Citati naši omiljeni... - Strana 11
Strana 11 od 82 PrvaPrva ... 9101112132161 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 151 do 165 od ukupno 1229
  1. #151

    13 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Bre, Kapor


    Pravo je čudo kako čovek u tuđini odjedanput počne da shvata vrednost nekih stvari i reči, na koje kod kuće nije ni obraćao pažnju. Prvi put te davne godine, shvatih koliko je taj troslovni turcizam prisutan u našem svakodnevnom govoru, koliko višeslojan, nabijen svim mogućim značenjima i varijacijama... Čini mi se da ne možemo ni da sastavimo rečenicu, a da se u njoj ne nađe makar jedno bre, baš kao u Bosanaca, bolan, ili kod Dalmatinaca ono čuveno, nepostojano eeee! koje ima hiljadu značenja i intonacija.

    Rečeno sa divljenjem: On je, bre, ljudina!

    Potcenjivački: Ma, idi, bre!

    Izazivački: Šta je, bre?

    Nežno: Ih, bre!

    Sa ljubavlju: Dođi, bre...

    Prepotentno: Ti ćeš, bre, da mi kažeš?

    Filozofski: More, bre!

    Zapanjeno: Otkud sad to, bre?

    Zapovednički: "Sviri, bre! zapovedi Hajduk Stanko Ciganima".

    Epski: "Bre, ne laži crni Arapine!"

    "Bre, ćutao sam, bre, vikao sam, bre, pretio badava, sve zlo, te zlo!"

    Kako, uopšte, prevesti to malo, a tako značajno bre, na bilo koji svetski jezik?

    A, u njemu ima inata, ima prkosa, nežnosti i ležernosti, ima nečeg bundžijskog i obesnog, mangupskog i kabadahijskog... Ono služi da se izrazi odobravanje i divljenje, istovremeno, neodobravanje i žaljenje, služi za čuđenje, za poziv i opomenu, za iznenađenje, za podsticanje, hrabarenje, sokolenje i za preklinjanje.

    U tom malom bre smo mi, sa svim manama i vrlinama čini se, ono je naša suština... I da se nekim čudom izgubimo u svetu, izrasli bismo sigurno, ponovo, iz ta tri slova!
    _________Una16

  2. #152

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Cesto mi se cini da nije sve izgubljeno na vetrovima i bespucima.
    Cesto me obraduje misao da je ocaj, haos i bludnja samo nuzan prelazni oblik.
    Cesto mi se cini da osecam kako izlazim, jos nesiguran i slomljen, iz svega sto je bilo, i
    da stajem na cvrsto mesto, van sebe, odakle pocinje pucati vidik, sirina i sloboda.
    Cesto mi se pricinjava da sam jak i stalan, da sam vec dovoljan sam sebi, da sam se
    izvio nad ropstvom tela i vlasti sudbine i da samo treba da sednem i polozim ruku na
    dela i da radim, vedra duha i smirena srca, dugo, ustrajno i odusevljeno kao stari
    zlatari. Cesto mi se pricinjava.
    Ali me dan jos cesce povuce sa sobom, pa se lomim i previjam od nemila do netraga,
    od coveka do coveka, od lazi do lazi i od bola do bola ..."

    Ex Ponto-Nemiri Andric
    Ćuti i prenesi dalje....

  3. #153

    07 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Venera zauzima hiljadu položaja, ali najjednostavniji, najnezamorniji je da leškari na desnom boku

    Ovidije, umeće ljubavi
    _________Una16

  4. #154

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    " Volim da budem sa tobom zato što se nikad ne dosađujem, čak i kada ne razgovaramo, kada se ne dodirujemo, kada nismo u istoj prostoriji, ja se ne dosađujem. Nikad mi nije dosadno. Mislim da je to stoga što imam poverenja u tebe, imam poverenja u ono o čemu razmišljaš. Razumeš? Volim sve ono o čemu razmišljaš? Razumeš? Volim sve ono što vidim kod tebe, i sve ono što ne vidim. Ipak, znam tvoje mane. Ali mislim da se tvoje mane dobro slažu sa mojim vrlinama. Ne plašimo se istih stvari. Čak se i averi koji nas proganjaju lepo slažu međusobno! Ti vrediš više nego što izgledaš, više od onoga što pokazuješ. Sa mnom je obrnuto. Meni je potreban tvoj pogled, jer mi daje dubinu. Ja sam kao dečiji zmajevi na vetru. Ako me neko ne drži na uzicu... hoooop, odletim... A često pomislim na tebe da si dovoljno jak da me držiš na uzici i dovoljno pametan da me odmotaš, pustiš da letim...
    Zar nije neverovatno sresti nekoga i pomisliti: sa ovom osobom se osećam dobro."

    "Razmislila sam i oslobodila se nekih zabluda. Volim te ali ti ne verujem, nemam u tebe poverenja. Pošto ovo među nama nije stvarnost, znači da je igra. A pošto je igra, potrebna su pravila... Razmislila sam i smatram da je to najbolje rešenje : da radim isto što i ti, da živim za svoj račun i da te volim, ali izdaleka. Ne želim da čekam tvoje telefonske pozive, ne želim da sebe sprečim da se zaljubim.... Ja sam drugačije gledala na stvari. Ali, na kraju krajeva, zašto da ne? Želim da pokušam. Šta, uostalom, imam da izgubim? Jednog muškarca kukavicu? A šta mogu da dobijem? Zadovoljstvo da ponekad spavam u tvom zagrljaju... Razmislila sam, želim da probam. Na tebi je da odlučiš. Uzmi ili ostavi..."


    Ana Gavalda - "Voleo sam je"
    Treba znati da se prvi poljubac ne daje ustima vec ocima.

  5. #155

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Traži se jedna reč.
    Traži se ona reč što mi je već danima navrh jezika, a nikako da je izgovorim, i, možda, napišem. Tražim već godinama tu strašno važnu reč koja bi me spasila, a ne mogu nikako da je nađem, pa izlazim da je tražim po ulicama. Pre toga, otvaram sanduče za pisma (možda mi je neko poslao poštom?), ali tamo su samo neplaćeni računi i opomene.
    Odlazim da je tražim po Terazijama; možda sedi pred Moskvom i pije pivo, a možda je u kiosku s novinama.
    Šta radiš? pitaju me poznanici.
    Šta da im kažem? Da tražim neku reč, a ne mogu da je nađem?
    Sve što su tražili, to su i našli, zato što i nisu hteli ništa naročito. Lepo se vidi: umrle su u njima prave reči, a ostali samo brojevi i opšta mesta....


    Traži se jedan svet, prekjuče iščezao....
    Traži se nada....ona davna nada polagana u sebe same i u vreme koje dolazi.
    Traže se svi oni što su nas raznosili komad po komad, deo po deo: delove našeg vremena, naše ljubavi, traže se da vrate ljubav...
    Traži se onaj ulični časovnik na banderi pod kojim smo čekali, onaj sat što još uvek otkucava u našem pamćenju. On se traži. ...Jedanput bismo primetili da mala kazaljka stoji na šest a velika na dvanaest, i ne bismo se čestito ni okrenuli, a kazaljke su ponovo stajale na šest i na dvanaest, samo bi između ta dva pogleda protekao ceo život. I on se traži taj život što promiče od danas do sutra, onaj život što je kolao, ključao, puzio, preklinjao, voleo, cmizdrio, čekao, bogoradio, zaustavljao se, podizao i ponovo padao i opet se dizao ispod onog uličnog časovnika koji se traži, a koji je ko zna kuda odnesen.


    "Oglas", M. Kapor
    Ćuti i prenesi dalje....

  6. #156

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Od samog pocetka"

    Tako ona dolazi uvek sa ljupkom salom, sa muzikom ili mirisom.
    (Muzikom slucajnog, usamljenog zvuka koji izgleda neobican i znacajan,
    mirisom celog jednog predela ili severca koji nagovestava prvi sneg.)

    Ali ja sam navikao da je i ne ocekujem, da sav utonem u slast koju
    daje beskrajni trenutak njenog javljanja.
    A to sto se ne pojavljuje , sto ne postoji, to sam preboleo kao bolest
    koja se boluje samo jednom u zivotu.
    Da, ona se javlja gotovo iskljucivo u vremenu od kraja aprila pa do
    pocetka novembra.
    Preko zime vrlo retko, i tada opet u vezi sa suncem i svetloscu.
    I to, kako sunce raste, tako njena javljanja bivaju sve cesca i zivlja.
    U maju retka i neredovita.
    U julu, avgustu gotovo svakodnevna. A u oktobru , kad je sunce zitko
    i kad ga covek pije bez kraja i zamora kao da pije samu zedj, ona se
    gotovo ne odmice od mene dok sedim na trerasi......

    Poucen svojim dugim iskustvom , ja znam da ona spava u mojoj senci
    kao u cudesnom logu iz kog ustaje i javlja mi se neredovno i
    neocekivano, po zakonima kojima je tesko uhvatiti kraj.
    Cudljivo i nepredvidljivo, kako se samo moze ocekivati od stvorenja
    koja je zena i avet.
    ...Eto tako se javljala zimus. Tako se javila malopre na prozoru, sa
    prolecnim vetricem. Pod kakvim vidom cu je jos sresti?
    Kuda ce me odvesti to prividjenje, draze od svega i opasnije od
    svake opasnosti stvarnog zivota? Hoce li kad to vreme dodje i nju
    priloziti sa mnom u grob?

    "Na putovanju"

    Jelena, koja se tako retko pojavljuje nna putovanjima,
    je jos ponajcesce pored mene.
    Zato volim da putujem sam i putujem cesto
    Tako se desava, u srecnim trenucima, da se pojavi Jelena.
    Kako, kada, i pod kojim vidom i prividom, ne bih mogao da kazem,
    jer to ni sam ne bih nikada mogao predvideti niti umem docnije sebi
    da objasnim.

    Prolazimo kroz vlaznu tamu i pust, neosvetljen predeo.
    Jelena se nece vise javiti. Mrak, vlaga. To nije njen elemenat.
    Preda mnom je noc bez sna, nedogledna, jarosna, uoblicena pustinja.
    Cini mi se da je zivo bice nece videti i preziveti ni videti joj kraja.
    A meni valja ziveti, i cekati.
    Ziveti sa nadom, u cekanju. Pa i bez nade.

    "Do dana danasnjeg"

    Odavno sam primetio da se Jelena javlja sve redje, sve nejasnije,
    ali dugo mi je trebalo da priznam sebi tu cinjenicu.
    Da to ne bih mogao uciniti, ja sam se zadovoljavao sa malo, sa
    sve manje, nadajuci se uvek visem.
    Tako sam celo jedno leto ziveo od jednog nerazumljivog i munjevitog
    vidjenja....
    Tako sam putovao svetom, najsrecniji covek sa najlepsom zenom kakva se mogla samo sagledati u predvecerje dugog dana mog samotnickog
    leta, punog odricanja.

    Ni putovanja izgleda vise ne pomazu. Ono od cega bih hteo da
    pobegnem ide sa mnom .....
    A ono sto bih , sa potajnom i nepriznavanom nadom u sebi, zeleo
    da vidim-ne javlja se vise ni u snu.
    Jelene nema...
    Putovanja za mene gube draz i smisao.

    Izmedju nas je uvek bilo tako: kad je nema, onda je nema kao da
    se zaista vise nece pojaviti, a kad je tu, onda je prisutna tako kao
    da je najprirodnija stvar na svetu i kao da ce doveka ostati i bez promene ostati tu. Ali sad mi se cini da je to bila obmana
    samoobmanutog coveka. U stvari, ona i ne zna za mene, a ja samo
    za nju......
    Moglo bi se reci da sam uvek ziveo od osecanja na jedno prividjenje,
    a sada zivim od uspomena na ta svoja secanja.

    Ali, prolece je. Opet prolece. Bogat sam, miran, i mogu da cekam.....

    Znam da se svuda i svagda moze javiti Jelena, zena koje nema.

    Samo da ne izgubim nadu da je cekam!

    Jelena žena koje nema..

    "Ono od cega bih hteo da
    pobegnem ide sa mnom ..... "

    Fenomenalni Ivo Andric, zaista.
    Ćuti i prenesi dalje....

  7. #157

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    - Dve su greske sto ih mozemo napraviti na putu do istine... ne ici do kraja, i ne krenuti.
    (Buda)

    - Ne veruj zato što je to mudrac rekao,
    Ne veruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
    Ne veruj zato što je to zapisano,
    Ne veruj zato što je to prorečeno,
    Ne veruj zato što netko drugi to veruje,
    Ali veruj sam onom što si sam prosudio da je istina.
    (Buda)
    neunistiva zlojebaba!

  8. #158

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Mi smo uvek manje ili više skloni da osudimo one koji mnogo govore, naročito o stvarima koje ih se ne tiču neposredno, čak i sa prezirom govorimo o tim ljudima kao o brbljivcima i dosadnim pričalicama. A pri tome ne mislimo da ta ljudska, toliko ljudska i tako česta mana ima i svoje dobre strane. Jer, šta bismo mi znali o tuđim dušama i mislima, o drugim ljudima, pa prema tome i o sebi, o drugim sredinama i predelima koje nismo nikad videli niti ćemo imati prilike da ih vidimo, da nema takvih ljudi koji imaju potrebu da usmeno ili pismeno kazuju ono što su videli i čuli, i što su s tim u vezi doživeli ili mislili? Malo, vrlo malo. A što su njihova kazivanja nesavršena, obojena ličnim strastima i potrebama, ili čak netačna, zato imamo razum i iskustvo i možemo da ih prosuđujemo i odbacujemo, delimično ili u celosti.
    Tako, nešto od ljudske istine ostane uvek za one koji ih strpljivo slušaju ili čitaju.

    Ivo Andrić - Prokleta avlija
    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  9. #159

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Znas li sta je najljepse u zivotu ? Zelja , prijatelju ...

    M. Selimovic
    Oprastajuci izdizemo se iznad onih koji su nas ponizili ....

  10. #160

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Oduvek su ljudi smatrali da su sreće, velike i nesrazmerne čoveku, božanskog porekla, a da su i velike nesreće samo kazne Proviđenja. Jedino su male sreće smatrane za delo čovekovo, a i male nesreće su smatrane samo čovekovim sopstvenim pogreškama. Jer u dnu svakog velikog slučaja leži jedno čudo, a nijedno pravo čudo nije umeo čovek da propiše samom sebi. Ni nesreća ne ide na svakog čoveka, kao što bolest ne ide na svaku krv. Zatim, mada je vrlo malo ljudi istinski srećnih, isto je tako malo ljudi koji se smatraju istinski nesrećnim. Izgledalo bi kao da se ceo život i ne sastoji jedino od sreća i nesreća, nego kao da po sredini ima još jedno naročito stanje koje čovek podiže i iznad svih sreća i iznad svih nesreća. Jer je nesumnjivo: nema nijedne velike sreće bez jedne velike obmane."

    J.Dučić- Blago Cara Radovana
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  11. #161

    02 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Mi smo uvek manje ili vise skloni da osudimo one koji mnogo govore, narocito o stvarima koje ih se ne ticu neposredno, cak i da sa prezirom govorimo o tim ljudima kao o brbljivcima i dosadnim pricalicama. A pri tom ne mislimo da ta ljudska, toliko ljudska i tako cesta mana ima i svoje dobre strane. Jer, sta bismo mi znali o tudjim dusama i mislima, o drugim ljudima, pa prema tome i o sebi, o drugim sredinama i predelima koje nismo nikad videli niti cemo imati prilike da vidimo, da nema takvih ljudi koji imaju potrebu da usmeno ili pismeno kazuju ono sto su videli i culi, i sto su s tim u vezi doziveli ili mislili? Malo, vrlo malo. A sto su njihova kazivanja nesavrsena, obojena licnim strastima i potrebama, ili cak netacna, zato imamo razum i iskustvo i mozemo da ih prosudjujemo i uporedjujemo jedne s drugima, da ih primamo i odbacujemo, delimicno ili u celosti. Tako, nesto od ljudske istine ostane uvek za one koji ih strpljivo slusaju ili citaju. "

    I. Andric "Prokleta avlija"
    WhaT wouLd U do iF soMeOne lookEd uP iN YouR fuTurE anD TOld U tHeRe iS nO toMorroW ?

  12. #162

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    " U Dojranskoj ulici jedna devojka maže usta karminom. U jednoj ruci drži malo ogledalo, u drugoj karmin kojim prelazi preko usana. Gleda u svoje usne na ogledalu. Kako stvarno izgledaju te usne to nikada neće videti. Može ih videti samo na ogledalu i tu ne može videti kako one drugome izgledaju. Ista je stvar i sa očima. Ista je stvar i sa ušima, sa kosom. Ista je stvar sa svetom: kako mi stvarno izgledamo?"

    S.V. "Zimski dnevnik"
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  13. #163

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Teško očevima ženske dece kad pomisle šta su sve nekad i sami radili tuđoj ženskoj deci.

    Ljubivoje Ršumović / Dušan Petričić "Ko je ovo"
    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  14. #164

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Iskustvo me naučilo da ono što se ne može
    objasniti samome sebi, treba govoriti
    drugome. Sebe možeš obmanuti nekim dijelom slike
    koji se nametne, teško izrecivim
    osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja
    i bježi u omaglicu, u opijenost koja
    ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna
    riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je
    negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku,
    prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem
    pogledu, kad počinje da shvata. Slušalac je
    babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto
    još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

    Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji
    prsti, njeno tijelo i njegov ujednačen
    damar. Uhvaćeni nezaustavnim kolanjem krvotoka.
    Nije važno šta se dešava u svijetu,
    nije važno šta će biti sutra, važan je ovaj čas
    blaženstva bez misli...
    Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj,
    ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi
    biće kao ova, ali ova nikada više. Nikada:
    jedina konačnost.
    Prvi put znam šta je sreća, osjećam je, vidim,
    mirišem.
    Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog
    drugog osim nas nema.
    I ima sreća. Da li je mogu zadržati?



    Mesa Selimovic, Tvrdjava (odlomak)
    neunistiva zlojebaba!

  15. #165

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Svi ljudi traže sreću,sa manje ili više snage i uporstva,
    a najviše izgleda da je nađu i sačuvaju imaju oni koji je traže
    u zajedničkoj sreći što većeg broja ljudi sa kojima ih život vezuje...

    Treba izdržati do kraja,sa osmejkom stjuardese koja zna da na avionu nije nešto u redu.

    I.Andrić/Znakovi pored puta/



Strana 11 od 82 PrvaPrva ... 9101112132161 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vaš omiljeni novinar?
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:50
  2. Omiljeni filmski žanr
    Autor Lady S u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 13.12.2012, 05:58
  3. Citati iz stranih filmova..
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 27.04.2011, 01:23
  4. Omiljeni casopis
    Autor irnik u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 03:09
  5. Omiljeni tim u F1
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 12.09.2008, 22:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •