Klečeći pred njom, on je ponovo obgrli i privuče je snažno sebi. Ona opet promrlja nešto, zatim se nasmješi. Čudila se što nije osjećala nikakvo uživanje, što ga osuđuje za to i to što prvi put gospodari njim.
- Potrebna sam mu - pomisli ona. - On meni nije.
Mjesec se pojavljivao. Izgledalo je da će noć biti veličanstvena. Pipajući po travi, ona potraži olovku i, ne videći, napisa krupnim slovima:
- "Mislim da ću vas moći zavoljeti."
*********
Zar ne nalazite da riječi sve izobliče? One su mnogo stabilnije i čvršće od osjećanja. Moja se misao ne može opisati; ona je kao potok u koji je pala kap zejtina: preliva se i mjenja u svakom trenutku.
Porodični krug - Andre Moroa