S.Vobana i sa prekidima trajala do 1780 kada je definitivno zavrsena.

    Posle tri decenije mirovanja izgradnjom od 1753 do 1780.god donja tvrdjava se prosiruje i na Podgradje,prema Beogradskoj kapiji.

    Na gornjem platou sazidana je dugacka kasarna ,arsenal Mamula - Topovnjaca i Sahat kula.

    Sahat kula je posebna atrakcija,jer na njoj velika kazaljka pokazuje sate,a mala minute. To je ucinjeno iz razloga da bi se i iz daljine videlo koliko je sati.
    Stanovnici Podgradja placali su "stanarinu" neku vrstu poreza za koriscenje sata.
    Sat potice iz Alzasa , a Petrovaradinu ga je poklonila carica Marija Terezija pocetkom XVIII veka.


    Tek 1768.god prokopani su lagumi,podzemne galerije u cetiri nivoa,duzina hodnika iznosi oko 16km.

    I danas je jedna od najvecih,posle Veredna, u Evropi.
    Od zavrsetka gradnje,pa do 1950.god bila je vojni objekat,kada prelazi u civilnu upravu.
    Poruku je izmenio Cecara, 28.01.2015 u 22:58

  11. #11

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Citat bellissima kaže: Pogledaj poruku
    Cuvena bitka pod nazivom "Varadinski rat" odigrala se 05.avgusta 1716. godine u kojoj je austrijska vojska pod komandom Eugena Savojskog potukla brojcano mnogo mocniju Tursku vojsku,sto je ovekoveceno izgradnjom crkve na Tekijama.
    Neću o 'Varadinskom ratu', nego o nečem što uz njega ide.

    Da li ste znali da postoji ?
    Gde je?
    Videli?


    Spomenik Petrovaradinske bitke



    Ja donedavno nisam znao, iako sam rodjeni novosadjanin a jedno vreme sam i stanovao kod autobuske okretnice u Petrovaradinu, znači dosta blizu mesta bitke i crkve na Tekijama podignute u spomen na bitku. A nije ni da sam sasvim neinformisan o gradu i njegovoj istoriji.

    Kad sam podatak o spomeniku naišao, počeo da ga tražim.
    Posto znam (otprilike) gde se bitka odigrala počeo sam u prolascima prema Karlovcima da se raspitujem.
    Naravno bezušpesno. (A nisam nikoga našao ni u crkvi na Tekijama, ni u crkvi sv. Roka na kraju Petrovaradina, gde sam očekivao da se bar oni znati.)

    U subotu smo krenuli s namerom da otkrijemo izvor Nila!

    Na srecu, krenuvši prema Bukovcu naišli smo, posle nekoliko obraćanja pogrešnima, na jednog autohtonog mestanina koji je znao gde je 'krst'.

    'Planinskim' putem i prasnjavim serpentinama uzverasmo se kolima na Vezirac.




    Posle još malo vožnje po visoravni - ugledasmo beli krst!




    Spomenik je od belog krečnjaka, podignut 1902. godine na mestu gde se nalazio čador zapovednika Turske vojske Damada Ali-paše. Po tome je i brdo izmedju Petrovaradina, sremskih Karlovaca i Bukovca i dobilo ime jer je Ali-paša bio veliki vezir (u sadašnjem značenju bio je predsednik vlade).

    Natpisi su na latinskom jeziku.


    Ispod zvezde je polumesec sa 'rogovima' okrenutim nagore, ali polomljnim još odavno.


    Na jug se vidi TV toranj na Iriškom vencu.




    Kada sam od prvog 'komšije' velikog vezira doznao da je tabla postavljena pre dve godine, pala mi je na pamet misao zašto desetak ljudi koje sam pitao nije znalo ništa o spomeniku Petrovaradinske bitke: tekst na spomeniku je na latinskom, pa i većina onih koji su i bili tu verovatno nije znao o čemu se radi.

    Da se ne govori o tome da bi takav spomenik zasluživao putokaz bar na jednom od tri pravca kojima se do njega može stići.


    U muzeju Grada na Tvrdjavi je slika Petrovaradinske bitke radjena po graviri.
    Ne sećam se ni da sam u muzeju video da postoji spomenik.

    Inače, Damad Ali-paša je u bitki tečko ranjen i ubrzo je umro. Sahranjen je na Kalemegdanu.




    Kovčeg Ali-paše slikan kroz prozor tulbeta.

    I pobednik, Eugen Savojski


    (Ako je Petrovaradinska tvrdjava u pozadini, onda je pobednik na Vezircu.)

    A do spomenika sam stigao sa puta za Bukovac. Petstotinak metara pre početka sela je ukrštanje sa poljskim putevima. Krene se na istočnu stranu (na brdo), posle pedesetak metara se nastavi desnim krakom polljskog puta, pa pored mnogih vikendica se popne na zaravan. Tu se odabere krak puta koji vodi na sever (prema Petrovaradinu) i ubrzo se ugleda spomenik.

    Moguće je i ući u prvu ulicu koja ide levo, naviše, par metara posle table sa nazivom mesta, pa se onda posle jednog račvanja ulice ide krakom naviše i ubrzo treba skrenuti na letnji put, ka njivama na bregu.

    Mnogo je kraći put sa Puckaroša (skreće posle crkve na Tekijama) ali nam je čovek koji pored spomenika ima vikendicu savetovao da se vratimo putem kojim smo i došli jer je put prema Puckarošu jako razrovan teškim vozilima.
    Poruku je izmenio Morpheus, 28.07.2010 u 11:55 Razlog: obrisane problematicne slike

  12. #12

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Nazalost, ovaj deo predgradja je veoma zapusten i svi su izgledi da se po tom pitanju skoro nista nece promeniti.


    Prva zeleznicka stanica u blizini,zvala se Dunav - stanica, koja se nalazila kod danasnjeg restorana "Lovoturs",voz je prolazio kroz Strosmajerovu ulicu, a potom preko mosta u Novi Sad.
    Poruku je izmenio Cecara, 28.01.2015 u 22:59

  13. #13

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Citat bellissima kaže: Pogledaj poruku
    Nakon prelaska Petrovaradina pod vlast Austrije,zapocinje izgradnja njegovih utvrdjenja koja postepeno dobijaju danasnji oblik .
    Smanjuje se visina kula i bedema , a povecava njihova debljina i povrsina koju tvrdjava zauzima.Grade se bastioni sa vise preloma,koji su sluzili za unakrsnu vatru, ispred grudobrana i bedema.

    Tako Austrija radi odbrane od Turaka na mestu stare tvrdjave podize ogromno,
    fortifikacijsko zdanje - danasnju Petrovaradinsku tvrdjavu.

    Gradnja je pocela 1692.god po sistemu francuskog vojnog arhitekte S.Vobana i sa prekidima trajala do 1780 kada je definitivno zavrsena.

    Posle tri decenije mirovanja izgradnjom od 1753 do 1780.god donja tvrdjava se prosiruje i na Podgradje,prema Beogradskoj kapiji.

    Na gornjem platou sazidana je dugacka kasarna ,arsenal Mamula - Topovnjaca i Sahat kula.

    Sahat kula je posebna atrakcija,jer na njoj velika kazaljka pokazuje sate,a mala minute. To je ucinjeno iz razloga da bi se i iz daljine videlo koliko je sati.
    Stanovnici Podgradja placali su "stanarinu" neku vrstu poreza za koriscenje sata.
    Sat potice iz Alzasa , a Petrovaradinu ga je poklonila carica Marija Terezija pocetkom XVIII veka.

    Tek 1768.god prokopani su lagumi,podzemne galerije u cetiri nivoa,duzina hodnika iznosi oko 16km.

    I danas je jedna od najvecih,posle Veredna, u Evropi.
    Od zavrsetka gradnje,pa do 1950.god bila je vojni objekat,kada prelazi u civilnu upravu.

    Da ne ulazim previse u detalje... ali sta znaci da je Marija Terezija poklonila sat pocetkom XVIII veka. Nije ni prva polovona XVIII veka. Marija Terezija je rodjena 1717. udala se 1736. sa devetnaest godina a citao sam negde da je to bio njen svadbeni poklon.

    Lagumi ili kontraminski sistem sagradjen je u priodu od 1768. do 1776. godine.

    Kada se govori o njenoj velicini Petrovaradinska tvrdjava ne moze da se poredi sa Verdenom jer su one razlicitog tipa. Petrovaradinska je najveca i najocuvania tvrdjava u Evropi sagradjena tokom XVIII veka.

    Vojni objekat je prestala da bude 1951. godine dok na oko 20% danasnje povrsine tvrdjave vojska je jos uvek prisutna.
    Poruku je izmenio Cecara, 26.10.2009 u 09:53 Razlog: popravljen citat
    c'est en faisant n'importe quoi qu'on devient n'importe qui.

  14. #14

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    Из ког лагума вири Вобан?

    Петроварадинска тврђава столећима привлачи пажњу, како људи који је окружују, тако и посетилаца из далека. Основне податке о њој у Новом Саду и

    околини знају и деца. Све остале приче: научне, званичне, незваничне, митске, кафанске, деценијама стварају какофонију у којој се често поткраду грешке, а честим понављањем улазе у званичну верзију. Једна од њих је и прича о пројектанту.
    Када се говори о изградњи Петроварадинске тврђаве увек се помиње Себастијан Вобан (1633 - 1707), француски војни инжењер који се представља као “идејни творац”, “пројектант” или особа по чијим плановима је саграђена тврђава, али је “никада није посетио”.
    Коаутор интернет портала њњњ.петроварадинскатврдјава.рс Ненад Шегуљев за “Дневник” каже да да је информација по којој Вобан никад није видео Ђаву тачна.
    - Наравно да Вобан никада није видео Петро-варадин! Не постоји шанса ни да би могао бити пројектант или “идејни творац”, пошто Аустрија не би дозволила да јој један Француз пројектује тврђаву у исто време док она ратује с Француском, која, између осталог, саветнике има у отоманској војсци - каже Шегуљев. - Вобан, дакле, нема никакве везе са Петроварадином осим што је током своје каријере, између осталог, усавршио и изградњу тврђава, па су његове системе користили многи други војни инже-њери широм света.
    На уштрб промотерима Вобана као проојектанта Ђаве иде и његова изрека: “Тврђаве се не подижу по плановима и системима, већ по здравом људском разму и искуству”.
    Шегуљев каже да је Петроварадинска тврђава дело искључиво аустријских војних инжењера, јер – они су је пројектовали! Први план за изградњу Петро-варадинске тврђаве урадио је Матијас Кајзерфелд у мају 1692. године, а камен темељац поставио је принц Крој у октобру исте године.
    - У литератури која обрађује Петроварадинску тврђаву веома битне личности за њену историју помињу се само по презимену или, у срећнијем случају, по чину или титули. Тако да смо у ситуацији да не знамо ништа о “чувеним” презименима Крој, Марсили, Вамберг - објашњава Шегуљев.
    Петроварадинска тврђа-ва је грађена у периоду од 1692. до 1780. године што не значи да је њена градња била дуга 88 година. Тврђава је грађена у више фаза, а на темпо њене изградње је утицао број расположиве радне снаге, недостатак грађевинског материјала и финансија, али и померање аустријско - турске границе, када су се аустријски војни инжењери потпуно посветили изградњи Београдске тврђаве.
    Још једна велика заблуда о Петроварадинској тврђа-ви, каже Шегуљев, је често навођен податак да је од ње једино већа тврђава Верден. Према речима нашег саговорника, заблуда је у неспојивости. Једноставно није могуће да једну артиљеријску тврђаву каква је наша, поредимо с градском твр-ђавом каква је Верден.
    Једна од највећих мистерија Петроварадинске тврђа-ве је њен систем подземних ходника. Постоји информација да је подземље грађено на четири спрата у дужини од 16 километара и да се једини дужи систем подзем-ља налази у Антверпену.
    - У тој причи некако је изостала чињеница да су системи, такође аустријских тврђава, у данашњој Репуб-лици Чешкој дужи. Мало је познато код нас да је подземље Терезина дугачко 30 километара, а тврђаве Јосефов чак 45 километара - објашњава Шегуљев.
    Недостатак информација о подземљу Петро-варадинске тврђаве, њене “највеће атракције”, створило је слику о неистра-женом, неприступачном и мистериозном месту где се људи губе, траже скривена блага, доспевају чак до Футога или преко границе... И то није тачно. Али је плодно тле за претпоставке самозваних научника или истраживача по вокацији, које, у недостатку бољег, полако постају „историјске чињенице“.
    н Петар Клаић
    ˜з ког лагƒма ви€и ’обан? | www.dnevnik.rs
    (Следеће недеље: Тврђава у време Турака)
    c'est en faisant n'importe quoi qu'on devient n'importe qui.

  15. #15

    Odgovor: Istorija Petrovaradinske tvrdjave

    ЗАБЛУДЕ О ПЕТРОВАРАДИНСКОЈ ТВРЂАВИ:
    Слабашну Ђаву прегазили Турци


    Период који је Петроварадинска тврђава провела под отоманском влашћу у литератури најчешће се своди на синтагму о “161. години турске владавине”.

    Сам њен пад описан је у великом броју различитих извора, од којих су многи били турски. Када се приче са супротстављених страна поклопе, добије се слика утврђења око којег је, пред Мохачку битку, вођен прави мали рат. Једна је од заблуда да је Ђава била “тврд орах”. За разлику од многих утврда тог доба у Европи, Петроварадинској тврђави писци анала не дају прелазну оцену. Стратешки беше важна и једном и другом царству, али се у опсади 1526. године није најбоље показала.


    Тицијанов портрет Сулејмана Првог

    Коаутор интернет странице њњњ.петроварадинскатврдјава.нет Ненад Шегуљев каже да је Сулејман Први (1494-1566) током похода на Мохачко поље, војску зауставио испред Петроварадинске тврђаве.
    - О судбини која је чекала тврђаву пише путописац Евлија Челебија: „У месецу реџепу 932. године, идући лично у бој на Мохачко поље, султан Сулејман-хан је рекао: Било би непојмљиво ићи напред остављајући у позадини неосвојен овај град Варадин“ – објашњава Шегуљев.
    У Петроварадинској тврђави крајем, прича Шегуљев, 1525. године било је око 4000 војника. Пред опасношћу од Турака, заповедништво над одбраном града преузео је Пал Тимори, ранији заповедник Будимског града чији су захтеви за помоћ остали неиспуњени. Од краља Лајоша Другог добио је само наређење да заповедништво преда Ђорђу Алапију, а да се са главним снагама повуче на леву обалу Дунава. Под зидине Петроварадина, док се Сулејман улогорио са главнином својих снага код Илока, појавила се војска од 40.000 људи под командом великог везира Ибрахимом. Након двонедељне опсаде Турци су успели да освоје тврђаву чији су готово сви браниоци изгинули.
    Савремени турски историчар Кемал-Паша Заде, помало бајковито, описао је опсаду Петроварадинске тврђаве:
    „Убојни војвода, који гони душмане, виспрени паша у смислу непроменљиве заповести сретнога султана са румелијском војском и беговима, са својом војском и Јаничарима, који њему придодани беху, као силна река пође и 3. шевала стигне под споменути славни град (Варадин) и опколи га. Од црвених застава превоверних бораца тако се променуше околне пољане, као да су се претвориле и саме леје од лала. ... Како је отпочела ватра из топова, отпоче ратно море да се узбуркава, крокодили подигоше главе своје из бојног мора, тигри појурише из брдине борбе... Када пера од стрела, као црни облак покрише хоризонат, те се на белом длану не може видети ни светлост сунчева, ни других небеских тела, те од белог дана постаде црна ноћ за очи душманске; тад у лагумима барут запалише. Чим се барут запалио и под земљом би пуно ватре град, који је досада тако чврсто стајао као планина, на први мах се пољуља из темеља а ђаурима се претвори дан у црну ноћ.“
    - Један савремени опис каже да се, након рушења спољног градског бедема, 90 преживелих чланова посаде повукло у унутрашњи град с намером да се боре на живот и смрт, а да је на градској пијаци крв допирала до чланака. Видевши одлучну борбу бранилаца, Турци су им понудули предају и могућност да слободно напусте тврђаву – каже Шегуљев.
    Турски извори ту епизоду описују овако: Премудри војвода и паша, душманоубица пак у духу божијег закона прихвати стари обичај пророков, те удеси свој поступак према прастаром канону султана и напослетку помисливши на ову изреку: „помиловање је милостиња победе“ – опрости тим срамним грешницима заблуду им. ...
    Многобројни извори кажу, објашњава Шегуљев, да је само неколицина преживела и да су пуштени на слободу. Кемал Паша-Заде пише да је у Петроварадину остала посада снабдевена оружјем и другим потребним ратним материјалом. Црква је претворена у џамију: „Идолима подигнуте храмове у џамије су претворили“.
    Кемал Паши су, каже Шегуљев, и иначе сви градови у извештајима били јаки. Сви остали историјски извори кажу друго: Петроварадинска тврђава била је слаба.
    О изгледу Петроварадина током 17. века, Евлија Челебија записао је: „Град Варадин лежи на обали реке Дунав; његова цитадела има шестоугаони облик а налази се на једном високом брду које се диже небу под облаке. То је шеддадовски чврст, неприступачан и уистину стар град. Град има седам великих кула; сви бастиони изграђени су складно. Са стране града налази се једна капија. У тврђави постоји свега две стотине даском покривених кућа, без ограда и башча. Затим Сулејман-ханова џамија, складиште муниције и житни амбари... Градски опком, међутим, ... На југоисточној страни налазе се само брегови и по њима све сами виногради. Будући да овом граду прети опасност с оне стране на којој се налазе виногради, то је та страна јако утврђена бедемом дебелим тридесет стопа и великим дубоким опкопом зиданим од камена шкриљца, тако да се с те стране град не може уопште минирати нити поткопати.“
    Петроварадин под турском влашћу остаје све до Великог бечког рата док главнина царске аустријске војске, коју су чинили 27 батаљона пешадије и 77 ескадрона коњице није стигла је у Петроварадин 18. јула 1688. године. Али, то је нека друга прича.

    Петар Клаић
    Следеће недеље:
    Почетак градње Гибралтара на Дунаву
    c'est en faisant n'importe quoi qu'on devient n'importe qui.

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Tvrdjave Srbije
    Autor felix u forumu Kulturna baština
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 02.03.2015, 19:45
  2. Podzemlje Petrovaradinske tvrdjave
    Autor goldie u forumu Novi Sad
    Odgovora: 48
    Poslednja poruka: 19.03.2014, 00:17
  3. Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 11.10.2011, 08:42

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •