Citati naši omiljeni... - Strana 64
Strana 64 od 82 PrvaPrva ... 1454626364656674 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 946 do 960 od ukupno 1229
  1. #946

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Tvoja proslost krije se u tvom cutanju,
    tvoja sadasnjica u tvom govoru,a
    tvoja buducnost u tvojim pogresnim koracima."


    Milorad Pavic

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  2. #947

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće."

    ...naravno, Meša Selimović .
    Poruku je izmenio Sivi, 31.07.2010 u 22:55
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  3. #948

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    ''Kako je bilo moguće da te je to što si je ponovo video posle toliko vremena do te mere uznemirilo, Rikardito? Jer bila je istina sve što sam joj rekao: i dalje sam bio lud za njom. Bilo mi je dovoljno da je vidim pa da priznam kako je, iako sam znao da je svaka veza s nevaljalom devojčicom osuđena na propast, jedino što sam zaista želeo u životu, onako strasno kao što drugi jure za srećom, slavom, uspehom, moći, bilo imati nju, sa svim njenim lažima, gužvama, egoizmom i nestancima. Trivijalno, bez sumnje, ali bilo je istina da ću do petka samo proklinjati sporost s kojom protiču sati do novog susreta.''

    Mario Vargas Ljosa - Avanture nevaljale devojčice

  4. #949

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ako čovek pošteno i objektivno porazmisli o življenju, doći će do zaključka da su dani samo hodanje kroz sate pune besmislenog i jednolikog posla, da su noći i spavanje obična nesvestica u kojoj i ne postojimo i da je, za svakog čoveka, jedino pravo i značajno ono vreme pred san, oni trenuci kad sanjarimo o sebi i ljudima oko nas! Kad legnete, pa u mašti počnete da listate stranice svojih želja, pa evidenciju ostvarenja, pa da zamišljate kako ćete učiniti ono što morate učiniti, kako ćete očarati osobu koja je za očaravanje, ili pljunuti svog neprijatelja i reći mu ono što se niste setili, ili usudili, da mu kažete Tek u tim večernjim sanjarenjima čovek živi svoj pravi život. I nikada ne možete zaista upoznati čoveka, ako ne saznate šta on prevrće po glavi dok ne zaspi!

    Radivoje Lola Djukic
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  5. #950

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Gdje pocinje nezadovoljstvo? Covjeku je toplo, ali drsce. Nahranio se, a ipak ga muci glad. Vole ga, ali njegove ceznje odlaze na nova podrucja. I da jos vise podbode nezadovoljstvo, tu je vrijeme, prokleto Vrijeme. Konac zivota nije sada tako strasno daleko - covjek ga moze vidjeti, kao sto vidi more kad se popne na brijeg - i njegov duh kaze: 'Da li sam dosta radio? Da li sam dosta jeo? Da li sam dosta volio?' Sve ovo je, naravno, osnova covjekova najveceg prokletstva i mozda njegove najvece slave. 'Sto je znacio moj zivot do sada i sto moze znaciti u vremenu koje mi je ostalo?' I tako dolazimo do opake otrovne strijele. 'Kakav je bio moj udio u velikoj utrci? Koliko ja vrijedim?' I to nije tastina ili ambicija. Izgleda da se ljudi rode s dugom koji ne mogu platiti, ma koliko nastojali. On se nagomilava pred njima. Covjek nesto duguje covjeku. Ako ne obraca paznju na taj dug, on ga truje, a ako pokusava da ga otplacuje, dug samo raste i ono sto covjek daje, njegovo je mjerilo."

    J.Steinbeck
    "Slatki cetvrtak"

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  6. #951

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Mark Tven "Otrovne misli"


    Čim otkrijete da ste na strani većine, hitno morate učiniti nešto sa sobom.

    Držite se podalje od ljudi koji žele omalovažiti vaše ambicije. Sitne duše to rade svo vreme, a samo zaista veliki ljudi ulivaju vam osećaj da i vi možete postati veliki.

    Radi kao da ti novac nije neophodan, pleši kao da te niko ne gleda, voli kao da nikad nisi bio nesrećan.

    Bolje je zaslužiti priznanje i nemati ga, nego ga imati a ne zaslužiti ga.

    Čovek je stvorenje načinjeno na kraju radne nedelje, kada se Bog već umorio. I uopšte, čemu je trebalo celi ovaj globus stvarati u hitnji za svega šest dana? Da se utrošilo malo više vremena, svet bi bio kako valja, pa se sad ne bi trebalo toliko popravljati i poboljšavati. Slično se dešava kad na brzinu sklepaš kuću, pa u žurbi zaboraviš zahod, ili spremište za metle i to onda moraš naknadno dograditi, bez obzira koliko te koštalo novaca i živaca.

    Stvoriti čoveka bila je krasna i dovitljiva zamisao, ali dodati ovcu bila je tautologija.

    Adam je bio samo čovek - a to objašnjava sve. On nije uzeo jabuku zbog nje same, nego zato što
    mu je bila zabranjena. Da mu je bila zabranjena zmija, on bi verovatno i nju pojeo.
    neunistiva zlojebaba!

  7. #952

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    MAČ MEDINE

    Zaista je i izgledao kao skrhani ljubavnik kad bi zurio u nju onim bistrim očima, kao da gleda u nešto što je previše blistavo da bi se izdržalo, a opet već čarobno da bi on odvratio pogled.
    Sherry Jones
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  8. #953

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Vratiti se na mesto sa kojeg si pošao nije isto kao da nikad nisi otišao."

    ~Teri Pračet~
    I Dont Believe In God, and I'm proud if it.

  9. #954

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Kako sam po kukavičluku već bio odrastao čovjek, postupao sam onako kako svi postupamo kad odrastemo, pa se nađemo pred patnjama i nepravdama: nisam htio da ih vidim.
    Prust

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  10. #955

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    ''To što sam doživeo nije bila ljubav. Nije to bila ni strast. Bio sam dovoljno velika neznalica da poverujem u to. Verovao sam da je taj zanos došao spolja. Odgovornost sam u celosti prebacio na onoga ko je bio samo saučesnik. Uveravao sam sebe da je rastanak s njim bio dobrovoljan, i da je to dobro. Znao sam da to nije istina, ali je moglo biti. Naše pamćenje je istovremeno i naša obmana. Ako treba da nam ponovi ono što smo uradili, ono završi time što konstatuje da je nemoguće da smo mi to uradili. Za mene je porok uvek podrazumevao greh. Nisam znao da je teže popustiti jednom nego ne popustiti nikako.''


    M. Jursenar - Aleksis

  11. #956

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Muškarci obicno slabo razlikuju boje, ali jedan takav neznajša u bojama kakav je bio moj djed, e, takvog je bilo teško naci. Njegov spektar svodio se na svega cetiri osnovne boje, a ono ostalo – to nije ni postojalo ili se svodilo, u najmanju ruku (ako je cica dobre volje!), na neki vrlo neodreden opis: “Žuto je, a kao i nije žuto, nego nešto onako – i jeste i nije.”
    Kako je na ovome našem šarenom svijetu vecina stvorenja i predmeta obojena “i jest i nije” bojom, to je s mojim djedom oko toga uvijek dolazilo do nesporazuma i neprilika.
    U jedno od najprijatnijih doba godine, skoro preko noci, rascvjetao bi se u baštici kraj naše kuce crni sljez i ljupko prosinuo iza kopljaste pocrnjele ograde. On je u mirna suncana jutra zracio tako povjerljivo i umiljato da to nije moglo izmaci cak ni djedovu oku i on bi udobrovoljeno gundao majuci se po dvorištu:
    – Pazider ga, sva se bašta modri kao civit.
    Ono, istina, na sljezovu cvijetu jedva da je negdje i bilo tragova modre boje, ali ako je djed kazao da je modra, onda ima da bude modra i kvit. Isto se tako moglo desiti da neke godine djed rekne za tu istu baštu da se crveni, i onda za tu godinu tako i važi: sljez mora ostati crven.
    Djedov rodak Sava Damjanovic, negdašnji kradljivac sitne stoke, a pod starost ispicutura i pricalica, i nenamjerno je znao da najedi mog dobrog djeda. Dok djed prica, on ti ga istom zacudeno prekine.
    – Otkud lisica crvena kad je žuta!
    – Hm, žuta? – beci se djed. – Žut je tvoj nos.
    Sava zabrinuto pipne svoj ružicast baburast nos i vreci:
    – Crvena! Ta sve nacije odavde do Bihaca znaju daje žuta, a ti...
    Savin svijet prostire se do Bihaca, jer je cica nekoliko puta tamo ležao u hapsu, ali cak ni ti prostori ne mogu da razuvjere mog djeda.
    – Hm, Bihaca! I drugi su ljudi ležali u bihackoj Kuli pa ne vele da je lisica žuta. Bolje ti je pij tu moju rakiju i cuti, ne kvari mi unucadi.
    A unucad, nas troje, nabili se u došak blizu starca i cekamo kad ce Sava zapoceti sa svojim lopovskim doživljajima. Prepirka o bojama baš nas nimalo ne interesuje, lisica je lisica, pa ma kakve farbe bila.
    Zbog djedove tvrdoglavosti u pogledu boja, i ja sam, vec na prvom koraku od kuce, upao u nepriliku.
    Bilo je to u prvom razredu osnovne škole.
    Negdje sredinom godine uciteljica nam je pricala o vuku, te živi ovako, te hrani se onako, dok ce ti odjednom upitati:
    – Djeco, ko zna kakve je boje vuk?
    Ja prvi digoh ruku.
    – Evo ga, Branko ce nam kazati.
    – Vuk je zelen! – okidoh ja ponosito.
    Uciteljica se trže i zacudeno nadiže obrve.
    – Bog s tobom, dijete, gdje si to cuo?
    – Kaže moj djed – odvalih ja samouvjereno.
    – Nije tacno, vuk nije zelen.
    – Jeste, zelen je! – neocekivano se uzjogunih ja kao pravi unuk cestitog djeda Rade.
    Uciteljica mi pride sasvim blizu, ljutito uzriki u moje lice i povuce me za uvo.
    – Kaži ti svome mudrom djedu da to nije istina. Vuk je siv. Siv, zapamti.
    Skoro placuci otklipsao sam toga dana kuci i šmrcajuci ispricao djedu sve što se u školi dogodilo.
    Ni slutio nisam kakva ce se bura oko toga podici.
    Šta! Pred citavim razredom njegovog unuka, miljenca, tegliti za uši, a uvaženu starinu posprdno nazvati mudrim, bolje receno, budalom! Dotle li smo došli? I još reci da vuk nije zelen vec nekakav... hm! E, to ne može tek tako proci.
    Sjutradan, pušuci poput guska, djed je doperjao sa mnom u školsko dvorište i pred svom djecurlijom razgalamio se na uciteljicu:
    – A je li ti, šiškavico, ovakva i onakva, ti mi bolje od mene znaš kakav je vuk, a? Nije zelen? Pazi ti nje! Ja se s vucima rodio i odrastao, citavog vijeka s njima muku mucim, a ona ti tu... Po turu bi tebe trabalo ovim štapom, pa da se jednom nauciš pameti.
    Izvika se djed, rasplaka se uciteljica, a mi daci, od svega toga uhvatismo neku vajdu: toga dana nije bilo nastave.
    Vec sljedeceg jutra djeda otjeraše žandarmi. Odsjedi starina sedam dana u sreskoj “buvari”, a kad se vrati, ublijedio i mucaljiv, on mi navece poprijeti prstom.
    – A ti, jezicko, nek te ja još jednom cujem da blejiš kakav je ko, pa cu ti ja pokazati. Vuk je zelen, heh! Šta te se tice kakav je vuk.
    – Pa kad me je ona pitala.
    – Pitala te, hm! Imao si da cutiš, pa kvit.
    Sljedeceg proljeca, bujnog i kišovitog, sljez u našoj bašti rascvjeta se kao nikada dotad, ali starina kao da ga ni zapazio nije. Nisu ti pomogli ni sva trtljanja neumornog rodaka Save, djed je bio slijep i za boje i za sve cvijece ovoga svijeta. Tuga da te uhvati.
    Minulo je od tih neveselih dana vec skoro pola vijeka, djeda odavna nema na ovome svijetu, a ja još ni danas posigurno ne znam kakve je boje sljez. Znam samo da u proljece iza naše potamnjele baštenske ograde prosine nešto ljupko, prozracno i svijetlo pa ti se prosto place, iako ne znaš ni šta te boli ni šta si izgubio.


    Branko Copic - BASTA SLJEZOVE BOJE
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  12. #957

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    '' ...čitav svet želi da živi na vrhu planine ,a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litice .''

    Markes
    Poruku je izmenio Cecara, 26.09.2010 u 18:14

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  13. #958

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    NOVI POČETAK
    ...
    Šta je to bilo?
    To?
    O, to je bio tvoj život, drugar.
    To je bio moj život?
    Mogu li da uložim reklamaciju? Kome mogu da se žalim? Mogu li da probam još jednom?
    Izvini drugar, nema reklamacija, nema žalbi, nema drugog pokušaja.

    Tony Parsons
    Poruku je izmenio Cecara, 28.09.2010 u 22:16 Razlog: Parsons
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  14. #959

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Rodjen sam u ravnici. To je zemlja bez odjeka.Tu nista ne
    vraca dozive. Popiju ih daljine.

    Jata lete u mestu, i mogu se uzabrati.
    Sve se priginje zemlji.
    Sve je nadohvat ruke.

    Tu se prostori mere svitanjima i sumracima, a vreme
    duzinama senki. Mlecni put je do kolena, kao prosuta
    slama. Ne moras da se penjes: zvezde rastu u zbunju.
    Samo se uputis ravno,pa vrezama od zlata i posle desetak
    koraka vec hodas po nebesima.

    Zar sve to ne lici na slobodu?

    Mika Antic
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  15. #960

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Kad vam ode mladost, s njom ce otici i vaša lepota, a onda cete iznenada otkriti da vas ne cekaju nikakve pobede ili cete se zadovoljavati onim malim bednim pobedama koje ce vam secanje na prošlost uciniti gorcim od samih poraza. Svaki mesec koji prohuji, približava vas necem strašnim, vreme je ljubomorno na vas i ono vodi rat protiv vas i vaših krinova i ruža. Lice ce vam pobledeti, obrazi upasti a oci se zamutiti. Užasno cete patiti. Ostvarite mladost sada dok je imate."

    Oscar Wilde

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

Strana 64 od 82 PrvaPrva ... 1454626364656674 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vaš omiljeni novinar?
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:50
  2. Omiljeni filmski žanr
    Autor Lady S u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 13.12.2012, 05:58
  3. Citati iz stranih filmova..
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 27.04.2011, 01:23
  4. Omiljeni casopis
    Autor irnik u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 03:09
  5. Omiljeni tim u F1
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 12.09.2008, 22:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •