.... Ponekad poklonim usne nekome samo da bi videla kako ih uzima.
Dok ja nemo sagledavam svoje postojanje na ivici gluposti ili dosade ....
A ponekad mi je lepo.
Milan Oklopdzic ~ CA Blues
.... Ponekad poklonim usne nekome samo da bi videla kako ih uzima.
Dok ja nemo sagledavam svoje postojanje na ivici gluposti ili dosade ....
A ponekad mi je lepo.
Milan Oklopdzic ~ CA Blues
Albert Kami
Pobuna nije nikakav zahtev za svemoćnom slobodom. Naprotiv, ona vodi proces protiv svemoćne slobode. Pobunjenik hoće da se prizna činjenica kako sloboda ima granice gde se nalazi neko ljudsko biće, jer je granica upravo moć pobune tog bića.
neunistiva zlojebaba!
"Lijepa je svaka žena, osim one koja misli da to nije, i one koja misli da to jeste."
Jovan Dučić
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Zlato koje neka lepa i elegantna dama nosi na prstu ili koje se kao kruna klamiće na glavi nekog cara, mahom se već nalazilo u vrlo čudnom društvu i mnogo se češće kupalo u krvi nego u sapunjavoj vodi. U svakom slučaju, kruna od cveća i venac od lišća s drveta imaju plemenitije poreklo. Trajnost krune od cveća upoređena sa trajnošću krune od zlata samo je relativna.
B.Traven
I may not be perfect but I'm always me
"Kad ugasiš svijeću, svaka je ista."
Ivo Andrić - Na Drini ćuprija
Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski
- Da li mislish da i mi nekada mozzemo da se zavrshimo, veverice? upita jednom mrav.
Veverica ga zachudjeno pogleda.
- Pa, kao shto se proslava zavrshava reche mrav. Ili putovanje.
Veverica nije mogla to da zamisli.
Mrav je s prozora, kroz kroshnje drveca, gledao u daljinu i reche: - Ne znam, ne znam .... Na chelu mu se pojavishe bore.
- Pa kako bismo to morali da se zavrshimo? upita veverica.
Mrav nije znao.
- Kada se proslava zavrshi, svi odlaze kucama reche veverica. A kad zavrshish putovanje protrljash ruke i pogledash da li je u ormaru josh jedna teglica meda. Ali, kada se mi zavrshimo ....
Mrav je cutao. Pipcima je napravio chudan zvuk.
- Kakav je to zvuk? upita veverica.
- Pucketanje reche mrav.
Potom je dugo vladala tishina.
Mrav je ustao i sa rukama na ledjima pocheo da sheta tamo-amo po sobi.
- Da li razmishljash o tome? upita veverica.
- Da reche mrav.
- Pa znash li vec?
- Nee.
Mrav konachno ponovo sede.
- Ne znam reche. Ja znam bezmalo sve, kao shto znash, veverice...
Ona klimnu glavom.
- Ono shto ja ne znam nastavi mrav i nije vredno pomena. Ali, da li cemo mi jednom da se završimo ....
Odmahnuo je glavom.
Veverica je nasula josh jednu sholju chaja. Mrav je nesigurno otpio jedan gutljaj.
Da Li Se Mozzemo Zavrshiti ~ Ton Telehen
Uspomene iz djetinjstva nisu vremenski uokvirene kao uspomene iz zrelog doba. To su izdvojene slike koje sa svih strana okružuje zaborav i mi u tim slikama toliko ne ličimo na same sebe da nam mnoge danas izgledaju kao da nemaju ničeg zajedničkog s nama. Ali su druge ostavile tako neizgladive tragove u našem karakteru da njihovo stvarno postojanje u prošlosti prepoznajemo po jačini kojom one danas na nas djeluju.
Andre Moroa
I'm floating on air..
"Kad ptica prestane voljeti drugu pticu,ona joj ne kaže; "Odleti sada hiljadu milja daleko da nebi gledala ravnodušnost kako se gomila u mojim zjenicama...!"
Jer ptica nije troma kao čovjek; daljina je za nju lepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.
Ne kaže joj; "Sad se sakrij hiljadu stopa duboko ispod zemlje,da ne čujež kako pjevam u predvečerje nježnu uspavanku drugoj dragani koja leži sa kljunom u mome krilu...!"
Jer ptica nije površna kao čovjek; ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju još snažnije, i umjesto umirujućih zvukova uspavanke cijela bi šuma morala slušati tutnjavu podzemlja koju je izbacio bol...
Zato ptica kad prestane voljeti drugu pticu,ona ostane pokraj nje da tu umre u samoci.
...A čovjek kad prestane voljeti drugog čovjeka, od stida i pomutnje ne zna što bi,i bježeći sve dalje od njega, ugnijezdi u svom srcu njegovu tugu.... "
Vesna Parun
Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!
SCIPION: Svi ljudi imaju u životu neku blagost. Ona im pomaže da nastave. I njoj se obraćaju kada su umorni.
KALIGULA: To je istina, Scipione.
SCIPION: Ima li u tvojoj duši nešto poput suza i tihog utočišta?
KALIGULA: Ima.
SCIPION: A to je?
KALIGULA: Prezir.
Albert Kami,Kaligula
Ploviti se mora i bez broda ..
Mita Golić
ZELENO MINUS DVA
Ne kradem! Pošteno zaradjujem svoj hleb.
Vojsku sam odslužio. Niko ne može da uperi
prst na mene i kaže da sam uradio bilo šta
nečasno, da sam nekome nešto dužan, da sam
nekada nekog prevario, obmanuo...To su sve
moji odgovori. Ostala su mi samo pitanja.
Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...
Bane Krstić
Fusnota o stvaranju masa
neki ljudi su mladi i nista
vise, a
Neki ljudi su stari i nista
vise,
a neki ljudi ni stari ni mladi
i samo to.
I da muve nose odecu
i sve zgrade izgore u
zlatnoj vatri
Da se nebo zaljulja kao trbuh
striptizete
i sve atomske bombe
zaplacu,
NEKI BI LJUDI BILI MLADI I NISTA
VISE, a
NEKI LJUDI STARI I NISTA
VISE,
a ostali bi bili isti
ostali bi bili isti
ONO NEKOLIKO DRUKCIJIH
dovoljnpo brzo UKLANJA POLICIJA
ili njihove majke, braca, ostali; i
oni sami
Sve sto ostaje ONO JE STO VIDIS.
Tesko je.
Bukovski
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
...Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu...Takva je nasa dusa.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole. Ponekad namjerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvjezde ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalackih ljubavi.Pa se naprezemo da cujemo onaj ljetni povjetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se,drzeci svoju prvu ljubav za ruke,skrivali od radoznalih pogleda. Ali...umjesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo. Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle....
Desanka Maksimovic
Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!
Naša deca
Vaša deca nisu vaša deca.
Oni su sinovi i kćeri života
koji žudi za sobom.
Oni postižu, ali ne preko vas.
I mada su sa vama, oni vam ne pripadaju.
Dajte im ljubav, ali ne vaše misli,
jer oni imaju svoje vlastite.
Možete udomiti njihova tela,
ali ne i njihove duše,
jer one borave u kući sutrašnjice do
koje vi ne možete čak ni u snovima.
Možete se truditi da budete kao oni,
ali ne tražite da oni budu kao vi,
jer život ne ide unazad, niti stoji.
Vi ste lukovi sa kojih se vaša deca,
kao žive strele, bacaju u budućnost.
Strelac vidi znak na stazi večnosti,
i on vas savija svojom moći,
da bi njegova strela otišla daleko i brzo.
Neka vaše savijanje u strelčevoj
ruci bude radost;
jer mada on voli strelu koja leti,
On voli i luk koji je postojan.“
Halil Džubran
Tijumf sam ja ,a poraz smo mi.
To je najistinitija tvrdnja, definicija sebičnosti i čovekove ništavnosti...
Miloš Latinović - Šekspirov klijent
Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...
Bane Krstić
Primećujem u poslednje vreme da je dečak tužan. Postao je i prema meni nekako hladniji, obazriviji. Vidim, krije nešto od mene. Ali sam uskoro shvatio o čemu je reč i, eto, ponovo me skolila ona moja stara pseća tuga. Dečak se opet sprema da ode u svet. Ovoga puta izistinski! U to nema sumnje. Shvatam i to zašto me izbegava: hteo bi da olakša sebi taj rastanak. A i ja sam se od te iznenadne tuge razboleo. Kunjam pred dečakovim pragom kako mi ne bi pobegao bez oproštaja. Kunjam i razmišljam o svom životu. Osećam, ovaj rastanak neću preživeti.
Danilo Kiš - Rani jadi
I may not be perfect but I'm always me