Danas u svetu sve veći znaćaj zauzimaju kinematografije azijskih zemalja. Sa svojim orginalnim stilom i jedinstvenim pričama postaju sve popularnije širom planete. One predstavljaju pravo osveženje u odnosu na istrošeni američki film. Možda je problem što su zapadnjaci zaboravili da je film pre svega umetnost a tek onda biznis.
U svakom slučaju ovde bi pričali o kineskoj, korejskoj, japanskoj, iranskoj, indijskoj, turskoj i drugim kinematografijama u aziji. Naravno imam i ja svoje favorite i to su pre svega japanska i korejska koje su naprosto neverovatne.
Poslednji film koji sam gledao je Twilight Samurai iz 2002, japanske produkcije. Prati priču o jednom čudnom samuraju koji ima želju da postane seljak i obrađuje zemlju a pri tom je udovac i ima dve male ćerke i senilnu majku da izdržava. Veoma je siromašan i na njegovu nesreću živi u dobu koje je bilo najgore za samuraje, na kraju Edo perioda, jer više nije bilo potrebe za njima. Po meni odličan film koji mi je držao pažnju do poslednjeg minuta.