Citati naši omiljeni... - Strana 30
Strana 30 od 82 PrvaPrva ... 2028293031324080 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 436 do 450 od ukupno 1229
  1. #436

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Razmišljam i ja ponekad o svom poreklu, naravno, al naše Porodično Stablo vidim samo kao mladicu na obodu Velike Šume...
    ...
    I mislim: koji je moj? Čiji sam ja to?
    ...
    Ali ne brinem puno o tome da li je Taj bio Srbin, Tatarin, Kozak?
    Ni da li se krstio, klanjao, pisao s leva na desno?
    Ne...
    Brinem jedino da nije bio podlac?
    Palikuća?
    Bratoubica?
    Ili je bio neko ko je sekao srce na kriške, da bude za sve...
    Neko kog su uvek pitali kad o čemu treba presuditi...
    I neko kome se i Bog obradovao kao dragom rođaku...
    Kada mu je umoran zakucao na Nebo...

    Đ.B.

  2. #437

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Uvek je vodila ljubav kao da joj je poslednji put, tako je sve radila, tako je živela; ali nama ovo zaista jeste, mada nijedno od nas to ne zna, poslednji put.
    Poslednji put za ove grudi. Grudi Helene Trojanske bile su tako zadivljujuće da kada ih je, po padu Troje, prinela mužu, Menelaj nije bio u stanju da joj naudi. Neodlučna ruka je ispustila mač.
    Ovo je žena koju volim i ovo su njene grudi. Bezbroj puta premotavam ovu traku u svojoj glavi.
    Jesi li pokazala zemljotresu svoje grudi, Vina? Jesi li ih prinela Bogu oluje? Zašto nisi?
    Da jesi, možda bi...ma sigurno bi preživela...

    S. Ruždi, Tlo pod njenim nogama - odlomak
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  3. #438

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Gola istina je,
    kada sam voleo Estelu ljubavlju choveka,
    voleo sam je prosto zato shto je za mene bila neodoljiva.
    Jednom zauvek, znao sam svoju zzalost,
    chesto i chesto, iako ne uvek,
    da sam je voleo nasuprot razumu,
    nasuprot obecanju,
    nasuprot miru,
    nasuprot nadi,
    nasuprot sreci,
    nasuprot svim mogucim obeshrabrenjima.
    Jednom zauvek,
    nisam je voleo nishta manje zato shto sam sve ovo znao,
    I to me nije nishta vishe obuzdavalo,
    nego da sam predano verovao da je ona ljudsko savrshenstvo.


    Velika Ochekivanja....Charles Dickens

  4. #439

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Već godinama Nesanica vrši eksperimente na meni. Savesno prežmurim svaku noć, ali u duboki plavi san zaranjam samo na trenutke, kao lovac na bisere... Naravno, Vojna Policija je za termin svog revijalnog nastupa odredila baš jedan od Tih Trenutaka...
    Zvono i lupnjava zalepili su me za jastuk kao plus i minus elektrošoka, i nisam stigao ni da posumnjam na eventualni košmar, a sve se ponovilo prebrzo, u intervalu u kom ni neko ko željno očekuje posetu ne bi stigao do vrata...
    Ustao sam naglo, što nikad nije bio moj omiljeni način, paluba sobe opasno se nakrivila, i
    morao sam zastati da malo podesim libelu u svojoj glavi... Ops! Težak "knock-down", ali tipovima nije padalo na pamet da mi broje do osam... Već na "pet", lupnjava se nastavila takvom žestinom da sam se preventivno odmakao, ubeđen
    da će svakog časa horda pijanih Vikinga onim drvenim ovnom provaliti u stan, ali ne, to su ipak bili samo Čuvari Našeg Sna...
    Video sam ih kroz zavesu kad su najzad odustali, šofer sivomaslinaste marice čvrgom je lansirao pikavac, i dva tipa u maskirnim uniformama pojavila su se u kadru, sumnjičavo se osvrćući ka spratu...
    Otvori im li iko, ikad?
    Krakati se odmah kao ligeštul sklopio u kombi, ali je Mali Gestapovac (koji je očito lupao?), pomno zagledao prozore, greškom susedne, tako da sam nesmetano mogao da ga šacnem od čizama do šapke...
    Patuljak Ljutko ponosno je pokazivao miraz godinama pripreman za Toliko Željeni Rat, i tek tad, tražeći pogledom neskinutu etiketu ili ceduljicu sa cenom koje se uvek potkradu na onima koji odenu sve novo, uočio sam i zlokobnu crnu stvarčicu koju je maneken boga Marsa sve vreme stiskao na prsima...
    "Helder"?
    Za mene?
    Oh, polaskan sam, gospodo...
    Ako je još i metak u cevi, stvarno ne znam šta da kažem?
    Kakvi ste tek prema Neprijatelju, ako ste prema Svojima ovakvi?

    Nepoznat autor
    Poruku je izmenio Bazarov, 23.01.2009 u 00:38 Razlog: autor

  5. #440

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Zaboravio sam kako se voli žena.
    Ne... To još uvek znam.
    Zaboravio sam kako je to voleti ženu...
    To dražesno biće koje izvači ono najtajnije u meni...
    Znam da je lepo ljubiti je...
    Milina je maziti joj noge... od prstiju na gore... prateći neku zamišljenu liniju...
    Preko listova... punim dlanom... pa lagano kažiprstom okružiti joj koleno...
    Produžiti lagano prevlačeći spoljni deo prstiju preko butine... što laganije... dok ne zadrhti.
    Položiti usne na te butine i nežno ih poljubiti... ostaviti usne priljubljene u tom jednom poljubcu na njenoj vreloj butini dok se ne smiri...
    Onda poljubiti stomak...lagano...taman da se leptirovi u njemu ponovo uznemire...
    Sitnim, sporim poljubcima istražiti svaki pedalj puta do njene dojke...popeti se oprezno...da ne narušim napetu tišinu... još laganije spustiti se niz nju... sve do vrata...jedva ga dodirujući usnama ispuštajući topli dah iz usta...osetiti kako joj se telo treperi...svaki mišić joj je kao struna...doći do njenog uha i prošaptati njeno ime...kao da sam tek sad shvatio kakvo blago imam u rukama...i nežno spustiti svoje usne na njene...
    Ostaviti ih tako spojene još koji trenutak...uživati u neizvesnosti... dok je toplina mojih usana ne opusti skroz... i prepusti mi se potpuno...

    Džaba...zaboravio sam kako je to... voleti ženu...

    nepoznati autor

  6. #441

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Nemoj misliti da ovaj svet postoji zbog tebe. Nije svet tek posuda po tvojoj meri.
    Svet i ti, poput dva drveta koja stoje jedno kraj drugog, stojite uspravno svaki za sebe, ne oslanjajući se jedan na drugog.
    Ti znaš da pored tebe stoji naočito drvo zvano svet. Drago ti je zbog toga. Mada on na tebe verovatno i ne pomišlja.
    Ipak, zasebno od sveta izvan tebe, i u tebi samom postoji jedan svet. Unutar svog bića možeš da zamisliš ogroman polumračni svet. Tvoja svest počiva na granici ta dva sveta.
    Ono što je važno jeste da spoljni svet sačinjen od planinskih venaca, ljudi, bojadžijskih radionica i pesme zrikavaca povežeš sa onim velikim svetom koji postoji u tebi, da dva sveta koja stoje na korak rastojanja jedan od drugog dovedeš u saglasnost, u sklad.
    Kao, na primer, kad gledaš u zvezde.
    Kada ti polazi za rukom da dva sveta dovedeš u sklad, mnogo lakše provodiš dane. Nema potrebe da rasipaš snagu uma na beznačajnosti.
    Osećaš ukus vode, ređe naljutiš druge.
    Teško je na pravi način posmatrati zvezde, ali što budeš veštiji, više će to imati učinka.
    Ne moraju to biti zvezde; i žubor ili zričanje dolazi u obzir."

    Nacuki Ikezava
    Ćuti i prenesi dalje....

  7. #442

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Salman Ruždi "Tlo pod njenim nogama"

    Dugo sam verovao da u svakoj generaciji ima nekoliko duša, nazovite ih srećnicima ili prokletima, koje su prosto rođene tako da ne pripadaju, koje dolaze na svet poluodvojene, ako hoćete, bez čvrste veze sa porodicom ili mestom ili nacijom ili rasom; da možda ima na milione, milijarde takvih duša, možda isto toliko nepripadajućih koliko i pripadajućih. Jer su oni koji cene stabilnost, koji se plaše prolaznosti, neizvesnosti, promena, podigli moćan sistem stigmi i tabua protiv neukorenjenosti, te razarajuće antidruštvene sile, tako da se uglavnom prilagođavamo, pretvaramo se da nas motivišu vernost i solidarnost koje u stvari ne osećamo, krijemo svoje tajne identitete ispod lažne kože onih identiteta koji su odobreni pečatom "pripadajućih". Ali, istina procuri u naše snove; dok smo sami u krevetu (jer noću smo potpuno sami, čak i ako spavamo sa nekim), vinemo se, letimo, bežimo. A u budnim sanjama koja naša društva dozvoljavaju, u našim mitovima, umetnostima, pesmama, slavimo nepripadajuće, drugačije, odmetnike, čudake.

    Tako ja to vidim. Vi ne morate da se složite. Možda nas, na kraju krajeva, i nema tako mnogo. Možda i unosimo razdor i možda smo antidruštvena sila i možda nas treba zabraniti. Vi imate pravo na svoje mišljenje. Sve što ću ja reći je: mirno spavaj, dušice. Čvrsto spavaj i lepo sanjaj.



  8. #443

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    ....Tako to ide: najpre nekome oprostish neshto, a onda oprostish sebi shto si mu oprostio. Kao vakcina: primish najpre malu dozu, vrlo malu, koliko mozze tvoj organizam da podnese i odjednom postajesh imun i na ono najgore. I ne primetish kada si postao drugi chovek, kako te se neki virusi ne dotichu, kako je neki deo tebe, nezzan i osetljiv, nestao zauvek. Kad jednom pomerish granice svoje tolerancije, onda je besmisleno da ih vracash nazad, jer cesh sam sebi da izgledash kao budala, shto nije nimalo prijatno.....

    Aleksandar Djurichic

  9. #444

    01 Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Nedavno je jedna podla i poznata budala, posle duže pauze, napravila novu budalaštinu.
    Svi su se toliko iznenadili da zamalo nisu ispali budale. Pomenuta budala je toliko dugo ćutala da su svi mislili da se opametila.
    Neverovatno je koliko imamo malo poverenja u budale. Kad bismo ima više verovali, nikakve budalaštine sa njihove strane ne bi nas mogle iznenaditi.
    Jedno bi nam već moralo biti jasno: budala uvek mora dokazivati da je budala. Budala mora sačuvati ugleda koji uživa kao budala.
    Budala se ne postaje preko noći i na osnovu jednu budalaštine koja se lako može zaboraviti. Ko pretenduje da bude budala, mora napraviti neverovatan broj budalaština. Ako se neka budala zadovolji već napravljenim budalaštinama brzo će biti prevazidjena. Ako zaspi na lovorikama, zadovoljna postignutim, budala odlazi u anonimnost, u sivi svakodnevni život - a na scenu stupaju nove i svežije budale.
    Budala ima mnogo. Konkurencija je ogromna. Ako neka budala posustane, posumnja u budalaštine i ućuti, na njeno mesto stupa nova.
    Onaj ko je jednom postao budala, čuva teško stečeni ugled i trudi se da to ostane do kraja života. Prava budala nikad nije zadovoljna sa već osvojenim prostorima. Ako ne napravi novu, misli da nije napravila nijednu. Nije lako sačuvati ugled medju toliko budala. Budala koja se ne potvrdjuje nije autentična budala. Veličina jedne budale se meri prema broju i veličini budalaština koje je napravila. San malih budala je da budu velike. Velike budale to znaju i prave nove, veće budalaštine. Budala koja je u stvaralačkoj krizi i ne pravi nove budalaštine brzo će se naći medju pametnima.
    Kada svi misle da je nemoguće napraviti budalaštinu, budala nadje izlaz i rešenje. Kada se čini da su i budale već nešto shvatile, one pronadju mesta za svoju afirmaciju.
    Budale su jedino oprezne da ne kažu nešto pametno. To bi bila izdaja. Prelazak na drugu stranu. Budale su toliko uvežbane u pravljenju budalaština da im to ne predstavlja nikakav problem, naprotiv, to je za njih rekreacija i zadovoljstvo.
    Svaka budalaština je potrebna i zato budale ne dozvoljavaju da se bilo koja izbaci iz upotrebe. Iako tehnika budalaština napreduje, budale i najordinarnije budalaštine ne izbacuju iz upotrebe jer su potrebne u svakodnevnoj borbi sa pameću. Neke od najstarijih budalaština su i dan-danas najefikasnije. Često se misli da se neka budalaština toliko ofirala da je nemoguće s njom nešto postići, ali budale nadju načina da je učine efikasnom.
    I budalama je poznato da nije lako biti budala - zato se time ponose.
    Budala koja je počela da sumnja u budalaštine, u njihov značaj i čvrstinu, brzo bi ispala iz stroja. Zato budala mora biti pre svega tvrdoglava i ubedjena, jer će se samo zahvaljujući takvim budalama večno održavati plamen budalaština.
    Budale su našle sebe u pravljenju budalaština. U svemu drugom bili bi slabiji. Pravljenje budalaština je njihovo jedino zanimanje, jedina njihova vera.
    Ako budali izleti iz usta nešto što nije čista budalaština, ona se brzo ogradi od toga.
    Svaka pametna rečenica je tamna mrlja na biografiji prave budale.
    Budale misle da civilizacija vodi svet ka propasti. Zato tu propast treba odlagati novim budalaštinama. Ne treba se čuditi kad neka budala koja je dugo ćutala opet napravi budalaštinu. Ko je jednom napravio budalaštinu i okusio njenu slast, ukus nikad ne zaboravlja.
    Treba biti budala pa od budale očekivati išta sem budalaština."


    Matija Bećković, "O medjuvremenu"
    Ćuti i prenesi dalje....

  10. #445

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Dvanaest glasova besno je vikalo, i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno šta se promenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čoveka, od čoveka do svinje, i ponovo od svinje do čoveka; ali, vec je bilo nemoguće raspoznati ko je svinja, a ko čovek.


    George Orwell - Animal Farm (Zivotinjska farma)
    Poruku je izmenio Kalina, 26.01.2009 u 20:21 Razlog: prevod
    ________________________________________
    Ako ste pali, padu ste bili skloni

  11. #446

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Ako ništa drugo svet ima iskustva. Iskustvo uživa najveći ugled. Iskustvo je sinonim zrelosti i mudrosti. Iskustvo je najjači argument. Iskustvo je najbolja škola. Iskustvo je jedino istinito. Iskustvo je veliko. Iskustvo sve zna. Zato se mnogi okreću iskustvu i od njega traže savet, odgovor, rešenje, recept, izlaz, utehu. Iskustvo nas uči, teši i opominje.
    Pa ipak, pored svih počasti koje mu se odaju iskustvo je uzaludno i nepotrebno. Iskustvom se niko nikada nije mogao koristiti, čak ni ličnim. Iskustvo je staro i gorko, teško i crno.
    Svetu nisu potrebna iskustva starijih već iluzije mladosti. Svet se ne drži na istinama, nego na zabludama. Svet bi propao da nije neiskusnih.

    ...

    Iskustvo nam savetuje da se treba bojati, da treba biti oprezan, da ne treba verovati.
    Iskustvo nasu uči da ne grešimo, da ne ponavljamo ono gde su drugi već stradali.
    Svetu, medjutim ne mogu pomoći oni koji su načisto sa životom. Svetu ne trebaju oni koji su ostali bez zabluda i snova. Oni kojima je sve jasno, očigledno, poznato i verovatno.
    Svetu pomažu mladi i neiskusni, oni koji ne veruju ni u čije iskustvo. Oni koji ne priznaju argumente. Oni koji ne veruju da se istorija ponavlja. Oni koji se ne plaše da pogreše. Oni koji su gluvi za činjenice, slepi za očigledne stvari, puni iluzija, zabluda, snova, ideala, spremni za najveće podvige i žrtve.
    Beznadežan slučaj ne može biti heroj. Čovek bez nade i nije pravi čovek. On je kompromitovao sve ideale i ciljeve. Da su na svetu samo takvi, život bi se zaustavio.
    Spas čovečanstva je u tome što se ljudi raduju bez iskustva i što u iskustvo ne veruju. Verovati u iskustvo znači biti očajnik bez ijednog razloga za život.
    Životu su potrebni oni koji bi poludeli kada bi sve znali. Oni koji bi se poubijali kada bi svega bili svesni.
    Niko nikome nije ništa dokazao. Svako mora da predje svoj put i potroši svoju meru iluzija. Niko ne nastavlja ničiju nesreću. Svako živi svoj život. Ničija starost nije nečija mladost. Ničije iskustvo nije nečiji zakon!"


    Matija Bećković, "O medjuvremenu"
    Ćuti i prenesi dalje....

  12. #447

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    Verujem! - najzad je uskliknuo glumac i ugasio svoj pogled - verujem!
    Ove ochi ne lazzu!

    Ta koliko sam vam puta govorio da se osnovna vasha greshka sastoji u tome shto potcenjujete znachaj chovekovih ochiju. Shvatite, jezik mozze da sakrije istinu, a ochi - nikada!

    Postavljeno vam je neochekivano pitanje, vi chak i ne uzdrhtite, u sekundi ovladate sobom i znate shta treba da kazzete da biste sakrili istinu, i govorite veoma ubedljivo, i nijedna bora vam se na licu ne pokrene, ali - avaj - uznemirena pitanjem, istina sa dna dushe u trenutku uskache u ochi i sve je gotovo!

    Ona je primecena, a vi ste uhvaceni!


    Bulgakov....Majstor i Margarita

  13. #448

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Prali smo sudove, ložili vatru, donosili vodu i kuvali
    bivole u biberu i mirođijama. Grosman je imao običaj da
    prekraćuje vreme postavljajući mi teološke zagonetke. Koliko,
    na primer, anđela može stati na vrh igle? Ili habet
    mulier animam*. Postavljao ih je usred najvećeg posla, obavijen,
    kao u paklu, neprozirnim oblakom sumporne pare iz bivoljih
    rogova. Onda je gazda prekidao naš disput bujicom pogrda
    i teologija je morala pričekati da se velikaši nažderu.
    A žderali su. Još čujem srkanje čorbi, mljackanje, krckanje
    kostiju kako odjekuju kroz vekove kao eho."

    * Da li žena ima dušu- prev.

    S. Basara, Fama o biciklistima
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  14. #449

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Onda Ti, vrli Terense,stupaš na scenu,kao stvoren za to,da to nektarsko piće u kristalnom peharu ponudiš žednome, ti dušo viteštva,lepotom ravan besmrtnima."

    James Joyce, Ulysses

  15. #450

    Odgovor: Citati naši omiljeni...

    "Stojimo na ivici provalije. Zavirujemo u ponor-hvata nas muka i vrtoglavica. Prvi nam je impuls da ustuknemo pred opasnoscu. Neshvatljivo zasto-ostajemo. Malo-pomalo nasa muka, i vrtoglavica, i uzas tonu u oblak nekog osecanja koje nema imena. Postupno, neprimetno, taj oblak dobija oblike, kao ona para iz boce sto se pretvara u duh u prici iz Hiljadu i jedne noci. Ali iz naseg oblaka na ivici pravalije izraste i postaje opipljiv jedan oblik, mnogo strasniji od svakog duha ili bilo kog demona iz price, pa ipak je to samo jedna misao, uzasna misao koja nam ledi i samu srz u kostima zestinom slasti njene grozote. To je samo pomisao na ono sto bismo osetili pri strmoglavom padu s takve visine. A taj pad, to srljanje u propast-upravo zbog toga sto je spojen sa najgroznijom i najodvratnijom od svih najgroznijih i najodvratnijih slika smrti i stradanja koje su se ikad rodile u nasoj masti-upravo zbog toga sad ga silno prizeljkujemo. I posto nas nas razum snazno odvraca od ivice provalije, zato se mi utoliko plahovitije primicemo njoj. Nema u prirodi tako demonski nestrpljive strasti kao sto je strast coveka koji drscuci na ivici provalije sanja o vratolomnom skoku. Prepustiti se za trenutak nekom pokusaju razmisljanja, znaci biti neminovno izgubljen; jer premisljanje nas samo tera na uzdrzavanje i zato je to, kazem, bas ono sto mi ne mozemo. Ako se ne nadje prijateljska ruka da nas zaustavi, ili ako ne uspemo da se naglim naporom bacimo nicice na zemlju, okrenuvsi ledja provaliji, mi cemo skociti u nju i poginuti."


    Bodlerov "komentar" na početku knjige "Djavo perverznosti" E. A. Poa
    Ćuti i prenesi dalje....

Strana 30 od 82 PrvaPrva ... 2028293031324080 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Vaš omiljeni novinar?
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:50
  2. Omiljeni filmski žanr
    Autor Lady S u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 13.12.2012, 05:58
  3. Citati iz stranih filmova..
    Autor yige_gui u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 138
    Poslednja poruka: 27.04.2011, 01:23
  4. Omiljeni casopis
    Autor irnik u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.03.2010, 03:09
  5. Omiljeni tim u F1
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 12.09.2008, 22:09

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •