Dakle, pitanje je vrlo jednostavno. Jeste li u braku/u vezi sa osobom koja vam potpuno odgovara, kakvu ste nekad zamisljali kao zivotnog suputnika, koju uistinu volite i slicno? Ili je to osoba na koju ste "slucajno naisli" a vasa prava ljubav je negdje drugdje? Jeste li nakon neuzvracene ljubavi nasli nekoga koga mozda i ne volite, ali barem ga imate uz sebe?
Opet ja krecem prva
Nije bas covek iz mojih snova (moj savrsen muskarac zivi na drugoj strani sveta moj naj macan ) ali to nije ni bitno, odlicno nam je zajedno i volimo se, sve mane i nedostatke onog drugog smo naucili podnositi tako da sve stima. Imam pored sebe osobu koju volim i koja voli mene. Upoznali smo se i zavoleli, upoznali se i zakljucili da zelimo jedno drugo, i da zelimo jedno uz drugo nastaviti zivot. Nismo apsolutno slicni, nismo idealni. Imamo jedno drugo, volimo jedno drugo, a ono sto je najbitnije trudimo se da rastemo i uzdizemo se jedno zbog drugog. Oboje imamo i dobrih strana, mana i musica. Znas da ima bolje, no cemu traziti ili danas-sutra zaliti, sto nisi trazio nesto, ako vec imas ono sto trebas.. Nikad ne bi nasao dovoljno dobro, zar ne?