Miladin Šobić - Bolesno ljeto


Ukrade mi juče neka tuđa ruka
Zadnje kapi mora iz usahlih vena
I umuknu zvona crkve mojih muka (?)
A razbi se okno na gorskog luka

Ostah sam na kiši ko od boga proklet
Držeći u ruci 6 drhtavih žica
Gledajući na stabla opustjelog parka
I na njima jata pokisnulih ptica

Osjećam u sebi o po nekom smeću
Tumara i njuška jedno gladno pseto
Omorina neka neki vjetri južni
Mirišljave kiše i bolesno ljeto

Al u meni samo moja suva paša
I prosuti mele životnoga saća
Sav sam kao neka pokradena bašta
Iz koje se lopov na zli put vraćam

Šta će kome ovaj otrov što ga sišem
Ili pregršt bolnih sjećanja i sjena
Šta će kome ova pjesma što je pišem
Ili pisma što ih šalje jedna žena

Al netreba ni meni to što drugi ištu
Ja nijesam sanjar onda kad se strada
Naviklo se tijelo ko strašilo u žito
Pa u hladnu ljetnju kišu koja pada