Tin Ujević - Strana 2
Strana 2 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 52

Tema: Tin Ujević

  1. #16

    Odgovor: Tin Ujevic

    tin ujevic-svakidasnja jadikovka

    Како је тешко бити слаб,
    како је тешко бити сам,
    и бити стар, а бити млад !

    И бити слаб, и немоћан,
    и сам без игде икога,
    и немиран, и очајан.

    И газити по цестама,
    и бити гажен у блату,
    без сјаја звезде на небу.

    Без сјаја звезде удеса
    што сијаше над колевком
    са дугама и варкама.

    --О Боже, Боже, сети се
    свих обећања блиставих
    што си их мени задао.

    О Боже, Боже, сети се
    и љубави, и победе
    и ловора и дарова.

    И знај да Син твој путује
    долином света туробном
    по трњу и по камењу,

    од немила до недрага,
    и ноге су му крваве,
    и срце му је рањено.

    И кости су му уморне,
    и душа му је жалосна,
    и он је сам и запуштен.

    И нема сестре ни брата,
    и нема оца ни мајке,
    и нема драге ни друга.

    И нема нигде никога
    до игле драча у срцу
    и пламена на рукама.

    И сам и самцат путује
    под затвореном плавети,
    пред замраченом пучином,

    и кому да се потужи?
    Та њега нико не слуша,
    ни браћа која лутају.

    О Боже, жеже твоја реч
    и тесно јој је у грлу,
    и жељна је да завапи.

    Та беседа је ломача
    и дужан сам је викнути,
    или ћу главњом планути.

    Па нек сам крес на брдима,
    па нек сам дах у пламену,
    кад нисам крик са кровова!

    О Боже, тек да доврши
    печално ово лутање
    под сводом који не чује.

    Јер мени треба моћна реч,
    јер мени треба одговор,
    и љубав, или света смрт.

    Горак је венац пелина,
    мрачан је калеж отрова,
    ја вапим жарки илинштак.

    Јер ми је мучно бити слаб,
    јер ми је мучно бити сам
    (када бих могао бити јак,

    када бих могао бити драг),
    но мучно је, најмучније
    бити већ стар, а тако млад !

  2. #17

    Odgovor: Tin Ujevic

    XXXI


    S ranom u tom srcu, tamnu i duboku,
    s tajnom u tom trudnu i prokletu biću,
    sa zvijezdom na čelu, sa iskrom u oku
    gazi stazom varke, mrtvi Ujeviću;


    smrt je tvoja ljubav pri svakome kroku,
    smrt je u tvom iću, u tvojemu piću,
    smrt je u tvom dahu, i u tvojem boku,
    smrt, i smrt, i smrt u Nadi i Otkriću.


    Što ti vrijedi polet u vlastitu čudu,
    što ti vrijedi volja i voljenje slijepo?
    Srce bije, pluće diše uzaludu;


    gle, bez hvajde ljubiš sve dobro i lijepo;
    kao sveli miris u razbitu sudu
    pogiba u tebi pjev sto si ga tep'o.
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  3. #18

    Odgovor: Tin Ujevic

    Zapisi Na Pragu



    Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao
    Ovi jauci, to nisam ja, premda sam ih zbilja uzdisao.
    Moj pravi život, ja sam samo disao.

    Jer ja živim i kad pjesma umre. Ja živim i kad patnja mine.
    Ima u meni nemira dragog, a ima i moje širine.
    Ja puštam i drugog da govori za me.
    A i sam govorim druge same.

    Ja ne marim čovjek biti ako sam umio ljude bogovski reći.
    O, ja.
    Ja sam od sebe i manji i veći.
    O, ja.
    Moj drugi i moj treći.

    Ja ne sanjam o sreći. No ne sumnjam o sreći.
    Gle ovog dvojstva i trojstva moga:
    ima u meni tmine,
    no ima u meni i vedrine,
    i moja divna sloga.
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 21:04 Razlog: sh, ch, zz

  4. #19

    Odgovor: Tin Ujevic

    Autoportret



    Portreta ja nemam; slikar koji bi ga imao izraditi
    morao bi nadići sama sebe
    i samnom se skladiti,
    a to je nemoguće,
    jer niko ne zna ko sam ja
    i, pravimo se, ni ja sam.

    No nije me sram:
    ja znam svoju cijenu,
    čvrstu ko granitnu stijenu,
    znam da sam jedini i sam
    ondje gdje me niko neće stići,
    ni zmaj...

    Autoportret: najprije treba imati crte
    ustaljene i škrte
    i stav za vječnost i pozu za vrijeme;
    a ne da vas buše, ni da vas vrte,
    ni razapinju na svoje dileme....

    Veliki dio našeg portreta
    jest naš stan i odijelo--
    i njegovano tijelo
    u kočiji velikog svijeta....
    Mene zasipa bijeli prah cigareta
    po kaputu,
    a ja sam vječno tragana silueta
    na putu.
    Vukući noge bez galoša
    preko blata i gliba
    kao ranjene noške ptica -
    dok mi dim izgriza oči
    u zakutnim kafanicama
    gdje se rijetko predstavi
    sablasno sunašce.

    Vidi što od mene učiniše duga nezaposlenost
    i javni nerazum i bekrijanje -
    i u spletkarenju i kleveti prezaposlenost.
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 21:01 Razlog: sh, ch, zz

  5. #20

    Odgovor: Tin Ujevic

    Vrucica Od Zzene



    Jer je u visini misli ponižena,
    ja bih htio njeno zlo da mi je tudje;
    ali slabo tijelo, okaljano sudje,
    krvav demon želje, opsjena je Zena.

    Srce mre u strasti, grijehom plamti zjena,
    od ploti mi nema pakao što ludje.
    San je spola dosta da mi bijesno udje
    u sva uda ludost i na usta pjena.

    Kipi mi krvi putena bjesnoća,
    znoj pohote bije s užarena čela,
    sve su misli pjanstvo, neba vrela hula,

    i, dok bludno žedjam zabranjena voća,
    izgara u grcu lomača mog tijela,
    zapaljena divljim iinstinktom čula.
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 21:05 Razlog: sh, ch, zz

  6. #21

    Odgovor: Tin Ujevic

    Nešto i za me


    Radost ću svoju saopćiti svijetu,
    ali bol moj neka ostane za me.

    Neka se braća ogriju na mome žaru,
    no tajnih suza ne povjeravam nikomu.

    Čovječe, ako zvuk riječi može da ti dade sreću,
    ja ti je neću kratiti.

    Ali na stravičnome drumu što vodi u ponore
    ja hoću da ostanem sam.
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 20:55 Razlog: sh, ch, zz

  7. #22

    Odgovor: Tin Ujevic

    Trideset godina putovanja


    Anđele, pogledaj natrag kući
    i plači;
    no meni pusti da budem jači;
    ja neću ući.

    Mrzi me da gledam svoju mladost.
    Mrzi me da me prošlost veže.
    I u bijedi ima radost
    što nema mreže.

    Ja nemam mreže, ja nemam veže.
    Ja gubim sebe desetljeća.
    Ima u meni pomama cvijeća,
    i još imam ravnoteže.

    Čemu se vraćati na stara mjesta ?
    Ja mrzim groblja i starinu,
    i cijenim svjetlo i širinu:
    postoji cesta.

    Imaju kuće stare i nove.
    Tuđe.
    Ja nemam kuće.
    Ništa me ne zove.

    Trideset godina putovanja,
    brda prokletstva.
    Bez posla i bez zanimanja,
    bez sredstva

    Sotono, ne daj mi kući.
    Anđele, plači.
    Ja stradam, ja sam jači.
    Ja neću ući.
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 20:40 Razlog: sh, ch, zz

  8. #23

    Odgovor: Tin Ujevic

    Pjesma o biseru


    Čovječe, što nisi kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati bogaljima sva blaga svoje duše.
    Sjeti se da na dnu dubokih okeana čami bezbrojno biserje u školjkama. Niko ga ne viđa, niko ga neće vidjeti, možda ni trak zvijezde što se ogleda nad vodom, pa ipak ljepota vasione dobiva od njegove ljepote.
    Neće ono blistati izloženo na grudima žene, niti će ikada da resi sjajne prstenove. Naše ga smrtne oči neće ugledati, ali mi slutimo da postoji.
    I radujemo mu se više što ga naslućujemo nego što bismo uživali kada bismo ga imali pred sobom. Pa zato, čovječe, koji nisi kao svi kao svi drugi, ne nosi srca na dlanu i ne misli da trebaš pokazati prostotu svih blaga svoje duše.
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 20:43 Razlog: sh, ch, zz

  9. #24

    Odgovor: Tin Ujevic

    Augustin Tin Ujević
    5. jul 1891 - 12. novembar 1955.



    Jedan od najvecih pesnika na prostorima bivše Jugoslavije. Svojim pesnikom smatraju ga i Srbi i Hrvati.
    Ovaj, u medjuratnom književnom periodu, istaknuti i osobeni pesnik, rodjen je u Vrgorcu, nedaleko od Makarske. Filozofiju je studirao u Zagrebu, Beogradu i Parizu. U književnosti se javio originalnim i nadahnutim stihovima pred Prvi svetski rat, ali najplodniji period njegovog književnog rada pada u razdoblje izmedju dva svetska rata.

    Originalan talenat, snažan i plodan stvaralac, on je svojim prisustvom u medjuratnoj književnosti živo uticao na njen tok i razvoj. Nadovezujući se na Matoša, koji mu je u mnogo čemu bio uzor i učitelj, Ujević se brzo razvio u potpuno originalnog književnog stvaraoca – pesnika, kritičara, esejistu i feljtonistu. Dobar znalac više stranih jezika, pesnik snažnog senzibiliteta i prefinjenog ukusa, on je sa strogošću i savesnošću vršio izbor iz stranih književnosti i iz njih prevodio (M. Prust, Rembo, Po, Meredit, Konrad i dr.).





    Za života objavljena dela:

    Lelek Sebra (1920)
    Kolajna (1926)
    Dva Glavna Bogumila (1931)
    Nedjelja Maloljetnih (1931),
    Auto Na Korzu (1931)
    Ojadjeno Zvono (1936)
    Ljudi Za Vratima Gostionice (1938 )
    Skalpel Kaosa (1938 )
    Žedan Kamen Na Studencu (1954)
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 20:47 Razlog: sh, ch, zz

  10. #25

    Odgovor: Tin Ujevic

    Moje nepoznato biće


    Ja se pitam često: tko sam ja,
    ovaj tuđinac,
    i strepim.
    Osjećam se tako mračnim,
    tuđim
    i slijepim.
    U sjeni duše igra mreža boja.
    Jesam li došao sa raskršća
    ili iz tundre, sa stepa?
    Možda slutim, kad se grud ziba,
    nešto strahovito lijepa ;
    ali ne umijem reći,
    tko sam, kako i zašto,
    ni kuda,
    nego se čudim.
    Kako ću preći na mjesec,
    pa s mjeseca na sunce,
    pa na najdalje zvijezde?
    Ja sam taj most,
    ali opet najdublja noć
    preko sebe,
    tajnost.
    Mogu da poznam teoreme,
    ali nikad neću da riješim
    svoje vlastite probleme.
    Iz svijeta nešto me cijepa,
    svejedno, sila sam slijepa,
    čudnovata i jedna :
    taj zagonetni znak pitanja,
    no vrelo najdubljih slasti
    od muka čedna.
    Ja neću pući
    kao kakav šareni mjehur;
    no bojim se da sam strijela,
    koju će tetiva odapeti,
    i da u prostor leti.
    Taj znak gorući.
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 20:49 Razlog: sh, ch, zz....

  11. #26

    Odgovor: Tin Ujevic

    Poslednja mudrost


    Prošao je svakom cestom
    i ubo se na sve trnove.
    Ranilo ga,
    u pete i stegna, drvlje i kamenje.
    Ali, kad je pružio ruku da ubere vijenac cvijeća,
    sabrao je samo
    rukovet razočaranja.
    Rumeni plodovi ukazaše se ispunjeni pepelom.
    Najljepši osmjesi prirode
    podepsaše ga
    svojim pelinom i svojom čemerikom.
    I on se pitao:
    Treba li od svake ljepote,
    da kušam samo njenu gorčinu?
    Moram li
    da od svake ljubavi
    saberem samo njenu tugu?
    Kada je dizao oči k nebu,
    vidio je uvijek ista sunca i mjesece.
    A, ako mu se činilo,
    da igdje ljudska patnja nalazi milosti,
    bilo je
    u oku djeteta i na mesu jagode...
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 20:51 Razlog: sh, ch, zz

  12. #27

    Odgovor: Tin Ujevic

    Epitaf Na Njegovom Grobu....


    Leti ko lishce shto vir ga vije,
    Za let si, dusho, stvorena;
    Za zemlju nije, za pokoj nije
    Cvijet shto nema kor'jena.

  13. #28

    Odgovor: Tin Ujevic

    Osjećaj proljeća


    Riječ znaocima voda. To bi moglo biti jedno sjedalo na parobrodu, na sunašcu (ovo je umjestan deminutiv). Mogao bi biti prozor u kakvoj staroj kamenoj kući, četverouglastoj kao kutije ili sanduci, s pogledom dalje, ili kakva zdušna terasa, ili pak ljuljka među stablima. Nisu sezone samo kalendar; ima jedan osjećaj proljeća, pored osjećaja drugih zbivanja u prirodi, osjećaj upisan u duši, dan za obećanje svim živonosnim klicama.

    Proljeće. Manimo emfazu ukrasa, rast trave i žubor vrela, javljanje ptičica, kolanje krvi i otapanje snijega. Manimo proljeće organizma. Nego ovaj mlaz u srcu. Ima duševnih proljeća, unutrašnjih osvita, kresova nade. Proljeće. Okupat ćemo se u zelenkastom kristalu rijeke, protrljat ćemo mišice, i naše rite svući; zrak ćemo dublje udisati. Razvigor, razvigorac. Jedan ćuh ili lahor koji se tako zove. Nosilac peluda. Pravda moćima bića.

    Radit ćemo. Jest ćemo jedan pošten kruh mrko ispečen, piti zdravu vodu s česme krepkih umova drevnoga svijeta. Zrak i nebo će biti puni simpatije, i nešto će mahati, visoko. Pahalice, pahuljice. Ne englesko ladanje, ni alpinski krajolik, pa ni uobičajeni motiv Arkadije. Ali ona treperenja i blaženstva atmosfere koja su na dohvatu ruke (isto kao sjena, kao sunčev trak, kao zvijezde u jezeru), elektricitet u našim živcima i duhu. Struja od prirode čovjeku. Manastir, zvona? Ovdje samo naša samoća, naša mala sobica, kovčeg manje ambiciozan nego štivo pred maturu, kakav vrt koji diše duboko kao momak na spavanju. Praštanja u dubini perspektive. Misli kao vedro nebo, nadahnuća s crvenim i plavim munje. Skice u eksploziji. Koliko nam je godina? Obmane registra. Mladi smo, proljeće je, krv kola, pluća slobodno dišu, nadanje pupi. Prostor liječi oči, šarena sjena se igra s dušom, puna izazovnih ljubičica. Proljeće. Vječiti ne stare, živi ne umiru, mladi se bude u kasnim godinama i traju kao stabla, kao iskreni sokovi zemlje. Sokovi teku, limfa škaklje, žar paluca i žeže.

    Neka me ne mine dobri osjećaj proljeća ni u kojoj eposi ni godini života, ni u kojoj sezoni godine. On je cvjetanje organizma, rezonancija zaspalih žica, palingenezije mogućnosti dara i umnih sila. Evo povratnika, mohuna, klasova, šišarica, bobica. Proljeće će "ponijeti", biti plodno. Nije proljeće samo fikcija ili istina kalendara. Proljeće je data žive duše, vječito i moćno, u nama, s nama. Do moje smrti neka ne mine spasonosni osjećaj proljeća, jer je od snaga koje periodički jačaju, a poslije moje smrti neka živi kao moj vlastiti i lični nadgrobni spomenik, moj marcijalni znak, za dobročinstvo drugima, čovječanstvu, svima.

    Pozdrav njemu. I koji me ne budete umjeli izreći ni opisati, naslikajte me kao mladu živu proljetnu granu s dvije hiljade cvjetića koje prva ptica osjeti kao neodoljivo i gizdavo pijanstvo, da bih tako listao i granao u junačka i teška vremena, u teške plodove, u grane blagoslova, u breme smrtonosnog uživanja, u eksplozije zelenila - i bujio, brektao, pucao u prostor.
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 20:52 Razlog: sh, ch, zz

  14. #29

    Odgovor: Tin Ujevic

    Slaboća


    Po ovoj magli, ovoj kiši-
    o pjano srce, ne uzdiši.

    Ti ljubilo si uzaludu,
    a sada išteš rodnu grudu,

    i tvoja čežnja, vapaj roba,
    traži odnekud pokoj groba.

    -Tu ću skoro da izdahnem,
    tu ću skoro da usahnem,


    na našem plavom, plavom valu,
    na našem bijelom , bijelom žalu;

    i sve ću naći što sam trebo
    pod tvojim svodom, Sveto Nebo,

    plaveti sunca i vedrine
    nad zemljom stare domovine.
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 20:55 Razlog: sh ch, zz

  15. #30

    Odgovor: Tin Ujevic

    Svjetlo na rukama


    Možda su bili u starini, iz čađe, na časnoj slici,
    apostoli ljubavi ruku ogrebenih od trnja,
    bljedoliki i bijeli kao kreda isposnici,
    mučenici mesa ispod gnjusnih prnja;

    Ne od rana bičem što su ih sebi zadali,
    no od kušnja i rana što ih strašan život zadao:
    tako čisti i ubogi, svi blagi što su stradali,
    kad je kao kamen na grudi bol opstanka padao.

    I patnje su stvorile nimbus i aureolu
    i zlatni par ruku oko napaćenih lica
    ali su postali emblem siromašnih i, nalik simbolu,
    nosili su na rukama jarki plamen usred tmica.

    Takvo je bilo čudesno svjetlo velikih bolesnika,
    otvaralo je vidike bistre u zore na gori;
    i bilo je svijetlo živo poput plamenog krika,
    vatra same ranjene duše što u požaru gori.

    Ja sam patnjama odavno uzgojio u sebi sveca
    i na ludnicama raskršća hranio u sebi zdravlje;
    no sve, što u meni plače, sve, što u duši jeca,
    preobrazio u orgulje i trublje, u gizdu i slavlje.

    Pa ipak su žarki plamičci gorke histerije
    došli u oči, na čelo, na prepukli dlan i na vrške prsta.
    Zadivile su me odjednom vlastite misterije
    vatra iz srca, krijes na brdu, zvijezda patnje vrh vrsta.

    Bio sam upisan u korove koje ni sam ne slijedim,
    jer ja volim vodu na česmi, prostu zemlju i kamen
    samo sam u snu zasjao među arkanđelima blijedim,
    do svakog nokta planuo visok je posvećen plamen.

    Ne poznam sebe, i čudim se transfiguraciji bića,
    ne razumijem kako sam gnjevan dospio u groznice svete.
    Samo sam putem tunela i rovova došao do otkrića:
    tako sam sitan i malen, u jezgru i srži tek - dijete.

    I s kruništa misli i s ruku uznesenih varnice lete.



    1940
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 20:58 Razlog: sh, ch, zz

Strana 2 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •