"... čudni su magneti u nama...
ništa nas ne privlači tako dobro
kao odbijanje..."
"... čudni su magneti u nama...
ništa nas ne privlači tako dobro
kao odbijanje..."
Nisu svi ljudi tako rđavi kao to to rđav čovek misli.
"Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on ce počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode?"
M.Selimovic
"Imate li soul?", pita me jedna žena narednog popodneva... "Zavisi", želim da joj kažem, nekad imam, nekad ne... Pre nekoliko dana mislio sam da sam se toga oslobodio; a sada sam prepun, pretrpan, toliko da gotovo stenjem pod teretom. Voleo bih da joj to podrobnije obrazložim, da joj pokažem, objasnim, ali izgleda da nisam u stanju. Jasno mi je da je ne bi zanimalo moje duševno stanje, tako da joj jednostavno pokazujem gde držim soul - pored samog izlaza, odmah posle bluesa."
Nik Hornbi
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
S.Selenic
"Ne znam kako to tačno opisati, ali meni naš seksualni čin liči na ceremonijalno pijenje čaja u Kini, recimo, ili na crkveni obred venčanja. Oboje smo tako obzirni i pažljivi da ne prekoračimo stroga pravila koja su, na neki način, vežnija od igre za koju pravila su okvir. Čim smo gotovi, mi odmah se oblačimo, osećajući se više lagodno posle u odelu i razgovoru. Smeh koji nas združi na Oplencu, bliskost koju osetimo u razgovoru, u prevođenju, mnogo je veća, intimnija, nego ona u krevetu."
neunistiva zlojebaba!
Postoje ruke. Nevidljive. A male i velike. I meke i prozrachne. Ruke postavljaju putokaze. Putokazi od svetlosti u beskraju. Vode nas do druge polovine nasheg raspolucenog bica. Vode nas do drugog, davno izgubljenog komada dushe.....
Jovica Letic
Ako odeš, široko sivo stopalo gradskog neba zgazice moju tršavu glavu i razliti plocnicima. Razbicu celo o bandere i sva cu pluca izjecati i izjaukati. Pokidacu košulju i kožu sa grudi noktima, koji su sada crni i zapušteni kao lišce koje po ivicama polako pocinje da truli.
Jer sve na tebe lici. Ukus tvoje krvi prodavace decaci, sa kupinama, pred mrak, po uglovima ovih ulica.
Razlivenu toplinu tvoje postelje vezace u cvorove sestre u bolnici. Dezinfikovace smisao tvog osmeha na caši iz koje si pila lekove. Obrisace novinama reci koje si mi govorila kroz prozorsko staklo. I sve ce svesti na brutalno.
Ako odeš, poneceš mene, a sebe ceš ostaviti u oblicima mog sna i jave, koje ce sažaljevati ili nepoznavati ljudi u prolazu.
Sve cu kuce ocrniti katranom i tuci one koji ne umeju da naricu kad spomenem tvoje ime. Jer laž su price o novim sastancima, laž sve uspomene i posete rodbine nedeljom popodne. Nikada se više necemo naci.
Ostacu sam pod svrdlom svetiljke sa tavanice iz koje ce mi se stvarnost godinama uvrtati u potiljak. I sve lepo ce sa tobom umreti.
I svakog proleca krovovi ce dugo plakati suzama okopnelog snega.
Miroslav Antic
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
Nagrdio Bog onog ko ti, ni krivu ni dužnu kakvo zlo nanese! A učini li ti, taj isti, zlo i drugi put, obojicu vas Bog ubio.
A treći put, ako i treći put, od istog, doživiš nevolju - onda Bog ubio samo tebe, a njega jok!
Vuk Drašković „Molitva“
When life hands you lemons, ask for tequila and salt
... I zna da nijedan prevod, ni najbolji, neće preneti sva značenja, sve instancije njegovog jezika, sve istorijske, književne, nacionalne, verske, etnografske, pesničke asocijacije originala, i smešiće se tužno kad pročita u kritici da njegova knjiga na francuskom (npr.) zvuči "bolje od originala", gde se podrazumeva da je original pisan na nekom barbarskom jeziku, i da je smisao svega toga, tog nerazumljivog barbarskog mucanja postao jasan, razgovetan, osmišljen tek u prevodu.
Zato se on smeška gorko kada mu kažu: "Pišite na francuskom, pa vi divno govorite francuski!" jer oni ne znaju da govoriti divno i pisati nije isto, ne znaju da je piscu jezik sudbina, i da je svaki pokušaj spoljne intervencije, svako nasilje nad tom sudbinom poput neke teške operacije ili mutacije gena iz kojih se ne izlazi čitav, ne izlazi isti...
Danilo Kiš
.....Sad sam shvatio: to je prijateljstvo,ljubav prema drugome.
Sve drugo moze da prevari to ne moze. Sve drugo moze da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas.
Ne mogu da mu kazem : budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj. Ali, bilo ovako ili onako,u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati.
Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban, što nisam zamjerio ničemu ma šta da je rekao ili učinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.
Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život.
Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo.
PRIJATELJSTVO SE NE BIRA, ONO BIVA KO ZNA ZBOG ČEGA KAO LJUBAV
... A nista ja nisam poklonio tebi već sebi...
Meša Selimović
One noci smo bili, rekao sam mu, ispred neke kuce na Florin bulevaru... Lynn je zzelela da hoda bosa, skinula je cipele i stavila ih u tashnu. Shetali smo tako ispred te kuce... Onda je ulicom proshla neka dechurlija sa maskama na licu. Vracali su se sa nekog karnevala. Jedan od njih je prishao Lynn i upitao je:
- Zbog chega vi hodate bosi?
Zaustavili su se i napravili krug oko nas. Svi zajedno su imali godina koliko i mi.
- Tako se brzze hoda, odgovorila im je.
- Stvarno?, rekli su svi u glas.
- Da, rekla je Lynn, skinesh cipele samo onda kad odluchish kuda zzelish da idesh. Kuda vi zzelite da idete?
- U Diznilend, rekli su
- Skinite onda cipele, rekla je Lynn. Bicete tamo za pet minuta.
Klinci su stvarno poskidali cipele i pojurili ka Diznilendu.
- Pogledaj ih, rekla mi je, zzure da stignu svoj san.
Mika Oklop....Ca.Blues
"Док год овце буду глупе, пастири ће бити окрутни." (Еуген Годин)
Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala. Prema legendi, sve sto padne u maticu te reke: lisce, insekti, pticje perje, sve se to preobrazi u kamenje i talozi u njenom koritu. Ah, sta bih dala kada bih mogla da iscupam ovo srce iz nedara i bacim ga u reku... Tada vise ne bi postojali ni bol, ni zalost, ni uspomene...
Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala. Od zimskog mraza osecala sam suze na licu, i one su se mesale sa ledenim vodama koje preda mnom teku. Negde, na nekom mestu, ova reka se uliva u drugu reku, zatim u sledecu, sve dok se, daleko od mojih ociju i mog srca, sve te vode ne stope s morem...
Neka i moje suze oteku tako, nekuda daleko, da moj voljeni nikada ne sazna da sam jednom plakala zbog njega...
Paolo Coelho
Zato je toliko vazno dopustiti nekim stvarima da odu, da nestanu. Pustiti ih. Rijesiti ih se. Moramo shvatiti da niko ne igra sa oznacenim kartama, koji put pobijedimo, koji put izgubimo. Ne ocekujte da vam vrate, da vam priznaju napore, otkriju da ste genijalac i shvate vasu ljubav. Zatvarajte krugove. Ne zbog ponosa, nesposobnosti ili oholosti, vec zato sto se to vise, naprosto, ne uklapa u vas zivot. Zatvorite vrata, promijenite plocu, pometite kucu, obrisite prasinu. Prestanite biti ono sto ste bili i postanite ono sto jeste...
Paolo Coelho
"Као што од неспособног и неискусног судије не можемо очекивати правдену пресуду, тако се не може очекивати да народ који је пун заблуда и незнања буде, осим у ретким случајевима, разборит или паметан када бира или нешто одлучује." (Макијавели)